Cijena: 59,00 kn (27.03.2011.)

Kad je napokon poprimilo svoju boju nakon što se smirilo u čaši i kad sam prvi put gurnuo nos unutra, pomisao je bila… this is some serious shit.

Nisam uopće znao da netko u Hrvatskoj radi takva vina, a još manje na Visu. Niti mjesto kupnje nije uobičajeno za vinoljupce.

Jarka boja, ali staroga zlata… bakrenasta odsjaja. Vrlo namjerno takva.

Šnjof, šnjof?!? Svježa mineralnost i specifična voćnost pobuđuju asocijacije na karamelizirane smokve, vosak, arancine, artičoke, neodgorčene masline u morskoj vodi…

Mozgalica za koju nisam siguran jesam li odabrao dovoljno smiren trenutak da joj se posvetim. Netko bi odmahnuo rukom, zaključio oksidativne note bla bla i krenuo dalje, ali mene muči zašto ga ne mogu dokučiti…

Zato uživam, čak i moja gospođa koja u životu nije dala kompliment bijelom vinu (uključivo slatke varijante) kaže mi da ide dobro uz cigaretu 😉 Nekako sam slutio, premda nisam pušač.

Na nepcu reže od širokog ulaza i bazične užitnosti piramidalno u finiš podržan rafiniranim kiselinama, u završetak koji nema pravog kraja, već koji pobuđuje asocijacije jednu za drugom…

Unatoč naizgled tercijarnoj zrelosti u aromatskom smislu, nema tu one težine koja bi ometala konzumaciju i već se vidim kako samostalno uživam u cijeloj butelji žaleći što nemam Višku ili Komišku pogaču pod rukom, jedno od nekoliko jela čiju pripremu sam i sam uspio savladati 🙂

Nikad ne bi rekao da sam toliki ljubitelj Vugave, pardon Bugave… Ovo ima karakter, dušu. Obavezno ću čuvati u frižideru za slučaj kada poželim iznenaditi goste na nekoj večeri.

Svjetska klasa. 4/5

Cijena: 99,90 kn (25.03.2011.)

Sigurno bar 3 godine nisam otvorio jedan od najboljih Hrvatskih Plavaca. Nije da se radi o vinu za svakodnevnu konzumaciju, ali u nekom trenutku sinkrono s rastom cijene padao je moj interes i više nisam mogao prijateljima sugerirati „best buy super value naj-kupnju Plavca ikad“. Međutim, Ploški Plovac je upravo to 🙂

Šnjof, šnjof? Južnjački toplo, koža, slatki rogač, začinjena tamna čokolada, ugarak i zadimljenost, mesnata voćnost iz pozadine, naslućuje još nemirne i vragolaste kiseline.

Slatkasta tanična prezentnost od početka do kraja. Još uvijek „teško“, u pozitivnom smislu, ali manje „masno“ negoli pamtim. Gusto, ali ne i ljepljivo. Herbalni aspekt retronalazno nakon finiša koji nikad ne završi i zapravo vodi u meditaciju… dužina se čini suviše trivijalnom opisnom odrednicom za ovo vino i radije bi filozofirao o metamorfozama koje stvara…

Supersitni tanini u idealnom su odnosu sa sladorom i kiselinama. Plavac koji puni usta Hvarski specifičnom slatkom zrelošću, nešto što obično povezujem s položajima Ivan Dolac.

Nakon toliko vremena, povratak starom favoritu zapravo me natjerao da se pitam „što mi je sve ovo trebalo?“ i vratim rijetkim trenucima za „punjenje baterija“ uz čašu vina. Bolji punjač od Plovca ne pada mi na pamet. 4 +

Feeling homesick for a place I´ve never been.

Eh da, što bi tek bilo da sam dekantirao vino kao što sam trebao 😉

Sretnim spletom okolnosti upoznao sam se s egzemplarima Festigia serije, jednim od meni najugodnijih iznenađenja prošle godine. Vina nisu isprobana paralelno već tijekom nekoliko večeri. Skrivao sam ih od ifkea jer bi inače planula u jedno poslijepodne 🙂

Festigia, Castello, 2009.

Cijena: 87,98 kn (25.03.2011.)

Vino zbog kojeg sam potpuno promijenio prethodno negativno mišljenje o Festigia vinima bilo je Castello 2007. i Istarska kupaža sorti Cabrenet Sauvignon i Syrah. Više ga ne mogu naći na polici, ali zato je tu već 2009. godina.

Tamno crvene boje s još snažnim cikla-ljubičastim odsjajem.

Šnjof, šnjof?!? Dominira crno bobičasto voće, koje se doima tako intenzivnim i mesnatim da će se lijepiti za zube, u dobrom smislu.

Unatoć suhoći, punom tijelu i dugom aftertasteu, vino je srećom krajnje privlačno pitko… naknadno se na nosu pojavljuje i stanovita cvjetno-začinska nota, a Castello svakim novim gutljajem postaje sve uglađeniji.

Na kraju, jako lijepo zaokruženo vino. Jedino, sad više nije iznenađenje. Sad i očekujem puno. 3/4

Festigia, Syrah, 2008.

Cijena: 87,98 kn (25.03.2011.)

Za „ljubitelje sorte“ trebali bi na vino staviti „upozorenje“. Tko očekuje Rhonski Syrah razočarat će se. Tko očekuje Australski Shiraz razočarat će se jo više 😉 Međutim, tko zanemari „sortnost“ ili odustane od postavljanja bilo kakvih predzahtjeva, uživat će u Istarskom Syrahu kakav upravo i treba biti.

Liquorice i skoro floralna voćnost borovnica i višanja, prilično svježe utjelovljenih na nosu.

Sva aromatika, bez karaktera. Međutim, ta mekoća i zaobljenost je zapravo veliki plus onima koji ne traže grubost i divljinu.

U ustima, ovaj Syrah itekako je elegantan na svoj način. Ukuhano crveno voće, superblagi tanini u ugodnom završetku.

Srednje puna tijela, ali nježno, pitko, dakle finih kiselina. Premda još svježe, vrlo zaokruženo i dopadljivo vino. Jako lijepo, 3/4.

Festigia, Cabernet Sauvignon, 2009.

Cijena: 87,98 kn (25.03.2011.)

Tamno ljubičasta tekućina ispunjava mi čašu. Isprva stisnuto, kasnije začinjenost, crni ribizl, šljive, zatim ne toliko toplina koliko neki mentolasti aspekt, a kasnije i slatki duhan te bitter čokolada s čilijem recimo…

U ustima strašno čvrsto, srednje punog tijela, aromatskog profila u smjeru suhih šljiva i paprenih aroma koje kiseline nose duboko u finiš, te naznaka mineralnosti u dubini.

Suho i tanično, ali uspijeva biti privlačno pitko, spicy Cab u Festigia izdanju koji je zaslužio 3/4 od 5 „u mojoj knjizi.“

Unatoč običaju da u pravilu ne navodim nagrade i priznanja, nekako u sjeni uspjeha Beljskog Merlota fasciniralo me da je prethodna berba vina Festigia serije (čini mi se baš Castello) ostvarila Decanterovu broncu, ali čini mi se i da je to bilo u kategoriji iznad 10 GBP što znači da se nije išlo s minimalnim korigiranjem cijene i potencijalno još boljim uspjehom.

Cijena: 27,99 kn (25.03.2011.)

Prva mlada Malvazija koju sam primijetio na polici berbe 2010. Priznajem da mi se sviđa ova redizajnirana boca sa Stelvin Lux navojnim čepom. Više nego pristojno za ovu kategoriju!

U čaši se još primjeti koji sitni mjehurić uz rub, a slatkasto-kiseli presvježi cvjetni mirisi obilježavaju nos.

Na nepcu već iznenađujuće smireno, čak i više od željenog jer baš bi me veselila kipuća nezrelost mlade Malvazije u čaši u ovom trenutku, ali vinarija vjerojatno sebi nije mogla dozvoliti da takvo vino plasira na tržište što je zapravo potpuno razumljivo.

Također i manjak tijela za deklariranih nemalih 13,1% alkohola, ali ovo je masovno dostupno vino za ispod 30 kuna, a koje posjeduje sortna te još više „osvježavajuća“ obilježja. U ovoj kategoriji jedino značajno…

Još zelena, ali ugodna lagana lagana Malvazija. Prvo veselje na polici znatno prije Vinistre.

Cijena: 84,90 kn (25.03.2011.)

Adžićev Sivi Pinot meni je možda najdraži Hrvatski Sivi Pinot. Vrlo zahvalno vino i stvarno moj favorit iz Adžićeva podruma, jednog od malobrojnih koji nije cijene korigirao na niže u inače prestižnom Kutjevačkom društvu.

Zlatnožuti nektar koji djeluje gusto u čaši ne odaje previše o sorti, skoro niti podneblju na svojem (atraktivnom) nosu. Diskretne predikatne arome već su tu, ali i svježina voća, kruške…

Ti predikati potvrđuju se i na nepcu, ali još uvijek iznimno diskretno i oplemenjujuće.

Reske zrelosti, kiselina koje upotpunjuju voćni slador, neusporedive slasnosti na nepcu.

Neodoljivo na prvu i pedesetpetu loptu ili koliko je već potrebno da zabijemo gol Gruziji.

Završetak koji vuče na još i zahtjeva oprez zbog neprimjetnih 13,5% alkohola. Vino glatke teksture, zavodljive aromatičnosti slatka voća, rezidualno čak i tropskog voća, avokado?!?

Bilo uz buđavi sir, bilo uz buđolu ili kraški vrat, a zašto ne i samostalno… moj najdraži Hrvatski Sivi Pinot. U slast! 4

Cijena: 69,90 kn (25.03.2011.)

Nakon što su me stanoviti opstruktori već prozvali Chardofobom 😉 da me ne bi prozivali i kako imam nešto protiv vina Novog Svijeta, jedva sam dočekao otvoriti nešto novo. Bodega Norton jedno je od imena koje nije bilo dostupno u Hrvatskoj, a meni je često zapinjalo za oko listajući Wine Spectatore, Decantere i sl.

Preda mnom je Malbec iz podnožja Anda s vinograda između 850 i 1100 m nadmorske visine.

Na oku višnja crvene boje, ne pretjerano kremasto, čak iznenađujuće transparentno!

Na nosu isprva teško i džemasto tamno voće, zatim svježe crveno bobičasto voće. Izbija i toplina, ali i začinjenost, paprene note. Neloše, jako dobro zapravo… nimalo vaniliziranosti, čak niti zadimljenosti…

Na nepcu… wow!?! Iznenađenje koliko je vino „ne-argentinsko“ u smislu do danas dostupne ponude u ovom cjenovnom rangu… Da pojasnim, ugodno je i nježno, bogato voćno, ali premda u tom smislu intenzivno nije pretjerano i napadno voćno, već vrlo usklađeno prije svega sa čvrstom strukturom. Kiseline, tanini, alkohol i slador potpuno nevažnih razina u ovako usklađenoj pojavnosti (deklarirani alkohol je 14% btw).

Dodatno, pokazuje se kompleksnim nakon trećeg gutljaja… na nepcu egzotične začinske arome, pa i herbalnost. „Tvrdoća“ Malbeca svejedno prezentna na nepcu. Premda ne toliko punog tijela na koliko sam naučio od 14% argentinskog crnjaka i premda vrlo pitko i užitno, završetak je ipak preeeeduuuuug…:-)

Stvarno dobro vino više posvećeno skladu negoli snazi. 4.

Cijena: nepoznata (ožujak 2011.)

Ahhhhh! Međimurje… pinot bijeli, chardonnay, graševina, moslavac u kupaži „Grofovo“ u izvedbi kuće Dvanajščak-Kozol. Još jednom, hvala ifke na butelji 😉

Mirisni cvjetni nos otkriva polusuho vino fenomenalnog balansa.

Savršene punoće za svoju strukturu, raskošno razlijeva svoju aromatiku po nepcu i kao kušač mogu samo žaliti zašto nemam još više okusnih stanica da upiju ovu divotu…

Opojno, mekano, pre-pitko…sa svim obilježijima svoga kraja ispričanim na najbolji mogući način. Slatkasta floralnost u zagrljaju svježeg voća, skoro kič, a zapravo istinski vinozni užitak.

Ne pokušava biti pre-ozbiljno vino, ali uspijeva u pružanju pravog vinskog gušta.

Nekako sam slutio da će ići savršeno uz Regina Blue Paladin… combo koji moram ponoviti uz ne pretjerano rashlađeni cuvee Grofovo. 3/4 od 5 Svaka čast.

Cijena: 79,98 kn (27.01.2011.)

Postup koji pratim i pratit ću iz berbe u berbu kao best buy u svojoj kategoriji, pojavio se početkom godine s godištem 2008. i oznakom Hrvatskog otočnog proizvoda. Taj dio s otokom mi nije posve jasan jer položaj Postup prestižna je lokacija na kojoj se tradicionalno uzgaja vrhunski Plavac Mali, a pripada polu-otoku (!) Pelješcu.

Šnjof, šnjof? Dašak hrastovine, slatki rogač, crni papar, ugodna toplina, zrelo voće… divota!

U ustima, Postup u istinskoj punoći koji traje beskrajno… školovanih tanina, idealnih kiselina, doživljaj za stolom.

Suh, izvrstan Postup, školske strukture, besprijekoran. Ne treba mu dodatna finesa jer finesa sam po sebi. Retronalazno odiše terroirom, položajem Postup.

Stavno dobro i ozbiljno vino koje još može čekati u boci, ali je već potpuno spremno za istinski doživljaj.

U slast! 4

Cijena: NA (veljača 2011.)

Nisam odolio ne primijetiti kako „Jerković“ jednostavno ima strahovit izvozni potencijal u zemlje engleskog govornog područja 😉 S druge strane, Kuyon de JeuChat nije stekla neki prestižan status niti u Imotskom vinogorju…

Međutim ukupnom dojmu ovog vina sam skoro dodijelio iznimnu ocjenu koju vrlo rijetko ističem i koju nisam očekivao dodijeliti Kujundžuši tako skoro.

Slamnatožuta boja u čaši, fini mineralni aspekt već na nosu (nimalo ne čudi obzirom od koga sam ovo dobio), „mokri kamen“ karakter, kišnica s morskom soli i koricom limuna… sjajno!

Na nepcu prekrasno… prezentno, dovoljno puno usprkos „svega 11,9% alkohola“!?! Aromatski u skladu s nosom, slana mineralnost plus neka mirodija… no, skoro da je nevažno jer tako uravnoteženo vino držao sam nevjerojatnim za Hrvatsku, a pogotovo Kujundžušu.

Opet, ova Kujundžuša posjeduje sortna obilježja ispričana na najbolji mogući način.

„Ovdje gdje svaki izlazak sunca kamen pretvara u cvijet, kapljicu rose u zlatni grozd, zauvijek se nastanila plemenita i jedinstvena Kujundžuša. Neka radost njezinih plodova poteče i Vašim žilama!“

Istovremeno i samodostatan objekt uživanja i nevjerojatno zahvalan pratitelj jelima. Način na koji se prezentira i upotpunjuje hranu je neopisiv, kao da iskonska mudrost jednim potezom uklanja svaku sumnju… da, ovo je Kujundžuša.

Tako jednostavno, a tako raritetno. Love it! 4

Cijena: 74,98 kn (27.01. 2011.)

Merlot je popularan svuda u Svijetu pa tako i u Istri. Osim malobrojnih iznimaka, u potrazi za identitetom Istre u čaši crnjaka, autohtone sorte bile su mi uvijek logičan i prvi odabir.

Kao što sam postepeno počeo prihvaćati internacionalne sorte s Istarskim identitetom, tako sam postepeno sve više zavolio baš ovaj Veraldin Merlot. Čini se da je vino tek sad u potpunosti spremno.

Zadimljenost, začinjenost, voćnost, tim redoslijedom na nosu, koji premda intenzivan ili radije „prodoran“ uspijeva isprva biti i pomalo zatvoren. Stoga sam ostavio vino „prodisati“ 20ak minuta nakon čega je ostalo „stisnuto“, ali na intrigantan način.

Plemeniti koncentrat maline, višnje i kupine podržan voćnim kiselinama iz pozadine. Nedvojbeno Istrijansko 🙂 To nije na prvu loptu dopadljiv mekani i zaobljeni Merlot. Veraldin je skoro „grub“, ali na dobar način. Premda voćan, nema nimalo ponekad pretjerane skoro artificijelne voćnosti niti „zapeglanosti“… Premda zamjetnih, ali potpuno uklopljenih kiselina koje prožimaju vino… Premda suho, sa sladorom koji voli ovakvu strukturu i sve u svemu pruža aromatičan doživljaj dostojan Merlota, ali s potpisom terroira.

13,5% alkohola i ugodna taničnost koja se nagomilava, ali ne skuplja usta pretjerano.

Svakako pustiti da „prodiše“ i trud će biti nagrađen. Merlot koji ipak „govori Istrijanski“ 😉

3/4