Cijena: 10.99 Eur na wineandmore.com
Nasuprot nerijetkoj hrvatskoj praksi degradiranja sorte spektakularnog (barem prema poznatim ostvarenim analitičkim parametrima, ako po ničemu drugom) potencijala, uglavnom u obliku stilskog podilaženja diktatima tržišta, ovo je vino primjer kako se izvlači maksimum iz posebne i simpatične, ali izvjesno ne sorte za velika vina.
Zelen je svojevrstan endem Vipavske doline. Nije rasprostranjena nigdje osim u Vipavi, a u Vipavi je godinama jedno od najboljih vina ove sorte pravljeno upravo u režiji vinarije Pasji Rep. Još dok je tata Franc dobivao priznanja za svoj Zelen, uvijek se mogao osjetiti proklasan materijal, grožđe uzgojeno na povijesnim položajima Pasjeg Repa. (Usput, kao što je to čest slučaj u Hrvatskoj, danas je pod vinogradima svega 5% nekadašnjih ukupno 200 ha ovog vinogradarskog lokaliteta.)
Kako je Samo Premrn postupno preuzimao brigu oko podruma, Pasji Rep vina počela su pokazivati i jednu dodatnu razinu elegancije i finese o čemu sam svojedobno i pisao. Vrijeme je pokazalo kako to nije slučajno te je iz berbe u berbu, Pasji Rep postao meni jedna od tri najbolje slovenske vinarije danas. Konkurencija nije ni malobrojna ni slaba, ali nešto se ipak posebno ostvaruje u vinogradima i podrumu Pasji Rep, o čemu dodatno svjedoči sljedeća anegdota.
Pasji Rep Zelen zapravo je spoj 3 vinifikacije s 3 do 5 dana maceracije dok se grožđe s najviših položaja vinificira u drvenoj bačvi. Nakon separatnih vinifikacija slijedi 8 mjeseci battonagea i vino je tehnički spremno premda mu godi vrijeme u boci. Obzirom da Pasji Rep radi spontane vinifikacije jer lozu uzgaja organski, bez upotrebe pesticida, zanimljiv je publici koja traži “prirodna vina”. Međutim, ovakva ekspresija Zelena nije opterećena kojekakvim “stilskim odlukama koja krase brojna prirodna vina”, odnosno, ne uklapa se u sektašku isključivost poimanja vina, zbog čega je Samo morao objašnjavati zašto je njegovo vino bistro i čisto 😀
Međutim, cijeli ovaj kontekst nije razlog zašto sam se odlučio “kladiti” na Pasji Rep i uvesti (zasad) Zelen, Jebatschin Red i Merlot Breg. U svakom slučaju, ne zato što su vina “prirodna”, već zato što su izvrsna i osobita.
Neprekinuto zujanje struji nepcem i dugo nakon što gutljaj završi u želucu, zvuk se udaljuje… Tvrle bi rekao tiha, suzdržana, ali jasna rezonantnost 🙏 Meni dovoljno stvarna da srca zatitra.
Peludno i vegetalno, kameno tonično istovremeno, osobito ukoliko se formira u primjerenoj čaši ne suviše pothlađeno. Stvarno, nešto je doista zeleno u toj zlatnoj zrelosti i premda zavidne kompleksnosti, Zelen me osvaja soficticiranom ekspresijom i balansom vina koje ne treba puno ekstrakta da ostavi dojam.
Sretnu i zelenu dvijeidvadesetdrugu 🥂
Dnevnik vinopije 