Cijena: cca 60 kn + PDV u podrumu
Dorata je tvrda esencija Malvazije istarske nastala spontanom fermentacijom. Meni je ovo vino jedan primjer što je „zapravo“ Malvazija istarska. Zanimljivo je kako unatoč svježini, ničeg zelenog tu nema. Ovdje je nalik ljekovitoj travi. Poput imele, zelene u proljeće, zlatno smeđe kad se listovi osuše. Oboje imela, ali ostvaruje različite senzacije.
Ovaj utjecaj školovanja (u inače 500L drvenim bačvama) ostavlja malo drvenih aroma na površini što u ovom trenutku upada u oči. Ne sumnjam ni trenutka da se neće idealno apsorbirati. Vrijeme radi u korist Dorati.
Čist ekstrakt u gutljaju ostavlja suha usta i zreli aromatski potpis koji nema veze s kultom svježe malvazije. Uključujući i Ritošinu baznu Malvaziju koja je ionako uvijek bolja dvije godine nakon berbe nego uoči Vinistre. Ujedno nije nikakvo narančasto vino i premda je prema svim kriterijima nastalo „minimalnom intervencijom“, itekako je rezultat kontrole, ali i poznavanja procesa. Uslijed čega se ta kontrola ne osjeti i dopušta nepoznatom da „poljulja jednadžbu“ u perceptivno savršeniju cjelinu. Zato je 2015. još mlada, 2014. nikad nije rađena, a 2013. ulazi u optimalnu zrelost.
Kaos i kontrola. Zaključak jučerašnje odlične kolumne M.Topića može se prepoznati u puno situacija. Oracle i Architect također padaju na pamet, nekome tko je pokušao shvatiti Matrix dalje od bukvalne šege i šore 😉 We can never see past the choices we don’t understand.
Možda zato ovo vino nije za police trgovina, premda je cjenovno više nego fer za ono što je. Da je dostupno i da ga ima više, bila bi i ovo Preporuka koju potpisujem. Ovako, vjerojatno je bolje da ga stvarni potpisnici, Vili i Ana, daju samo u biranu restoransku distribuciju. Još bolje ako se Martina i ja nađemo u tom restoranu 😀
Živjeli!
Dnevnik vinopije 