Vranac World Day – prvi dio

Prije točno mjesec dana održan je Vranӕc World Day kao jednodnevna manifestacija posvećena vinu sorte – Vranac.

Održao se u Skopju, glavnom gradu (Sjeverne) Makedonije. Kao i Plavcu, Vrancu je genetski roditelj sorta Tribidrag (Crljenak, Kratošija, Primitivo, Zinfandel).

Porijeklo Vranca je Crna Gora, gdje mu je ustanovljen i drugi „roditelj“, lokalna sorta Duljenga. Premda je Vranac crnogorska sorta, s pravom se smatra da joj je Makedonija (Sjeverna 🙂 ) drugi dom. U Makedoniji se uzgaja više Vranca nego u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu zajedno.

Zbog svojih karakteristika, osobito svojoj sposobnosti da ostvari moćno i neprozirno crno vino i u masovnoj produkciji, Vranac je postao personifikacija vina u ex Yu zemljama. Jednostavno, od dostupnih cjenovno prihvatljivih vina za najširu publiku konzumenata, Vranac je bio najbolji izbor. Identifikacija sa snažnim crnim pastuhom potencira se i danas na sveprisutnim etiketama. Kao pravo dijete podneblja u kojem je nastao, Vranac je utjelovio narodni ideal vina koje se ne naziva crvenim kao drugdje u Europi, već – crnim.

Nije važno koji je datum odabran za Vranac World Day… jer utjecaj Vranca je kulturološki nemjerljiv i uživa se baš svakog dana u godini. Međutim, nije rijedak slučaj da se u težnji zadovoljenja apetita tržišta događaju kompromisi koji u konačnici kompromitiraju identitet sorte. Tako se dogodilo i s Vrancem.

Meni je Vranac drag. Često spominjem kako sam odrastao na Vrancu. Bilo mi je dozvoljeno kao djetetu uz nedjeljni ručak popiti čašu vina pomiješanog s vodom. Nije mi bilo ukusnije od soka, ali sam brzo shvatio da mi bolje odgovara uz jelo ili nakon. Godinama kasnije, u društvu drugih mlađih punoljetnika 😀 ,društveni lubrikant koji mi je najbolje odgovarao bio je takozvani bambus 🙂 Svi znamo koji je bio glavni sastojak.

Tek s puno iskustva, kad sam izgradio senzibilitet prema „terroirskim vinima“ počeo sam izbjegavati Vranac, smatrajući kako na tu temu nema što puno reći. Danas znam bolje. Danas ne samo da volim Vranac, cijenim ga! Zato i zahtijevam puno više od Vranca. Možda je stvarno nastupilo vrijeme da i Vranac zauzme svoje mjesto „u kalendaru“, odnosno na vinskoj karti Svijeta, zbog čega podržavam eksponiranje Vranca na globalnoj razini.

05.10.2019. prvi Vranӕc World Day okupio je vinarije Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova. (Premda ozbiljnih Vranaca ima i u Hrvatskoj, a pritom mislim na Imotski i Konavle, jedini hrvatski Vranac bio je iz Erduta !?! vinarije Brzica kojeg je točio makedonski butikni vinar Brzanov).

U dvorani skopskog Double Tree by Hilton izlagali su ravnopravno najveće vinarije poput Tikveša, ali i mali vinari. Makedonija (Sjeverna 😀 ) prolazi pozitivnu transformaciju. Nekada je u toj zemlji, koja ima vinograda otprilike kao i Hrvatska, bilo dvadesetak vinarija. Danas je registrirano preko 80 vinarija od kojih su se neke i predstavile.

Detaljniji opisi i bilješke slijede u sljedećim postovima. Ovdje samo želim iskazati zahvalnost što sam imao priliku probati uzbudljiva vina sorte Vranac. Za afirmaciju Vranca važni su veliki igrači, ali i butikni vinari…

Badi winery deklarira se kao organsko vino, a još važnije je da se takav pristup i osjeti kroz energiju u čaši. Najuspješniji je doduše blend u kojem je 77% Cabernet Sauvignona.

Zatim, Eros 🙂 Naziv djeluje kao jeftini oportunizam, ali vino je srčano, s dinamikom na nepcu, živo, s mekanim taninom. Materijal iz starijeg vinograda, spontano fermentirano, svega 1500 litara godišnje je ništa u makedonskim relacijama.

Peškov, također predivan materijal, slična godišnja količina, a cijena berbe 2018 iz inoxa je kao da proizvode milijun litara.

Zatim Crnogorci. Napokon da probam Trag, vinarije Priča, mladog i ambicioznog Luke Bešića. Nisam požalio. Vranac moderne interpretacije, ali prave supstance. Elegantnije vino, drugačije svježine, fenomenalno uspostavljenog balansa, nevjerojatno pitko, a aromatski prepoznatljivo. Svaka čast.

Lipovac je također „moderan Vranac“, ali se osjeti namještenost ne baš na poželjan način, a mnogi drugi su ili prekoncentrirani ili prezreli, s tim još sirovim materijalom ponekad i uz problematičnu hlapivost… međutim jedna tradicionalna interpretacija me oduševila – Stup, vinarije Rajković. Školovano ambiciozno, ali opravdano. U balansu kakav se ne ostvaruje često s ovako moćnim materijalom.

Kosovo je također tradicionalno podneblje Vranca. Kosova wine Rahovec wineyards je ponudio vertikalu Vranca 2018 – 2015. Oscilacije između godišta bile su dramatične, ali je uzorak iz 2016. iznenadio!

Svoj status potvrdio je jedan Vranac Hercegovine. Vinarija Vukoje itekako ima „konja“ za trku, malo drugačiji tip Vranca…

to be continued…

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s