10 godina Dnevnika Vinopije

Na današnji datum objavljen je prvi dojam na Dnevniku Vinopije. Tad se još nisam snalazio u wordpressu pa ga je objavio Damir 🙂 Damire, prošlo je točno deset godina. Sad možemo na pivo 😀

U tih deset godina ostvario sam sve „ciljeve“ koje mi zapravo nikad nisu bili ciljevi, ali se nekako sami od sebe nametnu kao ciljevi… prvih tisuću dojmova, prvih milijun klikova, ali Dnevnik mi još uvijek služi za neke osobne ciljeve. Kao ventil s kojim se mogu ispuhati 🙂 Regulator tlaka.

Zbog toga sam davno prestao ganjati brojke. Ne radim vidno apsolutno ništa na optimizaciji, premda sve znam što bi se trebalo… Mislim da je „crna vina do 40 kn“ još uvijek najčitaniji dojam. Jedan od najglupljih, ali evidentno pokazuje čime bi se trebao baviti da to bude čitano. Kako ipak živim od nečeg drugog, odlučio sam da ću ja voditi svoj Dnevnik, a ne on mene.

Iz istih sam razloga odustao od ocjenjivanja. Bilo koja skala, a zapravo su sve iste, izravno je u konfliktu sa svim što volim. Ocjene više govore o onima koji ocjenjuju nego o predmetu ocjenjivanja. Sam koncept natjecanja je marketinški alat.

Ono što mene danas zanima je izvornost, autentičnost, nešto što ima smisla bilo kao tradicionalno, domaće ili kao moderno, unaprijeđeno ili kao oboje. Sve teže držim fokus „samo“ na vinu. Imao sam jedan apel vezano uz jogurt 😀 Mogao bi se raspisati i o maslinovom ulju, kruhu, medu, siru, pršutu…

Vino nije samo hedonizam ni fiziološka potreba za hranom, premda je i to važan aspekt. Aspekt želuca. Važno je što unosimo u organizam. Važno je da je i kao svaki drugi nutrijent i vino „stvarno“, „neprocesuirano“. Premda je promašeno i nepotrebno pokušavati razdijeliti sva vina na „prirodna“ i „neprirodna“, ipak je moguće razviti senzibilitet i steći uvid nakon kojeg je nemoguće zamijeniti vina rađena po receptu, farmakološkoj kontroli procesa i vina koja su determinirana terroireom, koja su živa. To je recimo važna svrha vinske čitaonice.

Postoji taj intelektualni stimulans kod vina. Vino je, ili bi trebalo biti, kulturološki uvjetovano. Intrigira na način koji je neusporediv s bilo kojim drugim fenomenom. Meni je uvijek važan smisao vina predstavljala ta sposobnost „putovanja“ bez puno novca i vremena… dovoljna je čaša kulture karakteristične za neko podneblje. Kulture, u svakom mogućem smislu 😉 U velikoj mjeri se slažem s izjavom da tamo gdje nema vinove loze nema ni civilizacije. Barem ne meni privlačne.

Na kraju, pravo vino inspirira. Stimulans duše. Svi svjetovi i asocijacije, možda su cijelo vrijeme u nama, uz trenutno opuštanje ili uz trajno raspoloženje… sve to intenzivira čaša dobrog vina.

Ispada da sam iznevjerio početnu inicijativu da demistificiram vino 🙂 Uvjeren sam da nisam. Naprotiv. U toj potrazi sam se morao razviti do spoznaje u kojoj riječi više nisu dostatne. Svjetonazorski, „demistifikacija“ mi sad zvuči smiješno, ali i dalje ću ismijavati snobizam, lajfstajlersku površnost, isključivost i ograničenost bilo kojeg predznaka i sve što nas sprečava da u potpunosti uživamo u vinu.

Poput ovog… malo toga je po volji okorjelom vinopiji kao suhi terroirski Riesling Mosela.

Ansgar Clüsserath, Steinreich Riesling, 2016.

Cijena: 198,50 kn

Čvrsto, fokusirano, ali slojevito… s odgođenim učinkom 😀 Zapravo u slojevima, od zelenog čaja u mirisu, u afteru zapljuskuje val za valom… preko vinogradarske breskve i granny smith jabuke na nepcu, do drobljenog kamenja. Mineral – pitka tenzija slanosti, potencirane voćnom acidičnošću i kamene toničnosti škriljevca.

Vino definicije i finesa osigurana terroirom.

Tako nakon deset godina i prvog objavljenog dojma, činilo mi se pomalo poetski obilježiti datum također Rieslingom i to također stranim Rieslingom, ali ovaj put terroirskim Rieslingom. Taj Riesling od prije deset godina i ovaj u prosjeku su skupili skoro istu ocjenu od raznoraznih arbitara. A različiti su koliko je i moj dojam otprije deset godina različit od ovog današnjeg.

10 thoughts on “10 godina Dnevnika Vinopije

  1. Marin 14/05/2019 / 14:20

    Čestitam na ustrajnosti i zahvaljujem na par otkrivenih bisera!

  2. Maja 14/05/2019 / 18:19

    Svaka cast! Treba nesto gurati 10 godina 😀 al kad se nesto voli onda nije tesko.
    Vjerovao ili ne ja se sjecam kad si pokrenio blog..tada jos na wordpressu..a to pamtim jer sam i ja istovremeno pokrenila svoj. Pratim te povremeno sve ove godine 😀
    Cekam novu godisnjicu 👍

    • vinopija 15/05/2019 / 09:12

      Pomalo mi ovo zvuči kao “živio ti meni sto godina, ja ti bio na sprovodu”, ali kako ne znam primiti kompliment vjerojatno sam u krivu 😉 Šalu i skromnost na stranu, hvala što prepoznaješ tu ljubav. (btw, još uvijek je wordpress, ali već neko vrijeme imam svoju domenu)

  3. željko garmaz 14/05/2019 / 20:36

    dragi nenade, znam da je teško držati ovaj kontinuitet i zato ti se divim – radiš veliku stvar hrvatskoj vinskoj sceni! bravo!

    • vinopija 15/05/2019 / 09:15

      Velika stvar za malu scenu? 🙂
      Hvala Željko, čuvaj nam mjesto u Iloku

  4. dorycubana 15/05/2019 / 20:53

    Hvala ti lijepo na nepristranosti i nepotkupljivosti vec dugih 10 godina.
    Lijepo te citati, osvrti budu zabavni, osim sto budu korisni.
    Pridruzujem se cekanjima novih godisnjica.

    • vinopija 16/05/2019 / 09:55

      U iščekivanju ćemo nazdraviti koji put 😀 Hvala ti!

  5. Filip 31/05/2019 / 01:01

    Dost dobro!! 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s