Cijena: 50 kn u podrumu
Kolarić je već staro ime, odnosno prezime vinara Plešivice, najpoznatije još uvijek po Zelenom Silvancu. Zar nije onda skroz u redu da ima vino koje se zove Stare sorte? 🙂
„Staro“ je „sexy“. 😀 Vieilles Vignes. Stari vinogradi iz kojih su godinama na Plešivici pravili vino za osobne potrebe, danas su atraktivni vinskim geekovima jer sadrže sorte koje se rijetko nailaze i još rjeđe deklariraju na vinu.
Dobra vijest za mene kojem Zeleni Silvanac nije ni u rezervnoj varijanti kao nešto što bi odabrao. Svejedno nisam tako nešto očekivao od Kolarića. Želim biti iskren i napisati da ne pamtim da sam probao išta osobito od Kolarića već godinama. Nije tu bilo ništa lošeg, ali niti ičeg o čem bi pisao. Želim se zato sada ispričati na predrasudama.
Jer nedavni slučajni privatni posjet suočio me s nečim „novim“, a zapravo starim. Svidio mi se čak i novi Silvanac, Graševina u kojoj sam također osjetio materijal iz starih klonova graševine, a najviše monosortni Neuburger i Stare Sorte kao mirno vino i kao Brut Nature pjenušac pod etiketom Colleti.
„Stare sorte“ sadrže Plavec žuti, Šipelj, Štajersku belinu i Kraljevinu iz starog vinograda. Teško bi i našao Štajersku belinu, Šipelj i Plavec žuti u novom 🙂
Površnom pilcu ova prozirna tekućina s mizernih 12% alkohola ne miriši na ništa. Upravo je tu ljepota 🙂
Čaj od lipe u mekanom gutljaju. Čak neke specifične mineralne senzacije, okus kiše. Mekano i mineralno. Neprimjetne kiseline, ali ne fali svježine.
Tijelo se čini tanko, ali itekako ide i uz težu hranu, a idealno uz hladne nareske.
Delikatna kap, skladna, bez grubosti, bez „rustikalnosti“. Što je nekad bilo pristupačno svakodnevno „kućno“ vino, sad je profinjeno i autentično. Zapravo je, u ovakvoj formi, bilo sve to navedeno, cijelo vrijeme.
Kolariću, zajebao si se 🙂 Sad očekujem još bolje stvari u budućnosti.
Dnevnik vinopije 