„Kako je dobar, iskren i stvaran Bedalov, dođe mi da plačem. Suze radosnice :-P“.
Ovo sam doslovno napisao u privatnoj poruci nedavno, tijekom usporednog kušanja tri monosortna crna vina vinarije Bedalov.
„Dobar“ je uvijek subjektivni dojam, „iskrenost“ je također nešto što ne znači isto svakome, ali ajmo pojednostaviti i objasniti to kao nepatvorenost i izravnost te ako baš moramo i ručni rad, eko uzgoj i sl., a „stvaran“…možda sam mogao napisati „autentičan“ ili još bolje – „istinit“, jer to je moja stvarnost, a u kontekstu svega što sam doživio i ne samo usputno ispio, ima i neko pokriće.
Prije horizontale bi volio objasniti Bedalov Crljenak 2017.
Kod svih Bedalov vina svaka se senzacija može povezati s grožđem iz kojeg je nastala. Voćnost je uvijek zemljana, čak i kod rosea i Maraštine. Možda čak i najmanje kod Zinfandela/Crljenka, ali u ovom se Crljenku herbalni tanin u afteru doslovno rastapa u ljekovito bilje. Međutim, ima nešto toliko nježno, mekano i „slatko“ u njemu da to zrelost grožđa ne može do kraja objasniti.
Prezentan je snažan identitet koji uspostavlja asocijacije na Mediteran i Dalmaciju. Jasno je prisutan karakter sorte kroz voćnost Crljenka. Stilski utjecaj vinara nije vidljiv, vrlo namjerno, što je opet stilska odrednica i čini se opravdana kad imaš ovakav materijal.
Sad možemo probati 2018.
Slučaj je htio da sam sačuvao bilješke i pokoju sinapsu u olfaktivnoj memoriji temeljem uzoraka iz bačve istih ovih vina godinu prije punjenja.
Tada, kao i sada, poredak je bio uvjetovan taninskom strukturom, a ne deklariranim alkoholima.
2018 Bedalov Castel Zinfandel
Na prvu se i dalje osjeti utjecaj školovanja, ali odmah nastupa herbalnost, a dominira predivno plavo voće (borovnica, šljiva…). Intenzitet, punoća, moćno vino, ali koje je u ravnoteži. Sladak tanin otključava after u kojem svježina ostavlja točku na i. Voćna struktura bez težine, a punog tijela ostvaruje se u nevjerojatnoj pitkosti za 15,5%-tni zreli Crljenak.
2018 Bedalov Dobričić
Odmah krš i makija, ljekovito bilje, lavanda i smilje 🙂 Slatki plod koji je eto, postao vino, a ne neki eliksir alternativne medicine. Prkosan, svojeglav, ali jedinstven. Uz svo voće (crveni spektar, višnja) i kožnati tanin, vinoznost vozi cijelo vrijeme. Je ono što je, bez kerefeka. U tome, čini se dublje i s ozbiljnim potencijalom.
2018 Bedalov Plavac mali
Moj trenutni favorit. Nema zajebancije, nema voća ni bakrača 🙂 Jedino eventualno voće na nosu je rogač. I to suhi. Koji nema miris osim ako ga baš ne nasloniš na nosnice, a i onda nevoljko (zbog maske za lice naravno). Ali zato kadulja i menta, crnogorična smola… ostvaruju aromatski raritet koji može biti jedino i nepogrešivo – Plavac. Eteričan Plavac pune zrelosti. Uz stezajuće tanine i dovoljno prirodne svježine. Hladna prezentnost vrućeg Plavca. To je to.
Obzirom na cijene, ovome svemu bi ponosno naljepio Preporuku, ali obzirom da nije baš dostupno u svakom supermarketu… primoran sam čuvati ljepilo.
Dnevnik vinopije 
Baš sam ovaj tjedan pri povratku iz Splita navratio kod gospodina Bedalova na kratku degustaciju i kupio par boca. Meni je osobno Dobričić ostavio najbolji dojam, karakternog vina s punim tijelom i dugim ugodnim aftertasteom. Svježi plavac je također jedan boljih koje sam probao u tom cjenovnom rangu. S time da bih istaknuo poskupljenje cijena u odnosu na 2018. godinu. Crljenak i plavac sada prodaju u vinariji po 75kn, a dobričić po 100kn. Zanimljiva mi je filozofija gosp. Bedalova koje više sklon mladim voćnim crnim vinima sa ne pretjeranom dugom maceracijom, a pri tome ostvaruje odlične rezultate.
Hvala Ivek na komentaru. Meni je taj plavac jedan iz 2018 od ponajboljih neovisno o cjenovnim rangovima. Nisam znao za poskupljenje jer ovo sam naručio još na proljeće, ali i navedene su cijene sasvim prihvatljive ne samo u lokalnim okvirima. Filozofija mi se čini upravo na tragu onog što sam napisao; identitet i karakter, dok stilski utjecaj vinara namjerno nije vidljiv. Treba to znati.