Cijena: cca 70 kn MPC
Rose kojeg je na slijepo teško dovesti u asocijaciju na hrvatski rose. Istra s karakterističnim teran-based rose-om ili nekim terra rossa crnim sortimenom suštinski je drugačiji food frendly rose. Slavonija i kontinent, nerijetko s ostatkom sladora u poluozbiljnoj varijanti, ali u bilo kojoj inkarnaciji opet drugačiji od ovakvog vina. Osobito u odnosu Dalmaciju čiji su „opoli“ tamni i alkoholni, premda ponekad puni šarma i unikatne osobnosti, bitno drugačiji od rose vina Skradina 🙂
Skradin, s izraženim kontinentalnim klimatskim utjecajem usred Mediteranskog krša, nekako je bliži idealu provansalskog ružičastog vina.
Boja breskve prema boji lososa. Nježne jagode i nar, suptilni na nosu. Niskoalkoholan hladni karakter prožet uvjerljivim kiselinama. Sve na pravom mjestu, savršena struktura proljetnog i ljetnog rose-a koji se toliko lako ispija.
Prekrasan rose, nježan, ali čvrst, potpuno suh. Aromatski „obojano“ Plavinom baš koliko treba. Neka fina svježa salata s hobotnicom ili škampi na buzaru čine se perfektna kombinacija. Ja sam točao Margheritu u primoštensko maslinovo ulje obitelji Gracin 🙂 Jednostavan, ali gušt 😀
Rose je vrlo stabilan i postojan 🙂 čak i na sobnoj temperaturi! Ali, dobro rashlađen ipak je pravi način za konzumaciju. Orošena boca ovoga na stolu opasno je blizu ideala „ljetnog vina“. Bio bi iznenađen kad se raspoložive količine ne bi popile do kraja kolovoza.
Dnevnik vinopije 
je li dostupno negdje u zg ili moram u plastovo? 😉
raspitat ću se 😉
vivat, 71kn.
tnx! fantastičan rose… jesi probao?
ne još, sutra. skupljam vina za rođendan 😀 pa sam odabrao i ovaj rose… ps. uzeo sam tu i monte zovo amarone, baš me zanima.
generički amarone, ali za novce s kojima ne možeš kupiti ni trećinu prave stvari
da, tako nešto i očekujem.
hm… dosta “zelen” amarone, nisam baš to očekivao, ali nije da mi ne paše. papren, nema džema, neka kupina možda. više savory nego sweet. lijepo. al za te novce – meh.
🙂 možda da probaš Recioto radije?
probat ću. iako mi je “suho” uvijek prvi izbor. ps. ako smo se krivo razumjeli, jedino što mi smeta je cijena, a skuplje varijante mi ne pada na pamet kupovat…
Naravno da sam razumio, bio je to pokušaj šale, s tim da se meni Recioto stvarno ozbiljno svidio, a spomenuti odnos cijene je isti.
probali usporedo (iz zezancije) s jednom odličnom “domaćom” neretvanskom plavkom. vrlo slično, suho, kameno. [jedina bitna razlika je što ovo “domaće” vino ima jedan specifičan herbalno-prašnjavi moment u retrookusu. ne znam što je to, ali je dosta često ovdje i malo mi smeta]. znači – baš dobar, tradicijski rose 🙂
ma joj… glup sam 🙂