Cijena: 71,34 kn (01.09.2011.)
Bibichev Babić 🙂 Zapravo Babić, Plavina i Lasina, sorte Skradinskog vinogorja. Već sama boja, odnosno transparencija rubin crvene nijanse sluti na zanimljivo iskustvo…
Šnjof, šnjof?!? Slatko od bobičastog voća (jagode, kupine), domaći sok od višnje, pa i senzacija koju bi nazvao „pekmez u drvu“, ali strahovito privlačan rustikalan štih u najboljoj maniri. Čini se da „klasični postupak“ odgovara autohtonim sortama Šibenskog kraja.
U ustima sam se plašio utjecaja novih barrique bačvi od američkog hrasta. Srećom, nimalo uočljivo… tek nešto drvenastih tanina je doduše prisutno, ali oni ne utječu na doživljaj vina u značajnoj mjeri, čak više na nosu negoli na nepcu.
Ugodna i raskošna voćnost u skladu s nosom, dominira u aromatskom profilu… Robusna struktura fenomenalno doprinosi rustikalnoj noti. Premda zahvalnije uz raznu kuhinju od većine Plavaca, znao sam da će savršeno sjesti čak i uz gozbu od janjećeg buta s krumpirima.
Izbrušeni tanini uz uklopljenu kiselinu zovu na „još“, a suhoća u 13% alkohola čini prirodan sklad. Ozbiljan voćni poljubac iz Skradina. Ozbiljan i Izvrstan. Osobito u kontekstu korekcije cijena na niže čime R6 prestaje biti pretenciozni aspirant najskupljih pozicija na vinskoj karti i ostvaruje ono što je – izvorno izvrsno te iskonsko vinsko iskustvo i okrjepa 🙂
Dnevnik vinopije 
Probao sva Bibićeva vina osim pjenušca 🙂 (prošle berbe) a i buduća izdanja koja se ćuvaju u podrumu. Jako dobro ukomponirana vina, mozda nekima malko previše drva no za američko tržište pun pogodak…Meni osobno je draga Lučica koja je nastala iz starih nasada Debita i zanimljivo mi je probat jedno po prirodi svježe vino s dovoljno kiselina u Barrique verziji.Inaće Bibićeva vinarija se nalazi u malom selu Plastovo koje je par kilometara od Skradina i u kojem se nalazi jos zanimljivih malih obiteljskih vinarija s proizvodnjom autohtonih dalmatinskih sorti.(prvenstveno istićem OPG Marinka Sladića čije uratke bih rado poklonio za degustaciju) :))
Bez namjere generaliziranja “američkog tržišta”, moram priznati da mi je baš posebna Lučica, premda najbolju vrijednost nudi meni izvrstan regularni Bibichev Debit. Objavit ću i taj dojam ovih dana.
Znam da su dva Sladića u Skradinu, ali od Marinka Sladića nisam još ništo probao koliko znam. Drugi je Sladić autor izvrsne Maraštine 2010. (Pa i rose od Plavine) Naglašavam godinu jer prethodni uratci nisu bili te razine. Tu Maraštinu ću imati i na radionici Neotkrivena Dalmacija.
U Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Argentini (kao najvećem izvaneuropskom potrošaču vina) popije se preko 75% svjetske proizvodnje vina.
Logično bi bilo da proizvodimo vino za ta tržišta, a ne da se guramo isključivo na američko.
Još nisam čuo da se netko od naših vinara pokušao probiti na ta tržišta, a mnogi (uglavnom istarski vinari) na teret poreznih obveznika ( putovanja financira Hrvatska gospodarska komora) se raskošno provode NYC tobože promovirajući hrvatska vina.
Ne kužim tvoju logiku. U nabrojenim zemljama ima puno vina visoke kvalitete, a niske cijene, i izbrušen ukus vinopija koje nije lako farbat. Ergo, što mi imamo tamo tražit?
Nekako ne vidim da imamo konkurentnu ponudu za neko Francusko tržište npr. niti u jednom segmentu osim u kontekstu autohtonih sorti i vinske ezoterije…
Britanija i SAD čine se logičnim izvoznim targetimam, ugrubo.
Ako sam dobro shvatio mi možemo izvoziti u zemlje u kojima je vino loše i skupo, a vinopije nemaju pojma što piju. Nabroji barem jednu osim Hrvatske.
U mojem promišljanju je segmentacija tržišta isključivo putem geografske varijable suštinski ograničena ionako.
OK, jurice, ajmo ovako. Koje točno vino bi ti izveo u koju točno zemlju za koje točno pare?
Jurice, uz SAD i Veliku Britanju tržišta Skandinavije i Rusije mi se doimaju dosta pogodnim za HR vina.
Koja naša vina bi dobro prošla na gore navedenim tržištima? Domicilne sorte i poneki jedinstveni uradak(npr. Tomac Amfora i Clai Malvazija Sv Jakov). Graševinu možeš komotno zaboraviti, barem po meni. Graševina i nije naša autohtona sorta. Zanimljiva crtica je i to ba su prije nekih godinu dana u Zagrebu bili kao gosti Agrokor Vina dva vrlo poznata lica Steven Spurrier(suradnik Decantera) i Oz Clark. Evo ti citat o tom posjetu iz Decanter-a April 2011:”in December Oz Clark and I spent two days in freezing Zagreb on the invitation of Agrokor, the country’s largest wine producer, tasting what were mainly pleasent minor wines.” A vinarima koji rade sa Plavcem Malim je napisao:”…Plavac Mali, Zinfandel ancestor, should look to how Puglia handles its Primitivo.”
Pametnom dosta iako nisam neki ludi fan Spurriera i Clarka(više volim pisanje onog tipa koji je napisao The New France).
Večina stranaca sa kojima sam razgovarao a koji su probali HR vina smatra generalno:
-da nemamo definiran stil vina(barem za sada a ja bi dodao da se neke regije ipak stilski formiraju)
-da su nam crnu vina u 85% slučajeva napravljena u new world stilu što je totalno krivo
-da bi Graševina uspjela na EU tržištima morala bi koštati max 6-7€ po butelji
-da defintivno trebamo posvetiti više pažnje autohtonim sortama kao što su Pošip, Babić, Žuti Plavec, Zelenac itd. Opaska sa moje strane-neke strance je Šemberov Žuti Plavec i Krauthakerov Zelenac oduševio. Za njih su te sorte i vina bili otkriće. Stranci misle da su HR vina uglavnom Malvazije, Graševine i Plavac Mali.
Po meni dalek je još put pred HR vinima za relevantan uspjeh na svjetskim tržištima…
Gospodine audiofan, ja se potpuno slažem sa Vama.
Prvo treba imati kvalitetan proizvod. Međutim, neki naši vinari smatraju da imaju ne samo dovoljno kvalitetan proizvod nego i više od toga. Jedino što im fali je par miliona eura za promociju i sad upiru sve snage kako bi ih izmuzli od države i državnih institucija, prvenstveno mislim na Hrvatsku gospodarsku komoru.
I to je ono što meni smeta.
Ako troše svoje novce to je onda njihova privatna stvar.
“Njegov je dan udaran, a njegov san hiljadu tona za jedan dan.”
Još bi dodo` i to da zašto pes liže svoja jaja? Zato što može.
Srce, ruke, lopata, to sam ja.
A vi uživajte na Vajn viku.
jurica – haiku.bravo majstore 🙂
naći će se slika i njegova
usred fabričkih novina
Sve u sklopu akcije
Zastite nashe okoline
@vinopija: vrlo dobra recenzija. Upravo se spremam otvoriti Darnekušu 2007-nadam se da je na razini 2005. Još jednom hvala na butelji.
@jurica: Huh… Francuska, Italija, Španjolska i Argentina… Prošlo proljeće sam bio na par dana u Burgundiji i ponio sam tri naše butelje na probu tamo nekim francuskim vinarima… Uglavnom njihovi dojmovi su bili ne-baš-najbolji. Kada smo probali njihova vina shvatio sam da su u pravu. Točka. Naša vina jednostavno nisu bila na toj razini(a radilo se o nekim od najboljih vina iz Istre, Dalmacije i Slavonije). I francuzi jako vole svoja vina(a i moj dojam je da su veliki nacionalisti-no u vrlo pozitivnom smislu. Trebaš vidjeti sa kojom strasti govore o svojim vinogradima, podrumima, vinima i samoj tradiciji vinarenja kod njih. To sam kod nas osjetio u vrlo rijetkim prilikama. Vinopija zna o ćemu pričam jer smo na jednom takvom druženju kod nas bili zajedno).
Gore navedene zemlje(a ti bih dodao i Njemačku i Austriju) imaju jaku i vrlo, vrlo kvalitetnu vinsku proizvodnju. To ne znači da i tamo nema nekog sranja-naprotiv! Nažalost, ta sranja dolazi i na police naših supermarketa. To ti više govori o lošoj vinskoj kulturi nekih uvoznika ovdje…
Po mom skromnom sudu vrlo mali postotak HR vina je na vrhunskom nivou(npr. Tomac Amfora 2007 i još možda 8-9 vina. Uglavnom bijelih! Samo Stagum po meni od crnjaka), ostalo je tzv. middle-of-the-road skupina.
Ako imaš prilike probaj neki Argentinski Torrontes pa ga usporedi sa našim vinima. Krajnji rezultat te možda iznenadi…
@ Jurica – Bilo bi dobro vidjet koliko se UVOZNIH vina pije u tim zemljama… Američko i britansko tržište su tržišta “opinionmakera” i to je bitno.
U svakom slučaju, R6 – meni najdraže hrvatsko vino i odličan omjer cijene i kvalitete. Izvrsna recenzija (opet :))
Najbitnije je tko i čijim novcem plaća “opiniomakere”.
Ukoliko se “vodeći” vinari udruže i proboj na američko ili bilo koje drugo tržište financiraju vlastitim novcem ( a kojeg imaju dovoljno sudeći po automobilima koje voze, super uređenim i opremljenim podrumima, kušaonicama, redcarpetovskom načinu odjevanja i ponašanja što se vidi na raznim vinegourmetima ) nemam ništa protiv.
Neka se ugledaju u svoje kolege iz Burgundije koji za promidžbu svojih vina izdvajaju od 6eura pa do 40 eura na 100litara vina ovisno o tome kako su im rangirani vinogradi.
Osim toga vrlo je dobro poznato u kojim se dijelovima Hrvatske jako dobro živi od klijentelizma i proračunskog novca, a u kojima puno lošije od vlastitog rada.
Zar uopće postoji proračun za “promidžbu” RH vina u svijetu? Ja sam mislio da država uglavnom inzistira na trošarinama i porezima u tom “luksuznom” segmentu, a uopće ne sumnjam da opisana stavka ukoliko postoji završi u rukama podobnika.
U mojem svijetu se polažu računi za svaku aktivnost tako da su mi te sfere fascinantne, ali moram unaprijed najaviti da ću brisati bilo kakvu diskusiju koja ulazi u sferu politike, a ova strijemi u tom pravcu. Ako ikad pokrenem forum, tamo će se moći širiti i takve teme…
pridjev “bitan” nema superlativa, sam je po sebi već superlativ…
Eh zaboravih pitat gdje se nalazu ove boce R6 po 70 kn ??
Cijena je MPC u Miva trgovini. Priznajem da je nisam platio već dobio, odnosno odabrao, ali dojam je u potpunosti moj i vjerodostojan. Rustikalnost potpuno po mojem guštu. A ne smatram se “američkim konzumentom” kakogod to definirali 🙂
71 u metro na akciji do 12. mj, 77 u vrutku 😀
Ma definitivno da vino odaje notu rustikalnosti i da je dobro ukomponirano, zanima me dali ces osjetit tu istu notu i u ostalim Bibićevim uratcima…Tnx za info o cjenama 🙂
bibich-babich-bitch-hehehe!
Ne znam koja se godina sad prodaje u Vrutku, al fakat je dobro vino. Vrlo skladno i pitko, niš ne strši (ni drvo), odličan rustikalni parfem u nosu. Jedan od rijetkih HR crnjaka koji zaslužuje cijenu…
2015. po 45 kn na akciji od danas u Kauflandu!
Nestaje ko alva!