Cijena: 27,99 kn (25.03.2011.)

Prva mlada Malvazija koju sam primijetio na polici berbe 2010. Priznajem da mi se sviđa ova redizajnirana boca sa Stelvin Lux navojnim čepom. Više nego pristojno za ovu kategoriju!

U čaši se još primjeti koji sitni mjehurić uz rub, a slatkasto-kiseli presvježi cvjetni mirisi obilježavaju nos.

Na nepcu već iznenađujuće smireno, čak i više od željenog jer baš bi me veselila kipuća nezrelost mlade Malvazije u čaši u ovom trenutku, ali vinarija vjerojatno sebi nije mogla dozvoliti da takvo vino plasira na tržište što je zapravo potpuno razumljivo.

Također i manjak tijela za deklariranih nemalih 13,1% alkohola, ali ovo je masovno dostupno vino za ispod 30 kuna, a koje posjeduje sortna te još više „osvježavajuća“ obilježja. U ovoj kategoriji jedino značajno…

Još zelena, ali ugodna lagana lagana Malvazija. Prvo veselje na polici znatno prije Vinistre.

Cijena: 84,90 kn (25.03.2011.)

Adžićev Sivi Pinot meni je možda najdraži Hrvatski Sivi Pinot. Vrlo zahvalno vino i stvarno moj favorit iz Adžićeva podruma, jednog od malobrojnih koji nije cijene korigirao na niže u inače prestižnom Kutjevačkom društvu.

Zlatnožuti nektar koji djeluje gusto u čaši ne odaje previše o sorti, skoro niti podneblju na svojem (atraktivnom) nosu. Diskretne predikatne arome već su tu, ali i svježina voća, kruške…

Ti predikati potvrđuju se i na nepcu, ali još uvijek iznimno diskretno i oplemenjujuće.

Reske zrelosti, kiselina koje upotpunjuju voćni slador, neusporedive slasnosti na nepcu.

Neodoljivo na prvu i pedesetpetu loptu ili koliko je već potrebno da zabijemo gol Gruziji.

Završetak koji vuče na još i zahtjeva oprez zbog neprimjetnih 13,5% alkohola. Vino glatke teksture, zavodljive aromatičnosti slatka voća, rezidualno čak i tropskog voća, avokado?!?

Bilo uz buđavi sir, bilo uz buđolu ili kraški vrat, a zašto ne i samostalno… moj najdraži Hrvatski Sivi Pinot. U slast! 4

Cijena: 69,90 kn (25.03.2011.)

Nakon što su me stanoviti opstruktori već prozvali Chardofobom 😉 da me ne bi prozivali i kako imam nešto protiv vina Novog Svijeta, jedva sam dočekao otvoriti nešto novo. Bodega Norton jedno je od imena koje nije bilo dostupno u Hrvatskoj, a meni je često zapinjalo za oko listajući Wine Spectatore, Decantere i sl.

Preda mnom je Malbec iz podnožja Anda s vinograda između 850 i 1100 m nadmorske visine.

Na oku višnja crvene boje, ne pretjerano kremasto, čak iznenađujuće transparentno!

Na nosu isprva teško i džemasto tamno voće, zatim svježe crveno bobičasto voće. Izbija i toplina, ali i začinjenost, paprene note. Neloše, jako dobro zapravo… nimalo vaniliziranosti, čak niti zadimljenosti…

Na nepcu… wow!?! Iznenađenje koliko je vino „ne-argentinsko“ u smislu do danas dostupne ponude u ovom cjenovnom rangu… Da pojasnim, ugodno je i nježno, bogato voćno, ali premda u tom smislu intenzivno nije pretjerano i napadno voćno, već vrlo usklađeno prije svega sa čvrstom strukturom. Kiseline, tanini, alkohol i slador potpuno nevažnih razina u ovako usklađenoj pojavnosti (deklarirani alkohol je 14% btw).

Dodatno, pokazuje se kompleksnim nakon trećeg gutljaja… na nepcu egzotične začinske arome, pa i herbalnost. „Tvrdoća“ Malbeca svejedno prezentna na nepcu. Premda ne toliko punog tijela na koliko sam naučio od 14% argentinskog crnjaka i premda vrlo pitko i užitno, završetak je ipak preeeeduuuuug…:-)

Stvarno dobro vino više posvećeno skladu negoli snazi. 4.

Cijena: nepoznata (ožujak 2011.)

Ahhhhh! Međimurje… pinot bijeli, chardonnay, graševina, moslavac u kupaži „Grofovo“ u izvedbi kuće Dvanajščak-Kozol. Još jednom, hvala ifke na butelji 😉

Mirisni cvjetni nos otkriva polusuho vino fenomenalnog balansa.

Savršene punoće za svoju strukturu, raskošno razlijeva svoju aromatiku po nepcu i kao kušač mogu samo žaliti zašto nemam još više okusnih stanica da upiju ovu divotu…

Opojno, mekano, pre-pitko…sa svim obilježijima svoga kraja ispričanim na najbolji mogući način. Slatkasta floralnost u zagrljaju svježeg voća, skoro kič, a zapravo istinski vinozni užitak.

Ne pokušava biti pre-ozbiljno vino, ali uspijeva u pružanju pravog vinskog gušta.

Nekako sam slutio da će ići savršeno uz Regina Blue Paladin… combo koji moram ponoviti uz ne pretjerano rashlađeni cuvee Grofovo. 3/4 od 5 Svaka čast.

Cijena: 79,98 kn (27.01.2011.)

Postup koji pratim i pratit ću iz berbe u berbu kao best buy u svojoj kategoriji, pojavio se početkom godine s godištem 2008. i oznakom Hrvatskog otočnog proizvoda. Taj dio s otokom mi nije posve jasan jer položaj Postup prestižna je lokacija na kojoj se tradicionalno uzgaja vrhunski Plavac Mali, a pripada polu-otoku (!) Pelješcu.

Šnjof, šnjof? Dašak hrastovine, slatki rogač, crni papar, ugodna toplina, zrelo voće… divota!

U ustima, Postup u istinskoj punoći koji traje beskrajno… školovanih tanina, idealnih kiselina, doživljaj za stolom.

Suh, izvrstan Postup, školske strukture, besprijekoran. Ne treba mu dodatna finesa jer finesa sam po sebi. Retronalazno odiše terroirom, položajem Postup.

Stavno dobro i ozbiljno vino koje još može čekati u boci, ali je već potpuno spremno za istinski doživljaj.

U slast! 4

Cijena: NA (veljača 2011.)

Nisam odolio ne primijetiti kako „Jerković“ jednostavno ima strahovit izvozni potencijal u zemlje engleskog govornog područja 😉 S druge strane, Kuyon de JeuChat nije stekla neki prestižan status niti u Imotskom vinogorju…

Međutim ukupnom dojmu ovog vina sam skoro dodijelio iznimnu ocjenu koju vrlo rijetko ističem i koju nisam očekivao dodijeliti Kujundžuši tako skoro.

Slamnatožuta boja u čaši, fini mineralni aspekt već na nosu (nimalo ne čudi obzirom od koga sam ovo dobio), „mokri kamen“ karakter, kišnica s morskom soli i koricom limuna… sjajno!

Na nepcu prekrasno… prezentno, dovoljno puno usprkos „svega 11,9% alkohola“!?! Aromatski u skladu s nosom, slana mineralnost plus neka mirodija… no, skoro da je nevažno jer tako uravnoteženo vino držao sam nevjerojatnim za Hrvatsku, a pogotovo Kujundžušu.

Opet, ova Kujundžuša posjeduje sortna obilježja ispričana na najbolji mogući način.

„Ovdje gdje svaki izlazak sunca kamen pretvara u cvijet, kapljicu rose u zlatni grozd, zauvijek se nastanila plemenita i jedinstvena Kujundžuša. Neka radost njezinih plodova poteče i Vašim žilama!“

Istovremeno i samodostatan objekt uživanja i nevjerojatno zahvalan pratitelj jelima. Način na koji se prezentira i upotpunjuje hranu je neopisiv, kao da iskonska mudrost jednim potezom uklanja svaku sumnju… da, ovo je Kujundžuša.

Tako jednostavno, a tako raritetno. Love it! 4

Cijena: 74,98 kn (27.01. 2011.)

Merlot je popularan svuda u Svijetu pa tako i u Istri. Osim malobrojnih iznimaka, u potrazi za identitetom Istre u čaši crnjaka, autohtone sorte bile su mi uvijek logičan i prvi odabir.

Kao što sam postepeno počeo prihvaćati internacionalne sorte s Istarskim identitetom, tako sam postepeno sve više zavolio baš ovaj Veraldin Merlot. Čini se da je vino tek sad u potpunosti spremno.

Zadimljenost, začinjenost, voćnost, tim redoslijedom na nosu, koji premda intenzivan ili radije „prodoran“ uspijeva isprva biti i pomalo zatvoren. Stoga sam ostavio vino „prodisati“ 20ak minuta nakon čega je ostalo „stisnuto“, ali na intrigantan način.

Plemeniti koncentrat maline, višnje i kupine podržan voćnim kiselinama iz pozadine. Nedvojbeno Istrijansko 🙂 To nije na prvu loptu dopadljiv mekani i zaobljeni Merlot. Veraldin je skoro „grub“, ali na dobar način. Premda voćan, nema nimalo ponekad pretjerane skoro artificijelne voćnosti niti „zapeglanosti“… Premda zamjetnih, ali potpuno uklopljenih kiselina koje prožimaju vino… Premda suho, sa sladorom koji voli ovakvu strukturu i sve u svemu pruža aromatičan doživljaj dostojan Merlota, ali s potpisom terroira.

13,5% alkohola i ugodna taničnost koja se nagomilava, ali ne skuplja usta pretjerano.

Svakako pustiti da „prodiše“ i trud će biti nagrađen. Merlot koji ipak „govori Istrijanski“ 😉

3/4

Cijena: NA (ožujak 2011.)

Netko bi pomislio, gledaj opskurne sorte što raste u Benkovcu… ali bio bi u krivu. Trebbiano je druga najrasprostranjenija sorta na Svijetu. Svejedno, odabir te sorte za kultiviranje loze i pravljenje sortnog vina, jako je zanimljiv odabir.

Osobito ukoliko je vinar njeguje s ljubavlju kao što daje nagovijestiti tekst na etiketi: „Trebbiano Toscano vino je i snage i nježnosti, svježine voćnosti lijepo sljubljene s tijelom rođenim na našem kršu. Kroz zavidnu ekologiju i našu požrtvovnost u svakoj kapi nudi novu inspiraciju. Ohlađeno na 12°C izvrsno se sljubljuje s mediteranskim jelovnikom. Ne postaje uspomena jer postaje navika.“ Talijanska škola 😉

Zelenkastožuta boja u čaši koja ne otkriva ništa osobito.

Šnjof, šnjof ?!? Jako „školovan“ nos, pokazuje naznake dobre strukture sa čvrstim kiselinama, aromatski od đumbira do laganijih tonova poljskog cvijeća i smeđe kruške, čak i neki truležasti sir, vonj koji osobno baš volim.

E sad, pomalo „tupo“ nakon gutljaja, s retronazalnom gorčinom koja podsjeća na mnoge Kujundžuše ili čak Maraštine.

Međutim, odlično napravljeno, izvrsno strukturirano suho bijelo vino s 12% alkohola te uklopljenih kiselina u srednje punom tijelu. Zapravo, jako dobro! Posebno uz hranu.

Sori kume, ali nisam očekivao ovako nešto iz Zadra 😉 Ugodno iznenađenje!

Nepretenciozno, svakodnevno, a izvrsno! Svaka čast.

Cijena: 39,98 kn (27.01. 2011.)

Moja best buy Malvazija u 2010. godini, osjetno bolja u „dozrelijem“ izdanju negoli kao mlada malvazija, odnedavna na polici s godištem 2009.

Svijetla zlatnožuta boja u čaši.

Šnjof, šnjof?!? Isprva bagremov cvijet fantastično istaknut, a s vremenom nos koji se mijenja od vanilije do orašastih plodova, kao da se još nije odlučio smiriti.

Srk, žvak, gut?!? Slana hruskava voćnost! Toliko zabave u čaši… zavodljivo tijelo, raskošna struktura, osobito u svijetu Malvazija.

Nije toliko prožeto Terrom Istrianom koliko je „dobro zakopano“ vino, ali mislim da mogu zaključiti sljedeće…

Magični Panjoka uz zamjetnu promjenu stila ipak ustraje u jednom – ljubavi konzumenta…

Barem mene 😉 Jako dobro.

Cijena: 39,98 kn (21.01. 2011.)

Sjećam se kad sam prvi put probao Zweigelt. Uz divljač u Bitoraju u Fužinama, bio je to Enjingijev Zweigelt barrique i bilo je to već prilično davno. Prva impresija Zweigelta nije mi se svidjela. Danas, meni jedna od omiljenih sorti, kakvih doduše ima poprilično 😉

Kako će se u taj „ekskluzivan klub“ uklopiti Bartolovićev Zweigelt? Naznačeno kao odležalo u barriqueu i korištenjem sur lie tehnologije…

Reska slatkoća voća koju očekujem od Zweigelta, od zrele maline do šljive, barrique prisutan tek u naznakama neke zadimljenosti.

Idealne kiseline za Zweigelt u jako lijepo zaokruženom vinu. Na slijepo, Austrija bi bila izvjesna asocijacija, a ne Kutjevačko vinogorje.

Struktura suhog Zweigelta s 12,1% alkohola, neprimjetnih tanina i uklopljene voćne kiseline, jamči nepretenciozan užitak.

Još jedan primjer vina po mojem guštu, a za koje sumnjam da će se svidjeti široj publici. Netko bi ga stavio u umak, ali meni predstavlja pronalazak sortnog Zweigelta po konkurentnoj cijeni.

Odiše sortnošću, aromatično, slasno, osvježavajuće i ne samo zbog prirodno izraženijih kiselina.

U svojoj esenciji drugačije od svih sorti, vino koje nudi pravo „Zweigelt“ iskustvo po najboljoj cijeni koju znam. 3/4 Drago mi je da sam napokon isprobao nekoliko Bartolovića kako dolikuje, daljnje istraživanje slijedi 😉