Kolarić, Stare sorte, 2016.

Cijena: 50 kn u podrumu

Kolarić je već staro ime, odnosno prezime vinara Plešivice, najpoznatije još uvijek po Zelenom Silvancu. Zar nije onda skroz u redu da ima vino koje se zove Stare sorte? 🙂

„Staro“ je „sexy“. 😀 Vieilles Vignes. Stari vinogradi iz kojih su godinama na Plešivici pravili vino za osobne potrebe, danas su atraktivni vinskim geekovima jer sadrže sorte koje se rijetko nailaze i još rjeđe deklariraju na vinu.

Dobra vijest za mene kojem Zeleni Silvanac nije ni u rezervnoj varijanti kao nešto što bi odabrao. Svejedno nisam tako nešto očekivao od Kolarića. Želim biti iskren i napisati da ne pamtim da sam probao išta osobito od Kolarića već godinama. Nije tu bilo ništa lošeg, ali niti ičeg o čem bi pisao. Želim se zato sada ispričati na predrasudama.

Jer nedavni slučajni privatni posjet suočio me s nečim „novim“, a zapravo starim. Svidio mi se čak i novi Silvanac, Graševina u kojoj sam također osjetio materijal iz starih klonova graševine, a najviše monosortni Neuburger i Stare Sorte kao mirno vino i kao Brut Nature pjenušac pod etiketom Colleti.

„Stare sorte“ sadrže Plavec žuti, Šipelj, Štajersku belinu i Kraljevinu iz starog vinograda. Teško bi i našao Štajersku belinu, Šipelj i Plavec žuti u novom 🙂

Površnom pilcu ova prozirna tekućina s mizernih 12% alkohola ne miriši na ništa. Upravo je tu ljepota 🙂

Čaj od lipe u mekanom gutljaju. Čak neke specifične mineralne senzacije, okus kiše. Mekano i mineralno. Neprimjetne kiseline, ali ne fali svježine.

Tijelo se čini tanko, ali itekako ide i uz težu hranu, a idealno uz hladne nareske.

Delikatna kap, skladna, bez grubosti, bez „rustikalnosti“. Što je nekad bilo pristupačno svakodnevno „kućno“ vino, sad je profinjeno i autentično. Zapravo je, u ovakvoj formi, bilo sve to navedeno, cijelo vrijeme.

Kolariću, zajebao si se 🙂 Sad očekujem još bolje stvari u budućnosti.

Tomac, Classic, Brut Nature

Cijena: 136,75 kn

Tomac_Classic_Brut NatureVjerojatno jedini domaći proizvođači pjenušavih vina s kontinuitetom u ispunjavanju najzahtjevnih standarda i u tom smislu zaista jedini koji bi vjerojatno mogli podjednako uspješno (ako ne i uspješnije, na žalost) raditi to što rade i “usred Champagne”.

Famozni brioš na nosu, ali i gljive no ponajviše kvaščana raskoš, “šampanjski nos” koji je profinjen. Intenzitet, punoća, 12,5% alc. Duboka aromatičnost, definicija, cjelovitost.

Nimalo trivijalnosti, a apsolutna sočnost kakvu samo birani zero dosage-i valjda mogu ostvariti.

Primjer uzvišene vinoznosti. Idealan pjenušac koji posjeduje sklad u svim smjerovima, dubinsku uravnoteženost i fokus. I točka 🙂 Zato je Classic zaista – klasik. “The pjenušac” na ovim prostorima. I to upravo u najboljem izdanju koje pamtim.

Prethodno “godište” sa starom etiketom (nova je izvrsna btw, sa smislom, kao što su i Tomčeva vina) bilo je pomalo opulentnije i raskošnije izdanje. Tomčevi Classici su zapravo nedeklarirani vintage pjenušci, ovaj iz 2010. godine. Nakon 4 godine spreman, s idealnim skladom koji sam pokušao opisati. A jednako spreman i za sazrijevanje za dulje vrijeme.

Naravno, tu je i salinitet. Osjećam se hidratizirano, a ne “osušeno”. Ne primjećuje se realno ni nezamjetan šarmantni twist gorčine na kraju osim kao potpis autora ove kompozicije chardonnaya i starih plešivičkih sorti 😉