Progresija i evolucija. Obično se ovi pojmovi vežu uz nešto napredno, moderno, tehnološki superiorno. Izgleda da su primjereni i u slučaju kad tradicijsko vinarenje nije floskula već stvarnost koja se ostvaruje upravo u čaši. Križ je jedan od meni najujvjerljivijih Plavaca. Možda trenutno i najdraži jer 2016. vibrira životom. Jedno od onih rijetkih vina koje podsjeća na vrijeme kad su televizori bili crno-bijeli, a život bio u boji… Treba li uopće naglašavati organski uzgoj. Ne znam. Znam da je Križ naziv brda na kojem se nalazi vinograd. Nakon prvog iskustva pred koju godinu, čekao sam da se potvrdi i sada sam siguran. Želim još.
Križ, Plavac mali, 2016.
Cijena: 165 kn na thewineandmore.com
Miriši poznato, domaće, samo bez neugodnih senzacija, papreni miris, koža i začini… i divna, plemenita volatilnost koja potencira vinoznost, koja nije prezrela, već je izuzetno pitka, unatoč iskazanih 15% alc.
Obzirom da sam istu berbu probao u siječnju, u svibnju i sada… the cat is alive. Evolucija je vrlo živa.
Svježina i tanin u prirodnom balansu. Samo tamnija nota, prema rogaču i kadulji uspostavlja nepogrešivu definiciju Plavca. Struktura tanina čvrsta… traju, ali ne smetaju 🙂 Daju herbalni after čemu se nadam kod dobrog Plavca.
Dan nakon, postaje mekše, opuštenije, naizgled manje „divlje“, ali i dalje puno energije kakvu samo pravo vino iz pravog materijala ostvaruje.
Srčanost pune zrelosti tek se u čaši formira kako treba, tek kad ostane talog, iz zemljane slanoće uzdiže se voće 😉 Progresija fascinira.
Križ, Rozi, 2018.
Cijena: NA
Čini se da je Plavac predragocjen materijal da bi u dovoljno značajnoj mjeri završio u roseu. Realno opol, vrlo tradicionalan. Pri čemu uzima ono dobro iz tradicije, ali i ono manje dobro.
Manje dobro je dosta tanka priča, ali ipak ne kao da je netko oprao bačvu pa napravio od toga vino.
Dobro je oksidativan karakter i konzekventno svježina koja nije banalna… grube kiseline i taninski stisak. Ugodan, neobavezan srk. Ni blizu značaja Plavca, pa niti Grka. Usto, diskretna gorčina, poput crvenog grejpa, ostavlja upitnik… ovakva zrelost materijala zamišljena je za drugačiju „stilistiku“ ?
Ali aromatski sklop crvene naranče, crvenog grejpa i nara zove sljedeći gutljaj. Ipak je energija jaka. Izvornost upečatljiva. Za dobar têk, gušt.
Dnevnik vinopije 
Odličan članak druže! Zanima me da li si probao Rozi Križ 2017 i kako bi ga poredio sa Stagnumom?
LP 😉 Moram provjeriti, ali mislim da sam 2016 probao, a nisam 2017. Stagnum Rose je ipak nešto drugo, poput jakog čaja, eterično, značajno herbalnije… uskoro planiram napraviti jedan osvrt oko recentnih radova Miloševog podruma.