Bibich, R6 reserva, 2008.

Cijena: 71,34 kn (01.09.2011.)

Bibichev Babić 🙂 Zapravo Babić, Plavina i Lasina, sorte Skradinskog vinogorja. Već sama boja, odnosno transparencija rubin crvene nijanse sluti na zanimljivo iskustvo…

Šnjof, šnjof?!? Slatko od bobičastog voća (jagode, kupine), domaći sok od višnje, pa i senzacija koju bi nazvao „pekmez u drvu“, ali strahovito privlačan rustikalan štih u najboljoj maniri. Čini se da „klasični postupak“ odgovara autohtonim sortama Šibenskog kraja.

U ustima sam se plašio utjecaja novih barrique bačvi od američkog hrasta. Srećom, nimalo uočljivo… tek nešto drvenastih tanina je doduše prisutno, ali oni ne utječu na doživljaj vina u značajnoj mjeri, čak više na nosu negoli na nepcu.

Ugodna i raskošna voćnost u skladu s nosom, dominira u aromatskom profilu… Robusna struktura fenomenalno doprinosi rustikalnoj noti. Premda zahvalnije uz raznu kuhinju od većine Plavaca, znao sam da će savršeno sjesti čak i uz gozbu od janjećeg buta s krumpirima.

Izbrušeni tanini uz uklopljenu kiselinu zovu na „još“, a suhoća u 13% alkohola čini prirodan sklad. Ozbiljan voćni poljubac iz Skradina. Ozbiljan i Izvrstan. Osobito u kontekstu korekcije cijena na niže čime R6 prestaje biti pretenciozni aspirant najskupljih pozicija na vinskoj karti i ostvaruje ono što je – izvorno izvrsno te iskonsko vinsko iskustvo i okrjepa 🙂

Oglasi

26 thoughts on “Bibich, R6 reserva, 2008.

  1. TonYVineYards 16/11/2011 / 13:51

    Probao sva Bibićeva vina osim pjenušca 🙂 (prošle berbe) a i buduća izdanja koja se ćuvaju u podrumu. Jako dobro ukomponirana vina, mozda nekima malko previše drva no za američko tržište pun pogodak…Meni osobno je draga Lučica koja je nastala iz starih nasada Debita i zanimljivo mi je probat jedno po prirodi svježe vino s dovoljno kiselina u Barrique verziji.Inaće Bibićeva vinarija se nalazi u malom selu Plastovo koje je par kilometara od Skradina i u kojem se nalazi jos zanimljivih malih obiteljskih vinarija s proizvodnjom autohtonih dalmatinskih sorti.(prvenstveno istićem OPG Marinka Sladića čije uratke bih rado poklonio za degustaciju) :))

    • vinopija 16/11/2011 / 15:22

      Bez namjere generaliziranja “američkog tržišta”, moram priznati da mi je baš posebna Lučica, premda najbolju vrijednost nudi meni izvrstan regularni Bibichev Debit. Objavit ću i taj dojam ovih dana.
      Znam da su dva Sladića u Skradinu, ali od Marinka Sladića nisam još ništo probao koliko znam. Drugi je Sladić autor izvrsne Maraštine 2010. (Pa i rose od Plavine) Naglašavam godinu jer prethodni uratci nisu bili te razine. Tu Maraštinu ću imati i na radionici Neotkrivena Dalmacija.

  2. jurica 16/11/2011 / 14:11

    U Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Argentini (kao najvećem izvaneuropskom potrošaču vina) popije se preko 75% svjetske proizvodnje vina.
    Logično bi bilo da proizvodimo vino za ta tržišta, a ne da se guramo isključivo na američko.
    Još nisam čuo da se netko od naših vinara pokušao probiti na ta tržišta, a mnogi (uglavnom istarski vinari) na teret poreznih obveznika ( putovanja financira Hrvatska gospodarska komora) se raskošno provode NYC tobože promovirajući hrvatska vina.

    • ifke 16/11/2011 / 15:19

      Ne kužim tvoju logiku. U nabrojenim zemljama ima puno vina visoke kvalitete, a niske cijene, i izbrušen ukus vinopija koje nije lako farbat. Ergo, što mi imamo tamo tražit?

      • vinopija 16/11/2011 / 15:27

        Nekako ne vidim da imamo konkurentnu ponudu za neko Francusko tržište npr. niti u jednom segmentu osim u kontekstu autohtonih sorti i vinske ezoterije…
        Britanija i SAD čine se logičnim izvoznim targetimam, ugrubo.

      • jurica 16/11/2011 / 22:02

        Ako sam dobro shvatio mi možemo izvoziti u zemlje u kojima je vino loše i skupo, a vinopije nemaju pojma što piju. Nabroji barem jednu osim Hrvatske.

        • vinopija 16/11/2011 / 22:23

          U mojem promišljanju je segmentacija tržišta isključivo putem geografske varijable suštinski ograničena ionako.

        • ifke 17/11/2011 / 01:11

          OK, jurice, ajmo ovako. Koje točno vino bi ti izveo u koju točno zemlju za koje točno pare?

        • audiofan 17/11/2011 / 09:11

          Jurice, uz SAD i Veliku Britanju tržišta Skandinavije i Rusije mi se doimaju dosta pogodnim za HR vina.
          Koja naša vina bi dobro prošla na gore navedenim tržištima? Domicilne sorte i poneki jedinstveni uradak(npr. Tomac Amfora i Clai Malvazija Sv Jakov). Graševinu možeš komotno zaboraviti, barem po meni. Graševina i nije naša autohtona sorta. Zanimljiva crtica je i to ba su prije nekih godinu dana u Zagrebu bili kao gosti Agrokor Vina dva vrlo poznata lica Steven Spurrier(suradnik Decantera) i Oz Clark. Evo ti citat o tom posjetu iz Decanter-a April 2011:”in December Oz Clark and I spent two days in freezing Zagreb on the invitation of Agrokor, the country’s largest wine producer, tasting what were mainly pleasent minor wines.” A vinarima koji rade sa Plavcem Malim je napisao:”…Plavac Mali, Zinfandel ancestor, should look to how Puglia handles its Primitivo.”
          Pametnom dosta iako nisam neki ludi fan Spurriera i Clarka(više volim pisanje onog tipa koji je napisao The New France).

          Večina stranaca sa kojima sam razgovarao a koji su probali HR vina smatra generalno:

          -da nemamo definiran stil vina(barem za sada a ja bi dodao da se neke regije ipak stilski formiraju)
          -da su nam crnu vina u 85% slučajeva napravljena u new world stilu što je totalno krivo
          -da bi Graševina uspjela na EU tržištima morala bi koštati max 6-7€ po butelji
          -da defintivno trebamo posvetiti više pažnje autohtonim sortama kao što su Pošip, Babić, Žuti Plavec, Zelenac itd. Opaska sa moje strane-neke strance je Šemberov Žuti Plavec i Krauthakerov Zelenac oduševio. Za njih su te sorte i vina bili otkriće. Stranci misle da su HR vina uglavnom Malvazije, Graševine i Plavac Mali.

          Po meni dalek je još put pred HR vinima za relevantan uspjeh na svjetskim tržištima…

          • jurica 17/11/2011 / 16:24

            Gospodine audiofan, ja se potpuno slažem sa Vama.
            Prvo treba imati kvalitetan proizvod. Međutim, neki naši vinari smatraju da imaju ne samo dovoljno kvalitetan proizvod nego i više od toga. Jedino što im fali je par miliona eura za promociju i sad upiru sve snage kako bi ih izmuzli od države i državnih institucija, prvenstveno mislim na Hrvatsku gospodarsku komoru.
            I to je ono što meni smeta.
            Ako troše svoje novce to je onda njihova privatna stvar.

            • vinopija 17/11/2011 / 18:13

              “Njegov je dan udaran, a njegov san hiljadu tona za jedan dan.”
              Još bi dodo` i to da zašto pes liže svoja jaja? Zato što može.

              • jurica 17/11/2011 / 23:17

                Srce, ruke, lopata, to sam ja.
                A vi uživajte na Vajn viku.

                • madiraza 18/11/2011 / 09:20

                  jurica – haiku.bravo majstore 🙂

                  • vinopija 18/11/2011 / 10:52

                    naći će se slika i njegova
                    usred fabričkih novina

                    • Viva 18/11/2011 / 19:51

                      Sve u sklopu akcije
                      Zastite nashe okoline

    • audiofan 16/11/2011 / 15:24

      @vinopija: vrlo dobra recenzija. Upravo se spremam otvoriti Darnekušu 2007-nadam se da je na razini 2005. Još jednom hvala na butelji.

      @jurica: Huh… Francuska, Italija, Španjolska i Argentina… Prošlo proljeće sam bio na par dana u Burgundiji i ponio sam tri naše butelje na probu tamo nekim francuskim vinarima… Uglavnom njihovi dojmovi su bili ne-baš-najbolji. Kada smo probali njihova vina shvatio sam da su u pravu. Točka. Naša vina jednostavno nisu bila na toj razini(a radilo se o nekim od najboljih vina iz Istre, Dalmacije i Slavonije). I francuzi jako vole svoja vina(a i moj dojam je da su veliki nacionalisti-no u vrlo pozitivnom smislu. Trebaš vidjeti sa kojom strasti govore o svojim vinogradima, podrumima, vinima i samoj tradiciji vinarenja kod njih. To sam kod nas osjetio u vrlo rijetkim prilikama. Vinopija zna o ćemu pričam jer smo na jednom takvom druženju kod nas bili zajedno).
      Gore navedene zemlje(a ti bih dodao i Njemačku i Austriju) imaju jaku i vrlo, vrlo kvalitetnu vinsku proizvodnju. To ne znači da i tamo nema nekog sranja-naprotiv! Nažalost, ta sranja dolazi i na police naših supermarketa. To ti više govori o lošoj vinskoj kulturi nekih uvoznika ovdje…
      Po mom skromnom sudu vrlo mali postotak HR vina je na vrhunskom nivou(npr. Tomac Amfora 2007 i još možda 8-9 vina. Uglavnom bijelih! Samo Stagum po meni od crnjaka), ostalo je tzv. middle-of-the-road skupina.
      Ako imaš prilike probaj neki Argentinski Torrontes pa ga usporedi sa našim vinima. Krajnji rezultat te možda iznenadi…

  3. Alan - secretdalmatia 16/11/2011 / 14:32

    @ Jurica – Bilo bi dobro vidjet koliko se UVOZNIH vina pije u tim zemljama… Američko i britansko tržište su tržišta “opinionmakera” i to je bitno.

    U svakom slučaju, R6 – meni najdraže hrvatsko vino i odličan omjer cijene i kvalitete. Izvrsna recenzija (opet :))

  4. jurica 16/11/2011 / 15:44

    Najbitnije je tko i čijim novcem plaća “opiniomakere”.
    Ukoliko se “vodeći” vinari udruže i proboj na američko ili bilo koje drugo tržište financiraju vlastitim novcem ( a kojeg imaju dovoljno sudeći po automobilima koje voze, super uređenim i opremljenim podrumima, kušaonicama, redcarpetovskom načinu odjevanja i ponašanja što se vidi na raznim vinegourmetima ) nemam ništa protiv.
    Neka se ugledaju u svoje kolege iz Burgundije koji za promidžbu svojih vina izdvajaju od 6eura pa do 40 eura na 100litara vina ovisno o tome kako su im rangirani vinogradi.
    Osim toga vrlo je dobro poznato u kojim se dijelovima Hrvatske jako dobro živi od klijentelizma i proračunskog novca, a u kojima puno lošije od vlastitog rada.

    • vinopija 16/11/2011 / 17:23

      Zar uopće postoji proračun za “promidžbu” RH vina u svijetu? Ja sam mislio da država uglavnom inzistira na trošarinama i porezima u tom “luksuznom” segmentu, a uopće ne sumnjam da opisana stavka ukoliko postoji završi u rukama podobnika.
      U mojem svijetu se polažu računi za svaku aktivnost tako da su mi te sfere fascinantne, ali moram unaprijed najaviti da ću brisati bilo kakvu diskusiju koja ulazi u sferu politike, a ova strijemi u tom pravcu. Ako ikad pokrenem forum, tamo će se moći širiti i takve teme…

    • ifke 17/11/2011 / 01:13

      pridjev “bitan” nema superlativa, sam je po sebi već superlativ…

  5. TonYVineYards 16/11/2011 / 21:34

    Eh zaboravih pitat gdje se nalazu ove boce R6 po 70 kn ??

    • vinopija 16/11/2011 / 22:28

      Cijena je MPC u Miva trgovini. Priznajem da je nisam platio već dobio, odnosno odabrao, ali dojam je u potpunosti moj i vjerodostojan. Rustikalnost potpuno po mojem guštu. A ne smatram se “američkim konzumentom” kakogod to definirali 🙂

    • Filip 16/11/2011 / 23:07

      71 u metro na akciji do 12. mj, 77 u vrutku 😀

  6. TonYVineYards 17/11/2011 / 12:22

    Ma definitivno da vino odaje notu rustikalnosti i da je dobro ukomponirano, zanima me dali ces osjetit tu istu notu i u ostalim Bibićevim uratcima…Tnx za info o cjenama 🙂

    • dinko-šminko 17/04/2012 / 23:56

      bibich-babich-bitch-hehehe!

  7. ifke 21/03/2013 / 10:54

    Ne znam koja se godina sad prodaje u Vrutku, al fakat je dobro vino. Vrlo skladno i pitko, niš ne strši (ni drvo), odličan rustikalni parfem u nosu. Jedan od rijetkih HR crnjaka koji zaslužuje cijenu…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s