Uvodno, radionicu je otvorio Rose vinarije Popova kula. Popova kula jednako je poznata i kao mali hotel i restoran s autentičnom kuhinjom. U Demir Kapiji imaju i mnoge položaje posađene autohtonim sortama. Jedna od njih je Stanušina, koju Popova kula vinificira i u bijeloj i u crnoj varijanti, ali i kao rose koji smo otvorili. Robusna je to sorta, kao neka zobatica, krupnih bobica i tanje kožice, sa sokom koji ostvaruje istaknutu vinoznu kvalitetu u ovom roseu boje lososa.
S crnjacima smo krenuli iz Kavadarca, srca Tikvešije. U Povardarju, sigurno najznačajnijoj makedonskoj vinskoj regiji, caruje Tikveš – najveća vinarija JI Europe. 50 milijuna litara maksimalni je kapacitet koji se koristi nešto ispod 50%, ali predmet interesa ove radionice su linija tzv terroirskih vina. Ona nastaju u potpuno odvojenom dijelu za mikrovinifikaciju. Ukupne količine tih vina znatno su manje od onoga što zaposlenici godišnje popiju uz gablec.
Mnogi su čuli za Belu Vodu koju je proslavilo 94 RP, ali iznad tog položaja nalazi se još prestižnije Barovo. U 2013. službeni udio sorti je 65% Kratošija, 35% Vranec (kratošija je genetski identična crljenku kaštelanskom ili tribidragu, dakle i primitivu i zinfandelu) Osjetila se upečatljiva voćnost kroz borovnice, brusnice i šljive, ali fascinirala je mineralnost, diskretan okus krvi. Kiseline nisu „mentolaste“ već „autentične“ i odlično raspoređene. Još se vidi „kroj“ vina, ali je to jako fini kroj. Osobni favorit večeri.
Nakon najveće, Sopot je najmanja vinarija na ovoj radionici. Boutique vinarija osnovana prije deset godina ima vinograde nešto sjevernije, u Velešu. Na 150-220 m uzgaja uglavnom internacionalne sorte, ali i Vranac koji djeluje kao vrlo karakterističan makedonski Vranac. Voće, koncentracija, visoka zrelost, ali i pitkost!
Stobi je apoteka među vinarijama. Pedantnost i kontrola zahvaljujući state-of-art tehnologiji i znanju. Vinogradi također pripadaju tom predjelu Tikvešije, ali malo dalje, blizu mjesta Gradsko, a u blizini arheološkog nalazišta – Stobi. Uz kontrolu, vinarija fascinira sortama koje uzgaja uz internacionalne, kao što su Žilavka, Graševina, Župljanka, ali i Petit Verdot koji mi je možda najuspjelije crno vino vinarije. Za potrebe ove radionice ipak je otvorena „perjanica“ – Vranec Veritas. 2013. je bila dobra godina i voće je ostvarilo visoku zrelost. Premda „omekšano“ i premda se osjeti ta „kontrola“, balans je top!
Terra Makedonika rezultat je desetljeća eksperimentiranja i to vinarije koja je u samoj Makedoniji prilično anonimna, premda puni 5 milijuna boca i posjeduje vlastitih 500 ha u Štipskom vinogorju. Skoro sve završi u izvozu. Vinarija Ezimit poznatija je zato u Hrvatskoj, doduše sa vrijednost-za-novac ponudom u supermarketu. Terra Makedonika dobivena je posebnim postupkom aromatiziranja selekcije najboljeg Vranca. Iznimno uspješno ostvareno, jer u cjelini, na slijepo, ne bi znao da je aromatizirano. Toliko je prirodno uklopljeno u aromatski profil da dodaje vrijednost samom po sebi, odličnom vinu.
Bovin. Prva privatna makedonska vinarija. Dovoljno velika i dovoljno posvećena istovremeno. Raznolik portfolio, također vina nekih neočekivanih sorti. Uz sve, čini mi se da je ipak Vranac istaknuta sorta vinarije Bovin. Postoji u hijerarhiji nekoliko etiketa Vranaca od kojih je možda najčuveniji „Imperator“, premda osobno smatram baznu etiketu odličnim vinom. Međutim, položaj Lepovo, na kojem Bovin uzgaja lozu omogućuje dehidraciju na trsu. Zdravi materijal prirodno koncentriran. Tako da iznad Imperatora postoji još nešto, van kategorije, a to je ERA. Ovaj „suhi estrakt koji se može piti“ možda najbolje ilustrira što je Vranac. Fascinantno je kako Vranac može očuvati, a u ovom slučaju i koncentrirati, kiseline za svježinu i pitkost u toliko zrelom grožđu koje onda omogućuje i zrele tanine. Punjač nepca i farbač jezika ipak ima i aromatske finese koje se u ovom slučaju ostvaruju na zraku, u čaši, ne nužno vremenom u boci. Zbog čega je Eru lako doživjeti kao monument vječnoj mladosti.
Valjda jedino vino koje sam mogao zamisliti nakon Ere, a da se uopće može ispiti kao vino 🙂 je Terroir Vranec vinarije Kamnik. Chateau Kamnik je butikna vinarija koja također pripada Povardarju, ali znatno sjevernije, iznad Skopja, na 300 metara nm. Ovdje se na 15 ha uzgajaju neke zanimljive sorte, Montepulciano, Sangiovese, Carmenere, Greco di Tufo… Koliko god me veselio Kamnikov Montepulciano, Chateau Kamnik se mora predstaviti Vrancem i to Vrancem sa 16,3 % alkohola koji se lako piju. Potpuno drugačije od Ere, impresionira drugačijim, podjednako nevjerojatnim balansom za vino ovakvih parametara. Kad se napokon adaptiram na kokos i slične senzacije američkog ili dr. hrasta u kojem je dozrijevalo, moram priznati da se jako lijepo formira i otvara.
Smisao ove tematske radionice je ostvaren. Isprobati i usporediti na jednom mjestu najbolje od Makedonije u svojoj kategoriji. Pokazalo se što je Vranac i što sve može Makedonija. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali. Posebno zahvaljujem Taste of Macedonia na suportu.
Koristim priliku ovim putem pozvati zainteresirane na Prva Slova 1 i Prva Slova 2, inicijaciju u iščitavanje vina prema jedinstvenom programu Vinske čitaonice, dana 22.02. i 23.02. s početkom u 18 sati u zagrebačkom restoranu Vinodol.
Za sve upite i dodatan info:
https://www.facebook.com/vinskacitaonica/
www.vinskacitaonica.com
odnosno ivan@vinskacitaonica.com ili nenad@vinskacitaonica.com
11.02. SUB – Salon pjenušavih vina Zagreb @Hotel Dubrovnik, u organizaciji Radostne prireditve, Slovenija
13.02. PON En Primeur malvazija i žlahtina godišta 2016. @Hotel Esplanade, u organizaciji Vinistre i Vina Croatia
16.02. ČET En Primeur graševina, pošipa i dr. godišta 2016. @Hotel Westin, u organizaciji Graševina Croatica, Vina Dalmacije i Bregovita Hrvatska
25.-26.02. SUB-NED Grand Tasting festival @Lauba, u organizaciji VinArt-a
Dnevnik vinopije 