Cijena: cca 125 kn

Tanin sitan, alkohol nebitan

Svježina koja ustraje

Vitko tijelo puno teka daje

…these are the few of my favourite things

Cabernet Sauvignon i Merlot zapadne Istre. Jedna od najuspješnijih domaćih bordoških kupaža, uz malo Borgonje.

Lijek za nepce na voćnoj bazi. Sušena brusnica i lagana začinjenost. Čak i malo „krvi“ terra rosse, diskretna željezna slankastost.

Jako pedantno usmjereno, inteligentno skrojeno, promišljeni sklad. Vino je mekano, materijal idealne zrelosti.

Nakon 4 sata u dekanteru ili odmah po otvaranju, vino je spremno. Tek u čaši poprima formu ostvarujući time puni smisao, osobito uz kakvo pečenje na stolu 😉

Cijena: 945 rsd

Često se zna čuti kako je neko vino „drugačije“. Ukoliko se neki pojam koristi previše, da li njegovo značenje gubi ili možda dobija smisao?

Za ovo vino mi nije dovoljno napisati da je „drugačije“ ili interesantno. Zato ću reći da je vrlo „svoje“.

Kad bi uz crvenu Triadu proveo samo desetak sekundi, osjetio bi samo koncentirano crno voće u korištenom, starom drvu.

Na sreću, družili smo se dovoljno da uz hrskavu svježinu, voćnu mladost i drveni tanin osjetim i miris zemlje. Zemlja podržana kiselinama tankim kao da su prošla želucem kišne gliste. Ipak, nisu „probavljene“ već dobro raspoređene zahvaljujući odgoju u podrumu i vremenu. To vrijeme je godilo ovom Prokupcu!

Što je možda najznačajniji statement ovog vina… ako već ideš praviti profinjeno vino iz robusne lokalne, ali autohtone sorte, ovo je način.

Triada nije osobito rustikalna kao neki drugi primjeri Prokupca, ali ima snažnu vinoznu crtu. Jasan smjer u transparentno crveno vino s vinskom kičmom kojoj malokoja čaša idealno pristaje. Najbolje mi koristi čaša za Crni Pinot kad je Prokupac u pitanju.

Cijena: cca 7 Eur

Tako rado bi lamentirao o revoluciji Lambrusca. Još negdje čuvam članke iz 2014., 2013…. Skoro je to nerealizirani popis za kupnju. No nekako ni Rinaldini ni Medici Ermete ni Vittorio Graziano ni Paltrinieri Radice ni Cleto Chiarli ni Cantina della Volta ne postaju ništa više od hinjenog name droppinga prepisanog iz nekog „Rethink Lambrusco“ izvora.

Doduše, nije da kod nas nema ništa zanimljivog. Prijestupni ponedjeljak sam se našao u društvu 2010 Lambrusco Donati Camillo. Kopkalo me nešto u pozitivnom smislu i prezahvalan na navedenoj preporuci Bastiona otvaram ovaj Ponente Podere Cipolla.

Zaključujem kako je to što me kopkalo kod Lambrusca zapravo paradoksalan spoj zemlje i zraka…

Štovano pučanstvo i dragi sugrađani, ukoliko ne poznajete Lambrusco, to je u redu. Ne poznajem ga ni ja. Osim ako ne računamo hrpu Amabile (oznaka slatkoće za Lambrusco) ili slađih bućkuriša frizzante atmosfere ispod čudnovatog čepa.

Ponente se otvara sa dobrodošlim grožđanim senzacijama, ali i dosta zemljanog materijala. Uz mjehuriće primjereno odgojene da ne djeluju preintenzivno, ali niti flah. Željezni, hrđavi zapjenjeni mjehurić.

Neobični raspon okusa koji pripada drugoj kulturi. To je ono što tražim ovdje.

Međutim, Lambrusco dell`Emilia jesu i ova vina koja sam spomenuo i gomila bezimenih zombija koji pune listing nekom grosistu u pregovoru s trgovačkim lancem.

Grasparossa iz organskog uzgoja. Metodo ancestrale. 6000 boca godišnje. Google it.

Mene sve više fascinira kako se stapa s rubom sira smrdljivca i polufermentirane salame sa začinima. Život je kratak. Ovaj dojam je već predug.

Cijena: 59,90 kn

Ovo je zapravo odlično vino. Krepka tijela koje lako apsorbira 13,1% alkolhola. Pomalo slatkaste zrelosti, ali stabilne suhoće. Znalački „začinjeno“ odgojem u drvenim bačvama čiji se aromatski utjecaj integrirao, produbljujući balans vina. Reko` nema šansi da objavim dojam za ovo vino pa nisam ni fotkao pravu bovu, ali eto… ugodno iznenađenje.

Stvarno mi je bolje od ponekih „favorita“ Burgenlanda recimo. Bolje u pogledu iznenađujuće dobro sačuvane svježine. Čak predobro da bi bilo istinito 😉 Uglavnom, kiseline odrađuju svoju ulogu besprijekorno.

Dobra kapljica. Umjesto ispraznog vina, drugi dan jednako čvrsto kao i prvi. Orahovica Frankovka. Frankovica je možemo zvati 🙂 Puts the Frank in Blaufränkisch.

U redu, možda neprimjeren slogan za ipak industrijske količine PP Orahovice, ali dobar posao skroz.

Cijena: da je besplatno, previše je

Previše mekoće bez svježine. Previše slatkoće bez tanina.

Kad je neko dobro vino u padu, makar se jedva držalo na aparatima posljednjim snagama, to može biti veličanstveno i značajno iskustvo. Ponekad se dogodi trenutak labuđeg pjeva prije nego duša napusti formu koja je više ne može držati.

Ali kad je ne baš dobro vino u toj fazi, najbolje što možeš je nabrajati aromatske senzacije: bomboni, glazirana višnja sa šlagom… ali ga ne možeš piti.

Nikad tu nije bilo ni duše ni karaktera ni bilo čega zbog čega uživamo u vinu. Namješteno od početka u fiktivnoj stvarnosti laboratorija. Ovo vino jest pomalo „mračno“ i tu prestaje svaka smislena poveznica sa Negroamarom, a koja je poveznica s Rogozničkom marinom ne mogu ni zamisliti.

Meni svakako nespojiva s jednom od najljepših marina u kojima sam bio.

Poveselio sam se otvarajući drugo vino. Primitivo ipak može imati krasan razvoj u boci, a ovo je „reserva“ iz 2011. i to „uve Biologiche“ ni manje ni više.

Kakogod, još pljujem katran. Propušio sam duhan da ispere tu iskuhanu koncentraciju kandirane datulje i puslice od bjelanjaka 😉 Pretpostavljam da je ova kombinacija šećera i dodanih kiselina ipak bila bolja prije nego su je upropastili u ovom vinu. Recimo, ocijediti koji limun po šećeru može biti blagotvorno za organizam.

Tako sam naučio da „vino da uve biologiche“ zapravo znači da je vino iz sorte koja je biološka 🙂 Nije nebiološka sorta u pitanju.

Lako za to što je vino zlo i totalni fejk, ali je još gore od Negroamara. Bogami, ako ovo daju nautičarima, nije čudo da raste broj pomorskih nesreća. Burp.

Cijene: 137,35 kn

Prevladavajućoj praksi unatoč, prvo točim Crljenak. Deklarirani alkohol sugerira kako je 14% jače od 13%, međutim kod Crljenka je voće u prvom i svakom drugom planu. Plavac (13%) je isprva zatvoreniji, ali općenito koncentriraniji i taničniji.

Drveni aspekt kod Crljenka djeluje drugačije. Nema tu vanilije, srećom ni cimeta ili kokosa, više osjećaj „stare bačve“. Ali na dobar način. Uostalom, to je samo fasada. Unutra je koncentrirano voće potencirano. Sasvim jedna drugačija igra.

Dosta sočna cjelina sitnih trpkih tanina. Ipak nježnijih od Plavca Malog. Što je također značajno za redoslijed posluživanja. Najviše mi se sviđa „hladnoća“ koja izbija iz snažnog tijela koje tada s lakoćom nosi svoju punoću.

Plavac Mali treba vremena na zraku da se oslobodi drvenih senzacija i kako bi se čim više otvorio. Čim se otvori pojavljuje se voće, suhe višnje, ali još tvrdi tanini. Dugotrajan gutljaj pun tvrdog Plavca. Neobuzdanog, uzbudljivog i neumoljivo suhog. S 13% alkohola i sitnim čvrstim stiskom i sasvim dovoljno prostora da se produbi s vremenom u boci.

Više nego dovoljno karaktera za trajan gutljaj, ali da materijal stvarno omekša i opusti se u čaši potreban mu je i dan nakon otvaranja. Odličan, uvjerljiv Plavac!

 

Koristim priliku pozvati sve zainteresirane na radionicu Vinartove vinske veljače: „Uspon na K7“. Fokusirat ćemo se na prve buteljirane i aktualne plavce četiri vinarije Komarne. Uz vinariju Rizman, isprobat ćemo i plavce vinarija Volarević, Terra Madre i Saints Hills (SvRoko). Više o ovoj prilici za usporedno kušanje na linku: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1716352411942096.1073741832.1710927779151226&type=3

Autohtone ili svjetske plemenite sorte, ali s neočekivanih terroira. Osobito za francuske vinare. Ova tematska radionica Vinske čitaonice uspjela je okupiti 4 zanimljive vinarije vinara francuskih državljana daleko od Francuske, a ipak drugačijih od svojeg okruženja.

Pitanje dana 11.02.2016. bilo je zbog čega su ova vina više „francuska“, negoli hrvatska, bosanska ili srpska…

Obično se govori o vinorodnoj Hercegovini kad je plemenita kapljica u pitanju, međutim najnovije otkriće dolazi iz Prnjavora u Bosni. Chardonnay i Pourquoi Pas Vinarije Fazan potpuno ruše predrasude. Vina potpisuje Christian Zwickert, rođeni Alzašanin, ali danas zaposlen u vinariji Chateauneuf du Pape apelacije. U odsutnosti, Nada Harijan i Boris Lepir brinu o posjedu u Prnjavoru, radeći prema uputama vinara.

Pourquoi Pas u prijevodu znači „zašto ne“ i odlično opisuje ne samo ovu neortodoksnu kupažu sorti već i cijeli poduhvat u kontekstu nepostojeće ili nedostatne lokalne tradicije. Ipak, vino koje je oduševilo tijekom tog slučajnog susreta ovog ljeta bio je Chardonnay 2013.

Na radionici smo otvorili Chardonnay 2014. Kao i mnoga vina vrijedna pažnje, traži malo strpljenja. Kad „fosfor“ i reduktivnost zamijeni slani kamen. Malo soli za puno slasti u ustima. Životnost i punoća okusa bez opterećujuće težine. Svega 12,5% alkohola. Ima i fokus i širinu i dubinu. Onu vrst svježine koju sobna temperatura ne može umanjiti. Od svih vina podsjetilo me pomalo na Chardonnay Provića iz Neretve?! Jednako dobro se ponaša uz rižoto s kozicama na crveno. Osobito kad su još slađe zbog idealnog soljenja, molim 😉

Naizgled jednostavno evocira kontemplaciju. Odakle ovaj umirujući sklad koji nadilazi frivolne senzacije? Veličina koja ne dolazi iz ohole uzvišenosti, već blagoslovljene poniznosti…

Pourquoi Pas 2013 je spoj Syraha i Pinot Noira. Puno svilenskaste raskoši voća na rubu prezrelosti. A ispod „glazure“, reska vitalnost. Obojana ludom zemljanom mineralnosti i zrelom voćnosti. Lako uočljiva mineralna komponentna čak i u ovako „sirovom“ vinu, još premladom za konzumaciju.

Zrnati tanin ne narušava sočnost. Uklapa se idealno u srčanu cjelinu. Cjelinu hladnog Syraha i šumske jagodice Pinot Noira.

„Hrvatski“ predstavnik na ovoj radionici bila su vina Olivier Ertzbischoffa koji sa suprugom Jacqueline Marovac potpisuje etiketu Domaine Koquelicot. U maloj vinariji u Belaju, Istra inspirirana Burgundijom stvara nove definicije autohtonih istarskih i burgundskih sorti. Sa crvene zemlje Poreštine i bijele zemlje centralne Istre odabrali smo Fugaz i Santa Chiaru.

Radionicu smo otvorili etiketom Fugaz, čistom Malvazijom Istrijanom. Osobni favorit je Santa Chiara u kojoj je Malvazija Istriana idealno „podebljana“ Chardonnayom.

Nastavili smo aktualnom berbom Malvazije mladog Dimitri Brečevića. Premda najmlađi kao vinar, njegovi Piquentumi već su afirmirani u svojoj kategoriji. Piquentum Blanc uspijeva biti suštinski drugačija Malvazija već neko vrijeme. Spontana fermentacija i minimalni intervencionizam dio su njegove potrage za ekspresijom podneblja.

Njegova se vina traže i otvore prerano. Poput genijalnog Refoška iz 2013. Piquentum Terre je zavodljiv i danas, ali prekrasno vino s velikim potencijalom.

Na kraju smo pripremili nešto nenabavljivo. Ne želim ni početi objašnjavati što sam sve pokušao da osiguram uzorke za ovu priliku. Mislim da bi lakše dogovorio Stevena Spurriera, Andrew Jefforda, Sucklinga i Kurniawana za testiranje rakije prepečenice u nuklearnoj elektrani. Ukoliko prate svi uključeni, ovim putem se zahvaljujem na pomoći. I would like to thank everybody involved in attempt of acquiring the Francuska vinarija wines 🙂 Je tiens à remercier toutes les personnes impliquées dans la tentative d’acquérir les vins de Francuska Vinarija. 🙂

Isplatilo se. Obećanje je bilo genijalno. Moj favorit večeri. Vino sorte Gamay, ali koliko sam shvatio iz neke pred-filoksera podloge, koju je Cyrille Bongiraud presadio u Rogljevo. Cyrille je ekspert za tlo, njegova žena Estelle nasljeđuje tradiciju stare burgundske obitelji i oni se odlučuju uzgajati lozu u Negotinu, uz samu granicu Srbije s Bugarskom i Rumunjskom na sjeveru.

Otkrili smo i Tajnu, čisti Cabernet Sauvignon. Drugačije, uvjerljivo. Robert Šantek je “pogodio” sortu. Sapienti sat 😀

 

Na kraju se osjećam dužan zahvaliti našem doajenu 🙂 🙂 🙂 koji nije mogao prisustvovati radionici, g. Suhadolniku na inicijalnom upoznavanju s Vinarijom Fazan, a gdji Harijan i Borisu Lepiru na sudjelovanju. Vinskoj čitaonici je jako drago da je upravo ova radionica bila (pret)premijerno predstavljanje Fazana u Zagrebu i Hrvatskoj. Jednako veliko hvala Dimitriju Brečeviću, kao i Olivieru Ertzbischoffu na svojem doprinosu, a posebno zahvaljujem Vladanu Stanojloviću Kiki i Denisu Mirkoviću na sumanutoj intervenciji zahvaljujući kojoj smo nakon svih peripetija uspjeli doći do vina Francuske vinarije.

Cijena: 75 kn

Perlata podruma Legović je Malvazija Istarska u Prosecco maniri.

Svijetla slamnatožuta boja ne daje naslutiti toliko PEZ bombona na nosu. Isprva su tropske senzacije intenzivne, ali postepeno taj trivijalni mango, maracuja i grožđani šećer ustupaju mjesto zelenom osvježenju koje ustrajno zarezuje nepce.

Kiselina koja učvršćuje i osvježava, dajući suhu formu mjehurićima u vrlo discipliniranom perlanju.

Sitno i sitnije. Već s drugim gutljajem prvotna infantilna tropska fascinacija postaje efemerna, a samo rashlađeni mjehurići preostaju. Uvjerljivo toliko da se pitam zašto se osim Paličićevog, uglavnom skoro nenabavljivog Giovannija, više Malvazija ne prezentira na ovakav način? Koja je količina potrebna da bi se isplatila Charmat metoda u posebnim tankovima u Italiji?

Cijena: 60,00 kn u podrumu

Ljepotu vrijedi pričekati. Ne samo u smislu ležanja u podrumu. Dorata nije lijepa zbog jednogodišnjeg odležavanja u hrastovim bačvama. Nastala je spontanom fermentacijom, uz kontrolu koju se od Ritoše očekuje 🙂

Isprva je vrlo tiha u mirisu. Da nije zlatnožute boje, ne bi mogao naslutiti da je Malvazija u čaši provela 14 mjeseci u 500L hrastu.

Mekoća na nepcu i sačuvana živost. Svježina koja s lakoćom nosi naglašeno suhu strukturu s 13% alkohola.

U usporedbi s ostalim istaknutim etiketama ove stilistike – odležane Malvazije – Dorata je vrlo suptilna. Smisao za sklad. Hrast se osjeti koliko i naznake malo drugačijeg tretiranog materijala. Međutim, premda spontana, s nimalo „maceriranog“ štiha, nimalo „oksidativnija“… a opet nekako „opuštenija“. Tradicionalna i elegentna u isto vrijeme. Česta floskula, toliko rijetko ostvarena u praksi na uvjerljiv način.

Pokazuje i stanovite herbalnije senzacije, lagano, a čvrsto tijelo (13% alc). Prema LOT-u zaključujem kako je punjena prije pola godine. Mislim da se radi o manjoj količini koju još nisam zapazio na tržištu. Što je zapravo dobra vijest jer Dorata je školovana da traje. Školovana bez vidljivog utjecaja ruke koja ju je odgojila i baš zato impresivna.

Cijena: 59,60 kn

 

Ogrozd i zelena jabuka dominiraju voćnim spletom, ali uz nešto suhih trava i sličnih asocijacija.

Ekstremna suhoća i reskoća na nepcu. Isprva pikava tekstura koja se realizira u hladnoj slasti uravnoteženoj plemenitim kiselinama Rieslinga.

 

Pravilnost, čistoća i fine linije… instrument za uzvišenu glazbu. One tuned to right frequency might notice how the last whiff is no flabbier from the first one.

Imamo tu eliksir Kamptala koji pokazuje intenzitet, fokus i širinu, a po cijeni nižoj od one u Weinweltu.