Cijena: 159,90 kn (30.09.2011.)

Mariano Garcia. Legedarno ime koje stoji iza jednako legendarne Vega Sicilije, vinarije koja je Riberu Del Duero smjestila na vrh vinske karte svijeta.

San Roman nije Ribera del Duero, ali je svejedno pod utjecajem Mariana Garcie. San Roman je Denominazion de origen Toro, tamo gdje sortu Tempranillo ne zovu niti Tinta fino, niti Tinta Roriz, već razumljivo – Tinta de Toro 🙂

3 sata dekantiranja nisu dovoljna da se vino probije kroz agresivan elevage. Najmanje je bitno ono što se obično ističe na promo materijalima, 24 mjeseca u francuskom i američkom hrastu različite starosti. Ono što valja znati je prosječna starost vinograda od 35 godina, minimum intervencija u podrumu i obilježje berbe. 2006. godine berba je bila ranije, početkom rujna, a brižljiva selekcija tijekom branja grožđa dodatno je reducirala ionako rigorozne prinose.

Gusto neprozirna tamno-ljubičasta boja vrti se u čaši.

Šnjof, šnjof?!? Zbijena toplina tamnoga voća, ali i reski domaći sirup od višnje, koncentracija i raskošnost. Naznake spektakularnog razvoja u obliku kože i začinskih aroma, tek naznake nečega što će doći…

Srk, žvak, gut… Slasno i mesnato. Još neobuzdano i pomalo divljački posloženo. Sitni tanini pri sredini čine usta punijima, a „stezanje“izostaje zahvaljujući živim kiselinama koje čine da cijelo vino doslovno pulsira. Aftertaste je enormno trajan! Nevjerojatna snaga.

Debelo prerano sam otvorio ovu butelju, premda se već sad može uživati u ovom vinu. Nimalo neotesano, nimalo pretjerano premda na samom rubu, već pitko i dodatno ugodno uz odgovarajuću hranu… ali oprez! Uživanje bez dobre podloge može prouzročiti žgaravicu 🙂 „Zimsko vino“ koje grije iznutra na hladan dan.

„Mogu usporiti vrijeme ako mi daš priliku“ govori kroz staklo… „naučiti te o kulturi iz koje dolazim“. Kad me napokon obuzme u cijelosti, trenutak je kojem se nadam i priželjkujem ga. Moćno vino Castilla y Leon-a.

Ali, značajno bolje punih 5 dana nakon otvaranja! Stoga, velika četvorka za iskustvo. Za isto vino pet godina od danas izvjesno 4do5, a za petnaest godina… možda i 5.

Cijena: 319,90 kn (listopad 2011.)

Eto odlikaša! I ja sam imao priliku izvući impresivan 55mm pluteni čep iz jednako impresivne butelje s impresivnom cijenom koju nisam platio 🙂 Zahvaljujem audiofanu, sponzoru ovog dojma!

Prozirne teške suze cijede se niz stijenku čaše u duboku tamnu crvenu tekućinu, kupažu sorti Cabernet Sauvignon i Merlot, vinogorja Zapadne Istre.

Jedna od onih butelja koja preplave sobu mirisom nakon što je otvoriš. Intenzivan i šumskim voćem aromatiziran voćni jogurt, vanilija plus slatko zrelo voće parfemski opojno… ali i ponešto oštrine 14,1% alkohola „puts some hair on your chest“.

No, nije sve uopće tako bljutavo slatkasto kako bi se činilo iz ovih navoda. Naprotiv, jer osvježavajuća komponenta drži cijelu priču na okupu na način koji daje naslutiti kompleksnije i bogatije iskustvo od pukog „koncentrata“ snage u čaši.

Srk, žvak, gut !?! Sigurno da je tako… da, snaga ekstrakta je ta koja drži nezamislivo dug aftertaste, ali zbog izvrsno uklopljenih prirodnih vinskih kiselina struktura ipak nije „preko ruba“ i čak je vino izvanredno usklađeno, tanina poput prašine, potpuno neprimjetnih unatoč značajnoj brojnosti.

Aromatski specifičan herbalno-mentolasti moment koji se dodatno osjeti u ustima bitno oplemenjuje doživljaj čineći ga još poželjnijim. Prilično „mesnato“, ali ne suviše „masno“… njegova snaga je odmjerena, njegov nastup impresivan… I love it, 4+ bez premca.

Međutim, paradoks je sljedeći. Koliko god sjajno vino, kao kupac ne vidim neki poseban razlog za odabir ovog vina. Nema osobito specifičan karakter, jedinstveni identitet, ne prenosi ekspresiju svojeg terroira ili kulture vinarenja… izvrsno vino internacionalne stilistike, ali jednako izvrsnih vani postoji gomila. Čak i u skučenim RH okvirima prije bi za te novce uzeo dva Boškinca ili tri Naguala, ako mi je do „domaće bordoške kupaže“. Ili bilo kojeg boljeg Istrijana. Skoro tri Grabara ili Gran Terana recimo!?! Paradoksalno je da stvarno volim ovakvo vino, ali teško da bi ga toliko platio. Vjerojatnije bi potražio ili neku od najboljih crnih kupaža Goriških Brda ili Fellugin Sosso ili…?

Cijena: 42,90 kn (30.09.2011.)

Juno`s cunt!!! (Pardon my Latin) Not half bad 🙂 Ulje na platnu umjetnice Tertie du Toit, nazvano „Windfree“ krasi etiketu ovog južnoafričkog Shiraza. Od Paarl doline do vinopijina stola, napokon nešto korektno u ovom cjenovnom razredu.

Navojni čep sačuvao je rubinski crvenu tekućinu s naznakama ljubičaste mladosti.

Šnjof, šnjof?!? Pun i intenzivan, začinjen „papreni“ nos, sitne tamne bobice i ne uopće jako, ali neuklopljeno drvo ili moguće „chipsano“ vino, nije baš vanilija…

Srk, žvak, gut!?! Dobro napravljen „crowd pleaser“, izvrsno izbalansiran, fino uklopljenih kiselina, nezamjetnih 14,5% alkohola, ekstraktnost koja puni usta i premda suho ili polusuho crno vino – slatkoća uz nimalo trpkosti, odnosno uz izostanak utjecaja tanina…

Dopadljive primarne voćne arome u vrlo neopterećenom sočnom događaju.

Sve u svemu, u kontekstu cijene i onoga što nudi „Junona“ je ozbiljan konkurent Wolf Blassu i Yellow Tailu… „bombon“ za solo cuclanje, a može i uz suhe šljive 😉 Trenutno rješava probavne tegobe 🙂 Bez zezancije, dobar posao za te novce. Trebali bi ga nuditi u kinima… spy kids 3D i Juno Shiraz u Imax dvorani…fun, fun, fun 🙂 3 plus!

Cijena: 99,98 kn (listopad 2011.)

Trapanov Uroboros 2008. pokupio je Lovorike Vinistre 2010. To je bila čista Malvazija, dijelom mlada, dijelom iz akacije. Nisam je nikad probao. Slabo nešto trošim magnume 😉 S 2009. Trapan je odlučio eksperimentirati. Uroboros 2009. je 60% Chardonnay (!) i 40% Malvazija u kojoj je 20% Trapanove izvrsne bazne Malvazije Ponente, a ostalih 80% odležane u drvu akacije. Na vinu je provedena i malolaktična fermentacija.

Šnjof, šnjof?!? Čist, kristalno čist i nenametljiv nos. Suzdržan. Odmjeren. Na vagi između zrele voćnosti i mladenačke vinozne vibrantnosti. Uz idealan dodir drva!

Srk, žvak, gut!?! Trenutak istine definitivno je u dobrom gutljaju. Još pomalo goropadnom, ali svejedno harmoničnom vinu čelične strukture s jasnim i čvrstim „limunskim“ kiselinama u kičmi. Gastromonski prezahvalno. Apsolutno idealno uklopljenih 13,6% alkohola u maksimalno suhoj izvedbi. Mineralno-acidični Chardonnay u aftertasteu ruši predrasude, a Malvazija nikad nije bila „svježija“. This one is a keeper 🙂

Uroboros nije Chardonnay, već „obogaćena Malvazija“, „muška Malvazija“ oplemenjena Chardonnayem na izvrstan način i pod čvrstom kontrolom Brune Trapana. Istinska Istarska kupaža u kojoj ne dominiraju sastavni dijelovi već sinergija cjeline. Respect! Ili, kako bi rekao moj mentalni guru Sadat X – Boongi! Boongi! 🙂

Jedini „problem“ je što Uroboros nadilazi Istru. Nisam siguran bi li nekom baš Uroboros preporučio kao izričaj Istre, ali mi je sjajno vino. Sigurno za visoki 4 (I love it) status!

Potrgam se da užicam nekoga tko bi mi donio Nuića jer ifkeovim pohvalama nije bilo kraja i sad vidim da ih ima u Vrutku. Premda je ifke spominjao Tourigu Nacional, pretpostavljam da se ista eksperimentalno sadi tek kao sorta oprašivač 🙂 Tu su zato pravi predstavnici Mostarskog vinogorja, Žilavka i Blatina…

Nuić, Žilavka, 2010.

Cijena: 64,98 kn (listopad 2011.)

Specifičan miris žilavke na nosu… sok ocijeđenog kamena spaljenog na suncu (ovo je za juricu 🙂 škrt voćem, ali ga ima 😉 škrt vegetalnim mirisima, ali su tu, a ujedno i herbalno i bogato mirodijama 🙂

Srk, žvak, gut!?! Trenutak istine je ipak tu jer nakon dva dobra gutljaja jasno je da ova mlada i pitka Žilavka ostavlja „sol“ na usnama. Suha, ali dobro posložene strukture s poptuno neprimjetnih 13% alkohola. Djeluje okrepljujuće i s uklopljenim reskim kiselinama istovremeno prezentira svoju jedinstvenu aromatičnost, a usput osvježava.

Harmonično.Dotjerano.Vrlo ugodno vino prezahvalno za kombiniranje s brojnim jelima. Sjeda ko` tetris 🙂

Nuić, Blatina, 2009.

Cijena: 64,98 kn (listopad 2011.)

„Od blata se može napraviti oblog koji će ohladiti groznicu. U blato se može zasaditi sjeme i uzgojiti urod koji će djecu podići na noge. Blato će nahraniti čovjeka, dok ga vatra samo može proždrijeti, ali budale, djeca i mlade djevojke svaki put će izabrati vatru“

Blatina se ne zove slučajno tako i premda današnje vinarenje s tom povijesti nema previše poveznica ipak i u Blatini tražim autentičnost, specifičan identitet.

Neprozirno crno vino rubinski crvenog odsjaja skoro mentolaste voćnosti na nosu. Dašak dima, uz dodir „blata“ odnosno terroira u obliku vrlo dozirane rustikalnosti. Ništa ionako nije intenzivno. Nos je škrt kako i priliči, ali ne i oskudan. Nalazim ga zagonetnim i što je još važnije – dubokim. Ovo „blato“ se zaista manifestira u dobrim Blatinama i mene asocira na pastu za cipele. Meni spektakularan doživljaj koji ne volim navoditi jer se u pravilu pogrešno interpretira.

Srk, žvak, gut!?!? Vrlo precizno… izravnatih gradivnih elemenata koje omogućuju jednak intenzitet doživljaja od prvog kontakta do samog finiša. To međutim ne znači da je posebno „zaobljeno“ ili „ispolirano“, drvo je tek neprimjetno zaokružilo vino, osiguralo elegenciju.

Pitka suha Blatina srednje puna tijela mikroskopskih tanina i specifične sortne aromatičnosti, čak naglašenije voćna u ovom izričaju što mi i nije posebno spektakularno kod Blatine. Mekanija, s nižim kiselinama, možda i pretjerane malolaktike i premda je punije, elegantnije i jednostavno bolje, više me podsjeća na modernu i meni također dragu Blatinu Hercegovinavina negoli Škegrin Crni Krš 09, a Brkićevu Plavu Gredu da i ne dovodim u isti kontekst. Kako bilo, u kontekstu Blatine mi se ipak jako svidjelo i stoga 3do4.

Skromno i stidljivo, ali ipak se širi lista dostupnih Malvazija i Terana ispod 50 kuna MPC. Nakon Malvazije 2009. odlučio sam probati novu mladu Malvaziju, kao i Sivi Pinot, a osobito Teran. Rezultati su obrnuti od očekivanih.

Bertoša, Teran, 2010.

Cijena butelje: 47,98 kn (05.08.2011.)

Ljubico, otvori latice i oslobodi mirise grožđa i sitnih crnih nezrelih bobica… u nekim se vinima osjeti drvo, u ovome Inox 🙂 Mladi Teran još je zelen. Nije suviše izraženih kiselina. Izgleda kako su ti malolaktični enzimi i kvasci i predobro odradili posao. Brašnjavi tanini, sitni poput pigmenta „zečje krvi“, ali grubi i neotesani. Jednostavan Teran, rudimentaran, tek ukroćen u čaši, krepak, ali nimalo krepostan 😉 Iskonski ekstraktan i uz svega 12,5% alkohola! Ma kako se činio robustan i nezgrapan, ipak ispunjava usta svježinom i specifičnim aromatskim voćnim profilom Terana. Jednom kad ti uđe pod kožu, pomisliš da će ostati vječno mlad. „Bare naked“ Teran, bez dodatne opreme, nema senzora ni grijanih sjedala, nema ni serva ni elektronskih podizača stakala. Samo vrata, ključ i vozi! 3 s plusom jer ipak ima „centralno“ 😉

Bertoša, Malvazija Istarska, 2010.

Cijena butelje: 47,98 kn (05.08.2011.)

Šnjof, šnjof?!? Svijetložuta tekućina koja se čak prilično uljasto drži za čašu (13,3%) oslobađa mirise bazge ili sličnih opojnijih cvjetnih mirisa, također i sitnu, supersitnu koricu limuna ako se baš potrudim 😉 Vrlo suho i vrlo pitko. Odlična kombinacija za Malvaziju Istarsku. Odlične i vrlo dobro uklopljene kiseline u strukturi koju očekujem od još jedne vrlo dobre Istarske Malvazije „reduktivna“ stila, ali po nižoj cijeni! Plus slanost. Plus voće u ustima intenzivnije od voća na nosu. Sve u svemu jako dobro pa čak i bolje od prošle godine, ali nek ostane 3 plus. Nema ih puno boljih, ako ijedno po toj MPC. Posebno zahvalno uz hranu.

Bertoša, Pinot Sivi, 2010.

Cijena butelje: 44,98 kn (05.08.2011.)

Najmanje sam očekivao da će mi se Sivi Pinot svidjeti, a na kraju je ispao neočekivana zvijezda ove horizontale… ili je tangenta na kružnicu…vidjet ćemo. Svijetle zlatnožute boje i iznimno ugodnog mirisa s profinjenim aromama cvijeća i voća, ugodan i svjež nos do skoro herbalnog, mudre smirenosti…

Srk, žvak, gut!?! Reske i osvježavajuće kiseline tamo gdje trebaju biti. Poprilično puno i bogato tijelo s 13,9% alkohola. Suhoća koja ostaje nakon finiša izvrstan podsjetnik da treba uzeti sljedeći gutljaj 😉 Prezahvalne strukture za kombinaciju s brojnim jelima… Iznimno dobro mi je sjelo i uz jednostavne šurle s blažim ragu umakom, dakle ne baš kombinaciju iz udžbenika. Čisto. Britko. Vinski užitno i aromatski fokusirano. Izvrstan Sivac u domaćem kontekstu, između ostalog i zbog osjetnog identiteta Istre u svojoj acidičnosti te skoro mineralnom signaturom u samom finišu. Like the song of the hummingbird 🙂 3do4!

Cijena butelje: 34,98 kn (05.08.2011.)

Plavac i Pelješac u s novom etiketom. Nije da je staroj išta falilo, ali obzirom da je vinarija Dingač raskinula dugogodišnji dogovor s Badelom, na tržištu su osvanule nove butelje.

Uvijek su mi bila draga ova vina i prilično sam ih popio prije nego li sam počeo istraživati nove svjetove i uvijek im se rado vratim da vidim što se zbiva.

U čaši se doimaju identičnim premda je Plavac označen kao suho vino s 12,8% alkohola dok je Pelješac polusuho vino s 12,7%.

Na nosu, Pelješac nešto drveniji, otvara se malo neobično dok je u ustima nemiran, skoro frizzanteovske teksture. Plavac je već na prvu loptu uglađeniji, ispoliran, ali i slađih tanina.

Pelješac robusniji, premda ne osobito tvrd. Nedovoljno uklopljenih kiselina u srednje punom tijelu, ali živahno i energično…

Plavac je konkretniji, dobro strukturiran i ozbiljnije vino. Nije za očekivati da će ijedno ispuniti usta i trajati u beskrajnom finišu, ali umjesto takvog izričaja nude sortne odlike za prihvatljivu cijenu. Osobito Plavac kao tehnički dotjerano i znalački oblikovano vino.

Pelješac, sa svojim rustikalnim šarmom i zweigeltovskom teksturom te polusuhim stilom prilično “galami”. Za publiku koja malo “teže čuje” i treba biti prodorniji. Taj ostatak sladora totalno je simpatičan u trenutnoj razvojnoj fazi u boci.

Zanimljivo, oba vina su mi znatno draža nego kad sam ih probao prvi put prije valjda petnaestak godina. Na neki način, količinama i izričajem, ova vina su autentičniji predstavnici kulture stola svojeg podneblja od nabildanih “Superhvarana” i sl. To nisu vina za “šnjof” i preveliku vrtnju u čaši, već skromni pratioci kakve izvorne spize. Dođe mi da si točim neko poluužeglo maslinovo uje u pjat i točam kruv… Zato mi se sviđaju.

Cijena: 24,98 kn (listopad 2011.)

Teško da bi ikad zagledao ovo vino na polici, a pitanje je bi li se potrudio zabilježiti dojam da nisam ustanovio kako nemam niti jednog Zelenog Silvanca u dojmovima. Dakle, dobrodošao poklon.

Intenzivna zlatno žuta boja i predikatne arome odmah na nosu, predominantne, pomalo oporo, ali i začini i dunje u daljini…

Jednodimenzionalno, nešto izraženije kiseline pri sredini, aromatski suzdržano, ali ne osobito zavodljivo. Ipak prilično korektno posloženo, no bez pretjerane dubine što zapravo potpuno odgovara nepretencioznoj cijeni i vinu napravljenom da ispere kakav dobar zalogaj.

Nadao sam se i jačim kiselinama te premda i uz ovo vino mogu narezati kulena, očekivao sam vinsku kiselinu koja skida zubnu caklinu, a umjesto toga dobio sam predikatne arome koje se ne uklapaju, ali ipak čine očito zajedničko obilježje mnogih vina Istočne Slavonije pa recimo da i ovo pripada tom izričaju.

Ignorirajući taj meni suvišni doživljaj uživao sam u vinu uz ne preljut Slavonski kulen. I donro se držalo… Kulen i neki “fake” Ementaler na akciji…zakon. I salama može proći.
Na kraju dosta nategnuta, ali ipak neka minus trica.

Cijena: 266,80 kn (listopad 2011.)

„Proizvedeno u sprezi Hvara, ljubavi i znanja.“ Na lijepo oblikovanoj etiketi produciranoj na idealno odabranom papiru diskretan natpis pretenciozna sadržaja – veliko vino. Caplar je neuobičajen spoj dvije moćne sorte, Plavac Mali (cca 70%) i Cabernet Sauvignon (cca 30%) i 6 mjeseci francuskog barriquea 🙂

Šnjof, šnjof?!? Humus!? Nešto što se ne doživi svaki dan… plus sušeno crveno voće, pa i maslina ?! Ne mogu reći da ne drži vodu sve što je već rečeno o ovome vinu, međutim unatoč prezanimljivom nosu ja ga u ovom izdanju nalazim još uvijek pomalo nehomogenim i nesuvislim. Zašto?

Inicijalni udar kiselina osjeti se u dubokom finišu i to je čak u redu, ali nešto zanimljivo pretvorilo se u nešto čudno. Baš čudnovato, a ne čudesno jer kiseline kao da nisu od tog vina, tanini su postali ljepljivi i ne baš prijateljski, slatkoća tanina i ekstrakta u srednjem tijelu s neuklopljenim kiselinama… kao da gledam film s isprekidanom radnjom. Caplara bi trebalo poslati Christopheru Nolanu.

Dakle, ta skoro bljutava slatkastost ne ide s tim kiselinama… ili se već raspala struktura ili se nikad nije niti „sastala“… a možda je jednostavno spoj Plavca Malog i Cabernet Sauvignona meni bio prečudan te večeri. Ali probao sam i čudnije. Ovako bilježim „niti Plavac niti Cabernet, ali neloš pokušaj 14,5 postotnog Dalmatinskog crnjaka koji ipak na neki čudan način sjeda“. Možda tu ima nečega pa ćemo isprobati kroz neko vrijeme.

Jedini problem – skoro 300 kuna za eksperiment? Suzdržavam se ocjene do te prilike, ako je ikad bude…

Cijena: cca 165 kn (listopad 2011.)

Degrassijev Cabernet Franc bio je svojedobno moj okidač za crna vina Istre i vino koje sam volio poklanjati kad god bi se pojavila potreba. Ovaj put ja sam dobio jednu od Degrassijevih perjanica i meni uvijek dragu Istarsku kupažu.

„Cuvee rouge riserva“ s položaja Terre Bianche sadrži Cabernet Sauvignon, Cabernet Franc i Merlot. Vino će ispuniti čašu intenzivnom rubin crvenom bojom.

Osjetno drveno na nosu, svakako treba „prodisati“ malo zraka da bi se uz smolu crnogorice intenziviralo i supersitno voće od crvenog ribizla do višnje.

U ustima djeluje još vrlo mlado, nezaokruženo, još pomalo divlja… ali na ugodan i „životan“ način, vrlo dobar voćni profil s taman sladora koliko treba, a sasvim dovoljno suho i elegantno puno, kiseline izvrsne a kremasti tanini čine završetak duljim.

Moguće da je nešto manje „terroir driven“ nego što pamtim neko davnije godište Terre Bianche, ali sve u svemu – jako dobro. Po mojem ukusu. Tek taj dojam „prenabildanosti“ nauštrb „terroira“, ali za minus 4 !