Cijena: 47,98 kn (25.05.2011.)

Vina Vuina osvojila su me svojom Babicom, sortom koja se smatra potomkom Plavca Malog i rasprostranjenom gotovo isključivo u Kaštelanskom vinogorju. Osobito u QPR kontekstu 😉

Došao je red da probam i Plavac Mali koji nije razočarao. Naprotiv!

Nakon što ispari prvotna toplina, na nosu se osjeti karakteristična aromatičnost kvalitetnih Plavaca – rogač, ali uz dobrodošlu rustikalnost i vrlo blagi „barnyard“ čak i sirup od višnje maraske… sve vrlo šarmantno i vjerodostojno dobroj tradiciji.

Srk, žvak, gut!?! Rasni Plavac dovoljno puna tijela, ali ne pretežak, slatko-gorkastih tanina, ali s uklopljenim vinskim kiselinama iz pozadine poručuje „da“ svježini i odlučno„ne“ težini.

Poprilično dug aftertaste u kojem se pojavljuju neki herbalni momenti?!? Odlučno „možda“ za herbalne momente 🙂 ali definitivno dobiva još neki aromatski „kick“ u finišu rekli bi u Masterchefu. Općenito je aromatski u skladu s nosom i uz naglašenije voćne komponente poput pekmeza od šipka.

Sitni tanini primjećuju se tek s vremenom, u ovom odlično uglazbljenom Plavcu Malom, što ga trenutno čini prvakom Quality-Price Ratio kategorije.

I love it! 4

Cijena: 64,98 kn (25.05.2011.)

Darnekuša, kreten tko ne kuša 🙂

Zapravo nisam siguran koliko će ovo ikad postati općepopularna etiketa, ali meni znači jako puno. Da pokušam objasniti…

Čudesna je razina „zrelosti“ koju ovo vino pokazuje na nosu, a koji je usto i kompleksan. Od voća do gljiva, koža i čaj definitivno, začinjen nos i pozitivno animalan.

Dojam punoće i ekstraktnosti koji je nespojiv s tek 12,2 % alkohola na deklaraciji.

Očekivano se taj alkohol ne osjeti na nepcu, ali se zato osjete „hladne kiseline“ ili „osvježavajuće“… moguće zbog vinograda na 580 m nadmorske visine otoka Hvara!?!

Uglavnom predivno! Razbuđujuće, otrežnjevajuće, požalio sam zašto nisam pratio razvoj ove berbe Darnekuše iz godine u godinu do sada. Od sada ću definitivno pratiti.

Oduševljen sam specifičnom žilavom strukturom koja djeluje svježe i mladenački, nasprama nosa koji je potpuno dozrio i slojevit.

Važno je istaknuti kako ovo nije ni blizu „komercijalnog proizvoda“ kakvog traži tržište, ali je vjerno sebi „do srži“ i još beskompromisnije od ranije probane 2005. godine. Pitam se bi li i meni ova čaša puna života prije ne tako puno godina bila uopće napeta? O.K. vjerojatno bi bila 🙂 Ali sigurno je ne bi smatrao svojevrsnim raritetom i meni jednim od najdražih Hrvatskih crnih vina. Jbte, možda sam stvarno popio previše ovoga 😉 Ali, svakako jedno od najuzbudljivijih domaćih crnih vina! 4do5, pa neka pati koga smeta…

Cijena: nepoznata (svibanj 2011.)

And now something completely different… osvojio sam ovu butelju na „tko leži ne bježi“ natjecanju u sklopu Vinistre. Nije bilo lako.

Kao što nije bilo lako detektirati zašto mi je baš ovo vino bilo baš tako zanimljivo 🙂

U čaši gusta neprozirnost, tek specifičan ljubičasti odsjaj naslućuje ili mladost vina ili Istarski terroir… također i dojam gustoće, ali i „masnoće“, međutim ispod tih prvih slojeva tople težine, nakon prozračivanja pokazuje svoju specifičnost i otvara arome zelene rajčice i maslina !?!

Srk, žvak, gut!!! U prvom planu skoro napadna voćnost. Skoro. Jer kao što nos skriva biser, slično se ponovilo i na nepcu.

Dakle, punog i prepunog tijela s još neuklopljenim taninima i donekle nasilnim odnosima sladora, alkohola (13,5%) i kiselina. Ono što mi nije promaklo je samo voće, ali ne toliko njegova zrelost koliko neobična mineralna podloga.

U ovom potentnom Cabernet Sauvignonu kojem bi većina vinopija skinula kapu zbog čiste snage, mene je oduševilo kako se to boksitno tlo osjeti u vinu. No, da ne ulazim u komediju daljnje detekcije pojedinih aluminijskih minerala, vraćam se iskonskom užitku, vrteći nezgrapnog diva u čaši, razmišljajući kako je ovo „obrok“ u kojem bi i Veli Jože uživao.

Jer jedno su fakti i činjenice, a drugo „pjesnička sloboda“ 😉

Stoga pišem poetičnih 3do4 zbog svih „krivih“ razloga…

Cijena: 39,30 kn (25.05.2011.)

Kako bi volio da mi se ovo vino svidjelo kao na degustaciji. Na degustaciji mi se činilo da osjećam Goriška Brda u ovome vinu, ali sada to na žalost ne mogu potvrditi.

Bazično i bezlično, premda dobro napravljeno, ovo vino je tek dobar Cabernet Sauvignon koji je još uvijek zanimljiviji i meni draži od over-fruit voćnih bombi Novog Svijeta u ovoj cjenovnoj kategoriji. Ali, svejedno nezanimljivo.

Fer cijena, korektno vino o kojem ne znam što bi napisao… bogatstvo crnog ribizla na nosu, srednje puno tijelo, ugodno tanično (tanini mu baš daju stanovitu „ozbiljnost“), fino ukomponiranih kiselina i sladora i 13% alkohola, bla, bla… uz razvodnjeni sok od crnog ribizla tu je i neka natruha mentola u aromatici, što samo doprinosi sortnoj prepoznatljivosti, ne i Goriškim Brdima, barem ne dovoljno.

Da sam ovo kušao bez predočekivanja bio bi zapravo skroz sretan s dobrim vinom za 40 kn! Bio bi prezadovoljan zapravo. Realno je bolje od većine Cabernet Sauvignona u svojem cjenovnom razredu. Ono što mi se učinilo da osjećam nisam na žalost otkrio, svakako ne u 40 kn na žalost 😉 3

Cijena: 23,90 kn (25.05.2011.)

Već sam pisao o ovome vinu prije nepune dvije godine. Tada je berba bila 2007. i koštalo je 2,60 kn manje 🙂 Ribolla Gialla, 12% alkohola!?!

Regularni navojni čep, ležeran, ali promišljen design… osmišljen proizvod 😉

Transparentna žućkasta u čaši s ponekim mjehurićem. Nos svjež i vinozan i vjerojatno bi otkrio još poneku asocijaciju da ga nisam propisno rashladio za konzumaciju. Ionako ne bi pao u nesvijest od dubine i slojevitosti… ali zato taj „crisp“ efekt na nepcu…

Suho, svakako i citrusno, zamišljeno kao kvalitetna alternativa za mlade vinopije, svježe i živahno za neobaveznu konzumaciju, vino pršti veseljem, „poživljojoče“ 🙂 a opet prava stvar i fenomenalno za 24 kn.

Trica s plusićem! Ugodno i opasno pitko 😉

Cijena: 19,90 kn (25.05.2011.)

Potpuno slučajno naletio sam na ovu litrenku prije koji tjedan na degustaciji u Vrutku. Čovjek me nagovorio da probam i shvatio sam da moram u Dnevniku plasirati jednu tezu.

U litrenoj boci preljepljenoj prastarom etiketom i to sa tradicionalnim limenim navojnim čepom krije se uznemirujuća stvarnost.

Dakle pravi Sauvignonski nos, travnatost i svježina… u ustima vinozno, sortno prepoznatljivo, ali užitno i odlično posloženo… kad bi istim sadržajem punili elegantnu 0,75L butelju cijena bi bila bar dupla i svejedno prihvatljiva kupcima. U ovoj kategoriji ne očekujem finesu niti ikakvu kompleksnost, ali ovo je iznimno korektno vino, ugodno rashlađeno prava milina!

Upravo se tu krije ta „uznemirenost“ i teza koja kaže kako velike vinske zemlje nemaju loš proizvod ni u najnižoj kategoriji. U takvim vinskim destinacijama, niti rinfuzno vino koje kupiš kod domaćina nije bez minimalne prihvatljive razine kvalitete.

Jesu li susjedi dostigli tu granicu koja nije samo do proizvođača već i do konzumenata jer dok god možeš zarađivati prodajom tetrapaka ili 5litrenog PVC pakiranja kupcu koji ne razlikuje Venus od Brunella zašto bi se trudio u vinogradu i podrumu?

U ovoj cjenovnoj kategoriji vino je tek proizvod ili roba široke potrošnje, a u tom slučaju uspješne kompanije nisu proizvodno već prodajno i čak marketinški orijentirane. To znači da oblikuju proizvod prema potrebama i željama konzumenata makar to značilo da postoji tržište koje bi preferiralo vino u prahu iz vrećica…

Međutim vino je jedno od rijetkih preostalih područja gdje je „proizvodna orijentacija“ jedina moguća da se ne bi obistinio gore navedeni scenarij s vrećicama plus dva deci vode. U toj orijentaciji, ponekad će se rezultat vinskog virtuoza izdići iznad razine proizvoda u autorskoj interpretaciji vinara, ali to nije tema ovog posta.

Tema je da u masovnoj proizvodnji također možeš prijeći granicu nakon koje više ne znaš napraviti loše vino. Niti za 20 kuna po litri!

Cijena: 159,90 kn (24.05.2011.)

Prvo sam spoznao da je od mlade Malvazije bolja tek ona odležana i to po mogućnosti u akaciji, a sad mi se čini da postajem fanatičan ljubitelj i „maceriranih“. Što je sljedeće? Hvalospjevi superteškim putrastim prebarikiranim ekstremnoalkoholnim kalifornijskim Chardonnayima devedesetih?

I don`t think so. Ova Malvazija nije „teška“.

Šnjof, šnjof?!? Zlato u čaši, zlato i na nosu… 15 dana maceracije definitivno se osjeti. Opet, taj je šnjof tako sterilno čist da je sortnost neupitna, bagremov cvijet, bazga, egzotični začini i ljekovite trave…

Srk, žvak, gut… gumenasto 🙂 Predivno lagano, prozračno, ali prepuno zrele aromatičnosti, ekstraktno…savršen primjer kako kod ovakvih vina ima smisla isticati pojedinu senzornu karakteristiku koliko i razinu jantarne kiseline 😉

Kompleksnost vina je i u samoj strukturi i u aromatici i u činjenici da se „mijenja“ tijekom uživanja u njemu. Nakon nekog vremena mogao sam doslovno dodirnuti koricu limuna i naranče, zatim sok od jabuka… sinestezija!!! Rashlađeni mineralni tonik kroz jedva sat vremena postao je „sirup protiv kašlja“. Lijek? Meni apsolutno. 4 s plusem!

15 dana macerirano vino s 14,3% alkohola koje je još uvijek „bijelo vino“ i još uvijek nježna Malvazija. Ali takva koja paše i uz pečeni odrezak i uz dimljeni seitan recimo. Ne prerashlađena.

Cijena: cca 43 kn (svibanj 2011.)

Za razliku od prethodnih vina, ova etiketa zna se često naći na domaćim policama. Međutim, nikad nisam probao ovo vino. N°2667 oznaku nosi butelja koju sam dobio, a sadži vrhunsku Žilavku podruma „Andrija“.

Šnjof, šnjof!?! Najviše đumbir i vegetalnost, donekle i osobit mineralni „otisak“ Mostarskog vinogorja.

I hladno i zagrijano jasno naznačuje svoju vinoznu pitkost.

Srk, žvak, gut !?! Lijepo balansirana Žilavka, sortno prepoznatljiva, sa zavidnim, ali ipak preprimjetnim kiselinama. Moment koji postaje dosadan s vremenom. Vinogradarska jabuka u retrookusu dobrodošao je aromatski aspekt, ali rigidna struktura kao da ne pušta previše užitnosti…

Sve u svemu, najmanje me se dojmilo od četiri isprobane Žilavke, ali mi je itekako drago da sam je probao i vjerujem ne posljednji put jer i ona mi se sviđa, 3.

Cijena: nepoznata (svibanj 2011.)

Butelja s „posjetnicom“ ili radije „podsjetnicom“ koja mu visi oko vrata. Podsjeća zašto vino nije samo proizvod, nije tek roba na polici već je ponekad autorsko djelo svojih tvoraca, vinogradara, vinara i podrumara…

Na privjesnici piše „kristalno zlatnožuta boja“ i slažem se u potpunosti 🙂

Predobre mineralno-voćne arome na nosu… suzdržano, baš „ljupko“.

U ustima baš lagano, ali okrepljujuće. Ekstrakt se dostojno prezentira… niti teško niti prepitko sa slanom mineralnosti kao osnovom aromatskog profila. Izvrno. Čisto. Idealno uravnoteženo, možda najbolji nagovještaj želje vinogradara i vinara daje „Duša vina“ C. Baudelairea otisnuta na privjesnici… otisak tog svjetonazora prisutan je i u samom vinu.

Težačka vinoznost u kičmi prepušta mjesto mladenačkoj voćnosti, sve kroz kamen, sunce i sol, napitak koji uistinu ide „U zdravlje!“

Jedna od najboljih Žilavki koje sam probao. Uz jelo, začin koji nedostaje. Samostalno, okrjepa koja oživljuje. 4 s plusom!

Cijena: nepoznata (svibanj 2011.)

Slijedi berba 2009. godine. Žilavka, Bena, Krkošija Mostarskog vinogorja u numeriranoj butelji 00747, odležala u hrastovim bačvama.

Na oku gusto, „vidljivih“ 13% alkohola ?

Na nosu bačva, dosta „težine“ drva koja prekrije mirisne senzacije kojih ima dosta… bilje koje me podjeća na proljetni cvat prirode, kamilica… srećom nije „vanilizirano“ drvom… još 😉

Glatke teksture, nešto primjetnije topline, ali gutljaj koji klizne preko nepca ravno u finiš. Slankasto slasno, jasne mineralne podloge, vegetalno, orašasto u povratnom okusu (lješnjak), „ozbiljno“, ali bez gorčine. Ovako uravnoteženo besprijekorno, vrlo užitno vino. Da nije hrast toliko utjecajan, carska Žilavka bila bi autentičan imprint svojeg nasljeđa. Ovako, pomalo pretenciozno korištenje hrasta srećom nije prenametljivo da sakrije taj identitet. Jedino je on predstavljen u vrlo ozbiljnom, teškom izdanju. Vino za uživanje pri skoro sobnoj temperaturi, 3/4.