Dnevnik vinopije

Cijena: 34,90 kn

Feudo Arancio je Mezzacoronina vinarija na Siciliji. Grillo je sorta, izuzetno zanimljiva iz niza razloga. Ovo je bio naš prvi susret, koji nije zadovoljio moju znatiželju.

Slatka zrela nektarina i marelica s mirisom tropskog voća. Miris nije napadan, ali je vrlo intenzivan i bogat. Sočna senzacija se potvrđuje na nepcu kao tipičan crowd pleaser.

Recpet je provjeren, granična suhoća bez zamjetne bljutavosti, puna zrelost, tijelo plus aromatičnost , naglašena tropicana na nosu, kiseline voćne i potpuno neprimjetne, 13% alkohola uklopljeno. Na prvu loptu, lijepo usklađeno. Na drugu, bez ikakve dubine. Ali, zato pristupačno najširoj zamislivoj publici.

Ostajem uskraćen za informaciju što je Grillo, osim materijal zahvalan i za pažljivu izradu vina ovako popularnog okusa. Ali ponesi ovo nekome „normalnom“ za poklon i kad ustanovi da nije iz Lidla, mislit će da je dobio nešto doista egzotično i superfency J ,oduševit će se sadržajem i zaključiti da je sigurno preskupo da bi si ga priuštio (a netko treba popiti i tetkov „delanec“) što je dobro jer nikad neće saznati „nisku cijenu“, zapravo adekvatnu ponudi u standardima razvijenih tržišta.

Najzanimljivije je što ispod sve ove površnosti, nakon što proradi na sobnoj temperaturi, pokazuje se nekim drugim vinom, znatno stabilnijim i strukturiranijim od očekivanog, ali nedovoljno za uspostavljanje drugačije kvalifikacije.

Eh da, i lagani grejpasti finiš se pojavljuje. Gdje sad da to ubacim u dojam kvragu? I da li je bitno uopće 😉

Cijena: 150 kn

3 sata u dekanteru i još uvijek „woody“ ludi provod nudi, ali uz dosta slatkastih voćnih mirisa, dosta pekmeza od višnje, a da još uvijek nije prezrelo.

Na nepcu koncentrirano, ali pitko, ne pretjelesno ili preteško, premda je Dingač prepoznatljiv po jednoj aromatskoj specifičnosti, uz gorke trave i kadulju.

Tanini još grubi, ali nisu predrveni, a vino je ionako premlado. 2012.?!? U podrumu Vicelić punjeno je kao suho vino s 14,3%. „Jabučne“ kiseline djeluju dosta uvjerljivo u smislu spontanosti pristupa u podrumu, s vjerojatno ranijom berbom vruće 2012.?

Ovako snažno „vatreno“ i pikantno vino traži jelo, „makar“ tanjur pun pršuta i tvrdog sira.

Cijena: 114,98 kn

Tamno crvene boje s patinasto-bakrenim odsjajem. Vino je došlo do te faze zrelosti prerano. Nije to do kiselina ili nepovoljnog pH. U cjelini, u suštini, htjelo je previše i prebrzo. Dingač bi te trebao okrijepiti kako hrana, tekući nutrijent… što ovo vino ne ostvaruje u dovoljnoj mjeri koja bi opravdala reputaciju i cijenu. Nije u tome ovaj Dingač nikakav izuzetak.

Ovdje je samo dosta naglašeno to da je vino još u „voćnoj fazi“, ali prezreloj. Nikad neće ostvariti uravnoteženu zrelost, barem ne bez da izgubi dušu pokušavajući jer sve se može.

Ono što ja ne mogu je vratiti 3, 4 sata unatrag i ne stavljati vino u dekanter. Jer bolje se držalo čim sam otvorio bocu.

Gorkasti tanini sitni, ali dosta stežu i dosta su drveni. Premda školovanje u drvu ne opterećuje niti na nosu niti na ustima.

15,6% alkohola čak i nije toliko problematično, ali starost jest. To je što je… Ima jedan više „metalni“ nego mineralni aspekt koji je ostao vinski neumoljiv i nakon 9 sati u dekanteru, ali što to znači kad je postalo prebrzo prestaro

Cijena: 45 kn

Nuićeva Blatina 2011. bila mi je izvrsna zbog čega sam imao visoka očekivanja.

Osjećam jednu kožnatu, tamnu notu u mirisu, taničnu zrelost i zemljanost na nepcu i naknadni acid kick… „metalno-tanični“ nar i čaj od šipka, s puno hibiskusa 😀

Sočna, otrežnjavajuće reska punoća, vino koje strukturom više podsjeća na sortimente Trentino-Alto Adigea nego osunčanog krša Hercegovine 😉

A pitko ko` Simon i Garfunkel kojeg današnje generacije poznaju samo kroz remikseve. Nema razloga da ne zavole i ovakvu Blatinu.

Bagrena lopta vinarije Nuić.

Cijena: 60,00 kn

Suho cvijeće, ogrozd, od citrusne svježine do citrusne „gorčine“ (korice naranče)…

Izrazita trajnost nakon gutljaja i zapravo i tijekom… dosta perzistentno, bogato tijelo omamljujućeg karaktera i sasvim ugodno uklopljenih 13,5% alkohola, neprimjetnih u konvencionalnom smislu topline na nosu i nepcu.

Zrelo prosušeno voće djeluje „južno“, a lagana pikava tekstura osvježavajuće dok lijepa uljnatost ispunjava i zaokružuje gutljaj.

Uz brancina sa žara s bračkim maslinovim uljem (prošlogodišnjim naravno, tnx Alejandro)…

Cijena: 60,00 kn

Ovo nije rose koji se ispija rashlađen. Voće već na nosu ima opojnu težinu primjerenu predbožićnom ugođaju. Suhi šipak.

Nađi starinski prešano ulje Oblice, dobar pšenični kruh i provjeri u što se pretvara ovakav rose. Mislim da nisam susreo niti jedan rose koji traži hranu kako ovaj. Kao savršeni umak. Sluzavi začin. Žele od jagode odekvatno opisuje „nježnu stranu“ Crljenka, dok glatki tanin pripada vinogorju Kaštela-Trogir iz kojeg dolazi.

Izuzetno zavodljivo za one koji ne žure, vino polaganijeg tempa u jednom od najljepših „otvaranja“ vina koja sam zabilježio… metamorfoza. Iz tvrde vinozne priče u šarmantnu ljupkost. Bez bljutavosti molim. Ipak je ovo Dalmacija 😉

Bez hrane na stolu je skoro gorko, a uz jelo postaje med. Prepuno boja. Limun žute kiseline, rubin crvena aroma, modro tijelo, tirkiznih 13.5% alc. 😀

 

Cijena: 44,90 kn

Još jedan primjer voćnosti koja nije niti banalna niti artificijelna. Sitno šumsko voće, malo „zaslađeno vrhnjem“, odn. drvenom bačvom. Moguće je, dakle 😉 vino čija voćnost djeluje itekako uvjerljivo uz svu buku i intenzitet. Jer Marzemino nije presuptilan 🙂  U ovom vinu voće je i primarno i sekundarno i legendarno, ali nije banalno.

Bez istinske kompleksnosti i transformacija u čaši koju nitko razuman niti ne očekuje, ali po cijeni koju samo velike količine mogu ostvariti.

Ostvaruje ono što razuman čovjek očekuje. Dovoljnu autentičnost tipične sorte Trentina. Pamtim poklon iz davnih dana. Sličan specifičan karakter, brisku reskoću, moštoliku strukturu, pristupačnu nepretencioznost i „seljačku“ jednostavnost… kad dodaš u jednadžbu kontrolu i barikaju Mezzacorone, stilska prilagodba je rezultat. Ali, svejedno me obuzela radost s čašom ovog Marzemina u ruci.

Spletom okolnosti, otvorio sam ovo vino uz svježe debrecinke i polubijeli kruh ispod peke. Zasigurno ne logičan ili idealan spoj, ali funcionira iznad očekivanja.

Veličanstven ditiramb u čast voćnosti u vinu.

Posebno me vesele tanini, čak su i oni razigrano voćni, kad ih se napokon nakupi dovoljno nakon 789og gutljaja 🙂 Stvarno gušt po globalno konkurentnoj cijeni, koji si planiram priuštiti ponovo.

Cijena: 44,90 kn

Prvi nos miriši kao neki kožni remen parfimiran borovnicom i malinom. Takvih ima na svakom ćošku siguran sam 😛

Na nepcu isto kao na nosu, ali prvo ide prpošno voće, zatim kožari „štavljaju svoje“ 😉

Britka svježina izvrsno uklopljenih kiselina. Malo vanilije, malo te šminke, neke prefine buradi za ovo zlo od sorte 🙂 To se ne uklapa, premda je jasno rezoniranje u vidu omekšavanja vina sorte Lagrein.

Tijelo ugodno klizi, čak prenježno. Gdje su ti čuveni lagreinovski tanini? Ovo je više „frutek“ s ipak spicy finišem. Uz kakvo srčano mesnije jelo, vino postaje „slatko“. Suha šljiva i metalni okus. Od Lagreina bi i očekivao mračne, zemljane i mineralne tonove.

A onda, s vremenom u čaši… poveže se. Nastaje kohezivna cjelina, čak i boja potamni. Uozbilji se i počne disati… malo drugačije od drugih vina. Malo po malo i supersitni tanini se počinju gomilati u ustima.

Premda sam zaključio kako sam daleko više očaran negoli razočaran, prije ću posegnuti za jednostavnošću Marzemina u ovoj priči.

Cijena: 100,50 kn

Žestoka energičnost Terana je kao duh u boci. Izlazi uz veliki „puf!“ i ispunjava želje. Posebno, ako su to želje za uvijek mladim, glomazno prezentnim, vinozno-voćnim prodornim mirisom.

Naravno i ako odiše bačvom s kojom se dobro slaže, premda su brojni uspješni primjeri u kojima Teran prosperira i bez drva.

Još je bolje kad se ta energija potvrdi u ustima, dodajući konkretnu težinu i tijelo gutljaju, pokoji žilavi tanin i urođeni acidičan karakter.

Posebno je zanimljivo kad ta „krv“ kipti pod nepcem (u okvirima stabilnog mirnog vina naravno), prinoseći pikavu teksturu u završni gutljaj, trenutak istine. A kad uz šumsko voće pokaže mineralnu stranu, metalni tonus, tenziju za nečim krvavo-mesnatim… želje su ispunjene 😉

Cijena: 79,90 kn

Na oko jasna transparencija. Cherry pie with cherry on top, vanilija od bačve ugodna i nešto topline (13% alc.) na višoj temperaturi konzumacije, kad se ugrije u čaši.

Arome su nježne, suzdržane, ali dominantno voćne. Nema onog tijela prethodnih berbi, ali to tijelo je čak opterećivalo. Ovo je uravnoteženije vino, s food friendly kiselinama hladnijeg karaktera. Skoro prodorna svježina, fluidna tekstura i za pojmove domaćeg konzumenta, lagano tijelo, zahvalni su za solo pijuckanje kao i uz pečenu kobasicu.

Jer lagano ne znači „tanko“. Struktura je čvrsta, vino se dosad već opustilo, smirilo, produbilo i zaokružilo. Posebno s vremenom u čaši postaje hladni „čaj“ od šipka i sušenih šljiva i brusnica.

Uz predjelo, uz glavno jelo i uz tvrdi parmezan sir – podjednako zahvalno i, da nije jedne naporne gorkaste note u retru, bio bi mi ovo najuspješniji Solum Cab dosad.

Za razliku od Chardonnaya, sve Solum Cabove doživljavam istovjetnim, uz varijacije na temu ovisno o obilježjima berbe, ali te razlike koliko bile primjetne, zapravo su efemerne. Potpis autora ovdje je najistaknutije obilježje.