Cijena: 116,75 kn (srpanj 2012.)

Coronicina Gran Malvazija jedna je od najpoznatijih tzv. odležanih Malvazija i koja se ne radi u svakoj godini. Berba 2005. postavila je visoka očekivanja, dok je 2008. pretjerala, promašila i izgubila smisao. Stoga sam jako sretan da je 2009. ponovo jedna od najboljih Malvazija.

Cvjetno-mineralni nos je raskošan, mirisan, na arome koje podsjećaju i na cvjetnu pelud, ali nije prenapadan, tek trunčicu teži od tzv. bazne mlade Malvazije.

Ponovo je to Malvazija zahvalna uz puno jela, zbog te užitne slasnosti, odgojenosti, ali sočnog karaktera. „Težine“ nema, odnosno ne opterećuje strukturu već eventualno aromatski doživljaj koji je oplemenjen odležavanjem.

Iznimno dug aftertaste, a ujedno neprimjetni alkoholi, neprimjetno drvo, uklopljene kiseline, uravnoteženo i otmjeno kako priliči Gran berbi 2009 🙂

Premda sam imao sreću uživati u ovom vinu uz neki Travnički kajmak i Istarsku pancetu, bilo koji riblji meni bio bi pun pogodak.

Predivna Malvazija. Odmjerena. Natjerala me da se prisjetim Trapanovog Uroborosa 08 i Coronicine Gran Malvazije 05, a opet drugačija od Kozlovićevih Santa Lucije i Akacije… u svakom slučaju, 4 plus!

Cijena: 63,00 kn (srpanj 2012.)

Od svega par vinara koji rade monosortnu Borgonju Damjanić je najistaknutiji. Zbog naziva koje se povezuje s francuskim Bourgogne, proširilo se vjerovanje da se radi o srodniku francuskog Gamaya, dok se nakon nedavnih znanstvenih spoznaja takvo što u potpunosti odbacuje i ističe da je Istarska Borgonja zapravo Frankovka ?!?

Damjanićeva Borgonja iz 2011. godine ima poprilično topline alkohola na nosu. Deklariranih 14,2% iz vruće berbe 2011. Toliko da prevladava mekane i nježne voćne mirise koji ipak nisu „džemasti“, već zreli i osebujni… kupina i više aromatično bilje negoli floralnost.

Ali zato „mljac efekt“ u ustima koji svjedoči o uravnoteženosti i stilu prožetom voćnošću i specifičnom aromatičnosti. Nešto drži tu voćnu bombu zajedno, a to je struktura od neprimjetnih kiselina, uklopljenog alkohola i vrlo nježnih tanina. Tijelo je puno i završetak dugačak, a ukupni dojam podsjeća na uživanje u nekom vinu Novog Svijeta, ali jako dobrom i sa specifičnim karakterom ne u smislu kompleksnosti već specifičnim aromatskim sklopom.

Potpuno drugačije lice Crne Istre. Čestitam.

Cijena: 39,98 kn (lipanj 2012.)

Čak poluslatki rose iz Iloka koji podsjeća na miris slatkog od malina iz djetinjstva. Sladoled od vanilije sa sirupom od maline…  i rashlađeno, vino je vrlo intenzivno na nosu.

„Malinovac“ sa soda vodom u ustima, vrlo neozbiljno, ali i vrlo nepretenciozno i zato veliki gušt 🙂

Toliko aromatično, toliko slatkasto da se čovjek pita je li to uopće vino. Ipak, užitna struktura s uklopljenim, ali živim kiselinama, 13,3% alc i ostatkom neprovrela sladora apsolutno je „vinska“. Nimalo suzdržano i skoro napadno voćno, ali s „gaziranom“ frizzante teksturom i tim vinskim sladorom toliko je zarazno da bi trebali stavljati upozorenje na bocu „oprez, zavodljivo, stvarno ima 13,3% alkohola“

Kao solo osvježenje za ljetne sparine kad voda više ne zadovoljava, a prevruće je da bi otvarao ChevalBlanc 47 🙂 Nakon treće čaše ne znaš piješ li Deit s okusom šumskog voća ili vino, ali je svejedno jako uspješan rose 😀

Cijena: 24,98 kn (lipanj 2012.)

Welcome to pink paradise 🙂 Polusuho ružičasto vino Erdutskog vinogorja.

Hubba Bubba malina na nosu i u ustima polusuha struktura taman takvog balansa da ne pomislim kako pijem Deit ili slično 😛

Rose vino sličnih „zaraznih“ osobina. Ne možeš prestati piti. Osobito dobro rashlađeno tijekom ljetnih vrućina.

Privid blage „gaziranosti“ uz ostatak sladora, „limunskih“ kiselina, prepitkih 11,5% alkohola u sasvim dovoljnoj aromatičnosti… ili je najbolja žvaka s okusom lubenice koju sam probao ili jako dobar nepretenciozan rose zamišljen s jednim ciljem – da oplemeni ljetno osvježenje.

Iuris, neprestano potvrđuje svoj status šampiona vrijednosti za novac i u rose ponudi. Ovaj rose je upravo onakav, idealno onakav kakav je i trebao biti.

Cijena: 41,98 kn (lipanj 2012.)

Mislim da moraš popiti puno vina da bi doživio unikatan karakter Kujundžuše u Jerkovićevoj interpretaciji. Vino o kojem se prilično pisalo i komentiralo na ovim stranicama, a nadam se da će se još i više. Naizgled svakodnevno i jednostavno vino, ali zapravo nesvakidašnje i jedinstveno. U 2011. godini čak i Jerkoviću nije uspjelo dobiti vino ispod označenih 12,5% alkohola i zato je moje jedino pitanje bilo je li i ova butelja na razini prethodnih.

Na nosu je nešto više voća, ali tu je „ono nešto“ što čini razliku. U ustima jednako električno kao i uvijek, kao da „pecka i pucketa na jeziku“, ali je savršeno mirno vino. Sličnu senzaciju kakvu sam kasnije doživio na Montenidolijevom Canaiuolu (rose).

I u 2011. Jerkovićeva je Kujundžuša protkana slanom mineralnosti u idealnoj ravnoteži strukture koja je minimalistička i besprijekorna.

Slani inćuni, kalamata masline, sarajevski somun i maslinovo ulje… ne znam je li veći gušt kombinirati s ovim vinom skroz rashlađenim u Vacuvinovom „kurtonu“ ili maltene na sobnoj temperaturi. Svakako idealan odabir i za ljetne vrućine.

To je to.

Cijena: 54,98 kn (lipanj 2012.)

Ne pamtim da je Kabola na svojim buteljama imao gravirana slova na samom vrhu vrata boce kao je što kod Galićevih vina?!? Zato pamtim oznaku hrvatski EKO proizvod 🙂

Krivac za odabir ove butelje je ifke. Nakon probe, mogu mu samo zahvaliti na preporuci.

Nekako travnato-mineralni nos koji ne obećava previše, ali poziva na kušanje… „fresco“ svježe i reskih voćnih kiselina, pravi ljetni hit. Vrlo osvježavajuće vino što je svakako dobro za mladu Malvaziju, međutim čak uz malu mineralnu signaturu terroira kao vrlo dobrodošlog potpisa serioznosti… najbliže idealnom identitetu mlade Istarske Malvazije.

Ne znam jesam li previše rashladio butelju ili sam potpuno poludio, ali od svih Malvazija mene je Kabolina natjerala da se prisjetim Jerkovićeve Kujundžuše !?!

Uz manje „kamena“ i više alkohola… puno više doduše (13,9%), ali predivnog sklada i voćno-mineralnim aromama koje ostaju u ustima. Minus 4.

Odlično uz Baccala della Mamma bakalar na bijelo.

Cijena: 156,75 kn (lipanj 2012.)

Kako pisati o vinu neopterećen M. Rollandom, „tajkunstvom“, ovim i onim… Krajnje jednostavno. Slušanjem onoga što je u čaši.

Miris borove šume, osobito nakon dekantiranja koje će ukloniti drvenaste mirise hrastove bačve pa i ponešto topline. Jako dobar miris kad je Plavac Mali u čaši.

Nenametljiv nos naprosto nepogrešivo miriše na Plavac Mali, na slijepo bi rekao Pelješki, međutim nije niti Pelješac niti Hvar niti Brač niti Vis, a svakako niti neki interesantni eksperimenti iz Kvarnera ili Slavonije 🙂 već Neretvansko vinogorje! Komarna, Sv.Roko.

Pravi karakter pokazuje u ustima. Nepokolebljivo čvrst, zagrljaj aroma u rasponu od slatkog do gorkog, baš kako paše 🙂 Kad se tanin Plavca zalijepi za nepce, znaš da nema greške 😉

Naprosto uzorna struktura za Plavac Mali, očito iz uspješne berbe 2010. na samom Jugu… smirenost, uravnoteženost odlično uklopljenih vinskih kiselina u odnosu s 14,4% alkohola, taninima, ostatkom sladora i ekstrakta.

Ništa manje bitna je i idealno dozirana aromatičnost u rasponu od bobičastog voća (višnja, borovnica) do suhog rogača i zapečenih maslina ili čak tamne čokolade u povratnom okusu.

Jedan od ponajboljih Plavaca. Tko bi rekao?

4 plus!

Vina Laguna, Festigia, Chardonnay, 2011.

Cijena: 74,98 kn (lipanj 2012.)

taman zrele marelice, nektarine vesele…

dekstroza bomboni, jabuka reska i slatka…

These are a few of my favorite things 🙂

Ne-vje-ro-ja-tan nos! Parfemski, ali odličan.

 

Srk, žvak, gut!?! Možda jest pomalo alkoholno u ustima (14,2%), ali dobar dio te alkoholnosti „glicerolske je prirode“ koji doprinosti doživljaju Chardonnaya koji je gladak i „waxy“, ali bez putra i vanilije! „Pure Chard“ pomalo orašastog karaktera u ekstraktnom izdanju s 14,2% alkohola. Nedovoljno finese za neku super-klasu, ali impresivno.

Puno i „teško“, međutim s kiselinama koje drže strukturu skoro acid-friendly Chard-a 😉 Uz namaz od bijelog bakalara s crnim tartufom i somun kruhom… jao i joj 🙂

Još bolje drugi dan uz cous-cous s dinstanim povrćem (patlidžan, paprika, rajčica)

3do4! Bitna napomena: SVE Festigije otvoriti dosta prije konzumacije!

 

Vina Laguna, Festigia, Malvazija, 2011.

Cijena: 74,98 kn (lipanj 2012.)

„Lakoća postojanja“ u nešto težem izdanju… Poljsko cvijeće uz lagani herbalni kick na nosu i još više u ustima.

Vrlo suho, ekstraktivno stisak aroma u ustima čvrst, ali još uvijek uspijeva ostati osvježavajuće, limun i kiseline uz neminovno gorčine, u dubokom finišu doduše…

Nalazim da sam više uživao u berbi 2010. koja je bliža mojem doživljaju onoga što želim dobiti od Malvazije, a ne mogu od nijednog drugog vina. Toplija i alkoholnija (13,7%) 2011. godina ne može se sakriti. 3+

 

 

Vina Laguna, Festigia Riserva, Malvazija, 2011.

Cijena: 110,00 kn (lipanj 2012.)

Ručno obrano grožđe najboljih vinograda „bijele zemlje“ na položajima Vižinade dalo je Riserva podliniju Festigia etikete. Zanimljivo… manje alkohola (13,6%). Želim naglasiti i genijalan oblik butelje, možda malo nepraktičan, ali upečatljiv na pravi način 😉

Dosta voća na nosu, svježina citrusa, kora limete i grejp, mirisima prožeto, bogato, ali fokusirano.

Lagani „acid bite“ u ustima doprinosi idealno posloženoj strukturi, ipak bolje uravnoteženoj od regularne Festigije. Stilski slično, nakon nekog vremena full flavor u smjeru orašastog, ali uz dosta snage.

Stvoreno da funkcionira uz hranu… jaču bijelu ribu, tjestenine, sireve.

Minus 4. Nakon svega, idealna Malvazija zapravo je bazna Laguna. Clean and green, moderni thirst quencher s naznačenim sortnim obilježjem. Ni Riserva nije „vino za ljeto“.

Vina Laguna, Festigia Riserva, Cabernet Sauvignon, 2009.

Cijena: 120,00 kn (lipanj 2012.)

Masivno. Trokrilni ormar. Enciklopedijski primjerak masivnog crnjaka koji s proklamiranom „lakoćom postojanja u Istri“ nema previše veze. Čak je i butelja masivna i kad je staviš na rub stola/šanka prijeti da će je gravitacija prevagnuti 😉

Također, ako neko vino treba dekantirati, onda je to ovo… isprva sam mogao prebrojati daske od novih hrastovih bačvi, ali nakon 60ak minuta druga priča. Krema od bobičastog voća i to puno kreme. Nema sumnje, obilan zalogaj.

U ustima se naslućuje potencijal sirovine. Spasonosne osvježavajuće kiseline u strukturi suhog vina s 15,1% alkohola!?! Topla, vruća godina i bablje ljeto duboko u kalendarskoj jeseni… Sva ekstraktnost, sva slast i mast je tu, u protuteži kiseline, dok su tanini začudo vrlo izbrušeni i integrirani.

Tip vina koje ima brojne poklonike i široku publiku odobravatelja. Nema sumnje, nabildano s golemim mišićima, elegantno koliko i Petar Vlahov u odijelu, ali…

…sram me priznati, svidjelo mi se 😛 Nisam ga trebao otvarati još bar dvije godine, ali bila neka začinjena lička janjetina s masnim krumpirićima i eto… minus 4 🙂

 

 

Vina Laguna, Muškat žuti, 2011.

Cijena: 56,98 kn (lipanj 2012.)

Šećer na kraju. U ovom slučaju poluslatki Muškat s 11,7% alkohola, naglašene „muškatnosti“ na nosu i parfemskog doživljaja, međutim uz livadu i travnatost…

Divno skladno, žitko i pitko, slatko i glatko uz „Maraschino“ u aftertaste-u. Uz slatku štrudlu od jabuka ili sira odradilo je divno… 3

Cijena: cca 20,00 – 30,00 EUR (lipanj 2012.)

Napokon, objavljujem finalni dojam vina kojim sam završio radionicu Teranofilija, 13.04. u sklopu Zagreb Wine Gourmet Weekenda. Kako bi se doživjelo još jedno drugačije lice „terana“, svakako treba isprobati i jedan Kraški Teran.

Premda je Teran, pa tako i Kraški, vrlo privlačan u svojoj mladosti, ponegdje se smatra da je grijeh konzumirati ga ovako rano i da je najbolji u dubokoj zrelosti, a kad je u pitanju DOC Carso Teran u dobrim godištima, to znači i 20ak godina.

Za ovaj Terrano odlučio sam se za neuobičajeno široku čaše radi brže aeracije ne dekantirajući vino u dekanteru jer sam znao da ćemo cijelu večer provesti zajedno 🙂

Neprobojna tamno ljubičasta boja i suzdržana energija Terana na nosu. Nemoguće intenzivna prisutnost voćno-vinskih mirisa uz malo herbalno-začinskih momenata i dubokim korijenom u mineralnom tlu… specifičan imprint podneblja, ipak drugačiji od Istarskih Terana.

Mirisom bogat, naslućuje istovremeno mekoću i divljinu, balans koji daje jedinstveno „aristokratski rustikalno“ iskustvo.

Perfektno nježno, topi se u ustima, a uzbudljivo istovremeno. Klizi glatko, doima se skoro slatko 🙂 A zapravo je sirovo, mesnato, puno teranoidnih kiselina na svim pravim mjestima, mikroskopskih tanina, punog, ali elegantnog tijela uz tek 12% alkohola i taj mineralni terroir koji ustraje u povratnom okusu.

Jesam li spomenuo prekrasne kiseline? Nije zgoreg ponoviti 🙂 Osobito kad je doživljaj ovako sočan i slastan, kad priziva neko dobro jelo ili neki dobar tvrdi sir ili nešto s kaparima 😉 Štogod to bilo, neće spriječiti da se iz ovog vinozno-voćnog aromatičnog iskustva ne pojavi integrirani mineralni aspekt Kraškog terroira.

Četiri plus!

Cijena: 63,98 kn (lipanj 2012.)

Više u pravilu nego u iznimci, na žalost kad je hrvatsko vino u pitanju, bezidejna i staromodna etiketa često krije neka od najboljih vina vrijedna bilješke u Dnevniku.

Čak je i iscrpan opis sa stražnje etikete arhaičan, ali vrlo utemeljen uz par detalja koje mogu biti i specifičnost berbe:

„Pošip, vrhunsko vino dobiva se od grožđa proizvedenog na povoljnijim položajima čarskog okruženja“. Dakle, u Marko Polo valjda ide ono s najpovoljnijih, a kud ide grožđe s manje povoljnih? Bit će da ide u skupe butelje 🙂

„Zlatno je žute boje sa zelenkastim nijansama, dovoljno izraženim mirisom ugođenih sortnih značajki po rascvjetalom bajamu i makijskom raslinju, finog bukea (Bouqueta) kandirane narančine korice i rahlog tla crvenice (terra rossa), otmjeno punog, glatkog i sadržajnog okusa“ 🙂

E sad, punoća nije one vrste koja bi stimulirana glicerolima i alkoholima djelovala „uljasto“… jednostavno se čini da je jako dobar ekstrakt i s 13,1% ukupnog deklariranog alkohola vino se doima sasvim dovoljno punog tijela.

Isto tako, glatko nije. Premda „klizi“ jako dobro 🙂 Tekstura nije osobito glatka i to je zadnja stvar koja mi kod ovog Pošipa nedostaje ionako.

Poptisujem ove arancine i makiju, ali ova komponenta mineralnosti tla dosta je suzdržana, a ni bademe (što je manje bitno) nisam doživio. Vino je međutim, pravi i skoro tradicijski Pošip s užitnom i slasnom strukturom u kojoj kiseline daju svježinu, ali koja je jedino bitna kada se sagledava kao cjelina. Jako dobra cjelina 😉 Minus 4!