Cijena: nepoznata (prosinac 2011.)

Napokon sam otvorio dar velikog zagovornika Kalaza i „srčanih“ vina bez kompromisa, posebno po pitanju postotka alkohola 🙂 Stoga ne čudi kako ovaj Lucul nije tek neki macan, već pravi pravcati krkan s Korčule, polusuhi (!) Plavac Mali s 16,7% (!) alkohola 🙂 K tome, „barique“ kako stoji na etiketi… očekujem dakle Korčulanski Porto u najmanju ruku.

Pravi čep za pravu bocu, jedva sam ga izvukao, skoro mi polomio Pulltex, ali sačuvao je sadržaj butelje. Možda malo previše izbjeljivača 😉 ali to je tema za odlikaše…

Gusti, potpuno neprozirni motherf..ker divnog zrelog ljubičastocrvenog obruba. Monstruma nisam dekantirao u namjeri i želji da doživim „udarac“ u punoj snazi.

Šnjof, šnjof?!? Ne mogu reći da nema vrućine na nosu, prilično prži, ali taj inicijalni atak ili izvjetri ili se prilagodiš nakon nekog vremena, u pratnji su koncentrirani i snažni mirisi voćnog ekstrakta… tamno voće pojačano rogačem.

Jedva sam čekao napisati „smells like somethin` burnin“, ali začudo, drvo nije uopće toliko izraženo. Više pokušava biti okvir negoli aktivan sudionik doživljaja.

Nakon muškog gutljaja shvatio sam da nisam tako punog želuca kako sam mislio. Naglo sam ogladnio jer Licul prožima do srži bolje od najljućeg digestiva… Dok gigantska struktura pokušava držati na mjestu vitalne kiseline u kičmi, momački ekstrakt i rabijatne tanine, preplavljuje aromatski doživljaj sirupa protiv kašlja, meda od kadulje i voćnih koncentrata pojačanih domaćom lozom. Na ovome bi trebalo pisati „after a good meal“, a ne Underberg 😉 Bevanda od ovog vina već bi bila anestetik…

Ovo ni madirazza ne može strusiti u jednom danu, kamoli odjednom. Tamna čokolada s čilijem bi se uplašila. Vjerujem da nema tog detergenta koji će oprati mrlju od ovoga.

Definitivno „puts some hair on your chest“, a srce brže zakuca. Jedino obamre sve ostalo 😉

Međutim, ipak je gušt. U ekstremnom izdanju, ali boljem od mnogih prepaljenih lakiranih parketa wannabe Plavaca. Kad mast postaje slast. Kad tanini postaju šećer, a kiseline postaju voće. Bit će valjda i od ifkea čovjek 🙂 Hvala ti na ovom iskustvu prika…

Cijena: cca 6 EUR kod vinara (studeni 2011.)

Ružičasto vino Smedereva iz sorti Merlot, Syrah i Sangiovese, punjeno 01.04.2011. i zatvoreno rozim plastičnim čepom 😉 Zapravo više japanski crvena boja čepa, ko` babunova guzica 🙂

Vino je inače vrlo atraktivne, potpuno transparentne, ali intenzivno crvene boje maline.

Šnjof, šnjof?!? Na nosu ruže, šipak i jagoda, negdje u smjeru žvakaće gume, ali čak i prirodna vinoznost, zapravo divan šnjof!

Srk, žvak, gut!?! Potpuno suhi rose, srednjeg tijela, s nezamjetnih 13% alkohola. Izvanredno uravnotežen, s predivno osvježavajućim kiselinama i aromama nara (aronije), crvene naranče i jagode, uglavnom kiselijeg i ne preslatkog voća koje posjeduje i ugodnu notu gorčine.

Rose rustikalna šarma priziva mi ombolo ili pršut mekane teksture kao savršenu kombinaciju za predjelo. U nedostatku istog poslužile su mi izvorno grčke kalamata masline, tko bi rekao…

Cijena: cca 6 EUR kod vinara (studeni 2011.)

Još jedna Misija iz Smedereva, ovaj put bez utjecaja drva i punjena 20.10.2009. Vrlo pohvalan podatak i dobra indikacija da se vinar nije žurio flaširati ovo vino više od godinu dana nakon berbe.

Zlatnožuti sjaj u čaši, citrusi na nosu evidentni, agrumi uz vinoznost i ni traga drvu…

Srk, žvak, gut!?! Aromatski sortno prepoznatljiv Chardonnay u nepretencioznom izdanju, izrazito pitak unatoč 13,5% alkoholu i dojmu iznimne suhoće, vrlo ekstraktan s vitalnim kiselinama.

Gastronomski prezahvalno vino… „sočna breskvica“ ovakve strukture ide uz brojna jela.

Bez osobite kompleksnosti i dubine. Ali, tu su zato sljedeće kvalitete: struktura, sklad, da je malo više karaktera bio bi oduševljen… 3do4

Cijena: cca 8 EUR kod vinara (studeni 2011.)

Tendenciozni misticizam u odabiru naziva vina u Srbiji koja sam imao priliku vidjeti i probati stvarno je fascinantan. Misija? Sami misionari rade ta vina 🙂

Bez dekantiranja točim u Chardonnay čašu i već usputan šnjof sluti mi da će ovo biti tipičan nabildani Chard kakvog nimalo ne volim. Ostavljam u čaši bar desetak minuta…

 

Šnjof, šnjof?!? Limun iz pozadine daje nadu kako ovo iskustvo neće biti isključivo tekuće drvo s previše alkohola, ekstrakta i „maslaca“… čak nije uopće toliko toplo na nosu (13,8%) što je još jedan dobar nagovještaj…

Srk, žvak, gut!?! Prva pomisao je zašto bi netko iz evidentno prvorazredne sirovine radio ovako nešto? Grožđe, esencija koja se osjeti je izvanredna, čista, hrskava, životna… toliko da se osjeti u dalekom finišu…Sirupasta drvena maska (srećom ne pre-„putrasta“) ipak nije upropastila doživljaj, ali je potpuno suvišna i pretjerana.

Poput prelijepe žene koja se pretjerano šminka. Ako ignoriram pojavnost voštane figure, znam da je tu divno iskustvo. Vino za dekantiranje, ali uz oprez da se pretjerano ne ugrije. Drugi dan vidno bolje nego prvi… slatki kukuruz šećerac jedini je preostao od drvenjasto-maslačnih senzacija, a bogatstvo jabuka i citrusa diskretno je prezentiralo pravu prirodu ovog Chardonnaya. Da ne zaboravim, punjeno 01.10.2010. 3 plus!

Cijena: cca 7 EUR kod vinara (studeni 2011.)

Datum punjenja: 10.10.2010. Kad ovako vidim datum uvijek se pitam gdje sam bio i što sam radio tog dana 🙂 Sa sigurnošću znam što sam radio koju godinu nakon flaširanja Zaveta. Otvorio butelju i dekantirao je nekih 90 minuta.

Vizualno je već drugačije od „Zapisa“, za jednu nijansu transparentnije, s jednakim jarko crvenim odsjajem…

Isprva zatvorenije na nosu. Ne potpuno hermetično, ali nekako „stisnuto“ da ne otkriva puno osim da niti 90 minuta dekantiranja nije u potpunosti otvorilo vino 😉 Nešto oštrine dima, ponešto topline 13,5% alkohola, ali ipak sitno crno bobičasto voće te začinjenost i slutnja da Cabernet prevladava u kupaži…

Srk, žvak i gut!?! Hmmm… da sam ovo vino probao prije Zapisa, vjerojatno bi bio više oduševljen, ali i ovako je ugodno iznenađenje s jednako prisutnim kiselinama u strukturi s nešto slabijim tijelom, međutim sasvim dovoljnim da poljulja ravnotežu besprijekorne strukture.

Ali, kombiniranjem uz hranu… u ustima, crno je voće postalo crveno i premda se uz veću taničnost prezentira osjetno tvrđe u usporedbi sa Zapisom, ipak je iznimno dobro vino.

Cijena: cca 8 EUR kod vinara (studeni 2011.)

Prilično sam siguran da je ovo prvo vino iz Smedereva koje sam probao. „Stono, suvo, crveno vino“ na etiketi. Očito imaju sličnu situaciju sa Zavodom kao u Hrvatskoj 😉 Ono što mi se svidjelo je oznaka datuma punjenja: 15.05.2010. Obzirom da sam na primjeru domaće ponude doživio nekoliko primjera grube razlike između istoimenih vina istog godišta, ta praksa mi se čini vrlo korektnom.

Nešto više od pola butelje ulio sam u dekanter otprilike 60 minuta prije kušanja. Skoro neprozirna tamna boja rubin crvena odsjaja ispunila je bordošku čašu intenzivnim mirisima.

Šnjof, šnjof!?! Dosta začinjen nos. Papar i ukuhano voće, toplina 14% alkohola i pomalo drva u obliku vanilije. Više koncentirano negoli raskošno ili osobito kompleksno, ali intenzivnost na nosu sugerira daleko „skuplje“ vino…

Srk, žvak, gut!?! Wow! Nije li divno kad vino iznenadi? Obično je miris „bolji“ od okusa, ali u manje čestim slučajevima je obrnuto, uglavnom kod vanserijski kvalitetnih vina.

O.K., možda će 14% alkohola spržiti prazan želudac nakon beskrajnog aftertaste-a, međutim sklad komponenti je usporediv s vrlo ozbiljnim i daleko skupljim vinima. Impresionira rad kiselina, umjerenost tanina uz punoću tijela. Idealna struktura. Osim toga se vino razvija s vremenom u čaši, mijenja u sve bolje i sve zanimljivije pojavnosti, osobito u aromatskom doživljaju, sušene višnje, rajčica? Ni u jednom trenutku pretjerano, vrlo mesnato moćno i mekano, skoro „kremozno“ zbog glatke teksture uz izrazito dug finiš, ali i životnu svježinu u ustima…

Snaga. Koncentracija, ali i veća kompleksnost nego što se isprva čini.

Denise, i love it! Još jednom zahvaljujem na uzorcima 🙂

Cijena: 68,15 kn (prosinac 2011.)

Nakon što me Plavac 2008. sa štanda Frane Miloša na nedavno održanom festivalu u Esplanadi podsjetio koliko je ovaj regularni Milošev Plavac zapravo genijalan, potražio sam butelju. U prodaji je 2006. godina s deklariranih 13,7% alkohola, suhi Plavac Mali vinogorja Pelješac s položaja u Ponikvama.

Neplanski sam ga poželio otvoriti u nedjelju na datum mojeg rođendana jer sam znao da ću ga jedino tada moći dostojno i smireno doživjeti, iz bordoške čaše, na temperaturi sobe u zimskom Zagrebu tijekom južine 😉 bez žurbe i po prvi put… bez olovke u ruci.

Teške suze klize niz stijenku, boja i prvi mirisi upravo onakvi kakvi trebaju biti, bez trivijalne voćnosti, bez uobičajenih deskriptora mirisnih senzacija… idealan, zreo nos kojeg ne bi trebalo pokušavati doživjeti na brzinu.

Nikad osobito impresivno na prvi gutljaj… zahtijeva i zaslužuje nekoliko pravih gutljaja kako bi obuzelo kušača. Potpuno prirodno za taničnog i toplog južnjaka izrazitog Pelješkog karaktera. Autentičan i vjerodostojan, prekrasne strukture i rustikalna šarma, evocira sunce i blagotvorne ljekovite trave okupane u vrelom Pelješkom zvizdanu.

Ako postane pretežak u želucu, vrijeme je za desert. Uz tvrdi Livanjski sir postaje prirodan pratitelj koji oplemenjuje vrijeme. Poput ljekovitog bilja koje ignoriraš misleći da je korov, a u pravim rukama postaje prirodan i bogomdan lijek.

I love it. 4.

Cijena: 19,99 kn (03.12.2011.)

Pa ovo sam naprosto morao uzeti 🙂 Petrus!?! Jednostavno moram pokušati pronaći poveznicu između istoimenog Chateaua i jednog od najskupljih butelja na svijetu i ove Petrinjske perjanice. Službeno obrazloženje naziva „Petrus“ je u ničim argumentiranoj tezi da ime Petrinja (koja se kao naselje prvi put spominje tek u 13. stoljeću !?!) vuče korijen iz lat. „petrus“ (kamen).

 

Teško je ne imati predrasude prema vinu kad je prvi Petrus kojeg sam vidio, premda nikad kupio, bilo crno vino s fenomenalnim propustom na stražnjoj etiketi: PRDUCT OF CROATIA. Taj propust u međuvremenu je ispravljen, ali još uvijek ne u potpunosti. Današnji PRUDUCT OF CROATIA, na bijelom vinu, ipak je prihvatljiviji u asocijativnom kontekstu 🙂

Međutim, otvorio sam Petrus i to ne lažni kakav se po originalnoj cijeni mogao platiti u Las Vegasu, već ovaj pravi Petrinjski, u nadi da će biti bar solidno uz paštetu na kruhu 😉

Nimalo specifična bistra zelenkastožuta boja u čaši…

Šnjof, šnjof!?! Ufff… kakav vonj… štala s pekarskim aditivima, ona „suptilna“ razlika između sira s plemenitom plijesni i pljesniva sira najbolje se u kontekstu vina osjeti na ovom primjerku…

U ustima se aromatski „doživljaj“ potvrđuje, osvježavajuća struktura počiva na britkim kiselinama, ali pomalo špicastim, naizgled pristojno uklopljenih sve do povratnog okusa kad se osvetoljubivo vraćaju… burp!

Podsjeća na „sindikalna vina“ koja se dijele zaposlenicima javnih tvrtki upravo za Božićne blagdane i u tom smislu, ovaj bijeli Petrus s 12,3% alkohola odgovara tom profilu.

Bez podataka o sortama, tek oznaka vinogorja Petrinja, iznenadio bi se da je unutra išta izuzev Graševine i eventualno Škrleta. Premda nije potpuna propast, ima Gavrilović i boljih proizvoda.

Cijena: 111,98 kn (11.11.2011.)

U očekivanju Plaveca Žutog s Plešivice 😉 Cuvee se odnosi na sorte 70% chardonnay i 30% rumeni (žuti) plavec vinogorja Bizeljsko-Sremič. Klasična metoda, 3 godine odležavanja.

Punijom nijansom zlatnožute boje nagovještava zrelost što već usputni „šnjof“ potvrđuje… jabuke na nosu, guava i jedna neuhvatljiva „električna nota“…

Srk i slurp!?! Vrlo suho, ali takve strukture kao da je više sladora nego što realno ima. Sočno. Meni dobar znak… izvrsna tekstura ne prenapadnih mjehurića, „gaziranost“ je sitna i tek prezentacija sadržaja, a ne sama sebi svrha…

Jak aftertaste čiji odjeci dugo ostaju u ustima plus svježina koja „gasi žeđ“. Slanost uz primarnu voćnost u aromatskom smislu znači ipak ozbiljno vino. Pjenušavo k tome 😉

Minus 4.

Cijena: 129,65 kn (studeni 2011.)

Nježna igra na nosu, utjecaj drva isprepleten sa zrelim voćnim i cvjetnim mirisima plus nagovještaj svježine vinskih kiselina.

Izrazito gladak, skoro kremozan „mouthfeel“… debela tekstura ispred koje su žive i dobro integrirane kiseline.

Vrlo zaokruženo, najintenzivnije pri sredini gutljaja uz kraći završetak od očekivanog, ali u ovom slučaju to je dobra vijest…

Unatoč nemalih 13,6% u vinu koje je doduše punije tijelom, još uvijek je vrlo nježno i elegantno, posebno u kontekstu Pošipa. Glicerol premazuje nepce, a neprimjetna „limunska“ kiselina ga čisti. Vrlo ziheraški i vrlo hedonistički. Bez greške.

Unatoč revijalnim naputcima o kombiniranju s ribljim menijem, osobno preferiram uz domaću piletinu s povrćem termički obrađenim toplim zrakom u pećnici, a riba jedino ukoliko je s nekim bogatijim umakom.

Također, unatoč komentarima o ne baš najboljoj berbi i za Pošip, meni je ovo vino iz nekog razloga čak i bolje od prethodnih razvikanih godišta! O.K. možda previše nalikuje za mene „idealnom“ Chardonnayu negoli Dalmatinskom bijelom vinu, ali valjda je zato i Pošip toliko „na cijeni“ 😉

Bila je to prava stvar za uljepšati zimsko sivilo. Loved it, 4.