Dnevnik vinopije

Možemo se mi zafrkavati koliko hoćemo na račun rose vina, ali toliki raspon različitih vina od pjenušavih ili mirnih, pa suhih ili slatkih, boje lososa ili plavorepe tune, predstavlja ružičasti praznik za sve ljubitelje vina i nema veze s prozaičnim konotacijama.

Pink Day izniman je događaj i odlična ideja za vinski festival. Ružičasta tematska poveznica objedinjuje sve koji naprosto žele uživati i opustiti se među biranim vinima te najiskusnije degustatore, a slutim da će mnogi izlagači pripremiti i širi arsenal od onoga koji obuhvaća zajednički „pink“ nazivnik.

Stoga mi je osobito drago te iznimna čast i privilegij 🙂 najaviti ovogodišnji Pink Day, naravno, na svjetski Dan žena, 08.03.2014. u Muzeju Mimara od 12 do 20 sati.

Cijena: 79,98 kn

Nepogrešiv osjećaj suhog Rizlinga na nosu uvertira je u simfoniju. Plemeniti začinsko-cvijetni mirisi. Čist, dinamičan i brz gutljaj koji ipak ostavlja senzacije u ustima, dugo nakon ispijanja…

Longitudinalna, suha priroda lijepo zarezuje nepce. Vrlo fokusiran gutljaj. Dugačak kao putovanje izduženim vratom alzaške boce do prikladne čaše…

I vrlo minimalan ostatak sladora primjeti se isključivo na početku kao inicijalni kick start u sferu Rieslinga koji zatim postaje vinozna breskva, marelica i dunja istovremeno.

Aromatski se čini tvrdo zbog jedva dozrela voća. Osobno to preferiram kod Rizlinga.

I tako, gutljaj po gutljaj i ode pol butelje 😉 Pitkost je vrlo poželjna karakteristika suhog Inox Rieslinga s 12,6% alkohola. Nepretenciozno i izvrsno.

Ujedno i vrlo bogato iskustvo. Dosta tijela koje nije prekoncentrirano, prenabildano, već intenzivno. S rieslingovskim kiselinama predlaže kakvo jelo. Recimo sirovi losos, školjke ili škampe.

Cijena: 96,98 kn

Svijetla, zlatnožuta boja. Providnost 🙂

Između breskve i badema.

Udisaj, dva.

Nema ni drva 😉

Ugodan, idealan intenzitet. Zrelo voće koje prožima gutljaj i sugar ripeness 🙂 Žilavka je doista „čudobobica“. Probrano i dozrelo suho vinsko voće i nešto „biljno“…

Napokon sam našao idealnu čašu za strukturiranu žilavku. Spiegelau Authentis RedWine Bordeaux.

Pinije negoli trajnije, ali zato nenapadno, skladno, ugodno začinjeno i zaokruženo drvom… konkretnog težišta na nepcu, nježnih kiselina, a potpuno uklopljenih 13,6% alkohola.

Pažljivo i promišljeno vinarenje za slast bez masti zahvalan uz jela s bijelom ribom i bijelim mesom. Osjetno uspjelije i uravnoteženije od prošlogodišnje premijerne berbe Carsusa.

Cijena: 62,50 kn

Miris asocira na orašaste plodove, cvjetne note, bagremov med, pomalo je „ruzinav“, patina, plijesan… intrigantno.

Dobra acidična kičma. Zapravo u skladu s nosom, ali iznenađuje ovako strukturirano poluslatko vino. Pio sam slađih polusuhih vina od ovog u organoleptičkom smislu.

Doživljaj je osvježavajuć i usklađen, zahvaljujući dobroj integriranosti tih kiselina i pitkom tijelu. Svega 11,1% alkohola naznačeno je amaterskoj etiketi koja skriva od poželjnih pogleda jedno sasvim ugodno iskustvo.

Komad umjereno aromatičnog plavog sira i čaša ovakvog nektara mogu biti odličan spoj u kojem plemenita plijesan sira uvlači i stapa se s vinskom stranom, naglašavajući pri tom slatkasto-voćni karakter u vinu, grožđice, nektarine i kompot od jabuke.

S malo više dubine i razina uzbuđenja bila bi veća, ali i ovako podsjeća da je podrum Kolarić svojedobno bio jedna od prvih asocijacija Plešivice, premda deklarativno ipak Svetojansko-Slavetićko vinogorje 😉

Cijena: 134,98 kn

Križevac i Cimbuščak stoji na etiketi aktualnog, 2011. godišta na polici. Ipak, više mi se svidjelo godište 2009. Miriši kao stara knjiga. Bez drvenih aroma. Usitinu, drvo se spojilo s „trulim“ voćem i napravilo mjesta za šumske gljive… pinotnoirovska jagoda i malina, jesenski mirisi.

Smireno. A ipak naslućuje neku energiju iz dubine. Životnost zdravih kiselina i aromatska potentnost koja ne dolazi iz pretjeranog tijela. Naprotiv, ustrajna i pravilna voćna raskoš prelazi u asketsko tijelo. Skladno. Nježno, ali energično. Na jedan poseban način postoji poveznica s ostalim Korakovim vinima, ali ništa bukvalno poput upotrebe drva ili stilskih statementa. Nešto sačuvano u aromatskom profilu što nije nužno informacija iz dubine tla, ali je jako dobro. Versatilnost. Nestabilnost. Život.

Cca 5 dcl godišta 2011. držim dva sata u velikom dekanteru…

naprosto je prilično toplo… za jedan Pinot Noir

isprva i prilično drveno… za Pinot Noir

čak i dosta začinjeno 🙂 …za Pinot Noir, delikatnu sortu zaslužnu za najcjenjenija terroirska vina poznata čovjeku 😉

Voćnost je doduše, u drugom planu ili barem suptilnija, ali istovremeno koncentrirana i još donekle zatvorena. Što sam doživio pozitivnim jer se lijepo razvila dan, dva nakon otvaranja. U ustima mekoća, ali i prodornost! Isprepletenost zrnatih i zrelih tanina koji pružaju slast kiselinama uklopljenim u suhoj strukturi s realno neprimjetnih 13,5% alkohola.

Puna zrelost, ali hladni karakter… daleko je ovo od vulgarno pretjeranih opjevanih Crnih Pinota istog podruma nekih ranijih godišta, 07 i/ili 08 čini mi se.

Nježan i zaobljen, ali sočan Crni Pinot. Pedantno skrojen i jako uvjerljiv. Stvarno jest „terroirski“ orijentiran u skladu sa sugestijom položaja na etiketi. Stidljivi, ali prisutni, zemljano-mineralni tonovi koji su uz tu notornu šumsku malinu upravo ono što daje svježinu i vibru ovom uspjelom vinu. Redemption 🙂

Kapešante (Jakobove kapice), pedoći (dagnje), dondole (brbavice), mušule (kunjke), kanaštrele (češljarke), oštrige (kamenice), srednjoškoljke (srednješkoljke)… sve treba probati u svoje vrijeme 🙂

Booya! Taj je čas kucnuo. Kažu da su školjke najbolje u ovo doba godine. Zato do 23. ožujka traju Dani školjaka u deset restorana i konoba Umaga, Novigrada, Brtonigle i …Buja 😀

4 grada, 4 manifestacije. Nakon školjaka bit će valjda Dani šparuga (šparoga 😉 ). Na jesen je sezona za Dane švoja (list) pa Dane jadranskih lignji (lignja, ne lignjun 🙂 ) pa ponovo školjke pa…

 

…za početak prnjavice, sirove i na žaru, limun, maslinovo ulje (Bjelica, CUJ) i biber (papar 🙂 ) po želji, uz Degrassi, Viognier Contarini 2012.

 

Zatim paniranje dagnje na podlozi od salate, Selekcija CUJ maslinovo ulje i Degrassi, Chardonnay Ferne 2013. koji još nije službeno na tržištu.

 

 

 

Moj drugi favorit su crni rezanci sa malim kapicama i cherry rajčicom. Črna CUJ maslinovo ulje, a vinska pratnja Degrassi, Terre Bianche cuvee blanc 2012.

 

Moj prvi favorit su Jakobove kapice sa vrganjima i umakom od malvazije na palenti. Ne znam kako jer inače nisam ljubitelj palente, ali ovo je bilo izvrsno. Dodatno dobro uz Bužu, CUJ, ulje jedne od autohtonih istarskih sorti maslina. Možda i zato jer je u tom trenutku na stol došla najšarmantnija Malvazija koju sam mogao zamisliti. Spoj koji je multiplicirao puki zbroj sastojaka.

Degrassi, Malvazija Istarska, Bomarchese, Riserva 2011. ipak je vrlo „strukturirano“ vino. Potrudio sam se za ovaj dojam nabaviti nešto što ne možeš kupiti jer nije u regularnoj distribuciji. Artizanalan pristup, mikrokoličine 500 magnuma koje će vjerojatno potrošiti sam Moreno u društvu svojih prijatelja, lovaca 🙂 Pitam se jesu li svjesni ove iznimne kapljice…

Malvasia Istriana s pozicije Bomarchese dobija mineralni input, salinitet kao temelj nježnom cvijetu akacije i korici mandarine na nosu. Uravnoteženost besprijekorna. Slast zarazna. Nedvosmisleno Malvazija, ali specifična, uzbudljiva.

Tonus, napetost, perzistencija… strast zbog koje je tijelo brzo, gipko i pitko. Nije to snoviđenje, to je bistar potok. Možda sam ponekad sklon i zažmiriti na povišenije alkohole, ali ovdje je paradoksalno gdje se sakrilo 14,5%

Ništa konfuzno, ništa komplicirano, ništa kompleksno. Vinska užitnost koja djeluje tako jednostavno. Briljantna Malvazija.

Uz desert je poslužen Degrassijev Moscato bianco San Pellegrin 2012., desert sam po sebi.

CUJ maslinova ulja ozbiljno dobra. Pamtim što je to bilo prije nekih blizu deset godina. Ovo danas stvarno izvrsno. Vina sve bolja također. Volio bi da isto mogu reći za Degrassija, ali on je bio izvrstan i prije deset godina i danas 😀

Kladio sam se sam sa sobom da ono što CUJ etiketira za konobu Buščina nje Teran nego Refošk ;-), ali nevažno jer je jako dobro.

Najugodnije iznenađenje je restoran Badi u Lovrečici kod Umaga. Praktički svaki slijed je nadopunjavao prethodni. Detalji izbrušeni, a da nije izgubljena cjelina pojedinog jela iz vida. Znam da nije to samo do kuhara, ali svaka čast. Zaboravio sam ime i prezime, ali stavim naknadno čim saznam.

Nenagradno pitanje dana glasi – koji je još narodni naziv za dagnje, pedoče, mušule…?

😀

Cijena: 67,98 kn

Ograničena serija 500 butelja? I baš ja sam se dokopao najbolje od svih? 164. po redu 🙂 Jer nije moguće da su i ostale ovako upečatljive ;-P Ili je?

Izrazito žuta nijansa, puni ton, a besprijekorno bistro…

Vrlo specifičan opojni vonj slavonskog hrasta u kojem vibrira potentan chardonnay. Na butelji je označeno da je vino „stvoreno i odnjegovano u bačvicama od slavonskog hrasta koristeći tradicionalnu Battonage metodu“. Uopće ne znam kolika je tradicija u Slavoniji ručno miješanje vina na talogu koji je ostao od fermentiranja, ali siguran sam da „Apostolima“ battonage dobro zvuči kao i meni 😉 To je odležavanje na talogu, ne ulazeći točno kakvom talogu, moglo izvući vino iz stiska drvene bačve. Između ostalog.

Vino djeluje nevjerojatno mlado na nepcu. Realno i jest mlado i golemo, ali nije pretjerano. Žilave kiseline djeluju gurmanski. Ekstrakt vrlo prodoran, vrlo snažan impuls koji ipak ne pada u zamku opulentnosti, težine, tuposti, putrastosti, hermetičnosti itd.

13,5% alkohola nije lako sakriti, ali u ovoj fazi to niti ne pokušava. Prirodna koncentracija, istovremeno omekšana i naglašena kvascima iz taloga, sve bez prezrelosti.

Čini mi se da je vino zamišljeno da traje. Etiketirano za kolekcionare i poznavatelje. Koliko vidim, ovo je uvjerljivo najskuplja etiketa Đakovačke vinarije Apostol, a još uvijek osjetno ispod tri znamenke koliko bi ovakvo vino koštalo pod nekom trećom etiketom.

Trenutno je u životnoj fazi u kojoj se čita kao slikovnica, ali pratiti razvoj ovog vina u boci iz godine u godinu je privilegij. Zato što je to danas gutljaj koji ispire nepce, fokusiran i čvrst i još pomalo „sirov“. Ali sutra, kad se malo opusti, a dodatno uravnoteži i produbi… tko zna…

Inherentna vitalnost vina možda još nije u potpunosti prezentna, ali svakako se osjeća kako struji ispod ovog ambicioznog podrumarskog tretmana. Strašan materijal.

Cijena: 71,75 kn

Arman i Teran. Čak se i rimuje. Ugodna začinjenost drvom osjetna, ali to je ništa za srčani Teran.

Šumsko voće i zemljani tonovi, ublaženi fruit&dirt karakter na nosu. Na nepcu omekšano, blago vanilizirano, ali sačuvana ustrajnost Terana. Kiseline mekane i drugačije raspoređene, ne tako prodorne, skoro refoškovski „omekšane“.

Čak i tanini su više baršunasti, pomalo još sirovi, ali ne drveni. Užitna, skladna cjelina s naglaskom na identitet terra rosse (bit će super ako slučajno Arman Franc ovo radi na drugačijoj podlozi 😉

Jedno od pristupačnijih lica Terana. Ujedno dosta ekstraktno, puno svega, ali ne pretjerano, s uvjetno „visokih“ 13% alkohola koji se u ovakvoj strukturi potpuno utapaju.

Cijena: cca 13 Eur MPC

Opcija za sve kojima naziv Schioppettino lomi jezik. Umjesto „skjiopetino“, lakše je izgovoriti Ribolla Nera. U vinariji Ronchi di Cialla namjerno koriste ovaj naziv za tzv. „ogoljeni Schioppettino“. To je Schioppettino koji ne dolazi isključivo iz sottozone Cialla i nije školovan u drvu. Fascinantno je usporediti tve dvije inačice iste sorte u iskusnim rukama.

Papreno na nosu, voćna zrelost, nešto što me podsjeća na sluzavo meso lokalne „plotne sorte“ poznatije pod nadimkom Izabela 🙂

Čak i ovako surovo golo nije „sirovo“, nije robusno koliko bi očekivao, tek namjerno neuglađeno, ali odmjereno, ozbiljno, perzistetntno, postojene strukture s „metalnom“ kiselinom… autentično vino izbrušene tradicije.

Imam osjećaj da „diše“. Ne radi se o nekom osobito oksidativnom pristupu, naprotiv, ali ta prividna opuštenost, mekoća koje nema veze s teksturom, već podatnost koja dolazi s podnebljem i sortom u rukama vinara koji znaju prepoznati i interpretirati taj karakter.

Idealna dozrelost, idealna koncentracija, idealna pitkost, idealnih 12,5% alkohola koji ne smetaju, tijelo koje ne usporava začin, ne opterećuje gutljaj. Zato vino nije robusno već asketsko.

Asketska privlačnost Schioppettina. Mineralna informacija iz tla se podrazumijeva 😉

Cijena: 24,98 kn

Suha graševina s 12,9% alkohola ipak ne dolazi iz Erduta. Ovo je plod Đakovačkog vinogorja, odnosno suradnje s vinarijom Apostol.

Tipičan „green apple orange peel“ karakter. Svježina i citrusi. Intenzitet.

Stisak je čvrst. Čini se izrazito suho vino. Jedva primjetna blaga reduktivnost u povratnom okusu. Utjelovljenje Inox Graševine. Zelene kiseline, solidno tijelo i 12,9% alkohola.

Zelena zrelost. Idealno za miješanje s gaziranom vodom – potencijal koji ne volim podcjenjivati jer ima svoju vlastitu kulturu i vrijednosni sustav.

Ipak, premda sasvim dobro i očekivano više nego korektna vrijednost za novac, nije me iznenadilo kao što je to bio slučaj s Crnim Pinotom iz iste linije. Premda je ova Graševina vjerojatno popularniji artikal na polici, taj Crni Pinot osjetno odskače iz kategorije.