Cijena: 29,98 kn (26.06. 2011.)

Još jedna Alzaška boca i još jedna sorta s bezbroj inkarnacija ovisno o vinogradu, vinaru i vinskoj tradiciji…

Šnjof, šnjof ?!? Nos kaže sušeno voće (marelice, grožđice) čak nota orašastog što svakako ide u kompliment boci i čuvenom stilu regije Alsace, ali i imenu vinogorja ORAHovica-Slatina 😉 Digresije radi, PP Orahovica bi inače trebala biti osobito jak proizvođač lješnjaka, ne znam je li tome još uvijek tako…

U ustima, slatkasta mekoća zbog koje sam doživio ovo vino kao produkt kasnije berbe i pomalo prezrela grožđa, a 13,4% alkohola govori tome u prilog. Registrirao sam i neku hlapivu komponentu, a onda sam otkrio da ista neodoljivo podsjeća na moj novi shower gel 🙂

S druge strane, ukoliko sam od tradicionalne Slavonske etikete očekivao „grease killera“, ništa od toga u ovom slučaju. Čak mi nedostaju kiseline…

Srećom, diskretna aromatičnost u srednje punom tijelu vrlo je ugodna kombinacija. Mekano i sočno, ovo polusuho vino totalno je pitko i premda nimalo kompleksno, nije niti zamišljeno kao zahtjevno, već zavodljivi užitak… I like it, 3.

Cijena: 27,98 kn (26.06. 2011.)

Alzaška, odnosno rajnska boca? Fensi 🙂 To ipak nešto sugerira…

Možda prozirnožut, ugodan i pitak Chardonnay za ni 30 kuna? Apsolutno!

Skoro vinozan, ali itekako užitan. Svaka sljedeća čaša sve bolje i bolje sjeda. To će nekome biti osobito intrigantno, jelda Madiraza 😉

Naviknuti na „parfimirane“ Chardonnaye, ovaj se s poteškoćama otvara i tek nadobudniji šnjofač detektirao bi breskve ili neke slične voćne arome karakteristične za mnoge Chardonnaye.

Sumnjam da je ovaj Chard vidio drva, ali nije niti „sirov“. Jednostavno je …jednostavan 🙂 I kao takav predstavlja neopterećen istinski vinski užitak nepogrešiv uz brojna jela i itekako zahvalnu kupnju.

Tako pitko, a tako Chardonnay 😉 Drugim riječima, unatoč nenaglašenim sortnim obilježjima ne čemu ionako nema smisla inzistirati kod najrasprostranjenije sorte na svijetu, ovo je vino sa strukturom potpuno usuglašenih komponenti te predstavlja i rezultat dobre prakse vinarenja.

Definitivno mi se sviđa, posebno za te novce…3

Cijena: 24,98 kn (26.06. 2011.)

Nije li fascinantno kad se ustraje u nečem sa svim dobrim i lošim stranama. Ovu etiketu nitko mlađi od 30 ne bi ni pogledao, a ista krije inače jedan od najpoznatijih domaćih Zelenih Silvanaca, zatim jednu iznimno korektnu Graševinu o kojoj sam već pisao i nedavno se opet uvjerio da vrijedi svake lipe…

Ali sad smo na osjetljivom području 🙂 Na Frankovku, istinski dobru Frankovku ne pamtim da sam naišao ikad u Hrvatskoj.

Šnjof, šnjof?!? Slatko-kiselo voće u kolutiću dima. Puh! Teško da se aroma tostirane bačve u kojoj pretpostavljam da je vino odležalo nešto osobito uklopila, ali srećom ne maskira vino pretjerano. Probija se vanilizirano bobičasto voće, s cimetom 😉

Srk, žvak, gut!?! Alkohol nije problem, sve ostalo je… ali ipak prilično dobro. Trebalo bi međuodnosom sladora i kiselina te alkohola i tanina poput bistre izvorske vode „gasiti žeđ“ posebno onu uzrokovanu teškom hranom. Ono je robusno, ali na dobar način. Čak nešto zemljano u okusu što se nadam da nisam umislio.

Svukupno, dobro su to posložili i zapravo jedna od boljih Hrvatskih Frankovki…3

Neloše skroz. Sviđa mi se.

Audiofan, sistematični komentator ovih stranica ujedno je i ponosni sponzor ovog dojma 🙂 Hvala na buteljama, bilo je vrijeme da se napokon otvori i nešto od Tomca, čija vina sam upoznao još odavno i jedno vrijeme intenzivnije konzumirao.

 

Tomac, Sauvignon, 2008.

Cijena: cca 75 kn (lipanj 2011.)

Tomčev Sauvignon 2008. još se da naći na policama vinoteka. Na nosu nije toliko Sauvignonski „travnat“ već je više „voćan“, ali ne poput poznatih Novozelandskih aromatičnih Sauvignona, tropskog voća i slično… ali, Tomčev Sauvignon svejedno ima vrlo uzbudljiv šnjof 🙂

U ustima je istovremeno suh i sočan, kombinacija koju obožavam kod Sauvignona. Čini se prilično ekstraktno s čak 14,1% odlično uklopljenog alkohola te s ledeno čvrstim kiselinama koje čine ovaj Sauvignon food friendly vinom, rashlađenim začinom zahvalnim uz brojna jela…

Vrlo izravno, skoro vinoznog karaktera, još uvijek iznenađujuće mlado i osvježavajuće… 3/4

 

Tomac, Chardonnay Premier, 2005.

Cijena: ??? (lipanj 2011.)

Koliko pamtim, osim pjenušaca, ovo je vino po kojem je Tomac postalo poznato vinsko ime i zbog kojeg je i Plešivičko-Okićko vinogorje steklo ugledniji status na domaćoj vinskoj sceni.

A ovo mu je posljednja berba. Kjuzo. Još malo pa nestalo 🙂 Tko je znao i imao uvjete, sačuvao je ovo vino do danas kad je očekivano počelo razvijati svoj puni potencijal.

Posebno cijenim što ničim na etiketi nije čak niti naznačeno da se radi o „sur lie“-ju u „barrique“-u praksi, jer inače je i puno drugih detalja bitnih u postupku vinifikacije koje bi trebalo valorizirati, poput odabira grožđa optimalne zrelosti blago maceriranih nakon berbe u vinogradima koji su nimalo ili minimalno „špricani“ itd.

Vino zlatnožute boje i s tek blagom „težinom“ na nosu otkriva mirisni svijet voća i mirodija, uz nešto predikatnih aroma…

Nježno i ugodno, precizno i znalački izbalansirano, sazrelo u vino europskog šarma, dubokih okusa utjelovljenih u izvrsnoj strukturi koja obećava i daljnje sazrijevanje u boci…

Diskretno voće dominira aromatskim profilom (dunje, breskve, kruške…) zaokruženo neprimjetnom vanilijom drva prisutnom tek u povratnom okusu. Putrasti moment nimalo ne smeta niti mene koji sam „butter intolerant“ u vinu.

Skoro kremasta tekstura značajno utječe na doživljaj glatkoće i pitkosti, ali nemalih 13% alkohola na etiketi sugerira glicerolnu prezentnost… ipak, to nije takvo vino 🙂 Srećom!

Ovo je ipak jedan od najboljih domaćih Chardonnaya, s francuskim naglaskom… Voila!

3/4 s plusom!

 

Tomac, Crni Pinot, 2008.

Cijena: ??? (lipanj 2011.)

Zagasite rubin crvene boje visoke prozirnosti na rubovima, transparencije kakvu vinopije očekuju i priželjkuju od Pinot Noira. Kad bi ispunio čašu do vrha, imao bi osjećaj da gledam u bobicu grožđa kojoj je pažljivo odstranjena kožica, inače jedna od najtanjih od svih crnih vina…

Šnjof, šnjof?!? Jagode i maline, nepogrešivo i istovremeno nimalo nametljivo, nimalo prodorno, nimalo pekmezasto ili džemasto… sluti na dobro!

U ustima dobar gutljaj zapljusnut će nepce „malinovcem“ s voćnim ukrasima, međutim pravi trenutak istine slijedi nakon toga. Nakon duga finiša, u retrookusu kao da supersitni tanini ispuštaju herbalni „kick“, egzotični čaj ili nešto takvo… nešto što pretvara tek ugodno druženje s vinom u malu zagonetku. Zagonetku koja je puno više od asocijacije na gorkasti aftertaste suhih šljiva, ona je skoro neuhvatljiva misao koja pravi nemoguću usporedbu… naravno da nisam otkrio dubinu Chambolle-Musigny, ali možda sam otkrio jedan od rijetkih dobrih pokušaja?

Struktura je besprijekorna i tek neznatno viša razina alkohola od idealne jedina je „zamjerka“ ovom pinotu.

Zahtjevno. Čisto. Magija. 4 i to s velikim plusom. Definitivno klasa za sebe među Hrvatskim Crnim Pinotima.

Cijena: 39,98 kn (25.05.2011.)

Tko prati ove stranice, vjerojatno zna kako sam ovo vino izdvojio kao neočekivano iznenađenje obilazeći štandove na Vinistri…

Polusuhi rose od Istarskog Refoška lijepe ružičaste boje, kao sok od lubenice u čaši 🙂

Šnjof, šnjof ?!? Ovako hladno je skoro rigidno zatvoreno na nosu, osim samo vinoznosti i gumenih bombona ne odaje ono što slijedi u ustima…

Sočno! Idealno uravnoteženo i slasno! Ne preslatko. Voćne kiseline u podlozi čine ga osvježavajućim te skoro toničnim užitkom.

Čini mi se i vrlo versatilno i zahvalno kombiniranju s različitom hranom, ombolo i salame bez problema… naravno i kao samostalni gušt.

Vrlo otmjeno, delikatno bez imalo taničnosti, ali zato gasi žeđ, smiruje ili oživljuje, ovisno o potrebi…

Toliko sam sretan s ovim rose-om da me sram priznati 😛

četvorka, samo takva. I love it!

Cijena: ??? (lipanj 2011.)

Zahvaljujem Patti na ovoj butelji! Drago mi je da ću napokon probati i Ćasića. Ćasić je mladi vinar kojeg se od prvog dana prozvalo „Enjingijevim učenikom“.

Ono po čemu ću ga ja pamtiti je vinogorje Pakrac, jer prvi put uopće imam priliku kušati nešto iz Pakračkog vinogorja. Patti je presudio da to bude ova Graševina izborne berbe 2008. godine, s deklariranih 16,7% alkohola.

Težina je evidentna već na nosu. Mirisi smole i prezreli tonovi voća, npr. dunje, ali njuši se i prava Graševina iz pozadine i ako bude dovoljno kiselina, šnjof nagovještava pravi spektakl 🙂

Nepce dočekuje „teškaša“ predikatnih aroma, ali ipak znalački uklopljenih ogromnih 16,7% alkohola !?! Na kraju me ipak malo spržio taj alkohol, ali očito je to vrlo namjerno i u tom smislu vrlo uspjelo u željenoj stilistici. Uspijeva biti vrlo dobro izbalansirano vino puno slada i sklada 🙂

Zapravo, vino je definitivno suho, ali tako aromatično i čak užitno da još uvijek djeluje svježe…

Kasnije sam vino uključio u bizaran combo s domaćom štrudlom od blitve sa sirom, ali mislim da bi vino „leglo“ i uz ajvar i uz ćevap i uz međimursku gibanicu, jer ipak je to Graševina 🙂

Jedno je sigurno, Ćasić sigurno i definitivno stavlja Pakračko vinogorje na kartu Graševine.

Jedino je šteta da koliko sam čuo, ove berbe više nema za kupiti… 3/4

Cijena: 34,98 kn (25.05.2011.)

Čovjek ne očekuje istinski uzbudljivo vino u ovom cjenovnom razredu. Spravljena od najboljih hvarskih sorti s ograničenih položaja vinogorja Hvara, Cesarica se niti sa svojom nenametljivom etiketom nimalo ne ističe.

Šnjof, šnjof?!? Niti nos nije intenzivan, ali je zato čaroban… ima sličnosti s Rokijevom Bugavom tko je probao, ali ovo ipak nije vino za široke čaše i sobnu temperaturu, međutim stanovita medicinalnost, zapravo „ljekovitost“ je atribucija koja najbolje odgovara doživljaju.

Bijelo lice Dalmacije, Maraština, uz blagoslov autohtone sorte Kuč (Trbljen) čine Cesaricu.

Već prvi gutljaj potvrđuje aromatsku specifičnost, a svaki sljedeći traži još tog slanog kamena i drevne autentičnosti toliko snažno prisutne u osvježavajućem bijelom vinu sa svega 11,4% alkohola.

Aromatičnost nije napadna, ali je smisao vina čija cjelokupna struktura služi samo jednoj svrsi – doživljaju hvarskih sorti s ograničenih lokaliteta i kao takvo, vino je besprijekorno izvrsno.

Ugodno pitki toničan eliksir s potpisom Hvara i vinara.

Cijena: 47,98 kn (25.05.2011.)

Vina Vuina osvojila su me svojom Babicom, sortom koja se smatra potomkom Plavca Malog i rasprostranjenom gotovo isključivo u Kaštelanskom vinogorju. Osobito u QPR kontekstu 😉

Došao je red da probam i Plavac Mali koji nije razočarao. Naprotiv!

Nakon što ispari prvotna toplina, na nosu se osjeti karakteristična aromatičnost kvalitetnih Plavaca – rogač, ali uz dobrodošlu rustikalnost i vrlo blagi „barnyard“ čak i sirup od višnje maraske… sve vrlo šarmantno i vjerodostojno dobroj tradiciji.

Srk, žvak, gut!?! Rasni Plavac dovoljno puna tijela, ali ne pretežak, slatko-gorkastih tanina, ali s uklopljenim vinskim kiselinama iz pozadine poručuje „da“ svježini i odlučno„ne“ težini.

Poprilično dug aftertaste u kojem se pojavljuju neki herbalni momenti?!? Odlučno „možda“ za herbalne momente 🙂 ali definitivno dobiva još neki aromatski „kick“ u finišu rekli bi u Masterchefu. Općenito je aromatski u skladu s nosom i uz naglašenije voćne komponente poput pekmeza od šipka.

Sitni tanini primjećuju se tek s vremenom, u ovom odlično uglazbljenom Plavcu Malom, što ga trenutno čini prvakom Quality-Price Ratio kategorije.

I love it! 4

Cijena: 64,98 kn (25.05.2011.)

Darnekuša, kreten tko ne kuša 🙂

Zapravo nisam siguran koliko će ovo ikad postati općepopularna etiketa, ali meni znači jako puno. Da pokušam objasniti…

Čudesna je razina „zrelosti“ koju ovo vino pokazuje na nosu, a koji je usto i kompleksan. Od voća do gljiva, koža i čaj definitivno, začinjen nos i pozitivno animalan.

Dojam punoće i ekstraktnosti koji je nespojiv s tek 12,2 % alkohola na deklaraciji.

Očekivano se taj alkohol ne osjeti na nepcu, ali se zato osjete „hladne kiseline“ ili „osvježavajuće“… moguće zbog vinograda na 580 m nadmorske visine otoka Hvara!?!

Uglavnom predivno! Razbuđujuće, otrežnjevajuće, požalio sam zašto nisam pratio razvoj ove berbe Darnekuše iz godine u godinu do sada. Od sada ću definitivno pratiti.

Oduševljen sam specifičnom žilavom strukturom koja djeluje svježe i mladenački, nasprama nosa koji je potpuno dozrio i slojevit.

Važno je istaknuti kako ovo nije ni blizu „komercijalnog proizvoda“ kakvog traži tržište, ali je vjerno sebi „do srži“ i još beskompromisnije od ranije probane 2005. godine. Pitam se bi li i meni ova čaša puna života prije ne tako puno godina bila uopće napeta? O.K. vjerojatno bi bila 🙂 Ali sigurno je ne bi smatrao svojevrsnim raritetom i meni jednim od najdražih Hrvatskih crnih vina. Jbte, možda sam stvarno popio previše ovoga 😉 Ali, svakako jedno od najuzbudljivijih domaćih crnih vina! 4do5, pa neka pati koga smeta…

Cijena: nepoznata (svibanj 2011.)

And now something completely different… osvojio sam ovu butelju na „tko leži ne bježi“ natjecanju u sklopu Vinistre. Nije bilo lako.

Kao što nije bilo lako detektirati zašto mi je baš ovo vino bilo baš tako zanimljivo 🙂

U čaši gusta neprozirnost, tek specifičan ljubičasti odsjaj naslućuje ili mladost vina ili Istarski terroir… također i dojam gustoće, ali i „masnoće“, međutim ispod tih prvih slojeva tople težine, nakon prozračivanja pokazuje svoju specifičnost i otvara arome zelene rajčice i maslina !?!

Srk, žvak, gut!!! U prvom planu skoro napadna voćnost. Skoro. Jer kao što nos skriva biser, slično se ponovilo i na nepcu.

Dakle, punog i prepunog tijela s još neuklopljenim taninima i donekle nasilnim odnosima sladora, alkohola (13,5%) i kiselina. Ono što mi nije promaklo je samo voće, ali ne toliko njegova zrelost koliko neobična mineralna podloga.

U ovom potentnom Cabernet Sauvignonu kojem bi većina vinopija skinula kapu zbog čiste snage, mene je oduševilo kako se to boksitno tlo osjeti u vinu. No, da ne ulazim u komediju daljnje detekcije pojedinih aluminijskih minerala, vraćam se iskonskom užitku, vrteći nezgrapnog diva u čaši, razmišljajući kako je ovo „obrok“ u kojem bi i Veli Jože uživao.

Jer jedno su fakti i činjenice, a drugo „pjesnička sloboda“ 😉

Stoga pišem poetičnih 3do4 zbog svih „krivih“ razloga…