Dnevnik vinopije

Cijena: 10 – 12 Eur u podrumu

Pratiti omiljene vinarije iz godište u godište nezamjenjivo je iskustvo. Zahtijeva analizu i sintezu u prepoznavanju sličnosti i uočavanju različitosti, a ujedno je užitak jer pratiš vinariju koju si ionako odabrao zbog osobnih afiniteta. Moja selektivna sklonost objelodanila se prije 7 godina kad sam za Schioppettino di Cialla 2008 ustanovio da me podsjeća na vrijeme kad su televizori bili crno-bijeli, a život obojan. Subjektivnost opservacije ne muči me koliko okolnost da mnogi današnji vinopije nisu bili rođeni da bi uopće imali daleku predožbu na što mislim. Neki unatoč tome posjeduju nužan kulturološki uvid, senzibilitet i imaginaciju, ali mnogi su međutim, samo spremni drobiti gluposti o temama koje sam spomenuo u prethodnom članku. Tim tragom, jedino što sam spreman ustanoviti je sljedeće – uvjerenje i vizija koja je tjerala Rapuzzije da unatoč od struke preporučenom i lakšem putu, odaberu očuvanje vlastite tradicije i profiliranje autentičnih vina iz furlanskih sorata, sada se čini kao jedini logičan način. Održavanje nikad bitno ugrožene bioraznolikosti u njihovim vinogradima u Cialli omogućilo je puno toga. Zbog čega njihov Schioppettino više nije vino da tavola već DOCG sub zone Cialla u monopolnom vlasništvu obitelji Rapuzzi. Zbog čega su ova vina posebna, čak i u mladim godištima…

2019 Ronchi di Cialla Friulano

Vino koje sam upoznao kao „starter“, danas je nešto drugo. Ovo je jedino vino koje ne nastaje u sub zoni Cialla, već materijal dolazi iz jednog obližnjeg starog vinograda. Tkogod ga sadio, sigurno nije razmišljao da će doći dan kad Furlanci više neće smjeti svoj Tocai Friulano tako i nazivati. Ali lako njima kad ga mogu jednostavno nazivati Friulano 🙂 Slovenci i Talijani snalaze se kako znaju 😉

Obzirom na ranije iskustvo u kojem je ova etiketa bila svojevrstan starter pun prštave svježine, berba 2019. ne forsira tzv. primarne voćne senzacije. Odmah je tu zreli miris voća koji podsjeća na dunje i opojnije floralne note poput lipe. Vino je osjetno zrelije i opulentnije (13,5%) ali još uvijek s limunskom svježinom i elegantno. Možda zbog stanovite mekoće na nepcu, ali djeluje opušteno i spontano.

2019 Ronchi di Cialla Ribolla Gialla

Čak je i bojom zagasitije. Više je to slamnatožuta negoli zlatna i time kao da potvrđuje određenu pastelnu aromatiku, nešto što je kontinentalno i tamnije.

Ali, dosta svirepa slana mineralnost koja ustraje na nepcu uz neobično šarmantnu „jogurtastu“, fermentantivnu nijansu, podsjeća na autolitičnost odležanog šampanjca, međutim vjerujem da je prisutna samo u mladosti ove izrazito nježne i lijepe Ribolle Gialle… iz fenomenalne berbe čini se.

2018 Ronchi di Cialla Ribolla Nera

Kao što je 2018. očito fenomenalna za Schioppettino. Schioppettino s mladih trsova Cialle vinificiran bez drva pokazuje što je asketski Schioppettino perfektne zrelosti.

Papar i vinoznost. Divlje bobičasto voće. Suha slast. „Sraslo sa zemljom“ kaže Vjeko 😉 Doista, autentičnost koja je puno dublja od kemijskih parametara.

Radije bi u pokušaju objašnjenja koristio neke druge parametre. Npr, frekvenciju, vibraciju i energiju. Ali, možda najuvjerljivije objašnjenje nudi ispražnjena butelja :-)))