Cijene: 49,98 kn 🙂

Dan žena je preksutra, a ja ne znam što da poklonim ifkeu 🙂 Naravno, ne želim potrošiti više od 50 kuna, taman posla 😉 Ujedno želim ubosti nešto dostojno, nešto što će oduševiti.

Prosto da čovek ne poveruje, ali muškat žuti ima tipičan miris žutog muškata, štogod to značilo 🙂 obilje parfemske, ali i vrckave voćnosti, tropicana…

Ruža porečka je divlja, miriše na mošt, sirova i puna vinske energije. Ne mogu razabrati kakvo će biti u ustima, ali na nosu je slojevitije, s dosta crnog i crvenog šumskog voća.

Rashlađeni „Deit“ univerzalno je dopadljiv. Žućko je besprijekorno balansiran, nešto što već očekujem od Ritoše. Zato je neočekivano trajan okus koji ostavlja u ustima. Nije baš da se urezuje u nepce. Pije se kao voda ili radije kao poluslatki muškat. Upravo ono što je, u krasnom izdanju.

Sviđa mi se što tekstura nije pretjerano svilenkasta, više osvježavajuće muzirajuća, ali traje i traje. Ne znam odakle dolazi, ali evo je opet 🙂 Vino umjesto deserta nakon kojeg bi poželio još jedan slijed. 86-87.

Ali je zato ruža na nepcu čudesna… puno složenija od banalne slatkoće desertnog vina. Osjećaj da je slatkoća tu, eto, tek tako, styling za jednu noć, a pravi karakter je daleko uzbudljiviji… uravnotežena struktura, uklopljene kiseline, pitkost i sočnost, sasvim dovoljno tijela s potpuno neprimjetnih 13,7% alkohola… ovo ću baš pustiti da se ugrije do sobne temperature da vidim hoće li tanin još uvijek biti hladan, a boja jednako crvena.

Prenosim pisani komentar moje starije i ozbiljnije sestre: „ajmee .. što je dobra ova muškat ruža :)))) .. koliko se toga smije popit odjedanput hehe? fantastično je. definitivno mi se uvijek sve više sviđa što ima veze s Istrom“ 🙂

Uistinu, ruža porečka čini se pravi preobratitelj za one koji ne preferiraju slatka, poluslatka vina, ali je siguran odabir i za moju sestru koja voli vino od kupina, 89+ 😉

Btw, poklanjam ulaznicu za Pink Day preksutra onome tko pogodi koje vino sam odabrao za radionicu Tri mušketira u 18:15… ili barem bude dovoljno blizu 🙂

Cijena: 136,75 kn

Stvarno je klasik. Tomčev opjevani pjenušavac nije od jučer stekao reputaciju koju uvijek iznova i potvrđuje. Uz dominantan Chardonnay, Tomci koriste i stare pleševičke sorte u proizvodnji ovog Classica. Rezultat je „zlatni prepečenac“ na nosu, „kvasci i bakterije vrenja“ u razini vrlo poželjnoj kod ozbiljnih pjenušaca. Nešto što volim nazivati vrlo aristokratskim nosom, dekadentno pun, a opet asketski suzdržan, lišen isprazne tropske voćnosti koja ispari s mjehurićima. Umjesto toga, skoro ciderovska voćna zrelost koja nastupa krajnje profinjeno.

Suh i bezobrazno pun 🙂 Beskrajna punoća kremoznog materijala predstavlja se upornim, ali nježnim mjehurićima. Svega 12,5% alkohola na etiketi ne naslućuju izrazitu punoću i snagu Classica. Premda je svakako besprijekorno uravnoteženo i pjenušavo osvježavajuće, Classic je i raskošan. Arome su „teško zlato“, tijelo je široko i duboko, ali pitko.

Ponešto opulentnije nego pamtim. Još uvijek uvjerljivo najkompletniji i diskutabilno najbolji RH pjenušac. 91.

U psihologiji boja roza ima značajnu ulogu. „Umiruje i daje osjećaj topline; podrazumijeva osjećajnu dušu. Općenito predstavlja osobu koja brine za druge i koja će podijelit sa drugima. Roza upućuje na jaku osobnost pa srdačne i brižne osobe preferiraju rozu. Vi nježno nudite ljubav i pažnju onima koji su nesretni.“ Mene dodatno podsjeća na mog kuma, premda isti ne zadovoljava niti jednu od ovih odrednica 🙂

Na međunarodni dan žena, u petak, 08.03.2013. u prostoru Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu održat će se međunarodni festival ružičastih vina u organizaciji udruge WOW (Women on Wine).

Hoće li biti više vina prema boji ciklame ili boje lososa ili crvene naranče ili „čisto ljubičastih“ moguće je doznati na službenim stranicama (http://www.womenonwine.com.hr/tag/festival-ruzicastih-vina/) ,a još više na fb fan stranici.

Konzumacija i preferencija rose vina raste u svijetu, pa čak i u Hrvatskoj, a što je puno važnije raste i kvaliteta tako da sam poprilično razbijao glavu koje vino odabrati za radionicu (vidi program) i to samo unutar domaćih limita.

Uglavnom, u petak nosim ružičasto i za svaki slučaj nosim i „roza ciroza“ rakiju 🙂

Cijena: 129,90 kn na vino.hr http://bit.ly/Y6CEXX

Voće zrači zrelošću i sva je voćnost nekako „šumska“. Za dlaku se činilo pretoplo na nosu, kao da hladnija temperatura konzumiranja pristaje ovom vinu.

U ustima je to prekrasan Pinot Noir s porukom iz Alto Adige-a. Ferociously subtle 🙂 Zagriz u nešto svilenkasto, unikatno aromatično, nježne, ali napete teksture.

Sočno, dozrelo, ali još vragolasto i skoro „nemirno“. Planinske kiseline. Nadmorska visina možda i nije toliko drastična, ali južni Tirol po mnogočemu je specifičan, a Pinot Noir to osjeća 🙂

Uh, kako mi je „zamirisala“ patka, a obećao sam ženi da neću jesti pačetinu nakon druženja s patkicama na Bledskom jezeru. Naravno da sam pristao kako ću „prije postati ljudožder negoli poželjeti patka“ I sad me Hofstatter stavlja na kušnju. Kvak! Kvak!

Prilično je puno, na rubu „masnog“ tako da se čini džemasto, ali nije. U tome je cijela navlakuša… so seductive 🙂 Zatim te suzdržana rustikalnost, aspekt koji na moju žalost ne dolazi do izražaja, ali je zato vino majstorski precizno. Otmjeno. Suza radosnica. 90-91.

 

Konzumirano iz Spiegelau Authentis Burgundy čaše.

Cijena: 49,98 kn

Imao sam samo jednu dilemu prije druženja s novim Cabernet Sauvignonom kuće Ritoša. Je li više vrijednost za novac ili jednostavno jedan od najuspjelijih domaćih Cabernet Sauvignona 🙂

Ovaj put namjerno nisam dekantirao vino. Par napetih trenutaka dok ne izvjetri bačva nije dugo potrajalo i divna koncentracija voća zagospodarila je nosom.

Zreli sklad u ustima… nježan zemljani karakter upotpunjuje dominaciju voća, uravnoteženost tijela, kiselina, tanina i sladora je mlada, ali potpuna. Doživljaj zaokružen, sofisticiran. Harmoničan. Sklad, sklad i sklad.

Izvrsno odigrava solo, a još bolje uz jelo. Brojnim jelima kojima bi bio zahvalan pratitelj i korektiv.

2011 Cabernet Sauvignon predstavlja vrijednost za novac i pri rajrigoroznijim kriterijima jer svaka čast i Malvaziji i Teranu, ali Cab voli Ritoše 🙂 A 2011. bi mogao biti najbolji dosad.

Nisam siguran oko famozne ocjene tako da mislim da bi morali ponoviti dojam 😉 89

Premda je prezahvalno i potpuno spremno već danas, za očekivati je da će se s vremenom dodatno razviti.

Cijena Grüner Veltliner: 6 EUR

Cijena Riseling: 7 EUR

Mjehurićasta tekućina baš i ne skriva „industrijske arome“. Površni mirisi livadskog cvijeća. Mirišljava floralnost koja ustraje i na nepcu uz neobične kiseline, dodane ili korigirane ili ništa od navedenog skoro je svejedno, jer je općenit dojam vina bez dubine, bez duše, dosta istehniciranog. Prilično bezlično skoro gemištersko vino ipak je znalački posloženo, pomno i pažljivo, tako da je uravnoteženost nedostižna za mnoga domaća vina.

Imaginarno izvorni vinozni karakter koji se lako ispija ipak je tu i u tom smislu doživljaj nikako nije uzvišen 😉 ali je vjerojatno dosljedan dominantnom identitetu regije Weinviertel danas. Weine für geniesser više je Weine fur gemüšte 🙂 83

Dojam istehniciranosti još više vrijedi za Riesling. Cvijetno-voćni profil, ostatak sladora i pomalo artificijelna kiselina… populistički balans, trivijalan do srži ukoliko se usporedi s ozbiljnim Rieslingom 😦 80-81. Ne razumijem ni logiku više cijene. Vjerojatno je Austrijska publika ipak spremni platiti više za Riesling ili imaju niže prinose na Rieslingu pa smeta računici 🙂 Uglavnom, za te novce ima bolje i domaćeg.

Cijena: 89,90 kn na vino.hr http://vino.hr/product_info.php?cPath=182_196&products_id=926&

Kristalno bistra zelenkastožuta nijansa valja se u čaši prividno puno većom težinom nego što pristojnih i primjerenih 12% alkohola sugerira. Je li bila „zrela godina“ i u Wagramu, jednoj od priznatih apelacija Niederösterreich-a (iza Wachau, Kremstal i Kamptal), još uvijek poznatoj i kao Donauland? Više intrigantnih informacija nalazi se na navedenom vino.hr linku, a ja ću se vratiti sadržaju čaše koji se prvo prezentirao uzvišeno vinoznim mirisnim karakterom. Naslućujem i mineralni aspekt te nježnu notu citrusa i cvijeća.

Prvim gutljajem ulazi „široko“, „raskalašeno“, „i suho i slatko“ da bi piramidalno završilo s osvježavajućim, ali integriranim kiselinama u odjeku… fantastično uravnoteženo, osjećaj da niti najmanji detalj ne strši iz disciplinirane kompozicije.

Ono što je valjda puno značajnije od crispy karaktera zelenog veltlinca po čemu austrijski „Groovy“ prepoznaju valjda i u Nebraski, je klasa, odmjerenost i zavodljivost istinskog Grüner Veltlinera. Osjećaj jasnoće. Lako se čita, ali je štivo besprijekorno. Ne znam jesam li spomenuo, ali jedan zaboravljeni Grüner Veltliner izravno je odgovoran za pokretanje mojeg osobnog interesa za bijelim vinima općenito. Do tog trenutka nisam bio spreman kupiti butelju bijelog vina 🙂

Am Berg je prekrasno vino koje se izrazito lako ispija i uživa… nježan mineralno-vinozni karakter dopušta navođenje bezbrojnih voćnih asocijacija, ali tkivo je duboko, materijal je definitivno „iz tla“, a rezultat moderno osvježavajuće lagan i sočan. Već time je univerzalno prihvatljiv uz većinu osobito kontinentalnih jela uz koja bi poželio bijelo vino. Meni je recimo obogatilo izvrsnu varijaciju na temu sarme, „sarma iz pećnice“ zapečeno mljeveno meso sa sitno sjeckanim „otkiseljenim“ kupusom…

Izvanredno vino koje nije „lovac na ocjene“ već uspjeli kompromis autohtonosti i modernog vina. Izrazito nepretenciozno, ali ipak vrlo uzvišeno iskustvo. 90. Postignuće!

Cijena: NA

Već sam pisao o jednom od možda najznačajnijih vina vinarije Braća Rajković iz Župskog vinogorja, meni ujedno jedno od otkrića Zagrebačkog VinoCOM-a. Bio je to Prince, od autohtone sorte Prokupac. S velikim očekivanjima otvorio sam i Opium, sljedeću prestižnu etiketu vinarije.

Rubin crvena boja s jarkim ljubičastim odsjajem… u skladu s preporukama, ostavio sam vino u dekanteru sat i pol. Još uvijek je bilo malo zadimljeno, ali ne toliko da prekrije divno voće koje dominira mirisom, sušena višnja i brusnica.

Alkohola je tek 12,2%, ali je na nosu toplije od toga… uzbudljiva voćnost djeluje skoro nemirno u odnosu na školovanu staloženost.

Srk, žvak, gut i nastupa trenutak istine… blještave vinske kiseline okosnica su strukture koja nosi poruku iz Župskog vinogorja, ljekoviti „čaj od šipka“ s purifying učinkom 🙂 Sitan, ali adstringentan tanin postaje sve deblji omotač svakim novim gutljajem.

Čisti suhi ekstrakt assemblagea Vranca, Prokupca i Začinke čini ovu „srpsku vinsku trilogiju“ u konceptu Braće Rajković moćnim začinom koji će rastopiti i najhruskaviju koricu kakve „prasetine“ 😉 ,oplemeniti i najrobusniju divljač, ali meni osobno nekako je najviše “zamirisala” janjetina. 87.

Stvoreno da odigra svoju ulogu uz jelo… skoro se čini nepotpunim i besmislenim valorizirati Opium bez hrane na stolu, ali uz ili nakon jela…

Cijena: 19,99* kn  (*„roba sa sniženom cijenom“)

Sharp. Oštar i britak miris. Voće je zrelo, ali prodorno osvježavajuće, resko već na nosu, brskva i citrusi.

Naizgled izrazito suho, „stegnuto“ i nimalo opušteno, dakle još uvijek usredotočeno i longitudinalno, tunel koji vodi u Kamptal.

Voćna acidičnost rastapa arome u ustima, od trivijalno vinoznih do uzvišenih „vriskova“ violine…

Ono što je konkretno, ali bez težine, to je Riesling. Iz još jednom potvrđene spektakularne godine za Kamptal. 88-89.

Vižljasto elastično tijelo gipko se prilagođava većem rasponu jela od općenito prihvaćenih Riesling kombinacija. Vjerojatno i zato što vino nije zeleno, već limun žuto. Jednom kad se adaptiraš na kiseline postaje slatko 😉 Vinski med.

Kamptal Riesling skoro fantastično pedantne strukture… „skoro“, jer postoje znatno ekstremniji rizlinzi, ali takvi nisu za svakoga ionako.

Minimalističko otapalo vinozne reske preciznosti koje ipak najbolje „svijetli“ unutar par godina od berbe.

Cijena: 80,50 kn

Leteće zlato? U vinariji Bibich se očito odlično zabavljaju 🙂 Monovarijetalni Skradinski Grenache, odnedavno Sauvignon Blanc (!?!) kojeg kao da je Cloudy Bay radio 😉 pa i pjenušac od Debita 😀 O nazivima etiketa da ne govorim, tu su Bas de Bas, La Sin i ovaj Mosca d`Oro, proizveden od selekcije izbornih bobica sorte Muškat (!?!).

Osim provokativnog imena, Mosca d`Oro ima još jednu sličnost s poznatom etiketom jedne od najvećih vinskih brandova na svijetu, Torresovim Moscatel Oro. Oboje su desertna vina. I tu sličnost prestaje.

„Zlatna muha“ u čaši nalik je tekućem zlatu, odnosno zlatnoj boji u obliku tekućine. Vrlo nedvosmisleno 🙂

Ono što donose prodorni mirisi muškata kasnije berbe i bagremov med na nosu, označava s druge strane potpuno nemoguću strukturu u ustima. Jest da je Skradin u pitanju, ali je ipak Dalmacija i desertni muškat s 16,5% alkohola ne bi bio veći mirakul ni da nije u 375 ml bočici.

Nema dovoljno tijela da bi bio težak, a ni dovoljno kiselina da bi bio pitak. Gorki bademi, zapravo gorka ljuska od kikirikija vlada finišem i povratnim okusom.

Moram priznati da ništa slično nisam probao i na tome svaka čast 🙂 Za vinske avanturiste prezanimljivo. Meni preprazno, samo zlatne šljokice sjaje… 83