Dnevnik vinopije

Glup je osjećaj utvrditi kako je Kolarić jedno od istaknutih iznenađenja godine kad frajer šljaka sad već desetljećima. Ali, kao što sam rekao (https://vinopija.com/2017/10/25/kolaric-stare-sorte-2016/) primio se ozbiljnog posla i razlika se osjeti. Vina koja danas izlaze iz podruma Kolarić sve su bolja. Još uvijek tu ima toliko toga da se lako pogubiti i daleko od toga da je sve zlato. To je jasan indikator da se još uvijek eksperimentira jer nisi siguran u što bi se fokusirao, ali i da postoji strast, ljubav prema vinu. Da skratim, prije desetak godina ne bi baš poželio popiti nešto iz podruma Kolarić, a prošle godine to je bilo čak pet vina, među kojima i monosortni Neuburger !? , a ove godine možda i desetak vina.

Jedno od meni najuspješnijih, Rizling odgojen u drvu, uopće neću ovdje komentirati. Dabogda ne prodao ni boce tog godišta jer vjerujem kako će tek kroz nekoliko godina dokazati puni smisao. Osjećaj za mjeru i predviđanje ne možeš naučiti. To se stječe. Spoznajom i iskustvom, za koje drugi preduvjeti moraju biti ostvareni. Nema baš puno rizlinga koji su uspješno „začinjeni“ drvom, gdje je nastao sklad puno dublji od puke apsorpcije i gdje nova vrijednost toliko oplemenjuje osnovni materijal. Tu sam osjetio najveći iskorak koji nadilazi već zdrave premise promišljanja o sortama, istraživanje tradicije, suočavanje s realnim ograničenjima i preispitivanje mogućnosti (već je pukla vijest o još jednoj amfori na Plešivici, u kojoj Kolarić čuva Sivi Pinot) i širenje svijesti iznad limita lokalne sredine.

Tu sam osjetio sposobnost koja graniči s nadahnutom, dakle onom koja se stječe promišljenim smislenim radom, zbog koje se kladim na Kolarića. Vjerujem da je Franjo već u novoj ovogodišnjoj berbi i želim mu snagu i volju da uspije kako je zamislio. Kao i svim vinarima predivne Plešivice.

Kolarić, Coletti Rose, 2017.

Potpuno obrnuto od rosea 2016. godine, odnosno konceptualno potpuno drugačije. Ova boja soka lubenice skriva inteligentan (u ovom kontekstu) odabir sortnog sastava – Pinot Crni i Pinot Sivi !!!

Suho i pitko (12,5%) rashlađeno osvježenje uspjelo u potpunosti. Potpourri na nosu, sušeno bilje i cvijeće.

Niti na nepcu nije „crveno“, više tvrda nektarina s tek crvenom „aurom“, sitnom trpkosti nalik čaju od šipka.

Kompletno u tome što jest. „Bijela“ sorta ne djeluje kao kompromis, već kao jasna intuicija, I zato je izvrsno!

Kolarić, Coletti Rose, Brut

Pjenušac je iz 100% Crnog Pinota i bez dosagea !? Miris nenametljiv, svježe višnje i jagoda, a osvježavajuć i pun.

Kako nešto može gasiti žeđ i stvarati novu 😀 Potpuna suhoća i sklad. Ali svježina i punoća… kako bi ovo divno sjelo uz školjke ili još bolje škampe. Ovako delikatno, a istovremeno punog tijela.

Bez lažne punoće. Traje na nepcu točno toliko koliko treba da ne bude dovoljno 😉

Kolarić, Stare sorte, 2017.

Kad je nije, kad nije je je…

Plavec žuti, Šipelj, Štajerska Belina, Kraljevina… nisu to sorte za zajebanciju 🙂

Ako kreneš oprezno pijuckati, taj srk vrhom jezika detektirat će tek prirodno izraženu kiselost i tanko tijelo (12%) i ništa puno više.

Tek pravi gutljaj otkriva perzistenciju, neočekivanu trajnost na nepcu i têk… uz jasnu pitkost i čak mekoću teksture, sočnu voćnost, ali ipak naglašenu – vinoznost. Koja klizi kao kiša…