„Zagreb wine gourmet festival 2011 je završio i sve što sam dobio je ova glupa prehlada.“ Da je netko kojim slučajem imao bubonsku kugu, svi bi je vjerojatno sada imali. Što dovodi do jedinog, ali kardinalnog organizacijskog propusta – Muzej suvremene umjetnosti.

Zapravo je problem u neskladu očekivanja i ostvarenog. Nakon komentara kako je MUO 2010. godine postao premali za takav festival, ovogodišnji MSU zvučao je grandiozno te je tako i najavljivan. Od cjelokupnog prostora koji je „Zagrepčance“ usput budi rečeno, itekako koštao, Festival se održao u ograđenom prizemnom foajeu ?!? Barem onaj meni najzanimljiviji dio koji uključuje kušanje ponuđenih vina. Zatim, bitna predavanja održavana su u Vinskoj Akademiji koja je prilično dislocirana. Pitam se zašto onda cijeli Festival nije bio u Akademiji Vina, malo bi se stisnuli, ali nemam osjećaj da bi bilo bitno drugačije.

Osjećam ipak potrebu javno zahvaliti na akreditaciji koju sam ove godine dobio, ali dobio sam je zahvaljujući 16.500 posjeta mjesečno, a ne zato jer me organizatori posebno vole ili uopće poznaju. Prema tome mi nije na kraj pameti reći da je nešto u redu, kad nije. No, nije sve tako sivo i nisam pokupio samo prehladu. Pokupio sam i par izuzetno zanimljivih vinskih doživljaja!!!

Također, premda je nešto manji broj posjetitelja odlučilo sudjelovati u anketnom pitanju, statistika indicira da je visok postotak (70%) publike koja prati Dnevnik Vinopije i maltretira me komentarima 🙂 ujedno bilo na Festivalu.

Prema tome dabome i bez obzira na obzir, popis isprobanih vina je pozamašan:

Boškinac, Gegić, 2009.

Boškinac, Boškinac Grand Cuvee 2009. (Gegić, Chardonnay, Sauvignon)

Boškinac, Gegić „Grand Cru“, 2009.

Damjanić, Clemente, 2008. (Merlot, Cabernet Sauvignon, Teran)

Frane Miloš; Stagnum – desertno, 2005. izborna berba prosušenih bobica

Kabola, Malvazija „Reserve“, 2007.

Kabola, Malvazija „Amfora Kabola“, 2006.

Krajančić, Pošip „Intrada“, 2009.

Trapan, Malvazija Istarska Ponente, 2010.

Trapan, Malvazija Istarska Ponente, 2009.

Trapan, Uroboros, 2009.

Trapan, Ruby, 2010.

Trapan, Nigra Virgo, 2009.

Jakončić, Privat, 2009. (Tocai Friulano, Rebula)

Jakončić, Carolina Bela, 2008. (Chardonnay, Rebula, Malvazija)

Jakončić, Carolina Bela, 2004.

Jakončić, Carolina Rdeča, 2007. (Cabernet Sauvignon, Merlot, Cabernet Franc)

Edi Simčić, Duet Lex, 2005. (Merlot, Cabernet Sauvignon, Cabernet Franc)

Edi Simčić, Kolos

Marjan Simčić, Teodor Rdeče Selekcija, 2006. (Merlot, Cabernet Sauvignon)

Brkić, Greda, 2008.

Feudo Antico, Paserina „Tullum“, 2009. (100% Passerina)

Feudo Antico, Pecorino „Tullum“, 2009.(100% Pecorino)

Feudo Antico, Rosso „Tullum“, 2008. (100% Montepulciano)

Feudo Antico, Rosso Riserva „Tullum“, 2008. (100% Montepulciano, barrique)

Firriato, Quater Bianco, 2009. (Grillo, Catarratto, Carricante, Zibbibo)

Firriato, Harmonium, 2008. (Nero d`Avola)

Firriato, Ribecca, 2007. (Perricone)

Marramiero, Trebbiano d`Abruzzo „Anima“, 2010. (Trebbiano d`Abruzzo)

Marramiero, Pecorino „Sessantapassi“, 2010. (Pecorino)

Marramiero, Montepulciano d`Abruzzo „Inferi“

Dario Prinčić, Trebež, 2007. (Chardonnay, Pinot Grigio, Sauvignon)

Dario Prinčić, Ribolla Gialla, 2005.

Dario Prinčić, Cabernet Sauvignon, 2001.

Tenuta Biserno, „Insoglio del Cinghiale“, 2008.

Tenuta Biserno, „Il Pino di Biserno“, 2007.

Terlano, Pinot Bianco Riserva „Vorberg“, 2008.

Terpin Franco, Quinto Quarto, 2009. (Pinot Grigio)

Terpin Franco, Sauvignon, 2006.

Terpin Franco, Jakot, 2006. (100% Friulano)

Terpin Franco, Stalis Rosso, 2006. (Cabernet Sauvignon)

Terpin Franco, Stamas Rosso, 2005. (Merlot 80%, Cabernet Sauvignon 20%)

Zidarich, Vitovska 2008. (100% Vitovska)

Zidarich, Prulke, 2008. (Sauvignon, Malvasia, Vitovska)

Zidarich, Terrano, 2008. (100% Terrano)

Zidarich, Ruje, 2005. (Merlot, Terrano)

Kanonkop, Pinotage, 2008.

Od navedenog posebno izdvajam sljedeće:

1. Firriato

Quater Bianco je kupaža 4 sorte od kojih nevulkanski Carricante nije izostavljen i sa svega 15% osigurava mineralnu podlogu u specifičnom aromatskom profilu, a Zibbibo uz Grillo i Catarratto zaokružuje istovremeno osvježavajuće voćno te neočekivano kompleksno i uzbudljivo bijelo iskustvo Sicilije.

Zatim crni Harmonium kao općedopadljivo utjelovljenje Nero d`Avole, ali pravi gušt nudi Ribeca kao unikatan doživljaj 100% Perriconea za ozbiljne i strpljive kušače.

Firriato je jedan od pet glavnih razloga zašto sam došao na Festival i nije razočarao.

2. Terpin Franco, Jakot, 2006.

Ovo moram ponovo probati! Osim petnaest uskličnika i napomene „maestralno“ što je više negoli je ugužvani ambijent dopuštao, ne pamtim ostale detalje, ali nešto mi je upalilo „alert“ kod ovoga!

3. Zidarich Terrano, 2008.

Ili nisam predugo pio Teran ili ovo uopće nije „Teran“ ili je najbolji Terrano ikad 🙂 Šalu na stranu, ovo sam izdvojio iz opusa virtuoznog vinara kao meni najbolje od najboljeg što je Zidarich ponudio.

4. Boškinac

Još se posipam pepelom zašto nisam nikad ranije probao bijela vina Boškinca. Od bazičnog Gegića koji pokazuje toliku specifičnost neusporedivu bilo s Istrom bilo s Dalmacijom, preko Grand Cuvee kupaže s Chardonnayem i Sauvignonom do „Grand Cru“ Gegića kao varijante koja se ne radi svake godine, svaki je uspješno odvukao moje nepce u vinsku bajku koju neće svatko razumjeti. Čak je bazični Gegić iz 2009. barem trenutno i najzanimljiviji…

Samo to vrijedilo je 150 kuna koje nisam platio 🙂 Međutim, moram još spomenuti i Terlanov Pinot bianco Riserva „Vorberg“, Feudo Antico Rosso Riserva „Tullum“, 2008., Brkićevu Gredu 2008, Prinčić Ribolla Gialla 2005., Jakončićevu Carolinu belu 2004., Damjanić „Clemente“ 2008., Trapan Ruby (rose) 2010. !!! i sve one koje nisam uspio isprobati ovom prilikom…

Bit će bolje sljedeći put.

Cijena: 64,98 kn (siječanj 2011.)

Ovaj raritetni autohtoni kultivar s lokaliteta Vrh na 580 metara nadmorske visine, nakon 12 mjeseci u hrastovoj bačvi i čekanja u boci, završio je na vinopijinom stolu kao dar. Dakle, hvala Patti! Nisi trebao, ali jako dobro da jesi 😉

Vino ima nijansu između rubin crvene i trule višnje uz polutransparentni bakrenasti odsjaj.

Isprva je rustikalna na šarmantan način, trulo voće i mokro drvo, nekako iskreno, iskonsko… kasnije bilježim i floralni aspekt, pa smokve, suhe, rogač, pomalo topline… no, nakon kušanja transformira se u nešto drugo, neko svježije voće i začine…

Srk, žvak, gut!?! Prva bilješka: „Jbt, ovo je izvrsno vino.“ Krepka okrjepa 🙂

Bez šale, ovo je autentičan vinski doživljaj. Kad bi ga uvalio u neki lokalni toskanski vinski festival, pitam se bi li prepoznali „uljeza“.

Izražajne kiseline, ugodna trpkost neopterećena taninima i nakon treće čaše, ugodna suhoća uz 13,8% alkohola, aromatski profil? Terroir! Vino odiše terroirom kao malokoje Hrvatsko vino… puni usta zrelim, ali još svježim voćem uz zemljanost, na rubu animalnosti, čudesno…

Posebno. Gušt u kojem treba znati uživati. Npr. trenutak kad se odlučite radije zadržati na kanalu koji prenosi snooker umjesto prebaciti na Hollywoodski spektakl…

Love it! 4. Za 65 kn MPC jedno od ne previše vina Dalmacije koje vrijedi svake lipe… Patti, hvala na otkriću. I`m getting some more. Nadam se da su i druga godišta na razini 2005.

Darnekuša? Tko bi rekao.

Cijena: 39,98 kn (21.01. 2011.)

Sušćan crni! Ako to nije Svjetski kuriozitet ni ja nisam vinopija. Dakle, autohtoni kultivar s jednog od minijaturnih prirodnih fenomena poznat kao pjeskoviti otočić Susak. „Ploveći vinograd“ Susak zapravo nije od pijeska već lesa kažu mudri ljudi, a ja se slažem jer sam se uvjerio da u Sahari ne raste loza.

Forgotten variety ima i drugo ime kojim ga naziva Krčki vinar Katunar Ivan… „Sansigot“ zvuči kao nešto što su Križari ispijali na putu za obećanu zemlju. Slično i izgleda 🙂 Prilično transparentna crvena boja u čaši naizgled ne djeluje nimalo posebno. Vidljiv je i nefiltrirani ostatak, ali nepotrebno je dekantirati. No, moglo bi se kao zgodan eksperiment, zašto ne?

Voćne kiseline su prvo što nos registrira pa i doziran vonj podruma koji ipak ne smeta…

Interesantno dug aftertaste, obzirom na lagano tijelo. Također stanovita herbalnost ili vegetalnost… ne mogu reći da je nježno, radije delikatno… izraženijih kiselina, ali ne suviše stršećih koje prate doživljaj i čine ga „grubljim“. Suho, blagih tanina, 12% alkohola.

Potpuno nekomercijalno. Mislim to u dobrom smislu.

Nasuprot vinima, najčešće crnjacima juga koja „griju“, Sansigot „rashlađuje“ odnosno osvježava. Nije da ima neku frizzante kvalitetu ili slično, ali baš zbog ugodnih kiselina, niskih alkohola, nudi okrjepu za vruće dane, kakvi su već na Susku morali biti česti…

Teško mogu Sansigot zvati sofisticiranim užitkom, ali u datom kontekstu to zapravo je. Nije spektakularan vinski doživljaj, ali nije ni konfekcijsko masovno vino. Zato ga neću ocijeniti osim napomenom da jedva čekam nove berbe.

Cijena: NA (veljača 2011.)

And now for something completely different… the Mjesečar 🙂

Znate li nekoga tko je ispomagao pri berbi ubacujući kroz otvor bačve bobicu po bobicu grožđa? Ja znam. Bok Josipa. Tako ti i treba kad si enolog 🙂

Enivej, spomenuta bačva je od bosanskog hrasta, a vino sorte Žilavka! Napravljeno je prema organskim i bio-dinamičkim postupcima, proizvedeno na vlastitom talogu, loza orezivana, okopavana, obrana i što sve ne prema Mjesečevim mjenama, bez dodavanog sumpora i bez filtriranja pri punjenju…

Pravi Mjesečar. Mačke ne smiju ni blizu ovom vinu. Nisam izdržao dočekati noć punog mjeseca i svejedno sam ga otvorio. Duh iz boce ponudio mi je tri želje.

Prva, jantarna boja. Dakle nije toliko narančasta koliko znaju biti tzv. „narančasta vina“.

Druga, neobuzdani šnjof! „Neodoljiv smrad“ 😉 Mističan opojni vonj pun života. Nije težak, već prepun… nije prebogat, već škrto zavodljiv, fantastičan nos!!! Dakle, maceracija intenzivno prisutna, arome od ljekovitih trava, čaja do gljiva, truleži i sijena… riječima neopisivo.

Želja treća, srk, žvak i gut… transformacija! Ekstremna kišnica sreće sok od jabuka 🙂 Čudesno iskustvo, glatko i pitko, kad bi barem trajalo dulje…gušt na nježan način i koji ne mogu artikulirati zbog čega mi se sviđa, možda zbog stalnih transformacija zbog čega sad na nosu doživljavam kompot dunja te med i kadulju, a možda zbog svoje „rejuvenate“ osobine da pobuđuje kušača… ili nešto treće, siguran sam samo da uživam u ovom vinu u potpunosti.

Na kraju mi Luna šalje inspiraciju da zaključim kako je sorta tek medij koji prenosi božansku prirodu nezahvalnim konzumentima, vinopijama. Prekompleksnu da bi ju mogao i želio shvatiti.

4/5  Koliko znam, svega nekih 1000 butelja ovog vina je napravljeno i prema tome se radi o jednoj od većih ezoterija u vinskom svijetu. No, Brkićeva vina govore o podneblju i još više o vinarenju. Niti ostala vina koja sam kušao nisu konfekcija već vrlo individualna posjetnica vrlo zanimljivog vinara.

Cijena: 79,90 kn (21.01.2011.)

Za oko mi je zapela pristojna cijena. Tko prati ponudu Portugalaca u RH znat će o čemu pričam. „Duaš Kvintaš“ je DOC Douro i kao takav mješavina sorti Tinta Roriz, Touriga Nacional, Touriga Franca.

Neprozirna tamno crvena, odsjaja boje cikle…

Šnjof, šnjof?!? Isprva džemasta skoro slatkasta voćnost i vanilija uz nešto alkohola topline. S vremenom i crni ribizl, šljiva, trešnja…

Srk, žvak, gut?!? Još mlad, ovaj Douro sigurno može čekati još dosta… žive, skoro jabučne kiseline, sitni, ali još pomalo trpki tanini, suho, s 14% alkohola…

Već sad odmjereno, sjajno ukomponirano crno vino koje uspijeva prenijeti kušaču odlike terroira u određenoj mjeri, možda ipak manjoj nego bi to želio. Izrazito voćnog aromatskog profila u skladu s nosom.

Nevertheless, 3/4. Na kraju, nema više nimalo jabučnih kiselina s početka i zaključuje jedan vrlo mekani i voćni dojam, srećom na profinjen način, negdje između Hermitage-a i Čileanskog Carmenere-a 😉

Cijena: 44,98 kn (27.01.2011.)

Kategorija mlade Malvazije. Vina koja stvarno volim. Jedini problem je što najviše volim butelje koje koštaju cca 10 EUR MPC. No, što se nudi za novce koje je čak i „ifke“ spreman dati za Malvaziju?

U godini 2009. otkrio sam Matićevu, pomalo netipičnu mladu Malvaziju, u 2010. oduševio je bio Panjoka i to sa svojom 2008. godinom što je također malo odstupalo od „tipičnog stila“, a u 2011. mogao bi se Bertoša pojaviti kao „best buy“…

Slamnatožute boje u čaši, dosta viskozno, 14% alkohola uostalom…

Na nosu floralno, autentično s naznalama voćnog stila i neka zanimljiva „masna komponenta“ – kao da je vino odležalo u bagremovoj bačvi, ali niti je tome tako koliko znam, niti ima smisla govoriti o odležavanju kod vina berbe 2009. No, meni ljubitelju Malvazije, poprilično dobar šnjof!

U ustima, isprva podosta grubo, ali dobre strukture uz ipak snažan alkohol, osobito pri sredini nepca, od ugodnih kiselina do opore gorčine… međutim se transformira uz hranu. Aromatski profil više mineralno-herbalan negoli voćan ili floralan…

Premda označena kao vrhunska, Bertoša još ne nudi „vrh“ Malvazije u svojoj kategoriji, ali nudi ugodnu senzaciju Malvazije po prihvatljivoj cijeni! 3+ U tom kontekstu je vrlo dobra ponuda za uloženo.

Cijena: 54,98 kn (27.01.2011.)

I Kutjevo Syraha za trku ima. I Merlota također 🙂 U podrumu Bartolović brižno je čuvana tajna savršenog omjera ovih dviju skoro pa autohtonih sorti u ovoj kupaži…

U tom poluzajebantskom tonu otvaram butelju bez ikakvih očekivanja. Točim tekućinu jarke rubin crvene boje u kalež. Čini se čak i pomalo magličasta ili moje oči nisu navikle na razmjerno transparentno vino. Ovo bi moglo biti zanimljivo, posebice nakon dva prethodna separatna iskustva s ovim sortama u Benkovačkom kraju 🙂

Šnjof, šnjof?!? Lagano zadimljen nos naslućuje i nježno vino slabijeg do srednjeg tijela, suzdržane i profinjenije voćnosti, dobro ukomponiranih kiselina pa i tanina…

Već prvi gutljaj to i potvrđuje. Slatkaste, ipak ne premekane teksture, više živahno i ležerno. Lagana nota na bačvu koja ne samo da ne smeta već mi se baš svidjela i zaokružila elegantnu aromatičnost ravnomjerno raspoređenu uzduž nepca koje ima sredinu, čest manjak i puno „cjenjenijih“ vina…

Ovo je i savršen pratitelj hrani, ali ne zbog visokih kiselina koje pretpostavljam to i nisu, već zbog uravnotežene strukture i posebno blagih tanina.

Ukupan dojam nadilazi pojedinačne aspekte jer jako mi se svidjelo vino. Još malo sirovo, ali već 3/4 s velikim plusom jer me iznenadilo na ugodan način. Sigurno ću uzeti još koji put.

Smireno, ali puno energije… kao da Kutjevački Zweigelt kipi iz njega… nategnuto bi bilo postavljati pitanje terroira, ali čini se da naznake postoje, s tim da ovo vino definitivno ne bi preporučio Syrah ili Merlot seekerima. Tko traži „sortnost u ekstraktnom izdanju“ možda će je prepoznati i ovdje, ali neće biti oduševljen. Ja hoću.

Cijena: 54,98 kn (27.01.2011.)

Bilo je i vrijeme za Bartolovića u Dnevniku Vinopije. Odjednom se pojavilo toliko „Bartolović“ vina na polici, različitih sorti, kupaža i što je najvažnije različitih cjenovnih razreda da se nisam mogao odlučiti što uzeti. Pa nisam ništa 🙂 Uzeti sve predstavlja izdatak, ali zato volimo festivale i degustacije.

Dakle, ovo nije regularna Bartolović Graševina, odnosno regularna je, ali s položaja Kaptol. Niti u položaju nema ničeg neregularnog, ali u Kutjevačkom vinogorju iskaknuti su i već proslavljeni položaji Venje, Mitrovac, Hrnjevac, a sad i… Kaptol. GPS koordinate: malo dalje istom cestom 😉

Bistre, svijetle zelenkasto-zlatnožute boje u čaši.

Isprva diskretno na nosu, najviše voćnosti poput slatke jabuke, ali kasnije i floralne komponente, bazga, pa da li je moguće, čak i pistacio.

Srk, žvak, gut!?! Osvježavajuće kiseline uz jedva prisutnu skoro pa karakterisitčnu Graševina gorčinu u finišu. Ono što osvaja je ujednačena, dobro uravnotežena Graševina. Niti prelagana, niti preteška, niti suzdržana niti jeftino prearomatična. Ugodna, puna, suha, ali slasna, izvrsna „regularna“ Graševina koja je ipak odležala na svojem talogu te zaokružila aromatičnost.

3/4 Dobro je počelo. Vrlo odmjerena, sortna, ali moderno slasna Graševina. Ne sumnjam da je stekla brojne poklonike.

Cijena: 49,98 kn (27.01.2011.)

Iločki dvorac „Odescalchi“ krasi etiketu Traminca vinarije Trs. Također i oznaka 15,3% alkohola. Čini se da to postaje odlika svim vinima bilo iz Srijemskog ili Baranjskog vinogorja. Moj zadatak je otkriti ima li pravog Traminca ispod 80 kuna butelja MPC.

Obožavam takve zadatke 🙂 Jedini problem, Traminac ne podnosi prosječnost. Mislio sam da sam ja taj koji ima problem s Tramincem, ali naprotiv, obožavam odličan Traminac. Zaključujem kako je to sorta koja nije zahvalna za svakodnevna vina, već kad već radiš Traminac, moraš ga napraviti vrhunski. Možda sam u krivu?

Ovaj Traminac je lijepe sjajnožute boje, djeluje viskozno u čaši, suze koje polako klize niz stijenku i otpuštaju arome…

Šnjof, šnjof?!? Cvijeće, zapravo prije voćni liker, ali kao da bi se našlo i nešto tropsko, egzotično… mami na kušanje, pa prema tome…

Hmmm…nisam od onih koji su automatski intoksinirani opojnošću Traminca, ali pravi rasni suhi Iločki Traminac ukoliko ima dobru strukturu ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Ovo je upravo takav! Doima se iskreno. Domaće. U najboljem smislu…

Ne samo da nije razočarao već je ravnopravan takmac bilo kojem dosadašnjem iskustvu sa suhim Iločkim Tramincem. A košta manje.

Očito ima pravog Traminca ispod 80 kuna butelja, svaka čast „Trs“.

Cijena: 44,98 kn (27.01.2011.)

Kabooom! Dobio sam preporuku za ovu Graševinu, ali nekako sam ipak očekivao „grease killera“ rashlađenog na 10 stupnjeva koji pokušava biti nešto što nije… kao pjesnik što ne vjeruje u vlastite stihove 😉

Zlatnožute pune boje u čaši, voćne zrelosti na nosu, najviše slatke jabuke i dunje. Fino!

Srk, žvak, gut !?! Nije to tek „grease killer“… kiseline su sjajno ukomponirane i vino je zapravo odlično zaokruženo.

Osjetno punije od prethodne berbe, aromatičnije, a jednako pitko i čak pitkije zbog momenta slasnosti. Čini mi se kako je slador nešto viši, premda se radi o suhom vinu sa skoro neprimjetnom retronazalnim bademasto-gorkastim okusom. Deklariranih 12,9% alkohola.

Nekako mi Trs ima taj „under the radar“ status. Barem u mojem slučaju. Ne zadugo! Jednu takvu Graševinu uvijek trebam u frižideru…za neopterećeno konzumiranje.

Rashlađeno, milina! Like-am i uživam 🙂