Cijena: 44,98 kn (prosinac 2011.)
Negdje zaboravljena na polici našla se i ova Veraldina butelja sa starom etiketom i vrlo dobrodošla nekome poput mene koji je odlučio istražiti zanimljivu ponudu još zanimljivije vinarije.
Vrlo perzistentan, ustrajan miris nara (dalmatinski šipak), sitnih šumskih plodova i mirodija. Mirisi su svježi i fokusirani uz tek malo „ukuhanosti“ voća, tek naznaka pekmeza od šipka. Vrlo ugodno acid freaku poput mene 😉
Srk, žvak, gut!?! Neumoljive rigidne kiseline stavljaju mi osmijeh na lice. O da, vino je šampion svih „acid freakova“, himna nepokolebljivosti koja pravim pacijentima poput mene pruža pravi gušt 🙂
Da li je malolaktična fermentacija bila spontana i neprovedena ili je materijal stvarno bio tako nesmiljen ili nešto deseto manje me opterećuje, jer što god je… dobro je 🙂 Suho ko barut, s još zelenim taninima, poprilično snage i punoće, a svega 12% alkohola!!! Kiseline dakle jake i koncentrirane, ali ne strše, potpuno prirodno prezentiraju aromatsku cjelinu. Imaš taj osjećaj kao da si popio nešto zdravo 🙂 Za dijabetičare 🙂
Domaće vino bez mana domaće radinosti i sa svojevrsnom plemenitosti. Da sam gazda u nekoj oštariji ovakvo bi mi bilo „kućno vino“. Nakon nekog vremena nađeš se kako zamišljeno cuclaš kiselu trešnju… a zapravo je to još jedan gutljaj Refoška. Verlada stvarno ima ogroman raspon vrlo različitih vina. Za acid frekove koji vinom ispiru zalogaje za stolom, nazdravlje 😉 3 plus!
Dnevnik vinopije 
Gospon Acid Freak niste još probali acid championa. Na prvoj liniji obrane limeta i crveni ribiz a u pozadini ogrozd i reska jabuka.
toj prilici se neobično veselim, ribizli nikad dosta…
Vinopijo, tvoji neotkriveni dalmatinci nikako da otkriju lopatu.
Tak se oni tebi smiju kad ideš u boroletama na Biokovo… ista služba spašava jedne i druge. Priznajem da mi je drago da nisam na burom pojačanoj snježnoj mećavi.
Naravno, spektakularni novinski naslovi upropaste i “ono malo životne dramatike” koja je stvarna i nimalo za zafrkanciju.
Ne ismijavam stare ljude koji su zarobljeni snijegom nego one koji su trebali osigurati čišćenje puteva. Međutim kad napišem što mislim o takvim čelnicima ili o vinogradarstvu i trošenju državnih novaca ti to izbrišeš uz izliku da ne želiš politiku u svojoj butigi.
“Rijesio da se branim, da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju, a nadu ni za tren”
🙂
Ne razumiješ tito, druže sudija
jel bila skoro kakva ledena berba na velebitu?imam informaciju da je s položaja vaganski vrh ove godine bobica ostala taman posušena kak treba…. samo treba netko po nju 🙂