Kosovec, Chardonnay, 2018. i gutljaj zdravog razuma

Cijena: uskoro na Wine&More

Meni najdraži hrvatski primjer “neinvazivnog pristupa” pravljenju vina, sa svim dobrim i lošim stranama, je vinarija Kosovec.

Ovaj Chardonnay nekome će biti najbolje vino koje je Ivan Kosovec napravio, nekome najgore. Stvarno, nije unutar očekivane tipologije, ali je divna ilustracija nečega…

Kad kažem da nije unutar očekivane tipologije mislim na graničnu prezrelost koju je ovo grožđe zdravo dočekalo 2018. godine i veliku razliku u odnosu na berbu 2020. koja trenutno odležava u podrumu. 2020.-e je Kosovec napravio zaokret i odlučio brati ranije, odnosno odlučio je ne čekati punu fenolnu zrelost koja se osjeti u Chardonnayu 2018. godine.

Potpourri u mirisu, dunja u okusu… zagriz u zdravo zrelo grožđe okupano suncem i prošarano vjetrom, u kojem se osjeti svaka grožđica, čak i vizualno, s nekoliko sitnih komadića tog tkiva koji plutaju u čaši. Jer Kosovec stvarno ne filtrira vina. Na mnogim etiketama, osobito “prirodnjaka” ili onih koji jašu na toj ideji samo deklarativno iz marketinških pobuda, često se naglašava “nefiltrirano/moguć ostatak taloga” ili sl. U mnogim slučajevima to znači samo da nije prošlo mikrofiltraciju i stabilizaciju već samo grublje filtriranje. Kod Kosovca jedini je filtar – vrijeme. Vino se samo od sebe odtaloži u bačvi. Bistreno vremenom, sumporeno 8 puta manje od enološkog standarda ne zato da se time kurči već zato jer mu nije potrebno, stabilizirano spontanim vrenjem do 15% alkohola i s dovoljno ostatka sladora da se smatra polusuhim.

Osjećaj u ustima je ipak suh, ali bogat. Izrazita zrelost na rubu gorčine podsjeća na Enjingija. Ali, balans je nevjerojatno uspio, prštava svježina i svjetlucava dinamika kreiraju têk koji priziva sljedeći gutljaj.

Kosovec se prodaje puno bolje van Hrvatske nego na svojem tržištu. Postao je prepoznat kod publike koja inzistira na “prirodnim vinima”. Istina je, Kosovec uzgaja grožđe bez upotrebe toksina i takav pristup ga je sigurno koštao u smislu gubitaka uroda zbog bolesti i sl. Međutim, nikad nije pripadao “sekti” koja konzumira samo “prirodna” vina makar bila odvratna.

Kad kažem sekta, mislim na sljedeće… jedno je kad si homoseksualac i objašnjavaš ograničenima ili drugačije odgojenima da je to prirodno, a sasvim je nešto drugo kad si homoseksualac i tvrdiš da je to jedino prirodno.

Naglašavam ovo sektaštvo jer se počelo događati ono što sam i očekivao. Dobri vinari koji rade predivna “prirodna vina” moraju toj publici objašnjavati zašto im vina nisu prljava, octikava, mutna, nedovršena ili na drugi način defektna.

Ako itko obožava prepoznati energiju u vinu, taj sam. Ali ta energija nije dovoljna. Balans je uvijek presudan. I smisao. U ovom Chardonnayu vidim baš ono što je Kosovec. Zdravo i netretirano grožđe koje se uz minimalnu fizičku intervenciju vinara (ne kemijsku) pretvorilo u vino, svjedočeći o berbi u kojoj je nastalo. Jedina stilska intervencija vinara je odabir trenutka berbe.

Bit će fantastično usporediti ga s 2020-om.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s