Buttizo. The term appears in some 18th century hoseholds accounts and from the context it is clear that it refers to a foodstuff for conservation obtained from butchered pigs. In other words, it is a kind of sausage. It is impossible to be more precise. Today`s pork butchers have never heard of the word. The dictionaries are of little help and even the all-knowing internet is silent on the subject. The word has died and with it has gone the knowledge it represented, accumulated over hundreds of years in the daily struggle for survival. A tiny piece of heritage has been lost…

Tako bi danas pisali o Schioppettinu da nije krajem 60-ih Paolo Rapuzzi odlučio napustiti siguran posao i kupio posjed zapušten i zanemaren barem 25 godina, da bi početkom 1970. započeo nešto što je danas, u Italiji prošaranoj kompleksnom klasifikacijom, jedna od svega tri sub-zone pod monopolom jednog vlasnika. Dvije su tzv. Supertoskanci, Tignanello i Sassicaia. Cialla, danas je jedan od „bogomdanih“ vinograda prirodno uravnoteženih sa svojim ambijentom.

Transformacija ploda zemlje kao što je grožđe u drugačiji životni oblik – vino, čudo je koje se ponavlja iz godine u godinu. Meni najdraža od nekolicine koje sam imao užitak probati je 1992. Ali i 1983…. kod tako starog godišta, doista, vjerojatno je svaka boca različita. Ali, ako si imao sreće s dobrom bocom, čuvanom u podrumu vinarije trideset godina… neopisivo 🙂

1992. je najbolji Schioppettino koji mogu zamisliti. Herbalan, eteričan, jasna mineralna informacija iz tla Cialle koja se lagano otvara nakon 2 sata u dekanteru i dan nakon otvaranja 😀 Osjećam da je dugovječnije od 1983. i nadam se da ću isto potvrditi za desetak godina… kao da grickam Monte Re sir iz vremena kad je osim kravljeg bio pravljen i iz kozjeg i ovčjeg mlijeka.. ili barem Formadi frant, odležani žuti tvrdi sir Furlanije. Uz ovako „ne-aromatizirani“ Schioppettino, asketski esencijalan i ogoljen na svoju vinsku suštinu. Rado bi sad pisao o „kompulzivnoj analogiji“ s najsurovijim burgundcima, minimalističkoj i neuništivoj strukturi. Još draže mi je zamišljati berbu. Ova bobica nije „pucala“. Zamišljam je žilavu i s više mesa nego soka, neobično elastičnom tvrdom kožicom i tada zelenkastom tvrdom košticom.

Uz zreli sir smrdljivac koji sam pripremio, vinozne kiseline u kičmi postaju „slatka“ cjelina…

A imao sam sreću i s posljednom preostalom buteljom 1983. Nema više puno toga ni u podrumu vinarije, naprotiv. Predivno očuvana voćna svježina i sva ona profinjena starost, gljive, koža, duhan – niti jedan aromatski deskriptor ne može opisati pravu prirodu takvog trenutka. Trenutak otvaranja zdravog vina izoliranog u vlastitom životu u boci tijekom 30 godina.

U ovoj boci, struktura je sačuvana. Sve je na svojem mjestu i pokazuje tek naznake neminovnog raspada sistema. Izraženo tamno i pastelno, dostojanstveni starac, suzdržan i mudar, lišen samodopadnosti i istovremeno britki zafrkant… Vino se moglo razviti ovako, ali se moglo razviti i drugačije. U svakoj je opciji, ostalo prepoznatljivo.

Cijena: cca 18 USD

…poznati miris, neko voće, ali previše specifičan, drugačiji od bilo čega što mi pada na pamet, uključujući pomelo;-) „The citrus flavors mingle with walnut to create an exciting dry white wine“ stoji na etiketi.

Ne osjećam citruse, zarez, pa orašaste arome. Dobijam sve između to dvoje i uključujući to dvoje sjedinjeno u jedinstvenu vinsku cjelinu.

Zavodljivost mirisa koja udara neočekivano na nepcu. „We macerate it on the skins until the tannin balance is perfect, and natural settling leaves a wine of robust character and beautiful amber color.“ Uvjetna „tvrdoća“ definitivno suhog, nefiltriranog , nimalo „prljavog“, jantarnog vina nastalog u qvevri spremnicima prema 8 tisuća godina staroj tradiciji s područja Kakheti današnje Gruzije.

Pčelinji vosak i smola smreke izrazite su iz široke čaše za Crni Pinot. Čvrstoj i jasnoj mineralnoj informaciji kao da bolje odgovara nešto „hladnija“ temperatura, cca 16-18 stupnjeva (Hladnija, obzirom da većina konvencionalnih bijelih vina ljeti zahtjeva i duplo niže temperature).

Slatko i slano, gorko i kiselo, u izrazito probavljivoj cjelini uz jednostavno jelo od durum tjestenine i umaka od rajčice s ružmarinom i maslinovim uljem. S druge strane, strogo unutar „organic / amber“ kategorije, čini mi se podosta „obojano“ utjecajem tog odgoja…

Cijena: 99,50 kn

Kako lip opol Senjkovići pravidu 😉 Boje soka lubenice, već na nosu se osjeti da je skroz suho. Miriši na mladu višnju, a u ustima je mekana kišnica s aromatskim nabojem.

Nešto niže ekstraktnosti nego što pamtim prethodna godišta. Suptilno i neutralno, ali kao bešamel umak za lazanje, presudno važno u cjelini. Svejedno, jednako uvjerljivo i potpuno u skladu s očekivanjima od mladog rose vina. Pardon, opola 🙂

Osvježavajuća, reska, nježna crvena aromatičnost uz koju osjećam Mediteran, klimu, tlo i raslinje. Kiseline i alkohol (12%) potpuno integrirani. Struktura koja omogućuje jedan hladni mineralni akcent da dođe do izražaja – čisti sok bročkog plavca prije prvog pravog prešanja.

Cijena: 44,98 kn

Kako je Poj postao Poy, odnosno Plešivica-Okić-Yaska 😉 i kako je „promijenio boju“ u ružičasto pa čak i metodu iz klasične u Charmat nemam poyma, ali jagode na površini? Sok lubenice u dubini? Sve u ravnoteži na nepcu? To je nešto s čim se mogu poistovjetiti 😀

Nije da mousse od sredine do vrha čaše i vizualno i u mirisu nema tu neku „vrenje u tankovima“ naznaku, ali pristoji materijalu kao i sama „sleeve“ ambalaža.

Nije to toliko neobuzdana prpošnost u prasku crvenog voća i više je disciplinirana injekcija radosti, ali svejedno je razdragano i neobavezno poput ambalaže u kojoj se čuva.

Vrlo dobrodošao ružičasti gutljaj s 12,2%

Cijena: 69,88 kn

Najcrvenija haljina u dvorani. Meni jedan od najzahvalnijih rosea, savršeno i uz maslinovo ulje i jednako savršeno uz roštilj.

Sitno crveno voće, lepršavo i razigrano, ali baš izrazito osvježavajuće, pristupačno koliko i ozbiljno, suho rose vino. Plus, dosta „puno“ zrelog teranoidnog materijala, idealnog za ružičastu rapsodiju koja će „razgraditi“ i mesinu ili „začiniti“ ribu, ovisno o okolnostima.

Kad bi nekako mogao staviti mjehuriće u ovo dobio bi čisti ljetni pinky hedonizam.

So very …Bruno 😀

Cijena: 44,95 kn u GastroPantheonu http://gastropantheon.hr/vina/29

Zelenkasto-žuto iskustvo erdutskog Sauvignona miriši na bazgu i pokušenu travu dok trag koprive neuhvatljivo isparava iz čaše.

Bazga je skoro tanična u gutljaju. Izrazito suho vino, čvrst stisak i vinozna kvaliteta.

Vrlo ravnomjerno uzduž nepca, perzistetno, čime uzdiže doživljaj i prodorno. čime ga produbljuje… naziv Saltwater artikulira doživljaj slanosti koja se često automatski povezuje s mineralnošću i premda mislim da to ovdje nije povezano, geološki fenomen slanog jezera u dubokim slojevima ispod erdutskog vinogorja izvjesno postoji.

Ova slankasta Granny Smith jabuka lijepa je cjelina u svakom slučaju. Tolika da je primjer ne samo vrijednosti za novac, već karakterističnog Sauvignona čija se prepoznatljivost osjeti na kilometar 😉

 

Cijena: ?!?

Napokon znam što znači „bjelje od bijelog“. Beyaz. Boja mlaza koji izlazi iz flaše doslovno je prozirna poput vode. Tek s deci, dva u čaši poprima supernježni Provansom inspiriran „isprana breskva look“.

Miris tinte kemijske olovke kojom zapisujem ove riječi intenzivniji je od suhe vinoznosti zelenih jagoda i hladnog voćnog čaja na nosu.

Opa! Osvježavajuća voćka u ustima ima sasvim dovoljno force da osigura trajnost na nepcu. Sexy mother fucker ima i neuobičajenu bocu i premda s ovom etiketom izgleda kao parfem, Allure je minimalistički, asketski zavodljiv, prekrasno jednostavan rose iz sorte Kalecik Karasi koju nazivaju „turskim crnim pinotom“.

Zapravo osvježavajuće suho bijelo vino „obojano“ crvenim voćnim aromama. Ili to ili pijem vodu iz kaktusa „vitaminiziranu“ s 11,5% alkohola 😉 U tom slučaju, vraški dobro napravljeno.

Btw, bilo je izvrsno i uz rashlađenu bijelu čokoladu s malina punjenjem. Tko bi rekao 😉

Cijena: cca 5,5 Eur

Čep pričvršćen konopcem ipak se mora vaditi otvaračem, kako me Krešimir i upozorio 😉

Iz tekućine boje lososa naizgled ne izbija nikakva aroma. Miris prirodne špage koji je ostao na prstima bio je intenzivniji. Zagonetno ostaje i kad provrtim čašu, premda mjehurićasti sok proradi i otpusti mirise svježe jagode i višnje.

Ne nepcu nije pjenušavo čak niti kao frizzante… probao sam mirnih vina s naglašenijom muzirajućom teksturom 😉 Ali ta presimpatična živost je tu. Divota. Je li ovo neki koktel s 11,0% alkohola?

Ispija se kao Orangina, samo s manje šećera. Secco je lijepo utkan u tu ipak vinoznu strukturu, premda ovaj Württemberški rose djeluje više kao fermentirano neko drugo voće, osim grožđa 😀

Cijena: mislim da je koštalo ispod 50 kn

U pravilu sva vina otvaram prije vremena. A sad rose star tri godine 😉 Pojedina ružičasta vina nadilaze svoju kategoriju i očekivanja, a ovo je jedno od takvih.

Ne znaš miriši li na neprovreli mošt ili suho vino koje se ponaša kao zreli crnjak autentične Blatine. Arome su teške poput opojnog mirisa zumbula koji se širi prostorom. Jedinstvene i prezanimljive, dakle pomalo na kinky stranu 😉

Boja višnjevca je apsurd rosea, ali zašto ovo vino nadilazi trivijalnu stigmu svoje tržišne kategorije u kojoj se očekuje da svaki rose bude ljetno osvježenje? Postoje „orange wines“, a očito i „orange rose wine“ 😀

Ovo nije protototip ljetnog osvježenja direktno iz frizera na stol. U krajnjoj liniji, ima deklariranih prilično likerskih 14,5%. Ono što se dogodi kad malo temperiramo ovakvo vino je da „proradi“ drugačije i postaje nešto drugo.

Ako sam nedavno Filipecov rose nazvao „najozbiljnijim poluslatkim“, onda je Rosary najslađi suhi rose. Svih vremena, naravno 😉 Poptuno acid-free iskustvo maline i višnje kao upečatljivih začina… nevjerojatno da je Rosary doista suho vino.

Još ne mogu vjerovati da je na neki ludi način išlo uz tikvice, luk, papriku i paradajz u woku i Gracinovo maslinovo ulje. Kao što luk u woku postaje sladak, tako suhi Rosary postaje Rosamundo, rose s mudima

Hrabro i beskompromisno, mene je osvojilo svojom neobičnošću.

Cijena: 129,88 kn

Stvarno dobro skrojeno. Ponovo je u 2012-oj malo Chardonnaya uz Malvaziju, taman za tu „peachy“ nijansu u aromi i strukturi.

Uljasta svježina prepuna vitamina i fina cjelina… cjelovita priča tangibilnih, ali uklopljenih kiselina vrlo dozrele sirovine s 14% alkohola, ali nevjerojatno vitka tijela.

Akacija nije pikantan začin i na Malvaziju djeluje kao curry prmjerenom jelu. Ili ga voliš ili ne voliš, ali specifičan karakter ne počiva na dominaciji, na intenzitetu, već uklopljenosti s materijalom, a ovdje je uklopljenost izuzetna. Ova Malvazija se rodila s tim drvom, fermentirala u njemu da bi nakon deset mjeseci „sur lie“ i „batonage“ postupaka postala jedna od predvodnika odležanih Malvasia Istriana.