Cijena: 35 kn
Samo je jedan razlog da pišem o ovom vinu, a to su prvi – prozivaju me da pišem samo o nedostupnim vinima i drugi 😀 razlog – dobio sam preporuku (Hvala Vedrane, Krešo, pa indirektno i Matthew, a i vidim da se ispija po Kajzerici i slično…)
Negdje piše da je Liska poseban položaj, zbog čega je ova butelja 10 kn skuplja od regularne Graševine podruma Buhač. Buhač je iz Iloka i ukoliko se ikad itko zauzeo za njihove Merlote i Cabernet Sauvignone u kontekstu vrijednosti za novac, to bi bio ja. Zato bijela Buhač vina nikad nisam „probavio“.
Ova Graševina nastupa s jabukama na nosu, ali i dosta tropskog voća. 13% alkohola, suho, krepke kiseline, ali s prividom minimalnog ostatka sladora. To doduše više djeluje kao puna zrelost voća ostvarena na očito posebnom položaju.
Ali taj položaj nije donio ništa osim voćne zrelosti. Možda čak i prezrelosti koja je naknadno korigirana ili druge neujednačenosti. Ova površinska slanost nema veze s mineralnošću. Nikakva progresija. Liska je samo još jedna stilska varijacija na temu. Površni crowd pleaser. Ne postoji suštinska razlika u odnosu na masu sličnih Graševina koje postaju naporne nakon druge čaše. Jedina prednost je – maloprodajna cijena. Međutim, s vinima koja su „dobra za te novce“ razračunao sam se u istoimenom dojmu (link).
Bottom line – ne da se piti. Ako nemam za pravu stvar, ne treba mi ni ovo. Dobra stvar je da ima navojni čep pa mogu ostaviti za kuhanje, premda pogrešno vino zna upropastiti i jelo. Barem za gašenje žara na roštilju nije bilo loše.
Možda sam malo nepravedan jer mi je upropastilo očekivanja uz ručak. Nije ovo vino nikakva prevara. Evo, vrlo skoro prilika za popravak. Kupujem litrene Graševine berbe 2018. renomiranih vinarija i razmišljam o nekom podcastu ili suvislijem formatu gdje bi zabilježio impresije sa slijepog kušanja. Jer to zna biti zabavno 😉
Dnevnik vinopije 