Cijena: 119,98 kn (ožujak 2011.)

Ime Matuško nije prva asocijacija na koju pomislim kad čujem Dingač. Ne ulazeći zašto je tome tako, bio sam ugodno iznenađen ovom buteljom koju sam dobio.

Na nosu definitivno nije tipičan predstavnik lokaliteta Dingač. Ali, ne znači da je loše. Naprotiv. Slatki džem od kupine, malina i jagoda, ne način na koji ne bi očekivao da se na nosu predstavi Dingač, ali atraktivne voćnosti koja nije pretjerana premda je koncentirana na dobar način… na slijepo bi pomislio da je sigurno neka vrhunska Touriga Nacional 😉

Možda netipično, ali dostojno položaja Dingač. Između ostalog zato jer u ustima pokazuje svoju autentičnu stranu. Puno, u aromatskom smislu, ne u pretjeranom ekstrakstu, zbog čega uspijeva biti pitko, a bogato… acidična kičma i tanini poput prašine uz za Dingač pristojnih 14,3% alkohola te karakteristična slatkoća koja ipak nedvojbeno upućuje na Dingač, kao i nefiltrirani ostatak u boci.

Šarmantno. Pohvalne cijene. 3/4 s plusom.

Falile se Makaranke, da su lipše neg … bilo tko drugi 😉 Bio je poseban gušt napustiti kišni Zagreb i na kratko promijeniti klimu da bi sudjelovao na enogastro festivalu u Makarskoj. Zadovoljstvo je tim veće jer je Makarska privukla najrelevantnija imena Dalmacije. Štoviše, uz poznate, nastupili su brojni manje poznati i čak nepoznati vinari, neafirmirani na Hrvatskoj sceni. To je prilika za otkrivanje nečeg drugačijeg i u tom smislu koliko god bilo paradoksalno, meni najbolje vino Dalmatinskog festivala bilo je ipak Zagorsko slatko vino 🙂

Perfect Match. Bio sam jedan od valjda šesdeset sudionika, ali nikako ne i jedini koji je putovao to jutro ne bi li do 12 stigao na odredište te pritom preskočio uobičajeni doručak. Spas u nevolji bila je bočica Šibiba maslinova ulja koja je planula dok si rekao „slow food“ 😉 Točanje kruha u ulje ionako je moja osobna gastroikonografija i tek tako očišćen pjat spreman je za primiti autorsko djelo kuhara. Šampion našeg stola ispao je Boškinac crno 2007.

Nakon svečanosti otvorenja napokon ono zbog čega sam došao, štandovi s vinima, vinari i neočekivano brojne premijere berbi 2010. godine…

Korta Katarina, Rose, 2010. / Zinfandel + Plavac (75% Postup)

Saints Hills, Rose, 2010.

Jerković, Kujundžuša, 2010.

Jerković, Mračaj, 2009. (Rudežuša)

Sladić, Toranac, 2010.

Sladić, Rose, 2010.

Sladić, Plavina, 2010.

Sladić, Maraština, 2010.

Vujnović, Prč, 2008.

Vujnović, Plame, 2008.

Vujnović, Ivan Dolac, 2007.

Tudor, Bili Potok, 2010. (Bogdanuša, Kuč, Cetinka, Kurtelaška)

Plančić, Bogdanuša, 2008.

Plančić, Ager barrique, 2006.

Galić, Crno9, 2008. (CS 55% M 45%)

Galić, Sauvignon, 2009.

Otprilike u ovom trenutku iz još neobjašnjivih razloga uspio sam se natjerati da pobjegnem iz idealno popunjenog šatora na diskusiju pod nazivom „Kujundžuša-druga strana Dalmacije“.

Nešto dobro se događa u Imotskome kraju. Slijed kušanih vina od regularnih do različitih „eksperimenata“ nagovještava da će Kujundžuša naći svoje mjesto među sortnim vinima Hrvatske, a još više na tržištu.

Stolački podrumi, Rajske kapi, Žilavka 2009.

Stolački podrumi, Rajske kapi, Merlot, 2009.

Vinarija Dingač, Postup, 2008.

Anić, „Kulica“, 2009. (Maraština + Debit)

Anić, „Figurica“ Syrah, Cabernet Sauvignon, 2009.

Anić, „Figurica“, Syrah, Cabernet Sauvignon, Merlot, 2009.

Anić, „Figurica“, Syrah, 2009.

Sveučilište u Zadru, Cuvee Vlačine, 2009. (Cabernet Sauvignon + Plavina)

Cuvee Piket, 2009. (Merlot + Syrah)

Šime Škaulj, Tomislav cuvee, 2009. (Grenache, Syrah, Merlot, Cabernet Sauvignon)

Kuća sretnog čovjeka, Pribidraga, 2008. (Crljenak = Zinfandel)

Šimunović & Szabo, Plavac Mali, 2009. (Kuna Pelješka)

Dvanajščak-Kozol, Pinot Crni, 2009.

Bodren, Cuvee Chateau Bezanec, IceWine, 2008. (Rajnski Rizling + Sivi Pinot)

Bodren, Chateau Bezanec Chardonnay, IceWine, 2008.

Bodren, cuvee IceWine, Bijeli Pinot+Sivi Pinot, 2009.

Vina Senjković, Bosso, Plavac Mali, 2009.

Jakob, Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah, 2007.

Jakob, Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah, 2008.

Mežnarić, Crni Pinot, 2009.

Od isprobanog izdvajam sljedeće:

Jerković, Mračaj, 2009. (Rudežuša)

Sladić, Rose, 2010.

Sladić, Maraština, 2010.

Tudor, Bili Potok, 2010. (Bogdanuša, Kuč, Cetinka, Kurtelaška)

Bodren, cuvee IceWine, Bijeli Pinot+Sivi Pinot, 2009.

Led koji se osjeti u ustima nije od prerashlađenog vina, naprotiv. Ledena berba koja se osjeti na nepcu u vinu sa suludo visokim šećerima, a koje je opet toliko pitko, nimalo ljepljivo. Vino koje me probudilo nakon cjelodnevnog isprobavanja vina i osvježilo, prožeto ne uopće previsokim kiselinama, ali zato pravima i na pravim mjestima u pravom trenutku…

Posebno zanimljive su bile i Rajske Kapi Stolačkih podruma s vrlo pitkom interpretacijom Žilavke, pa i Merlota, zatim naravno i Galićev Sauvignon i Vujnović i Jakob s crnom kupažom iz 2007.

Na kraju, da obrazložim uvodnu rečenicu, Dalmacija wine expo je trenutno savršen festival i u tome treba uživati dok raznorazni interesi koji dolaze s (pre)velikim događanjem ne unište trenutni entuzijazam i pozitivnu energiju. Možda nije neka usporedba, ali recimo… Motovun film festival prije nego što je postao „obavezno mjesto“.

Ako se mene pita, vidimo se sigurno dogodine na već sada najvećem festivalu vina i gastronomije u Dalmaciji.

NAPOMENA: Na svim iole kvalitetnim fotografijama u Izvještaju mogu zahvaliti Manjadi i timu „Taste of Croatia“, ove gerilske su naravno, moje 🙂

Nisam bio na prvom Dalmacija wine expu jer je bio u Makarskoj.

Ove godine idem, baš zato što je u Makarskoj.

29./30. travnja 2011. u Makarskoj će se održati Dalmacija wine expo, a obzirom da je Vinopija “prijatelj festivala”, bit ću i aktivan sudionik na Perfect Match događanju.

Popis prošlogodišnjih vinara izlagača je impresivan i zanimljiv, a za ovu godinu očekivanja su još veća. Dodatne informacije na stranicama: http://2011.dalmacijawineexpo.com/

Bar nekoliko komentatora ovih stranica volio bi vidjeti tamo 🙂

Tko se skrio, magare bio 🙂

to be continued…

Cijena: 69,98 kn (27.03.2011.)

Ne znam čuva li itko na svijetu pekmez u drvu, ali opis prvog šnjofa definitivno bi opisao kao da sam gurnuo nos u bačvu u kojoj je stajao domaći pekmez od šumskog voća s naglaskom na crnom ribizlu, možda i plavoj šljivi…

Međutim, ono što zarobi kušača je sklad i mirnoća jednog dostojanstvenog crnog vina namijenjenog da oplemeni uživanje u objedu ili nakon njega. Kombiniranje odležavanja u barriqueu i sur lie očigledno funkcionira u mojoj predožbi rasnog kontinentalnog crnjaka.

Zaokruženo, ugodne suhoće i kiselina koje kliznu u finiš. Čudesno uravnoteženo, jestivo, kontinentalno crno vino neizraženih tanina s pohvalnih 12,5% alkohola, a sasvim dovoljno ekstraktnosti, ali ne u formi koncentrata 😉

Mekan i pitak doživljaj Cabernet Sauvignona iz Kutjevačkog vinogorja. S jedne strane nosi dizajnersku kravatu, s druge „smrdi po štali“ (u smislu domaćeg, izvornosti itd), ali izvrsno funkcionira zajedno. Izvanredan gušt, kao da sam zario zube u dobro začinjeni, iznutra sirov i savršeno mekan Chateaubriand…

3/4 +

Cijena: 64,49 kn (22.04.2011.)

Viški Plavac vinarije Roki`s s oznakom da je vino prerađeno i odnjegovano bez sumpora!?! Akcijska cijena opravdala je ovaj eksperiment i otvorio sam ovu butelju „preko reda“ jer ne pijemo svaki dan vino bez sumpora, tema koja je još uvijek vrlo aktualna i postat će još aktualnija…

U mojem slučaju, nisam sretan s bar duplo višom cijenom takvih vina i zato me zanima sadržaj butelje bez predrasuda ispijam li ja utopističke snove ili jedinu pravu istinu 😉

Donekle transparentna ljubičasta boja svjetlijeg odsjaja u čaši…

Na nosu vinoznost nalik moštu, odiše mladošću i svježinom, voćni aspekt crvenih bobičastih plodova. Naslućuje više alkohola (14,5% btw) i kiseline i neka zemljanost, blatnjavost, dojam „domaćeg“ uratka što mi se svidjelo.

U ustima „kvasina“, ali ne radi se o pogrešci ili mani vina već namjerno višim kiselinama koji još pojačavaju faktor užitnosti i premda mi više sliči na Teran negoli Plavac, sretan sam što mogu uživati u ovakvom Viškom Plavcu punom vitalnosti i života.

Omamljujuće iskustvo vina koje je prirodni dodatak hrani. Opijen iskustvom nisam uopće primjetio izostanak trpkosti tako karakteristične za Plavac Mali. Tanini su prisutni, ali ne toliko i već su više pigment boje negoli krupni stežući element. Struktura je dakle manje bitna u nečem tako robusno i nepokolebljivo životnom kao ovom vinu koje svakim gutljajem biva sve bolje… i aperitiv i desert i all-course meal… a možda najbolje zaboravljeno u čaši da bi bilo ponovo otkriveno nakon nekoliko sati. 3/4 s velikim plusom…

Trs, Graševina (kvalitetna), 2009. Cijena: 29,98 kn (25.03.2011.)

Trs, Graševina (vrhunska), 2009. Cijena: 44,98 kn (25.03.2011.)

Trs, Graševina, Dekan, 2009. Cijena: 59,98 kn (25.03.2011.)

Tri Graševine, dvije vrhunske, both alike in dignity in fair Dnevnik Vinopije, where we lay our scene…

Paralelno kušanje Graševina iste berbe iste kuće prema nadaleko čuvenoj metodi najpraznije boce… Horizontala za horizontalu 😉

Već u čaši, uočljive su razlike. Kvalitetna Graševina slamnato je žute boje. Vrhunska je zlatnožuta, a Dekan još intenzivnije zlatnožute.

Kvalitetna (12,8%) Graševina je svježa i živahna, visprenih kiselina koje osvježavaju vinopije u nepatvorenom istinskom i nepretencioznom užitku 🙂 Čista „trica“!

Vrhunska (13,4% je očekivano ekstraktnija, nešto slasnija, ali i konkretnije završne gorčine, uglađene teksture, ugodne pitkosti i dobro zaokružena. Rekao bih… odmjereno, besprijekorno. 3do4

O Dekanu (13,3%) sam već pisao i reskoj jabuci s cimetom na nosu, dobroj strukturi i pravom doživljaju Graševine, ali „s dodirom profinjenosti“. 3do4+

Općenito, Trs je itekako zadovoljio. Sa stajališta dobiveno-uloženo ipak se istaknula vrhunska Graševina, jer da citiram ifke-a, „teško ću dati 60 kuna za Srijemsku Graševinu sve da je i Rektor“ 😉

Nenagradno pitanje: Koji čuveni prolog je parafraziran u na početku ovog blasfemičnog dojma?

Cijena: NA (travanj 2011.)

Ovu polusuhu Malvaziju Vinogorja Centralne Istre darovao mi je direktor koji zna da volim Malvaziju. Hvala Kamilo 🙂

Nakon napornog dana, ulijevanje rashlađene Malvazije fenomenalno opušta…

Na nosu poljsko cvijeće, herbalnost, u dubini slasno voće…

U ustima lepršavo… ležerno vino bez težine ili kompleksnosti. „Vražićak“ koji je simpatičan zbog svoje pitkosti, ali posjeduje prepoznatljiv sortni karakter u aromatskom smislu… jedino što su te arome „svuda unaokolo“, pobjegnu na sve strane dok smo došli do finala…

Fascinira mladenački karakter koji pokazuje u trenutku kad već novija berba dolazi na trpeze. Bazično, jednostavno, a nimalo trivijalno.

Ovakav rashlađeni gušt moj je omiljeni vjesnik proljeća i nagovještaj ljeta. 13,6% alkohola je taman da zubi postanu gumeni, a vilica ostane sabrana 😉

Baš mi se svidjelo, 3. Dobar, jako dobar… i ako je cijena pristojna, ovo je odlično vino koje se isplati probati.

Cijena: cca 225,00 kn (travanj 2011.)

Još jedna od brojnih butelja koju nisam imao strpljenja (pa ni uvjeta) čuvati. „Nova berba“ je 2007. i Plavac Mali s položaja Postup i Dingač, nisam siguran da li već iz vlastitih vinograda, ali svakako pod prestižnom etiketom Korta Katarina.

Šnjof, šnjof?!? Slatki rogač i pekmez od smokve, murva i višnja, a nimalo pretoplo unatoč visokih 15,5%

Srk, žvak, gut?!? Ali zato grije do želuca, na odličan način… puno, ali sočno. Fenomenelne kiseline zbog čega nije „teško“ već zavidne pitkosti za ipak vrhunski Plavac. Čak jedan „začinsko-mentolasti“ finiš.

Uz karakterisitčnu taničnost koja je u ovoj inkarnaciji superuglađena, kiseline su ipak divno iznenađenje. Premda je itekako spremno, već vidim kako uživam u ovom vinu i za petnaest godina.

U slast ! Jer ovo vino zaslužuje biti tretirano kao hrana, najslasnija medicina koju poznajem 😉 4

Mali apdejt, nagovorili su me da uvedem grafičke „ocjene“ i zato je tu ova butelja sa strane (zahvaljujem supruzi koja mi je to složila gratis, bar se nadam).

Logika je ista kao i do sada:

0 = užas

1 = loše

2 = solidno

3 = sviđa mi se…

4 = Love it!!!

5 = Perfektno.

te sve međuocjene, plusići, recke, zvjezdice i fus note… kao i dvije najbitnije napomene:

Prvo, ocjena ima smisla tek nakon čitanja dojma o vinu.

Drugo, nema smisla izvoditi matematičke operacije tipa cijena kroz ocjena pa treći korijen iz petnaest jer nisam u stanju uspoređivati npr. Portugalsku Tourigu Nacional s Paragvajskim Torrontesom premda oboje imaju P T zajedničko u imenu :-)… nema „zbrajanja kruški i jabuka“.

Nego, kako vam se sviđa grafički prikaz?

Cijena: 76,98 kn (27.03.2011.)

Jedna od prednosti festivala vina je da neku etiketu koja se iz nekog razloga istakne, mogu kasnije kupiti da je probam u miru i uživam u njoj. Tako je bilo i ovog puta. Na stolu mi se našao Gegić, tzv. indigenous variety s otoka Paga i nešto što me ugodno iznenadilo na ZWG…

Viskozna zlatna tekućina u čaši odmah daje medene arome cvijeća i bilja. Na nosu pokriva široki spektar mirisa od bazge, nečeg đumbirastog, pa do sirupa od naranče… zapravo me podsjetilo na sočnu unutrašnjost svježe Rapske torte. Ima tu još puno toga slasnog i egzotičnog, na specifičan način… s jedne strane neodoljivo privlači da čim prije kušam, a s druge da gutljaj čim dulje odgodim uživajući u mirisu. Svakako, predivan nos nešto je po čemu se ovaj Gegić ističe.

Pag je svakako poznatiji po siru, janjetini, čak i Zrču, a zašto nije i po Gegiću… nije mi jasno nakon ove čaše. U nekoj aromatskoj prezentnosti ima sličnosti i sa susjednim Malvazijama i Žlahtinama, ali Gegić je Gegić 🙂 Specifičan i svoj, čini mi se.

Vrlo dobro ukomponiranog sladora i kiselina u poprilično puno tijelo te „izdašnih“ 14,7% alkohola.

Skoro gorkasta svježina je meni osobito pamtljiva zagonetka ovog vina. Uz svu kompleksnost, uspijeva biti jednostavno, skoro vinozno, a definitivno opojno i pitko iskustvo.

Malo je cijena viša od one koju bi volio, ali ne žalim za ovo iskustvo koje ću izvjesno ponoviti. 4

Cijena: 42,00 kn (27.03.2011.)

Drugo bijelo ekološko vino vinogradarstva i vinarstva Roki`s s otoka Visa je Muškardin, vino lokalnih sorti Kurteloška, Trbljan i Bugava (Vugava).

Poput Bugave, bistre, ali boje starog zlata. Na nosu med i trave, ljekovito bilje, lice koje će promijeniti više puta tijekom uživanja u njemu. Zrela dunja koja je danima prisutna i na kojoj bi promjenu čovjek registrirao tek netom prije nego bi počela truliti.

Ovaj put bio sam pametniji i ostavio sam vino skoro sat vremena u širokoj čaši da se približi sobnoj temperaturi i dekantira. Izgledalo je više kao da kušam neki Armagnac nego vino 🙂

U ustima svježije od Bugave iz 2008. Konzistencija i slatko kiselkasti after efekt, encore…

Oksidativnost koja je utjelovljena u životu vina, ali i upozorenje za jedan ograničeniji svjetonazor. Prekrasna graciozna žena savršenih proporcija, ali koliko god bila privlačna, ona je Indijanka i kao takva nekome uvijek samo „crvenokožac“…

S druge strane, fantastične imperfekcije (hvala Patti na terminu) koje su me podsjetile na narodnu mudrost da dobar konj ima tisuću mana, a loš samo jednu. Tek zbog kiselina koje nisu (još) perfektno uklopljene i prizemnijeg karaktera u odnosu na Bugavu, Muškardin ću zapamtiti kao „tek četvorku“ 🙂 Netko je negdje pitao što bi osim Sauvignona ogovaralo uz šparoge? Eto što bi ja možda odabrao…

Vino za opuštanje.