OPG Kaštelanac Vicko, Dobričić Villa Superior, 2016.

Cijena: nemam pojma, ali vjerojatno niža od većine crljenaka

Ako itko podržava i istinski uživa u bioraznolikosti utjelovljenoj u autentičnim vinima više od mene, klanjam mu se. Kad vidim sorte kao što su Babica, Glavinuša, Ninčuša, Ljutun, Dobričić… spremno zanemarujem sve površnosti, ako se osjeti posebnost sorte ili terroir. Podržavam takva vina i konkretno, kupnjom, ali ih nema. Nema ni Plavine, koja bi trebala biti druga najrasprostranjenija crna sorta Dalmacije, kamoli ovih zaboravljenih, od-izumiranja-spašenih… To, međutim, ne sprečava Tribidrag / Crljenak da ga danas već poprilično – ima. U vinogradu, u distribuciji, na restoranskim stolovima i „svim boljim apotekama“.

Nezahvalno je kod dvospolnih sorti spominjati rodnu neravnopravnost, ali „otac i majka“ Plavca Malog, ali i Vranca, Plavine i dr. očito nisu u ravnopravnom položaju 🙂

Ako ćemo razglabati o genetici u smislu tko je naslijedio čije osobine, čini mi se kako je Dobričić strukturom puno sličniji Plavcu Malom dok je Tribidrag svojim voćnim profilom i očuvanim kiselinama sličniji Vrancu 🙂

Po mnogočemu prezahvalnu sortu, Vranac, teško bi prodali nekome za istu svotu kao „hrvatski Zinfandel“. Dok (osim Bedalova koji potpisuje meni ionako najuvjerljivije Crljenke) ne znam ima li Tribidraga / Crljenka / Zinfandela ispod tri znamenke. Doduše, izgleda da nije niti predviđen da se prodaje u kunama pa je onda valjda okej.

Na što mislim… ukratko, prije „otkrića“ crljenak se mogao kupiti kao i ovaj Dobričić, nigdje. Pošteno, jer nije bilo niti loze. Ali, onda se pojavio marketing… sa sadnicama Primitiva iz Puglie (genetski identična sorta, kao uostalom Kratošija u Crnoj Gori i Makedoniji). Jedino što u Apuliji nađem terroirski Primitivo za desetak eura, zapravo ne samo jedan, već hrpu karakternih, autentičnih vina koja pravilnim čuvanjem postaju još bolja, a u mladosti su uvjerljivija od većine novoskladanih Tribidraga !?! Ali što znaju „turisti“… cijena i prava vrijednost u pravilu nemaju smislene korelacije, a indiferentno nepce traži impakt. Koncentrirani fruit bomb uz malo vanilije francuskih barika i ciljani pH obično daju rezultat.

Kako ja ne radim za eure, već za kune, a osim toga se nadam da nisam „turist“, meni bi recimo ovaj Dobričić bio korisniji na stolu u 9 od 10 situacija. Onaj jedan put se možda zaželim junk fooda pa priznajem da neki od tih domaćih Zinfandela idu sjajno uz kolu 😛 Neki drugi su stvarno i sjajna vina.

Ali uz komad sira, kap ulja i fetu kruva treba nešto što su pili djedovi. Iz vremena dok nisi mogao „popraviti vino“ i kad vinari nisu imali enologe.

Da se ne bi pogubio u alegoriji, nije ovaj Dobričić nekakav garažni eksperiment nego je „ocijenjen vrhunskim“ na Zavodu tako da je prošao i sve tragače mana 😀 Isprva doduše muči malo dosta jak začin paljenog drva, ali ostaje tek začin. Kasnije preuzima sušeno voće, višnja…

Umjesto topline alkohola – hladnoća kiselina, laganije tijelo i dosta sitnog tanina, djelomično drvenog, koji se nakuplja i postaje sve kožnatiji svakim gutljajem…

čime nimalo ne ometa têk na nepcu, rustiklani šarm vina iz davnina dok ulazi direktno u krvotok kao vinozna okrjepa na zaboravljenoj poziciji 12,5% alkohola.

Izrazito suho, ekstraktno i čvrsto. Tvrd začin koji doista nalikuje Plavcu. Volio bi probati to grožđe. Makar nepovratno obojao majicu, bijelu naravno 🙂

Zašto, o zašto nema više ovakvih vina iz Dobričića?!?

Jer ga nema. Kao što nije bilo ni Crljenka.

Ali to nikad nije zaustavilo dobru priču, još manje marketing.

2 thoughts on “OPG Kaštelanac Vicko, Dobričić Villa Superior, 2016.

  1. Niko Vukušić 20/03/2019 / 11:31

    Lijepo je vidjeti da je Dobričić dobio prostora ovdje, šteta što ga je tako teško nabaviti izvan Šolte.
    Čini mi se da je šoltanskim vinarima stalo do toga da pokažu kakvo vino može dati, da ima svoj karakter i ne mora se njime manipulirati da bi se svidjelo nekome. Barem je to bio utisak koji sam stekao pred par godina dok sam obilazio sela i rijetke podrume otoka koji je toliko blizu Splita da ga malo tko vidi. Južnjačko vino bez brutalnog alkohola, slasno, ljekovito i nekako umirujuće..

    • vinopija 20/03/2019 / 11:41

      Lijepo rečeno…
      “Čini mi se da je šoltanskim vinarima stalo do toga da pokažu kakvo vino može dati, da ima svoj karakter i ne mora se njime manipulirati da bi se svidjelo nekome.” Ako je tako, onda to osobito cijenim. To je jedini način. Osim ako ne moraš prodavati milijune litara svake godine.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s