Nuić je mlada vinarija iz okolice Ljubuškog s novih 30ak ha vinograda iz drobljenog kamena, nekadašnje šikare, koji su ovom berbom „ušli u rod“. Paradoksalno je da je vinarija Nuić dosad bila najpoznatija po svojoj Blatini dok sam ja za potrebe radionice na Zagreb Wine Gourmet-u odabrao dvije različite Žilavke od iste berbe.

Nuić, Žilavka (vrhunsko), 2012.

Cijena: 62, 20 kn MPC

Prvu sam „otkrio“ regularnu, ali vrhunsku Žilavku. Specifičnost 2012. godine je ekstremno sušna berba, komplicirana godina u kojoj je trenutak berbe bio presudan. Ova je Žilavka nastala iz selekcije najzdravijeg grožđa prije prešanja. Neidealni grozdovi otišli u rakiju 😉 Uslijedila je tzv. temperaturno kontrolirana, hladna fermentacija u Inox tankovima. Bez provođenja malolaktike, maksimalno fokusirana na očuvanju svježine i tzv „primarnih aroma“.

Ne vrišti, ali vrlo jasno poručuje tko je i što je i odakle je… miks livadnog (više cvijeće nego trave), voćnog (više citrusi nego koštuničavo voće) i kamena „hladnoća“…

U ustima – sočan poljubac. Vino je suho, uravnoteženo, naglašeno svježe i slasno (ne od sladora) već dobre strukture, balansa punoće tijela. Izrazito užitno.

Fenomenalan starter koji poziva na jelo ili još jednu čašu koja onda još više poziva na jelo 🙂

Zanimljivo, ostavljeno u čaši razvilo je čak herbalne note (kopriva, raštika su asocijacija) i vegetabilnost (peršin) 86+

Nuić, Žilavka Selekcija, 2012.

Cijena: NYA

Ovo je prilično jedinstveno… u velikoj mjeri neki izvorni, autentični karakter, ali bez težine, bez oksidacije, bez „macerata“… livadni med s limunom prvi se pojavljuje na vrlo intrigantnom nosu.

Selekcija je dodatna selekcija grozdova iz svih dijelova vinograda koji su cijeli prešani bez maceracije. Spontana fermentacija s divljim kvascima na donekle kontroliranoj temperaturi.

U ustima osjećaj kao da naginje slatkoći, ali vino je potpuno suho. „Gestalt“ vino – zaslužuje bolji uvid od analiziranja sastavnih komponenti. Primjer vina koje je više od svojih sastavnih dijelova. Oko 12% sadržaja butelje je pred kraj fermentacije pretočeno u 500L bosanski hrast (neutralni) i odležalo 6 mjeseci. Neželjeni utjecaj drva uopće se ne primjeti.

Specifičan mineralni aspekt. Kad sam ga probao prije bistrenja natjeralo me da se prisjetim nekih cijenjenih Vouvraya iz doline Loire. Uzvišenost i gracioznost! 89

Nuić, Žilavka (kvalitetno), 2012.

Cijena: 30,35 kn MPC

Neobičan spoj limuna i dunje aromatski funkcionira u ovoj “primarnoj” interpretaciji u prozirnoj butelji za čim raniju potrošnju, ali na slijepo malo više vuku prema nekom neizvornom Rieslingu nego Žilavci.

Jednako sočan poljubac, resko voće se cijedi u ustima. Krepki karakter koji ne blijedi u čaši i postojano prati gutljaj. Svježa Žilavka, uravnotežena da bi bila spremna za neobaveznu konzumaciju u ugodnom društvu, u veselju i onako – po guštu 😉 84-85

Nuić, Ružica 2012.

Cijena: 62, 20 kn MPC

Ljubičasto-ciklasta, zapravo boja mošta. Još i miriše na mošt, odnosno fini grožđani sok koji stvara asocijacije na latice crvene ruže, višnju i bobičasto voće, ali i neobuzdan vinozni karakter.

Suhoća u ustima potvrđuje pravi vinski sadržaj potpuno u skladu s najavom na nosu. Ionako elegantna Blatina, sorta suptilnije osobnosti u rose izvedbi ipak daje opolu nalik surovo ružičasto vino čija „nježnost“ zavarava. S opojnih 13% alkohola, sȃmo tijelo je više „crveno“ nego bijelo. Izrazito mediteransko, izrazito suho, bez naznaka slada ni u aromatskim asocijacijama, ni u strukturi. Međutim, u aftertaste-u kao da sam pio bijelo vino?! Arome se poigravaju. Divno otvara apetit, a postaje izuzetno zavodljivo ni prehladno ni pretoplo, taman negdje kad se boca lijepo orosi, a čaša odmagli 😉 87+

Cijena: 40,00 kn

Na etiketi ponosno stoji: „Proizvedeno od sorte grožđa Plavac mali s otoka Visa, u vinogradu klasičnoga proreda, bez umjetnoga gnojiva već više od 20 godina, stari niski način uzgoja vinove loze, prskan isključivo bordoškom juhom“

I što si napravio s takvim (prezrelim?!) materijalom crni Šimune?

Nehumanog monstruma u koji je dodan valjda „limuntos“ iz vrećice da bi se uopće mogao piti. I to djeluje poput (is)hlapivog gaziranog Plavca s aromom limuna koji priziva CocaColu ne bi li mu popravio okus a pro pos kojeg također stoji „vino Marasović sa zaštićenog područja Vagon i Jubišće na otoku Visu odlikuje se visokokvalitetnim okusom“. Visokokvalitetno koliko i neuspjeli Lambrusco kojem je usput „prošao rok“ prije 20 godina.

Obično ne objavljujem negativne dojmove ako dobijem butelju, ali obzirom da sam ovo uredno platio i to na nagovor gospođe sa štanda, te činjenicu da će ovaj limuntos čistiti kamenac u odvodu, evo „ocjene konzumenta“, 73. Zlo.

Stvarno sam išao ovo otvoriti bez predrasuda bez obzira što na tako “elaboriranoj” etiketi nema ni godišta, ali nakon ovoga mi je žao što nisam radije otvorio Gavrilovićev Petrus ili čak legendarni “Nono Zvane” teran 🙂

Cijena: 99,88 kn

Nigra Virgo Revolution je mješavina sorti CAB-MER-SY-TER dozrijevala u francuskom barrique-u tijekom 12 mjeseci. Lijepo stapanje drva i voća na nosu, kupine i borovnice, začinjenost…

Odlično napravljeno zbog čega je Trapanov Revolution izvjesno jedna od najuspješnijih crnih kupaža Hrvatske. Ipak, u velikoj mjeri je Revolution „vinarevo vino“, prekrasan autorski rad, umjetničko djelo odrađeno zanatski besprijekorno.

Odmjereno, čak i diskretni zemljani aspekt i privlačna cjelina koja skriva prekrasnu međuigru sorti. Struktura i kičma Cab-a, sočna mekoća Merlota, začinjenost i elegancija Syraha i potpuno nevjerojatna neprimjetnost Terana 😉

Ono što Revolution nije je terroirsko vino, vino podneblja sa svim inherentnim obilježjima koje prihvaćaš ili odbijaš. Trapanov hedonistički imperativ ipak je ovdje uspostavio snažnu kontrolu. 88.

Cijena: 49,90 kn

Orošena čaša miriše na cvijet bagrema ili nešto floralno-voćno. Vinistra je u tijeku, Malvazija Istarska je u zraku.

Ritošina Malvazija 2012. nije mi jednako dobra kao 2011.

Bolja je 🙂

O.K. možda sam pretjerao jer ne mogu odoliti efektnoj figuri, ali ista prezentnost, ista punoća, ali i svježina i pitkost. Isti sklad i harmoničnost, samo manje alkohola. Vrlo jasno, ravnomjerno, divno uklopljenih kiselina, odmjereno… aromatičnost nešto manje uvjerljiva što mi se čini obilježje berbe svih Malvazija 2012.

Sve nekako u skladu s nepretencioznim karakterom zbog kojeg i volim mladu Malvaziju. Vino za piti i uživati, a ne mudrovati i po cijeni koja je neusporediva i jedna od rijetkih realnih cijena za mlade Malvazije. 88.

Opojno kao sparna ljetna noć, prekrasno podmazana Istarskom Malvazijom.

Cijena: 59,99 kn

Dojam koji nepravedno stoji u džepu neko vrijeme. Kako se bliži Vinistra i sezona ispijanja Malvazija, Festigia će sigurno imati zapaženu ulogu.

„Scent of malvasia istriana“ je u zraku, nešto sjajno, zelenkastožuto…

Intenzivan nos, začinjen, zelene šparoge, paprika, papar, žuto jedva dozrelo voće… ništa od očekivanog makar blagog štipanja alkohola na nosu. Deklariranih 13,1% ionako je ništa u odnosu na prethodne berbe, unatoč vrelini 2012. godine. Možda na višoj temperaturi, ali ako mladu Malvaziju neću uživati rashlađenu onda ne znam što hoću…

Marinirani carpaccio brancina i orade zalio sam maslinovim uljem (za promjenu, blend obitelji Činić ovaj put) i malo popaprio te zamotao levant kruhom. Uz Festigiju jaaako zavodljivo.

Dobar posao. Struktura na samome rubu ponora vješto balansira svoju ravnotežu. Pola koraka dalje, survalo bi se u ponor nesklada… ovako je sve na mjestu. Punoća, suhoća, slast, aciditet, alkoholi…

Cijena: 54,98 kn

Od zapečene višnje do divnog Caberneta u sat vremena 🙂

Nedekantirano, vino je paljeno drvo, ali malo vremena u čaši, dekanteru ili otvorenoj boci čuda čini. 87.

U ustima je puno bolje… elegancija, svježina, mirnoća. Nepotrebno prejak utjecaj hrastove bačve za izrazito ugodan Cabernet Sauvignon. Dovoljno pun i pitak.

Kad se opusti u čaši, „paljevina“ nestaje i sve „tako lijepo miriše“ 😉 Lijepa voćnost koja nije preintenzivna.. Hladne uklopljene kiseline koje uzdižu doživljaj. Skoro svilenkasti tanini koji doprinose podjednako punoći i pitkosti…

Primjer suzdržanosti koja osvaja. Pobuđuje znatiželju, iskru spoznaje 😉

Baš prekrasan CS. Bartolović mi se potvrđuje kao najzanimljivije ime “crnog Kutjeva”.

Cijena: NA

Ni buonsangue nije primjetio da sam pogrešnu godinu naveo u „Best of 2012“ 🙂 Vino koje sam spomenuo je Clos Bellane 2008. U cjelini me toliko impresioniralo da ga ne pamtim čak niti u osnovnim definicijama, jer mi nije bilo bitno ni je li crno ili bijelo. Kao da nadilazi i najosnovniju podjelu. Oživotvoreni vinograd, toliko kompleksno, jedinstveno i živo iskustvo…

Radi se o vinogradu koje je debljinu plota udaljeno od jedne od najprestižnijih Rhonskih apelacija, Hermitage. Isključivo sorta Roussanne. Cijenu nisam navodio premda nije pretjerana obzirom da je vino praktično nenabavljivo. Boca koju sam dobio nosi oznaku N˚3968/4100

Godište 2009. stvarno nije toliko čudesno kao 2008. ,ali to je svejedno 94 boda, čisto da odmah riješimo tu „konzumerističku tenziju.“ 😉

Zašto? Da li zbog jasne, bistre svijetložute nijanse koja miriši na školjke i šljunak? Zbog toga što voćni aspekti nastupaju naknadno iz dubine rušeći predožbe o „primarnosti“ aroma? Ili možda zato što je vino tako evidentno prožeto mineralnošću?

Kad ovakvo vino pruža „svježinu“, istu ostvaruje i rashlađeno i na sobnoj temperaturi. Ta svježina doslovno dolazi iz tla… teško je to primijetiti ako nisi koncentriran i nemoguće propustiti ako si opušten 😉 Nema te manipulacije koja daje baš ovakvu stukturu, povezanost, isprepletenost i harmoničnost.

Autentičnost. Stražnja etiketa nudi stvarno korisne informacije koje se stvarno i mogu doživjeti u vinu 😀

Zabavno. Ne moraš biti Andrew Jefford da uživaš u ovome. Ne znam kome ovo ne bi bilo dobro. Pristupačno za sve, unikatno za pažljive uživatelje.

Paradoksalno. Uistinu „gestalt“ vino koje nema smisla „raščlanjivati na sastavne dijelove“. Cjelina koju je ionako nemoguće objasniti jer ne samo da je više od zbroja svojih sastavnih dijelova, ono je i nešto drugo, nešto novo što ne postoji u tim „dijelovima“.

Clos Bellane iz 2008. je prvi koji sam imao priliku probati. Bilo je to uz kinesku kuhinju. Uz ovu bocu nisam pripremao ništa osobito. Od ostataka „savršenog“ ragua od ručka napravio sam namaz s kuhanim jajem uz dodatak bučinog ulja i par kapi vinskog octa. Po širini prerezan somun kruh premazao sam maslacem, namazom i zagrijao u pećnici. Brzo, jednostavno i savršeno.

Ovo vino me asocira na svježe proljetno jutro u zelenim planinama. Čisti izvor prepun vode nakon zimskih kiša i snijega… počinjem shvaćati zašto je iste večeri uz ovo vino i Kosovčevu Selekciju, Tvrle izvadio i Il Templare (Montenidoli). Živahnost i elegancija, finesa i supstanca. Gracioznost.

Cijena: 75,50 kn

Ne računajući Gran Terane, godište 2011. prvi je „regularni“ Coronicin Teran nakon 2006. Teran 2006. meni je bio sjajan, često čak i draži i pristupačniji gušt od Gran Terana. Vino koje je 5 godina nakon berbe bilo bolje nego u trenutku puštanja na tržište.

Imao sam priliku na predstavljanju Dana šparoga probati i uzorak terana iz bačve u neoznačenoj butelji, vina koje će postati Gran Teran 2011. i koje će još dugo dozrijevati u podrumu. Oduševljenje i sreća nikad veći što se mene tiče. Klasa.

Što se dozrijevanja Terana tiče i načina školovanja, nekako se stvara polaritet između Inox Terana i Terana iz drva… Osim što smatram da je oboje ispravno, ne samo u smislu da što vrijedi za jednoga ne vrijedi za drugoga, Coronica je taj koji radi oboje. (barem mislim da je „regularni“ „bez drva“). Oboje jednako uspješno.

Teran 2011. trenutno na nosu prezentira predivno voće s malo „cvijeća“ i malo „papra“. Intenzitet i pojavnost idealna u cjelini.

U ustima karakterno vino iz očito uspješne berbe za istarski teran 😉 Mlado, ali već vrlo homogeno. 12,9% alkohola s punoćom koja traje. Završetak koji nije samo dug, već traži još. Balans uspostavljen prirodnom acidičnošću sorte koja je s ovom berbom idealno uklopljena. Skoro kao da prvi put pijem Teran. I ponovo otkrivam čudesnu energiju koju prenosi. 88+

Resko voće i minerali iz pozadine, ovaj put na neobično elegantan način. Napravio sam savršeni ragu s tjesteninom i ovaj Teran ga je učinio još savršenijim 😉

Cijena: 47,98 kn

Ritoše rade Teran kao Cabernet Sauvignon. Ukroćeni goropadnik izrazito isključiva karaktera pripitomljen da bi bio prihvatljiv i neopterećenom nepcu, ali s dovoljno karaktera na radost teran friku poput mene.

Vrlo profinjen osjećaj već na nosu. Doziran utjecaj drva i karakteristično šumsko voće začinjeno vanilijom.

Potvrda Teran karaktera ipak je u ustima. Dobar gutljaj sa svega 12,6% alkohola, ali punoga tijela, zaokruženo, vrckavo, a glatkih tanina. Poznate teranoidne kiseline tek su užitni podsjetnik da bi još jedan gutljaj bio dobra ideja. Osobito uz krcat stol, od suhomesnatih delicija, kobase od divljači, zrelih sireva do pikantnih gulaša. 88.

Easygoing teran. Klizi kao grijeh vegetarijanca koji ponekad slatko zgriješi s pršutom 🙂

Gizdav 😀 Kočoperi se Teran s kravatom. Kad još malo sazrije bit će idealan, osobito publici nenavikloj na sirovu narav terana.

Cijena: 80,00 kn

Desertno vino (Prošek) iz Plavca Malog s istih položaja (Voščice i Smokovo) zapravo nije „obično“ vino. To je nektar od prosušenih bobica s grozdova ostavljenih na lozi.

Aromatski više sliči žvakanju grožđica nego ispijanju vina. Jer sve je apsolutno sačuvano. Doživljaj ne bi mogao biti dublji ni intenzivniji da stojim u vinogradu i jedem grožđe.

Osim što je ujedno i sočno. U tome je jedini “problem“. Ne možeš prestati „jesti“. Transformacija iz sumnjičavog kušača u pleasure junkie-a dogodi se u trenu.

Čak i rashlađeni, tanini ne grizu. Čak i ugrijani, alkoholi ne štipaju.

Rashlađeno je ipak bolje ako želim fokusirati voćne arome. Na sobnoj temperaturi pokazuje se mirnoća, punoća, slast likerskog dižestiva.

Aftertaste je poseban. Ne prestaje. Mijenja se u nešto drugo. Pa nešto treće. Prvo je borovnica. Ili rogač. Ne, ipak schwarzwald torta 🙂 Pa opet suha smokva. Sve to i još puno toga i to samo u afteru 😉

Bez ocjene i van konkurencije. Još bolje od dosad najuvjerljivijeg, Rokijevog prošeka.