Cijena: 65 kn u podrumu
Prvi Bunčić rose koliko pratim. Ovaj viški garažist ima istaknuto mjesto „u mojoj knjizi“. Zadovoljstvo mi je unijeti i ovu bilješku.
Koje boje je ovo ružičasto vino? Pitanje koje nema smisla nikome osim vinskim entuzijastima 🙂 Nijanse su brojne i uostalom, nisu nepromjenjive. U ovom slučaju, boja soka od nara (šipka) moj je odgovor.
Taj ton čak djeluje „apšisano“, pardon oksidirano u pseudostručnom žargoniranju :-), ali to je samo privid, jer pokazuje živost, iskričavu voćnu živost već u mirisu. Ali ne neku zelenu živost neravnomjerno dozrelog voća „dobrog samo za rose“. Naprotiv, punu voćnu zrelost, samo što je u rose interpretaciji. Crvena naranča, čaj od hibiskusa, sušena višnja…
Na nepcu, za ovako pitak rose neočekivani stisak tanina uspostavlja asocijacije na tradicionalni opolo. Međutim, ovo vino je puno življe i sočnije.
Voće je ipak samo prva impresija. Vino postaje crveni grejp, pulpa s granično gorkastim afterom. Postaje drugačije i drugačije svakim novim gutljajem. Transformacije se ostvaruju, ali ne gubi se fokus. Ne gubi se kičma.
U cjelini, bez „rustikalnosti“ da se razumijemo… vrlo je pedantno, a bukvalno hranjivo vino. Suho do kosti i uvjerljivo autentično. Kakav bi uostalom i trebao biti samotok Plavca s Voščica. Bravo, Toni!
Dnevnik vinopije 