Cijena: 34,49 kn (rujan 2012.)

Radni naslov glasi: Je li uspjeh jednog vina jedne vinarije neuspjeh Škrleta ili zašto mislim da je ovo krasno napravljeno vino, ali neprepoznatljiv Škrlet?

Citrusi koji brzo nestaju i pokošena trava na nosu, malo i bazge, stisnutost, miriši kao što pamtim Lebarov Sauvignon prije 5 godina što je super vijest za Sauvignon, baš i ne za Škrlet.

U ustima replika Adžićeve superpopularne regularne Graševine. Naravno, naglašeno – polusuhe 🙂

Znalački posloženo, s dosta umijeća i truda oko sklada strukture (valjda su jedino kiseline „škrletovske“, ali i one mi se čine više zelene negoli „sortne“), međutim osnovni problem je što najpoznatiji Škrlet na tržištu (!) sliči svemu samo ne „Škrletu specifične sortne arome“ kako je istaknuto na vratnoj naljepnici.

Još jedna naljepnica krasi butelju zbog koje je ovo vino i završilo na vinopijinom stolu. Usporedo s dobrom vijesti i osvajanju srebra na IWC-u pojavila se i sumnja kako je na ocjenjivanje poslano vino iz klonske selekcije, drugačije vinificirano od ovog koje se moglo kupiti već za Božićne blagdane.

Nakon što sam otvorio butelju teško mogu zamisliti drugačiji scenario. Miklaužićev Škrlet je samodostatno vino za cuganje koje mi ne znači puno i vjerojatno bi ga teško kupio i po ovoj realno vrlo konkurentnoj cijeni.

Vinski radler. Štuc. 79

Ponente. Zapadni vjetar. Tijekom nedavnog posjeta Wine station Trapan nagovorio sam vinara da mi pokloni povjerenje za dojam u kojem bi napravio paralelno kušanje različitih godišta Trapanove Malvazije. Umjesto posljednje tri godine, dobio sam čak šest. And the nominees are…

Trapan, Ponente, 2011

Njušim cvjetne arome Malvazije s jasnim voćnim akcentom, ali vrlo odmjereno kako na nosu tako i u ustima. Pravilno, unutarnji sklad strukture pruža više od osvježavajuće impresije mlade Malvazije. Kiseline bi mogli nazvati „gurmanskim“, pravog intenziteta, divno posložene i na svim pravim mjestima. Suhoća 13% Malvazije izvlači najbolje iz sorte, arome su fokusirane, s diskretnom „slanosti“ kao deskripcijom mineralnosti (morska sol), a uvijek prisutnom voćnom svježinom. Iznimno lijepa Malvazija, istančanog unutrašnjeg balansa i harmonije. Pri nižim temperaturama impresionirat će hrskavom svježinom, ali pri nešto višim će do izražaja doći besprijekorno skrojena struktura te idealan intenzitet aroma malvazije, čaj, pelud, začinsko bilje… 88

Trapan, Ponente, 2010

Jednom sam napisao da Malvaziju Istarsku doživljavam kao kategoriju za sebe, a Ponente me podsjetio zašto. Ipak, 2010. ne može sakriti tešku berbu te godine. Interesantno da su osnovni indikatori identični, suho vino s 13% alkohola. Opojni mirisi su tu, čak i bagremov cvijet i proljetna livada uz blage naznake neke herbalnosti, ali u osnovi je voće. Parfemskoj opojnosti unatoč i ova je Malvazija profinjena na nosu, skladnog intenziteta, donekle zavodljiva. Veseli kako je još nepogrešivo „svježa“ u ustima. Ali i usklađena, sve je donekle sjelo na svoje mjesto i zbog te uravnoteženosti danas je vjerojatno bolja nego prošle godine kad se očekivano najviše konzumirala. Citrusna esencija je zanimljiva. Skoro „crisp“ karakter. Zbog te zelene note ne znam je li u raskoraku ili u suglasju sa za nijansu zrelijim notama na nosu… 85

Trapan, Ponente, 2009

Dunje na nosu. Pekmez od dunja predivan je miris vina, citrusi, limeta i limun, travnatost, pa i mineralnost, soil-to-glass transfer koji nisam očekivao… skoro idealan nos Malvazije, apsolutno me oduševio. Na nepcu nježno, decentno, djeluje skoro krhko, ali struktura je poput paukove mreže, čvrsta i elastična, usmjerena u zaokruženi cjelokupni doživljaj koji je najvažniji. Lako se ispija, a time i lako uživa 🙂 I lagana uljnost i lepršavost i famozno uklopljene kiseline dopuštaju mineralnosti da dođe do punog izražaja. Premda su novije berbe bučnije i spektakularne na prvu loptu – ovo je vino. Uzvišen doživljaj… 90

Trapan, Ponente, 2008

Donekle slično 2009. Više tu ne vlada trivijalna voćnost već herbalno-mineralni momenti. Ipak postojana voćna osnova manifestira se kao kora jabuke, bez citrusne svježine. Ono što osvaja je potpuno vitalno vino pune 4 godine nakon berbe, zaokruženo, glatko i pitko, uz ugodno gorkasti povratni okus. Vrlo sočno, ali uglađeno, harmonično, aromatski usklađeno i odlično fokusirano. Profinjen doživljaj još uvijek mlade Malvazije, vitalne i žilave. 89

Trapan, Ponente, 2007

Zagonetan nos, vanilizirani cvijet i egzotični začin, minerali u dubini. Čini se u izvrsnoj formi! Slurp efekt 🙂 Nešto „slađa“, predivno dozrela Malvazija, vitalnih kiselina u žilavoj strukturi, arome zrele dinje i ogrozda. Još uvijek lagano i pitko, ali vrlo blaga senzacija oksidativnosti daje ton ozbiljnosti, kao da ne pripada karakteru vina već radije opuštenoj životnoj fazi u kojoj se nalazi. Ugodna viskoznost doprinosi ravnomjernoj punoći, ali jasan aromatski fokus sa sve naglašenijom mineralnosti tla najbolja je vijest. 89

Trapan, Ponente, 2006

Ovo je već „patina“ na nosu, teže medne note, cvjetna pelud, ishlapjela primarna voćnost. Stari, ali vrlo šarmantno. Kiseline su tu, malo ispale iz balansa jer se struktura ipak pomalo raspada. Unatoč tome, vrlo zanimljivo iskustvo. Premda u padu, slutim kako je to bilo fantastično vino. Puštam ga da se ugrije do sobne temperature ne bi li otvorilo novu dimenziju uživanja u vinu. Način na koji stari svjedoči o vrlo kvalitetnim i vrlo iskrenim vinima.

Cijena: 61,75 kn (rujan 2012.)

Pristupačna crvena Rioja u izvedbi vinarije Faustino Rivero 85% Tempranillo i 15% Garnacha. Zagasito crvene i relativno transparentne boje u čaši.

Definitivno „drugačija“ aromatika na nosu, gorka zrelost voća, šipak, rikola, tamno bobičasto voće.

Moštolika struktura na nepcu, brzo voće, acidična podloga, kratak i čist finiš. Hladna i voćna aromatičnost uskraćena kompleksnih aroma, ali suhoj Rioji s Garnachom tintom i 12,5% alkohola to niti nije ambicija.

Ono što bi nazvali tanjim tijelom nastupa prirodno u takvoj stilistici i osnovna fascinacija vinom je mladost tek naizgled poodmakla godišta. Zamrznuta mladost. „Tannin free“ iskustvo možda je bolje od drvenih tanina moderna Rioje?

84

Cijena: 39,98 kn (rujan 2012.) http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=321651

Novosvjetski klasik iz Srijema 🙂 Jednakodobro i bolje za iste ili manje novce. Već niz godina jedna od najboljih vrijednosti za novac u svojoj kategoriji.

Zrelo voće na nosu, suhe šljive i kupine, pekmez od borovnica. Bogat nos, ne preintenzivan. Štipanje alkohola primjetno tek nakon što se ugrije u čaši. Osim voća i jedna eterična, dobrodošla mentolasta nota.

Deklarirano kao suho vino, s dosta sočne slasti doduše… meko i podatno u gutljaju, vješto uravnoteženo kiselinama nasuprot slasnom tijelu s 14% alkohola i dobrodošlim naznakama oporosti kako bi doživljaj ipak bio vinski, a ne voćni sokić. Međutim, ti tanini su vrlo blagi i dodatno zaokružuju glatku teksturu Srijemskog crnjaka.

Bogato aromatično, u skladu s nosom, uz nešto više svježine i s tim u skladu ravnomjernim finišem. Idealno je blago rashlađeno, oko 16 stupnjeva. Vrlo samodostatno, ali zahvalan „začin“ većini tradicionalnih jela s crvenim mesom.

Još jednom Buhačev Merlot potvrđuje status uvjerljive vrijednosti za novac na domaćem tržištu.

85

Cijena: cca 50 kn (rujan 2012.)

Na samom kraju ljeta neočekivano otkriće. Stelvin+ navojni čep čuva zagorski pink rose, a ono što odmah sluti na dobro je deklaracija „suho“ i nijansa prema boji lososa.

Naglašeno resko voće na nosu. Čak i dobro rashlađeno, trivijalno zavodljive arome poprimaju obrise nezrele maline i vodenog sladoleda od jagode.

Struktura pregenijalna za rose, vinske kiseline Zlatarskog vinogorja toliko prirodno nose gutljaj da cure sline. Potpuno suhi rose potpuna tijela 🙂 Fenomenalno uklopljenih 13,6% alkohola. Vatromet voća u ustima. Izrazito naglašen voćni doživljaj, ali pun „prirodne vinske voćnosti“ s povratnim okusom kakav bi doživio nakon pretjerana uživanja u šumskim jagodama, bijelom grožđu ili crvenom ribizlu.

Neodoljiv rose. U svojem stilu, jedan od najuspješnijih ove godine. Sami vrh domaće ponude. Vinski Vrh 🙂

Našlo se dimljene pancete i mozzarelle uz koje je Bolfanov rose dominirao doziranom prodornošću. Da ne znam koliki je vinski fanatik, bilo bi mi sumnjivo ovo dobiti od Pattija 😉 Ovako, bravo i hvala Ti.

89

Cijena: 72,88 kn (rujan 2012.)

Prvo pitanje je koju čašu odabrati? Suhi Chardonnay sa svega 12,5% alkohola iz teške berbe, ali koji pokazuje dosta „buttery feeling“ na nosu zbog čega mijenjam čašu. Uzimam široku Chardonnay čašu. Sad je tu i zrela, ali reska voćnost, začini.

U ustima je mekano, zaobljeno i dugotrajno. Upravo onoliko „maslaca“ koliko je potrebno da upotpuni ili osigura šarm aromatskom doživljaju i upravo inteligentno balansirane kiseline koje uz jelo otkrivaju svoju „apetitlih“ prirodu.

Laganije tijelo, skoro asketsko u kontekstu Slavonskog Chardonnaya. Jabuka i breskva prezentiraju se poput začina. Ne toliko suho kao što pamtim godište 2008., ali bitno manje alkoholno i u cjelosti bolje vino. Ipak, bez finese idealno uravnotežene 2009., stvarno jednog od najboljih domaćih Chardonnaya.

Bilo je sjajno uz aromatičan tvrđi sir i premda nije osobito uzbudljivo za Galićeve standarde, uzorno i stilski prepoznatljivo Galićevo vino, ponajbolji Chardonnay iz Kutjeva i Hrvatske.

85

Cijena: 118,00 kn (rujan 2012.)

Monosortno crno vino s Goriških Brda iz obiteljskog podruma Erzetić, Cabernet Sauvignon koji je odležao godinu dana u amforama.

Na nosu se mogu osjestiti kupine, pekmez od crnog ribizla, klinčić i papar, ali i utjecaj hrastove bačve. Bez obzira, dekantiranje je preporučljivo i vrlo poželjno.

Stanovita tvrdoća na nepcu, ali i impresivno trajanje. Perzistentno, sa svojevrsnom težinom nespojivom sa strukturom tek srednje punog tijela i uravnoteženih 13,5% alkohola.

Neobične „gorkaste“, ali ugodne kiseline i skoro zelena taničnost za ipak dozrelu 2006. godinu i jedno vrlo školovano vino.

S vremenom u dekanteru (taložniku 🙂 postaje osjetno mekše i spremnije. Monosortni crnjak s Goriških Brda koja su međutim proslavile upravo kupaže i forsiranje terroirskog pristupa.

Vino koje zahtijeva malu adaptaciju kušača i neku prikladnu mesnu podlogu.

86

Cijena: cca 60,00 kn (kolovoz 2012.)

Pitam se je li ikad Toni probao ovo svoje vino iz neke čaše za Pinot Noir? Philipecz je staro Samoborsko prezime i već sam pisao o njihovom Bermetu kojeg je i Oz Clarke pohvalio, ali to nije tema.

Filipec potpisuje i neke samozatajne etikete standardnih mirnih vina od kojih je jedno kupaža sorti Zweigelt (30%), Pinot Noir (30%) i Cabernet Sauvignon (30%). Preostalih 10% je kupljena Frankovka, međutim ove tri sorte su iz vinograda sa Svete Nedjelje, ali ne one Hvarske, već Samoborske 🙂

Tema dana je upravo to vino, a i vinograd od niti pola hektara, ali s izrazitim mikroklimatskim razlikama. Konkretno, da bi se ostvarilo ravnomjerno dozrijevanje grožđa, trebalo je znati na kojim će dijelovima dozrijeti ranije, na kojima kasnije. Sortiment je i sađen tako da sorte ranijeg dozrijevanja zauzimaju one pozicije čija mikroklima kasni dozrijevanje u odnosu na pozicije na kojima se nalaze sorte kasnijeg dozrijevanja. Nije to neka nečuvena praksa, ali radi se o dosta fascinantnim razlikama na jako malom prostoru.

Osobno me jako zabavlja spoznaja da je Toni pokušavao dobiti vino poput tržišno uspješne Ciconie Nigre vinarije Josić iz Baranje, ne znajući da je već nadmašio samonametnuti uzor 🙂 Moram doduše zaključiti kako ta dva vina nisu za istu publiku i onaj tko neizmjerno uživa u novosvjetskoj voćnosti brzodozrele Baranjske kupaže neće uživati u Filipecovom Cuvee-u.

Ako išta, vino je rustikalno 😀 Godište 2009. do danas se posložilo i sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Struktura je skladna i možda ne daje previše voća ili cvijeća, ali zato daje vinoznost. Volim osjećaj da pijem vino, a ne parfimirani shake. Doslovno osjećaj kao da jedem „Izabelu“, ništa spektakularno, ali na neki način uzvišeno u svojoj poniznosti.

Jednom kad boraviš u Kempinskom, Radisson Blu, Grand Hotel whatever shvatiš da koliko god te rezidencije bile luksuzne, sve te sobe izgledaju isto. Prema istim specifičnim standardima osmišljenim za statistički prosjek. Dok ću i sam radije odabrati komfor koliko god konfekcijski bio, kod vina to nije slučaj. Vino može biti proizvod, ali može biti i puno više.

A pro pos diskusije oko ocjenjivanja… kako bi ocijenio vino koje ne bi prošlo osobito spektakularno na niti jednom konvencionalnom ocjenjivanju, ali meni je jako drago !?!

Meni pruža skroman doživljaj koji ima više duše od brojnih ušminkanih vina. Osjećaj poput skidanja kravate s vrata nakon cjelodnevnog sastančenja.

Okej, da se vratim na pitanje s početka, Zalto Burgundy će svakako prenaglasiti doživljaj i zato je za rashlađeni Cuvee Filipec idealna i svakodnevna univerzalka 😉 A usto i kakav masniji domaći zalogaj iz Samoborske tradicije. Pa po lojtrici gor…

Cijena: 35 kn (kolovoz 2012.)

Cijena Selekcija: 40 kn u podrumu (kolovoz 2012.)

Kosovec Ivan je zagovornik tzv. ekološkog pristupa vinogradarstvu zbog čega prakticira ručni rad u vinogradu i neintervencionizam u podrumu. Svjesno ne želi koristiti enološka sredstva, ne koristi niti selekcionirane kvasce, ne radi dodatne korekcije i filtracije. Sve to skupa je divno, ali kakva su vina?

Paralelno sam otvorio njegov regularni i djelomično macerirani Škrlet s oznakom Selekcija iz aktualne berbe 2011. Dok je većina ostalih Škrleta na tržištu vinificirana tako da se konzumiraju i potroše do nove berbe, Kosovčev Škrlet tek je nedavno napunjen u boce.

Na oko, Selekcija je neznatno punije boje, intenzivnije žuta, ali jednako bistro vino.

Predivna sočna svježina, specifičan miris, prirodni kvasci i voćne arome između dunje i jabuke obilježavaju regularni Škrlet.

Macerirani je identičan, ali dublji, raskošniji i za nijansu „slađi na nosu“ – nota dozirane rustikalnosti koja ga čini plemenitijim, izvornijim? Ili samo „maceriranim“ 🙂

Ali, kakav fenomenalan acid bite u ustima 🙂 Iskra svježine! Suh, neke divlje rizlingovske strukture sa sveprisutnim gurmanskim kiselinama koje čiste nepce i prekrivaju ga vinskom slasti kako bi pripremile vinopiju na kakav dobar zalogaj.

Macerirani je identičan, ali suptilniji, nježniji prema nepcu… donosi profinjenost na stol. Harmonično. Kompaktno. Skladno. Čvrste strukture „uz dodir macerata“. Uz suhi dimljeni evidentno domaći kravlji sir koji se mrvi od tvrdoće (najsličniji Dragecu) ovaj Škrlet je spektakl. Taj sir nisam probao od djetinjstva i vikenda koje sam znao provoditi u Turopolju. Nimalo cijenjen niti poznat, kao i Škrlet uostalom. Ipak, ovaj spoj jedno je od najuzbudljivijih doživljaja ove godine. Reskoća svježine kojom prati hranu je fantastična. Uz tjesteninu u umaku od svinjetine također izvrsno. Naresci, junejmit…

Najbolja stvar kod Kosovčevog maceriranog Škrleta je ta da se vino tek dobilo. Još je mlado i neki optimum će tek doseći. Bit će prezanimljivo pratiti što će se događati.

Usto je savršeno vinozno u najboljem smislu. Arome grožđa su dio cjeline neočekivanog otkrića. Škrlet, tko bi rekao? Poželio sam ga usporediti s mlađim austrijskim Gruner Veltinerima.

Premda pobjednika nema, dok je regularni Škrlet ipak najbolji dobro rashlađen, macerirani pruža gušt i na nešto višim temperaturama konzumacije.

Razmišljam, 4 plus…

Cijena: cca 50 kn kod vinara (kolovoz 2012.)

Po prvi put me dijete od nepune tri godine došlo tražiti da proba to što vrtim u ruci. Uopće nije čudno jer ni gusti voćni sok od jagode ne miriši ovako dobro, a i boja je privlačna tom uzrastu 😉

Dosta intenzivan miris, na pola puta između aromatiziranog kondoma i kašastog voćnog soka…

Vrlo pogođena vinozna polusuha struktura s tek nešto neprovrela sladora doprinosi dojmu punoće, a s 12% alkohola čini ga savršeno pitkim uz presudan utjecaj pogođenih kiselina koje ne dozvoljavaju doživljaju da pobjegne na slatku stranu.

Sirova voćnost i krepkost kiselina ne iznenađuju obzirom da je rose napravljen dominantno iz Terana. Rashlađen će osvježiti, ali i tjerati na još. Nema tu potrebe niti ambicija za velikom dubinom, ovaj rose jako je lijepo posložen i osigurava nepretenciozan gušt. Jedan od boljih takvih ove godine.

Minus 4.