Cijena: 18-20 Eur
Istinski sam zahvalan na ovim trenutcima. Kad se nešto potpuno drugačije nađe u čaši. Kad se nadaš, ali se ne usuđuješ očekivati… kad osjećaš više nego razumiješ i kad si sretan jer ti je uzdrman cijeli valorizacijski sustav.
Kad se pitam što zapravo znam o sorti Primitivo. Koje je to zajedinčko obilježje koje ovo vino dijeli s drugim vinima te sorte.
Je li to tip voćne zrelosti? Ili je to stanovita plazmatičnost koja dubinski hrani i okrepljuje. Ne uspoređujem pritom ovaj Primitivo sa svim onim gustim, masnim, superkoncentiranim voćnim bombama. Uopće ne, nimalo.
Ovaj dolazi iz neočekivanog mjesta. Iz regije slavne po velikom Aglianicu, ili, ukoliko je Primitivo tema, baštini tradiciju u Falerno del Massico području. Ali ga ne očekujem iz neopjevane regije uz obalu Cilento-a. Iz doslovno jednog i pol hektara vinograda ne starijeg od 19 godina, 200 metara od Tirenskog mora.
Da, sastav tla i organski uzgoj. Magnezij i željezo. Kao da je to dovoljno za ovakvo vino, za kariku koja nedostaje u shvaćanju sorte.
Iskustvo je donekle slično kao kad sam prvi put doživio Crmnički Vranac ili ono čudo iz Konavala. Slično reakciji većine kad proba Bedalovov Crljenak. Ne mogu reći da nisam imao dobre reference baš za Primitivo, poput Picchierijeve Mandurie, vina od kojeg zazubice rastu.
Ova se krijesnica (Catacatascia u prijevodu znači krijesnica) vinificira u tri različite verzije, ali u svakoj je stilska odrednica tek površinska šminka izuzetno moćnog materijala.
Moćnog, ne u smislu snage i ekstrakcije. U smislu čistoće, kamena i željeza, koji ulaze izravno u krvotok. Osvježavajuće, hladno, neovisno o temperaturi.
Odabrao sam Anphora verziju da zabilježim ovaj dojam. Drobljeno grožđe i iskrena rustikalnost. Simptomatičnih devet mjeseci u 3000L terakota amfori činilo mi se kao najneposrednija ekspresija ovog Primitiva.
IGP Paestum. Salinitet, mineral i zemlja kakvu se ne usuđujem očekivati u Primitivu. Spoj tradicije i tehnologije koje su svima puna usta, ali rijetki, zaista rijetki uspijevaju ostvariti. Kao da nije dovoljno bioraznolikosti i vinskih užitaka iz Campanije, drugu godinu zaredom vraćam se s otkrićem koje je jednako čudesno da bi ga zaštitio kao kulturnu baštinu. Poput potpuno drugačijeg vina, Magme s Vezuva, ali jednako sudbonosno zavodljivo. Struna koja vibrira u vinu s dušom, čujem ju srcem, umom i želucem.
Dnevnik vinopije 