Cijena: cca 70 kn
Nakon Suite, a prije Simfonije, Sonata je od početka bila vino pažljivog balansa i jedna od značajnih ekspresija Malvazije Istarske. Možda je i pošteno da baš ova berba nije jednako uvjerljiva, ukoliko je razlog u žestini sušne godine, a ne recimo rezultat pritiska za proizvodnjom veće količine.
Imela, livadno bilje i trave, vegetabilnost u mirisu sve su uvjerljive senzacije. Bez ležernosti nižih alkohola, Sonatinih 13,5% možda ne griju, ali granično gorkasti materijal i „spaljenost“ ne prate očekivani opušteni balans Sonate.
Ova je izvedba tvrda i stisnuta, striktno po notnom zapisu, bez prostora koji virtuozna interpretacija stvara. Ugodna melodija Malvazije odrađuje svoje, ali slankasti završetak djeluje više kao neharmoničnost nego mineralna informacija.
Možda utegnutije od očekivanja, ali ipak ljupko i oblo 🙂 Slasno, a nemasno 😛
Dnevnik vinopije 
Ova stranica je već odavno postala snobovština. Hrpa vina od 100 i više… Kuna. Da baš si to mogu priuštiti…Onda komentari sa vinima koja imaju živahne kiselinama, brrrr, bljak. Vinopijo kupi si kvasinu za 13,00 Kuna i uživaj, platiti ćeš manje. To ti već odavno želim reći. Pratio sam ovaj blog od početaka, činio se u redu. Nakon toga blog je postajao sve snobovskiji, pa prestajem sa praćenjem. Sve u svemu tipičan hrvatski jad, bijeda, malograđanština i snobizam. Danas sam
malo pogledao stranicu, da vidim što se piše, nakon čega samo mogu potvrditi gore napisano. Krenuo si jednim putem, a završio među vinskim nobilima, optimatima. To je valjda i normalno…
Razumijem tvoje razočaranje i zapravo se slažem da previše pišem o vinima koja previše koštaju. Ne slažem se da je to zbog snobizma. Uostalom, kad naletim na jebeno vino koje košta osjetno ispod očekivanja (ispod tri znamenke i da je dostupno u maloprodaji), označim ga “Preporukom”. Rekao bih da mi je žao što nisam ostvario tvoja očekivanja, ali obzirom na površnu razinu praćenja ovih stranica, zapravo i nije.