Cijena: 75,70 kn
Jedno od vina koje svakako planiram pratiti jest Tomac Rizling i jedva sam čekao otvoriti aktualno godište. U 2013. Tomčev Rizling deklariran je kao suho vino.
Cijenim jasnoću kod Rizlinga. Clarity, čistoća, ali ne u smislu sterilnosti. Prvi nos ili dvadeset prvi, taj vakuum na nosu svojstven je dobrim rizlinzima. Ljekovitost i livadsko bilje, fokus i širina u aromatskom smislu. Tvrda vinogradarska breskva u gutljaju, sipkost ekstrakta, a lakoća aroma.
Perzistencija ili ustrajnost ravnomjerno raspoređena uzduž nepca i prodornost, odnosno balans vibrantnih kiselina i dobro raspoređenog sladora.
Sočno i pitko, feels real. Sa svojih 12% alkohola upravo je idealno za vino ovakvog kroja. Compelling… tjera te da nastaviš, da dođeš do točke sjedinjenja koja uvijek izmiče. Sfumato, koji nije u kontradikciji s jasnoćom cjeline 😉
Poput razlike između dobre i loše torte od limuna, tanka je i nevidljiva granica između banalne bljutavosti i uzvišenosti u jednostavnosti. Potpuno je jasno gdje je tu Rizling obitelji Tomac.
Dnevnik vinopije 
“Poput razlike između dobre i loše torte od limuna, tanka je i nevidljiva granica između banalne bljutavosti i uzvišenosti u jednostavnosti.” ____ Ma nemoj, Aristotele?! Kaj ja znam, meni se cini da ne samo da je granica kristalno jasna, nego, dapace, da izmedju te dvije kategorije uopce ne postoji zajednicka granica, u smislu linije razgranichenja, i da “banalnu bljutavost” od “uzvisenosti u jednostavnosti” dijele citavi kozmosi. But then, what do I know, you are the resident genius :-).
Toliko o filozofiji estetike. A sto se samog vina u pitanju tice, tu se slazhemo: ekstremno visoka razina. Kapa dolje – do poda.
Doista, umjesto linije razgraničenja, ponor razlika… unatoč toj mojoj figuri koju ste lijepo istaknuli, čini mi se evidentnim da je crno crno, a bijelo bijelo 😉 Fantastično vino.
Figura? “Una figura di merda, magari”, rekli bi moji zemljaci :-).
Inace si lijepo opisao i, u krajnjoj linji, na dostojan nacin odao priznanje ovom neobicno dobrom vinu.
Kaj ja znam, meni se čini da ne samo da nema ničeg neobičnog u tome što je ovo vino baš jako dobro, nego, dapače, da je potpuno očekivano dobro u smislu da Tomci prave nadstandardno dobar Rizling u butelji barem od 1996. 🙂
Jeste, da, svaka ti je na mjestu… Yea, right… Ili, npr. mozes biti jos pametniji i pronicljiviji, pa se zapitati da mozda, onkraj toga sto kazes, cak i ima jos neki razlog da je chika Tvrle napisao upravo to sto je napisao, od rijeci do rijeci: “neobicno dobro”. A dovoljno me dugo citas da bi trebao znati da to nije slucajno. I mean, come on. Elsewhere, people pay to get this kind of nuanced and experience-based insight and you’re getting it for free. Don’t knock it :-).
just goofing around
More like being a smartass 🙂
True.
Moraš priznati da je zvučalo kao da si ti napisao 🙂
I nije ti se svidjelo 😀
ipak, kao doprinositelj br 1 možeš mi slobodno javiti da obrišem koementare 4, 5 i 6 (seriously)
He he… Zvucalo je kao nesto sto sam ja napisao eventualno u istom smislu u kojem je neizrecivo tanka i nevidljiva ona slavna linija koja dijeli bljutavo od uzvishenog :-). Depends on who’s reading/tasting. A nod is as good as a wink to a blind horse, as they say :-). But keep telling yourself that 🙂
Ja bih na tvom mjestu prvo brisao zadnji pasus vlastitog osvrta na vino, a tek nakon toga bih eventualno preshao na druga brisanja, kad vec pitas 🙂
Nemoj da brishes, zvacu decu :-). Shala mala… Briiiishiiiii, briiiiiishiiiiiii 🙂
Fali mi taj pasus u literarnom smislu, a nije uopće tako apsolutno pogrešan. Well, allow me to retort 🙂 Normalno da je “tanka linija” ako uopće možeš staviti na jedan kraj spektra bljutavost, na drugi uzvišenost… i u tom smislu svemir razlika (između daklem nečeg što nije linearni semantički diferencijal) bi zapravo izgledao kao krivulja u nekom imaginarnom koordinatnom sistemu (dvodimenzionalnom jednostavnosti ilustracije radi :-)), konzekventno dijelivši ono s jedne i druge strane krivulje koja u tom smislu predstavlja razgraničenje u “obliku” i na način u kojem sam ga ja koristio u literarnoj formi. Pogotovo, ako uzmeš u obzir upravo najvažnije, da ovisi o tome tko kuša, čak i imaginarne vrijednosti na osima tog sistema potpuno gube bilo kakvo značenje osim individualnog. Ergo, nisam tim pasusom rekao ništa korisno, ali ne znači da je nepromišljeno 😀
U smislu moguceg odgovora, jedino sto mi uopce pada na pamet jest poznata, stara narodna poslovica o odnosu, tj, preciznije, nedostatku iole opravdanog odnosa, izmedju zhvake i zhitelja ruralnih krajeva. 🙂
LWF 😉
Meni osobno je draža 2012., nekako mi je još slasnija, bit će, valjda, zbog ostatka šećera, ali i 13. je sjajno vino. Ma što god uzmeš od Tomca nemreš fulati. Jedino me se chardonnay nije nešto dojmio.
I meni se jako svidjela 2012. kao što se dalo iščitati: https://vinopija.com/2013/09/24/tomac-rajnski-rizling-2012/
Nisam zaista siguran oko ostatka sladora, ali mislim da to nije razlog (barem ne u mojem slučaju). Pitam se kolika je analitička razlika… u međuvremenu se pravilnik izmijenio koliko znam tako da uzima u obzir i kiseline pri deklariranju, a niti je više neophodno uopće navoditi suhoću mislim.
Uglavnom, sve je to nebitno, ja mislim da je 2012 RIzling stvarno bio slasniji i uvjetno rečeno, opulentnije godište, krcato i ranije spremno i raskošnije. Pitanje je sad što ja priželjkujem (k)od rizlinga. Osobno volim kad naletim na situaciju kad pet godina nakon otvorim neku zaboravljenu bocu Rizlinga 2007. E to je bilo izvrsno. Osjećam kako će i 2013. biti još bolja pravilnim čuvanjem.
Što se chardonnaya tiče, to je zahtjevnije vino, tiše i suptilno, ali jedan vrlo konkretan, upečatljiv chardonnay kad se koncentriraš kako to ovo vino zaslužuje. https://vinopija.com/2014/03/31/tomac-chardonnay-2012/
To su sve vina koja ne “preporučujem” isključivo zato što ih nema u dovoljnim količinama. Vina iz rubrike “nemojte kupiti ovo, nema dosta za sve :-D”
Kad si već spomenuo starija godišta, mi tu u KC imamo jednu vinoteku gdje se može naći svakakvih egzota (npr. prije koji tjedan sam uzeo Coronicin Gran Teran 2003.) vjerojatno iz razloga što se taj tip vina tu kod nas baš i ne prodaje. Tako na polici stoji i jedan Tomčev rizling iz 2004, ako se ne varam. Snimam ga svaki put kad sam tamo, ali nekako ga se bojim kupiti budući da sam baš u toj vinoteci kupio par butelja koje su otišle. Čini mi se da uvjeti čuvanja baš i nisu naj. Jedna od tih butelja je bio i Tomčec šard iz 2008. Kaj veliš, da dam šansu tom rizlingu ako ga još nađem?
Eh, da, vječna dilema 😦 Na žalost, nisam pametan. Preostaje isključivo osobna procjena.
hahaha, vinoteka Bonum u KC, tamo sam se nekad znao zaletit prije par godina i nakrcat se takvim pizdarijama koje prakticki nisi nigdje drugdje mogao kupiti niti naci..
ja nikad nisam naisao na losu bocu od tamo tako da uzimaj tog tomca!! btw. kolko para je tomac jer znam da tamo niti cijene nisu bile nesto visoke, cak ispod prosjeka zg vinoteka..
btw. provjeri jel imaju sta starije od Movie? tamo sam naso karton velikog rdeceg iz 96 i 97 za 100tinjak kn prije par god..
Haha, pogodio si, Bonum je u pitanju. Ako je Tomac još tamo uzimam ga pa što bude. Čini mi se da ima Moviu, baš 97, cijena oko 200-tinjak kunića.
Ma dobar je Bonum, stvarno ima svačega, jedino si se jedno vrijeme stvarno morao potruditi da nađeš nešto pošteno mlađe od 7-8 god.
ja sam se sasvim slučajno danas zatekao u kaflandu i uzeo 2 butelje njemačkog rizlinga na akciji između 40-50 kn..akcija 25%….htio sam razbit predrasudu…po stoti put… prvi sam odma prolio jer nema veze s rizlingom a drugi nakon 2 dcl koji pokazuje znakove rizlinga ali sam odma skužio da je poluslatki…i ode 90kn u p.m….imam još jedan barolo na akciji za 80 kn u koji polažem tračak nade da ću ga popiti,ne proliti… ne smatram se ni oštečenim ni prevarenim jer sam točno to očekivao..za sada zadovoljan sto posto..i prezadovoljan
Prolio si dvije butelje u sudoper i prezadovoljan si?
Da.nemoj nikome reci.i platio ih ko pravo vino
to sam ja madirazš:)