Cijena: cca 60 kn vs 8 Eur
Ovaj epski dvoboj Pušipela i Furminta može nadmašiti jedino sučeljavanje Šipona i Moslavca 🙂 Kako su ovo četiri najraširenija naziva za istu sortu, netko bi mogao pomisliti kako su i vina slična. Ista sorta, skoro ista cijena, oba suha s 12 do 12,5 % alkohola… ali taj netko bi se prevario, jer su vina dramatično različita!
Somloi je malena, ali važna mađarska regija zbog zastupljenosti vulkanskog tipa tla, u tom smislu nalik poznatijem Tokaju. Već na nosu osjeti se specifična ekspresija voća nahranjenog tlom specifične (ne)ravoteže.
Ravnoteža je zato u vinu, takva kakva ostvaruje ekspresiju ne-voćne aromatike, mineralni imprint. Zapravo mi se čini kao da se vino trudi biti pristupačno, breskvasto i cvjetno mirišljavo, ali ne može protiv sebe 😊 Ta rigidna kičma traži malo vremena u čaši da se formira i hranu da se ostvari… kao egzotičan začin jelu i životu.
Nije ovo najimpresivniji, ali je solidan primjerak mađarskog suhog Furminta s vulkanskog tla. Da ne pokušava biti nešto što nije bio bi uvjerljiviji.
Cmrečnjakov Pušipel je potpuno drugačiji. Kao da držim cvijet u ruci. Taj ton jagode… sjećam ga se iz njihovog Silvanca, „zelena“ šumska jagoda. Svilenkasta mekoća i tenzija istovremeno? U cjelini, bez težine, prelijepo uglazbljene oprečnosti funkcioniraju. Tek malo pikave kiseline narušavaju harmoniju, ali vino je i dalje nježno, glatko, pitko i voćno, a zahvaljujući toj svježini, vjerojatno i suho 😉 Jedan od najljepših primjera Pušipela. Ali, ne i Furminta 😉
Dnevnik vinopije 