Cijena: 139,90 kn (13.05.2011.)

Iz nedalekog Kisiskhevija u Gruziji dolazi nam „Kakhetian dry red“. Iako mi je prva asocijacija vezana uz Gruziju lik i djelo Josifa Visarionoviča Džugašvilija poznatijeg kao Сталин, pamtim da sam svojedobno u Zagrebu pio neke jeftine, ali zabavne Gruzijske Gewurtztraminere tako da nisam ostao osupnut egzotičnom ponudom. Bojim se da su Hrvatska vina još uvijek veći kuriozitet u svijetu i od Gruzijskih.

Crno vino sorte Saperavi, fermentiralo 20 dana u golemim amforama, zatim malolaktika u čeličnim tankovima i napokon odležalo još 24 mjeseca u barrique bačvama te punjeno nefiltrirano. Zagonetno 🙂

U čaši „nafta“. Saperavi grožđe izrazito je tamno s debelom kožicom što je definitivno manifestirano u ovoj čaši…

Dosta barrique aroma na nosu u početku, malo previše i meni koji ne urlam „oak monster“ čim osjetim hrast 🙂 Ali, kao i većini zanimljivih vina, treba mu dati da malo prodiše…

Slatko od kupina i šumskih jagoda, zapravo crveni i plavi gumeni bomboni ako takvi postoje jer upravo takva „kiselkastost“ od koje cure sline se naslućuje…

Šnjof koji se vremenom ipak mijenja i prolazi transformacije te mi je u jednom trenutku dao i specifičnu začinsku nijansu zbog čega bi na slijepom kušanju pomislio na Cabernet Sauvignon. I to izniman Cabernet Sauvignon zbog našiljene olovke, papra i mentola.

Srk, žvak, gut!?! Mmmm, mislim da sam našao mica macu 🙂 Upozorenje! Nije za svačije nepce. Pacijentu poput mene fascinantno je pronaći nešto donekle drugačije i zato ova vinska egzota pruža priliku za proširivanje vinskog svjetonazora.

Fascinantno je kako se punih 6 godina nakon berbe, tekućina puna energije baršunasto raširi u ustima i traje taman koliko treba da bi poželio sljedeći gutljaj.

Ovako sam zamišljao Bordoške crnjake kakve su pili početkom prošlog stoljeća…

Za control freakove struktura je sljedeća: tanini poput prašine prisutni ni premalo ni previše, kiseline skoro više jabučne nego mliječne (skoro), ali idealno uklopljene i još žive, 13% alkohola, suho i ekstraktno, ali ne prekstraktno… srednje do punog tijela, dojam koncentracije i „mesnatosti“ s vremenom se potencira…

Vino odiše nenametljivošću i tradicijom. Čudesno. 4.

Cijena: ništa ne trebam, nu se hvalim 🙂

Na današnji dan Dnevnik Vinopije obilježava točno dvije godine od objave prvog dojma.

Ovo je ujedno i prvi dojam koji sam unaprijed „tajmirao“ da se pojavi upravo 14.05. jer sam na putu cijeli dan.

A put me vodi u Poreč na Vinistru, najznačajniju domaću vinsku manifestaciju, gdje u 16:30 na „blogerskoj degustaciji“ predstavljam dva vina Istre prema vlastitom odabiru.

Bez brige, ne plaćaju me ništa osim free akreditacije 🙂

A toliko sam se trudio 😉

157 dojmova objavljenih u proteklih godinu dana (289 ukupno)

157 različitih vina isprobano (što čini 293 ukupno, ne računajući Festivale, sajmove, degustacije, prezentacije, intermezza i druženja s Buonsangueom 🙂

Posebno sam sretan zbog čak 3274 komentara !!! (plus barem 30 koje sam obrisao s uvodne stranice u nadi da nikome neće nedostajati)

U nekom trenutku, ovaj moj Dnevnik dobio je vlastiti život. Nije mi bilo moguće kontrolirati pa čak niti sudjelovati u svim raspravama koje su se odvijale. Mislim da je to fenomenalno jer s izuzetkom mog kuma pod pseudonimom „vino župa“ moglo se pročitati itekako zanimljivih stvari (hehe) i upoznati zanimljivih ljudi.

Stoga hvala svim komentarima, posebno: buonsangue, patti, ifke, fiškuš, finesse, Luka, Ivan, Koshpa, igor, Igor, dinko-šminko, audiofan, madiraza, Filip, JA, putnik, avc, Ivanhoe, gurwoman, enogastromama, Lada i svi koje sam izostavio, a koji su ostavili traga na Dnevniku Vinopije.

137.000 iznosi total views u protekloj godini, što je skoro 11.500 mjesečno i 400 pregleda dnevno! Najposjećeniji mjesec je siječanj 2011. s 16.682 pregleda.

Najposjećeniji dojmovi u protekloj godini su:

1. Kunjas, Pošip, 2007.

2. Zagreb wine gourmet festival 2011. izvještaj

3. Retrospektiva Matošević i Šeler u W&W klubu

4. Belje, Merlot (vrhunsko), 2008.

5. Badel, Korlat, Merlot, 2007.

6. 2010. BEST BUY

7. Korlat, Syrah, 2007.

8. Pelješki Plavci do 30 kn

9. Saints Hills, Nevina, 2009. & Saints Hills, Saints Heels rose, 2009.

10. Dalmacija Wine Expo 2011. najava

11. Jerković, Kujundžuša, 2009.

12. Korta Katarina, Plavac Mali, 2006.

13. Međunarodni Festival vina i kulinarstva Izvještaj

14. Clai, Sv. Jakov, Malvazija, 2009.

15. Plančić, Darnekuša, 2005.

Vrijeme za poklon! Tko prvi ponudi točan odgovor koja je sorta/-e u vinu sa fotografije, dobit će neku nagradu, neko „vino iz vitrine broj dva“ 😉

Cijena: 79,98 kn (25.03.2011.)

Prošlog proljeća uživalo se u 2007. godini, krajem siječnja uzeo sam 2008., a već se pojavila i berba 2009. vina koje držim jednim od najboljih vrijednosti za novac na tržištu.

Nakon što sam odmaknuo nosinu od prvotne zadimljenosti i jake hrastovine te topline nemalih 14,8% alkohola, očekivane arome slatkog voća i rogača došle su do izražaja i konačno se potvrdile s prvim gutljajem.

Na nepcu je evidentno kako vinar radi s besprijekornim grožđem i bez puno kompliciranja pretvori rezultat u vino. I to ne bilo koje, već Postup. Postup koji odiše položajem, tijelo koje puni usta, tanini koji tek blago stežu nakon gutljaja, voćna zrelost u povratnom okusu, izvrsne razine kiselina… čak možda i neočekivano dobrodošla herbalnost u završetku…

Svakako još premlado da bi lamentirali o uklopljenosti komponenti, ali čini se još jedan izvrstan uradak. Antunović se potvrđuje iz berbe u berbu i baš zbog toga što niti ne pokušava doseći zvijezde, čvrsto s nogama na zemlji pruža izvjesno najveću vrijednost za novac u svojem području. Ipak treba imati na umu da je ovo premlada berba za Postup da bi se u njemu moglo uživati kako zaslužuje. Stoga 3/4 barem do jeseni 😉

A sad i kritika 🙂 Malo mi upada u oko opetovanje identičnih gramatičkih pogrešaka na stražnjoj etiketi, iz berbe u berbu. Pobogu, ljudi… evo javite mi se i korigirat ću vam ih gratis ili preporučiti povoljnog lektora 🙂

Cijena: 29,98 kn (25.03.2011.)

Plavac u čaši zapravo daje jednu od crvenijih nijansi vina 🙂 Posebno mlađe godište.

Antunovićev miriše ko` domaći Plavac. Ali čist i čestit 🙂 Nimalo uzvišeno, ali težački vinozno, pošteno vino uz dobru marendu. Naznake višanja i voćnost pojavit će se strpljivom kušaču koji će ostaviti vino da pričeka u čaši… Neka ga, odnija vrag prišu…

Da su grublji tanini, stvarno bi posmislio da je „domaći uradak“, ali odnosi laganijeg tijela (za Plavac), 12,9% alkohola, ugodno stežuće trpkosti tanina sa sladorom i kiselinama… nečija ruka tu se pobrinula da doživljaj ostane autentičan, ali i masovnije prihvatljiv. Pohvalno korištenje drva, koje se jedva primjećuje na nepcu, skoro nimalo na nosu, a koje je stvarno omekšalo ovaj Plavac čineći ga tako nenadmašnom ponudom za 30 kuna!?! Antunović. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti. 3/4

Cijena: 24,98 kn (25.03.2011.)

Očekivano suzdržano na nosu, niti voćno, niti travnato, niti herbalno, čak niti vinozno u smislu gružđa… šnjof koji ne otkriva puno i time zapravo nagovještava sve.

Nizak alkohol (11,0%), ali i slador, izvrsno usklađene kiseline koje ujtelovljuju aromatičnost koja nije „aromatična“ već pitka razglednica iz kamena podneblja odakle dolazi…

Neutralni pratitelj hrani u kojem bi mogao uživati i samom. Tek nagovještaj mineralnosti iz pozadine sluti na prvorazrednu kvalitetu sirovine, tako grube riječi za bijelo grožđe Juga…

Doživljaj koji ravnomjerno uzduž nepca omogućuje uvid u bijelo nasljeđe Dalmacije.

Uravnoteženo. Pitko… Smiono. Još jedno vino u kojem treba znati uživati, a neće mu naći mane niti oni koji traže dobro vino u butelji za prihvatljive novce.

Moj novi favorit bijelog vina „za svaki dan“ koji je zaslužio 3/4 +. Antunović čini se ruši sterotipe po pitanju cijena i diktata ukusa tržišta i ovim putem kao kupac i konzument iskreno zahvaljujem.

Cijena: 27,98 kn (25.03.2011.)

Zar je moguće da pijem vino Istočne Slavonije sa svega 12,3% alkohola 😉

Obeshrabren Nomacorc „plastišom“ kojeg jedva ikad uspijem vratiti na bocu, ali zato oduševljen što nos ukazuje na Chardonnay koji bi mi se mogao svidjeti.

Ne samo zbog breskve, kisele kruške i sličnog, već zbog izostanka drva i „maslaca“.

Što njuh naslućuje, nepce potvrđuje. U ustima nije teško, nimalo „masno“, skoro „težačko“… dobro uklopljenih, a ipak jasnih kiselina u skladnoj strukturi.

Također, ugodna i mekana tekstura skriva „vragolana“ koji će izmamiti osmijeh na lice, ali koji još nije ostvario svoj puni potencijal u boci.

No, kako bilo, ovo je više Chard po mojem ukusu i guštu. Osobito u svojoj cjenovnoj kategoriji!

Trica! Teško mogu zamisliti bolji Chardonnay uz Kulen od ovog 😉

Cijena: 59,98 kn (ožujak 2011.)

Pošip Korčulanskog vinogorja specifične zagasitožute boje, metalic zlatna 🙂

Šnjof, šnjof !?! Ono što se činilo mirisom kutije antibiotika zapravo postaje tropsko voće… ananas i grejp s orašastim plodovima u pozadini.

Sr, žvak i gut… Osvježavajuće na nepcu, zaobljeno i mekano, ugodne bademaste gorčine u finišu. Ono što je dopadljivo jesu trave i mirodije na nosu koje su se pojavile nakon druge, treće čaše… i tu sam se prisjetio jednog davnog ljeta na Korčuli.

Vino je još evidentno mlado, ali njegove kiseline nisu „živahne“, međutim nije niti preteško unatoč i 13,1% alkohola… Nikad ranije nisam kušao Matuškov Pošip, ali baš ovo vino bilo bi zanimljivo otvoriti za pet godina… a opet, tako savršeno pitko vino najradije bi potrošio odmah.

3/4 Vrlo pohvalna cijena za Pošip!

Cijena: 119,98 kn (ožujak 2011.)

Ime Matuško nije prva asocijacija na koju pomislim kad čujem Dingač. Ne ulazeći zašto je tome tako, bio sam ugodno iznenađen ovom buteljom koju sam dobio.

Na nosu definitivno nije tipičan predstavnik lokaliteta Dingač. Ali, ne znači da je loše. Naprotiv. Slatki džem od kupine, malina i jagoda, ne način na koji ne bi očekivao da se na nosu predstavi Dingač, ali atraktivne voćnosti koja nije pretjerana premda je koncentirana na dobar način… na slijepo bi pomislio da je sigurno neka vrhunska Touriga Nacional 😉

Možda netipično, ali dostojno položaja Dingač. Između ostalog zato jer u ustima pokazuje svoju autentičnu stranu. Puno, u aromatskom smislu, ne u pretjeranom ekstrakstu, zbog čega uspijeva biti pitko, a bogato… acidična kičma i tanini poput prašine uz za Dingač pristojnih 14,3% alkohola te karakteristična slatkoća koja ipak nedvojbeno upućuje na Dingač, kao i nefiltrirani ostatak u boci.

Šarmantno. Pohvalne cijene. 3/4 s plusom.

Falile se Makaranke, da su lipše neg … bilo tko drugi 😉 Bio je poseban gušt napustiti kišni Zagreb i na kratko promijeniti klimu da bi sudjelovao na enogastro festivalu u Makarskoj. Zadovoljstvo je tim veće jer je Makarska privukla najrelevantnija imena Dalmacije. Štoviše, uz poznate, nastupili su brojni manje poznati i čak nepoznati vinari, neafirmirani na Hrvatskoj sceni. To je prilika za otkrivanje nečeg drugačijeg i u tom smislu koliko god bilo paradoksalno, meni najbolje vino Dalmatinskog festivala bilo je ipak Zagorsko slatko vino 🙂

Perfect Match. Bio sam jedan od valjda šesdeset sudionika, ali nikako ne i jedini koji je putovao to jutro ne bi li do 12 stigao na odredište te pritom preskočio uobičajeni doručak. Spas u nevolji bila je bočica Šibiba maslinova ulja koja je planula dok si rekao „slow food“ 😉 Točanje kruha u ulje ionako je moja osobna gastroikonografija i tek tako očišćen pjat spreman je za primiti autorsko djelo kuhara. Šampion našeg stola ispao je Boškinac crno 2007.

Nakon svečanosti otvorenja napokon ono zbog čega sam došao, štandovi s vinima, vinari i neočekivano brojne premijere berbi 2010. godine…

Korta Katarina, Rose, 2010. / Zinfandel + Plavac (75% Postup)

Saints Hills, Rose, 2010.

Jerković, Kujundžuša, 2010.

Jerković, Mračaj, 2009. (Rudežuša)

Sladić, Toranac, 2010.

Sladić, Rose, 2010.

Sladić, Plavina, 2010.

Sladić, Maraština, 2010.

Vujnović, Prč, 2008.

Vujnović, Plame, 2008.

Vujnović, Ivan Dolac, 2007.

Tudor, Bili Potok, 2010. (Bogdanuša, Kuč, Cetinka, Kurtelaška)

Plančić, Bogdanuša, 2008.

Plančić, Ager barrique, 2006.

Galić, Crno9, 2008. (CS 55% M 45%)

Galić, Sauvignon, 2009.

Otprilike u ovom trenutku iz još neobjašnjivih razloga uspio sam se natjerati da pobjegnem iz idealno popunjenog šatora na diskusiju pod nazivom „Kujundžuša-druga strana Dalmacije“.

Nešto dobro se događa u Imotskome kraju. Slijed kušanih vina od regularnih do različitih „eksperimenata“ nagovještava da će Kujundžuša naći svoje mjesto među sortnim vinima Hrvatske, a još više na tržištu.

Stolački podrumi, Rajske kapi, Žilavka 2009.

Stolački podrumi, Rajske kapi, Merlot, 2009.

Vinarija Dingač, Postup, 2008.

Anić, „Kulica“, 2009. (Maraština + Debit)

Anić, „Figurica“ Syrah, Cabernet Sauvignon, 2009.

Anić, „Figurica“, Syrah, Cabernet Sauvignon, Merlot, 2009.

Anić, „Figurica“, Syrah, 2009.

Sveučilište u Zadru, Cuvee Vlačine, 2009. (Cabernet Sauvignon + Plavina)

Cuvee Piket, 2009. (Merlot + Syrah)

Šime Škaulj, Tomislav cuvee, 2009. (Grenache, Syrah, Merlot, Cabernet Sauvignon)

Kuća sretnog čovjeka, Pribidraga, 2008. (Crljenak = Zinfandel)

Šimunović & Szabo, Plavac Mali, 2009. (Kuna Pelješka)

Dvanajščak-Kozol, Pinot Crni, 2009.

Bodren, Cuvee Chateau Bezanec, IceWine, 2008. (Rajnski Rizling + Sivi Pinot)

Bodren, Chateau Bezanec Chardonnay, IceWine, 2008.

Bodren, cuvee IceWine, Bijeli Pinot+Sivi Pinot, 2009.

Vina Senjković, Bosso, Plavac Mali, 2009.

Jakob, Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah, 2007.

Jakob, Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah, 2008.

Mežnarić, Crni Pinot, 2009.

Od isprobanog izdvajam sljedeće:

Jerković, Mračaj, 2009. (Rudežuša)

Sladić, Rose, 2010.

Sladić, Maraština, 2010.

Tudor, Bili Potok, 2010. (Bogdanuša, Kuč, Cetinka, Kurtelaška)

Bodren, cuvee IceWine, Bijeli Pinot+Sivi Pinot, 2009.

Led koji se osjeti u ustima nije od prerashlađenog vina, naprotiv. Ledena berba koja se osjeti na nepcu u vinu sa suludo visokim šećerima, a koje je opet toliko pitko, nimalo ljepljivo. Vino koje me probudilo nakon cjelodnevnog isprobavanja vina i osvježilo, prožeto ne uopće previsokim kiselinama, ali zato pravima i na pravim mjestima u pravom trenutku…

Posebno zanimljive su bile i Rajske Kapi Stolačkih podruma s vrlo pitkom interpretacijom Žilavke, pa i Merlota, zatim naravno i Galićev Sauvignon i Vujnović i Jakob s crnom kupažom iz 2007.

Na kraju, da obrazložim uvodnu rečenicu, Dalmacija wine expo je trenutno savršen festival i u tome treba uživati dok raznorazni interesi koji dolaze s (pre)velikim događanjem ne unište trenutni entuzijazam i pozitivnu energiju. Možda nije neka usporedba, ali recimo… Motovun film festival prije nego što je postao „obavezno mjesto“.

Ako se mene pita, vidimo se sigurno dogodine na već sada najvećem festivalu vina i gastronomije u Dalmaciji.

NAPOMENA: Na svim iole kvalitetnim fotografijama u Izvještaju mogu zahvaliti Manjadi i timu „Taste of Croatia“, ove gerilske su naravno, moje 🙂

Nisam bio na prvom Dalmacija wine expu jer je bio u Makarskoj.

Ove godine idem, baš zato što je u Makarskoj.

29./30. travnja 2011. u Makarskoj će se održati Dalmacija wine expo, a obzirom da je Vinopija “prijatelj festivala”, bit ću i aktivan sudionik na Perfect Match događanju.

Popis prošlogodišnjih vinara izlagača je impresivan i zanimljiv, a za ovu godinu očekivanja su još veća. Dodatne informacije na stranicama: http://2011.dalmacijawineexpo.com/

Bar nekoliko komentatora ovih stranica volio bi vidjeti tamo 🙂

Tko se skrio, magare bio 🙂

to be continued…