Dnevnik vinopije

Prevario sam se. Svi su izlagači toliko štreberski donijeli isključivo, ali isključivo ružičasta vina. Kakvi papci. Kakvi mamini sinovi. Kakve šlaponje… srećom su mnogima bile „ljepše polovice“ na štandovima dok su oni jamačno brali ruže povodom Dana žena 😀

Ali kakva vina… koliko različitih, svako na svoj način posebnih i koliko općenito ružičastih vina.

Vinari Istre skoro svi odreda izvrsno koriste prirodne pogodnosti svojeg podneblja i vješto vinarenje za pravljenje ozbiljnih rose vina.

Zagorje mi postaje omiljena rose asocijacija. Uz Bolfanov, meni jedan od najdražih rosea Hrvatske, novi Petrač rose je izvrstan!

 

 

Plešivica, uz provjerene igrače, tu je bilo zanimljivih stvari poput rose-a iz Sivog Pinota ili Portugisca. Jako zanimljivih.

 

 

Toni!?! Pardon, Philipecz 🙂 Najozbiljniji poluslatki rose ikad. Molim jedan uzorak za dojmove ako nisi sve popio zlikovče 😉 Svijet mora saznati 😀

Veliko, doista pozamašno u smislu količina, ali možda i najugodnije iznenađenje… Laguna!?! O da, suhi rose više nije isključivo Cabernet Sauvignon i izvrstan je, dok sam se po Ružu Porečku vraćao tri puta. Hik!

Volarević s Komarne jedno je od malobrojnih Dalmatinskih rose-a koja su nastupala. Primjetio sam, naravno, Spožu, ali dalje od toga ne pamtim… Što se Volarevića tiče, eksperimentiranje s drvom čini se logičnim, ali ne funkcionira u stvarnosti, dok je regularni rose jako jako dobar. Baš jako dobar J

Ipak, tri su vina bila na jednoj sasvim drugoj razini (osim Billecart-Salmona kojeg Dino, naravno, nije otvorio, barem ne dok sam ja bio). Ta tri vina su Rose 2009, Rose 2008 i Rose 2007. Sva tri od istog vinara – Roxanich. Ovo nisu vina koja bi preporučio baš svima. Bez uvrede, ali očekivana reakcija ljudi je „tri vina, četiri mane“ i slično tome… Vjerujte mi, ta tri rose-a su kao vino u svojoj cjelovitosti i onome što predstavljaju, uvjerljivo drugi svijet od svega što se tog dana uopće moglo zateći u toj dvorani. Nešto što bi možda prepoznao Mimara u čijem smo muzeju bili. Doživljaj koji će neopterećenog uživatelja transformirati u drugi svijet.

Kao usotalom i drugi Pink Day u Zagrebu, ljeta gospodnjeg 2014. Neka nam svima cijela godina bude ružičasta kao taj dan. Može i boja lososa 😉

Cijena: cca 12 Eur

Već na nosu jasan identitet. Jasnoća uvida. Ne želim to zvati mineralnim potpisom jer riskiram iscrpljujuću diskusiju. Ali je jasno da ću upravo probati vino s dubokim korijenima. U tlu, u tradiciji, u kulturi iz koje dolazi i koju prezentira bolje od ijedne turističke ture.

Salinitet, list rajčice, oklop školjke. Kameni karakter koji mijenja i način na koji se prezentira voćni profil… Vrlo smooooth nastup u ustima. Vino cjeline. Samoodrživo. Uravnotežena struktura se podrazumijeva. Apsolutni sklad sa svrhom prenošenja „true Soave“ doživljaja.

Posvećenost i povezanost obitelji sa Soave kroz dekade i dekade stvorilo je preduvjet za „vino s dušom“. Da su 1901. konzultirali enologiju, pitam se bi li kupili „Calvarino“, danas ishodišni vinograd Soave Classico zone. Pitam se bi li im struka objasnila kako Garganega i Trebbiano di Soave nisu sorte velikog potencijala za suho bijelo vino, ili nisu aromatične ili poluaromatične ili već što…

Zato danas mogu u osobnoj karti vina napisati „Defence method: Holistic, low environmental impact approach to pest control.“ Kao što je organoleptički ovo vino puno više od banalnog „fresh, flowery with aromas of elder, lemon and cherry…“ tako je i puno toga iza riječi „Holistic“. Pravi, istinsko, vinozno, vinsko vino! The vino za Soave. Može ti se sviđati ili ne sviđati osobnost, ali bar ima osobnost i vino ne bi trebalo biti niti milimetra drugačije. Nek mi netko kaže koliko je to onda bodova?!?

Znam da bi se svidjelo i preminulim Gustavo i Fausto Pieropanu i to mi je dovoljno za srce puno radosti.

Cijena: 45,50 kn

Mekano drvo nježno zakružuje punu zrelost voća. Miris nije kompleksan. Očarava svojom jasnoćom i otvorenošću. Crveno i plavo bobičasto voće.

Artizanalni, „domaći“ karakter osjeti se tek u ustima. Neanestezirana, nemirna cjelina puna života. Bogatstvo uvjelrjivih aroma, bez težine…

Čaša puna vina, alkohol „nebitan“ (12,7%), pravi karakter… razvidan 🙂

Štrudla s višnjom koju je pravila baka od ručno rađenog tijesta. Stare traperice koje najviše voliš…

Intenzitet, odnosno prodornost ne dolazi iz koncentracije ili prezrelosti. To je konzistentnost aroma čiji se opojni učinak multiplicira… uravnoteženost strukture. Ponosan sam na ovo vino kao da sam ga ja radio. Napokon, dostojna Frankovka.

Znam da ovakvo vino zaziva kakvu domaću kobasicu, ali imao sam nešto osobito pri ruci. Livarot. Slana narančasta kora poput stakla u inače mekoj teksturi. Washed rind cheese mi škripi pod zubima. Normalno da se jede kora i dobro da nisam pojeo i kutiju 🙂 Legendarni Livarot dodaje vinu taj „barnyard“ koji mu „nedostaje“ 😉 Onaj „merde“ vonj koji voliš ili ne voliš, a većina pravih ljubitelja sira, odnosno ljubitelja pravog sira …obožava.

Cijena: 56,75 kn

Ostavljeno dva i pol sata u otvorenoj boci. Gdje ima dima ima i vatre 😀 U ovom slučaju ne znam baš za vatru jer nikakva vrućina alkohola tu ne smeta, ali nakon prvotne zadimljenosti od školovanja u drvu, začinjenost je ta koja obuzima šnjofača. Izrazito spicy karakter.

Višnja je najizražajnija u voćnom profilu, ali opet… taj začin. Vino je prožeto njim.

Kiseline anestezirane, ali vrlo prisutne, ugodno raspoređene premda „poluprobavljene“. Tanini drvenasti, brašnjavi, ali zreli.. Aromatski skop izuzetno zanimljiv. Bordoška kupaža (Cabernet Sauvignon i Merlot) Imotskoga krša oplemenjena lokalnim Trnjkom i Vrancem.

Ima nešto tog kamena i sunca… i to ne u banalnom smislu alkohola koji su pristojnih 13,5% btw. Izrazito ozbiljno, suho iskustvo. Dovoljno mekano, sočno i pitko unatoč. Inox karakter ipak nekako dominantan. Gruba ljepota. Ovako osebujno nije za svakoga, ali meni već neko vrijeme jedno od ponajboljih vrijednosti za novac.

Cijena: 49,98 kn

Floralnost, breskva i tropsko voće, ali naglašeni muškatni mirisi grožđa…

Namjerno zaustavljen ostatak sladora i čak malo zadržanog CO2 za muzirajuću teksturu. Očita inspiracija Muscat d`Asti uzorima 🙂 Doduše, uz nešto više alkohola (12,6%) u režiji vinogoja Zlatar 😉

Odlično nivelirano kiselinama, ostavlja jabučno-voćni koktel u ustima… apsolutni hit za sve koji „ne piju vino“. Preobratitelj. Univerzalno dopadljivo, osim ako nisi uvjereni gemištarac 😉 Vješto posloženo, zarazno pitko i cjenovno pristupačno. Barem bi trebalo biti.

Umjesto moscato bianco, muškat žuti smije se iz ove prpošne čaše. Rashlađeni stimulator za čašu više. Pa još jednu…

Da je dodatno up-lifting poput Pijemontskih uzora, bio bi oduševljeni vinopija. I ovako, jako dobar posao. Pijemo i bez Pijemonta 😀

Naravno, ovo nije ozbiljno vino i ne treba to ni biti. Jako je uspješno u onome što jest. Neopterećen užitak.

Cijena: 45,98 kn

Brusnica, višnja, profinjen miris još uvijek mladog Merlota. Dodir drva divno zaokružuje i čak naglašava voćni aspekt. Intenzitet zavodljivo suzdržan, lijepo se naglašava vrtnjom u čaši i tada se može detektirati i korica naranče i nježne papreno-začinske note.

Sočan vinski poljubac raspršuje se ustima. Gutljaj nakon kojeg slijedi drugi. Harmonično, uravnoteženo suho crno vino Podunavlja s 13,5% alkohola. Istaknuti fruity, ali i skriveni „dirty“ karakter 😉

Izvanredno dobro raspoređene kiseline neprimjetno podižu na svim pravim mjestima. Tijelo nastupa opulentno, ali i iznimno pitko. Cjelina zaokružena. Vremenom, ali i podrumarstvom. Glatki i mekani tanini, trajan aftertaste s mentolastim retrookusom.

Izvrsna berba jedne od najboljih vinskih vrijednosti koja se može platiti u kunama. Uvjerljivi pobjednik blind usporedbe svih dostupnih crnjaka ove i više cjenovne kategorije i istaknuti razlog zašto Podunavlje valoriziram prema ključu – prvo Erdut, zatim Ilok, Baranja na trećem mjestu.

Cijena: cca 25 Eur MPC

Punokrvni di Cialla Refosco. Sottozona Cialla, Colli Orientali del Friuli. Boca označena 0752 od ukupno napunjenih 3127 butelja, 300 magnuma i 24 jeroboama.

2 sata dekantiranja i još je jako zatvoreno, vrlo koncentrirano na nosu. Neprozirna tamna boja i ljubičasti obrub.

Šumsko voće i papar, nešto zemljanih tonova… koji u ustima ostavljaju izrazito snažan mineralni pečat! Vrlo vinski. Vrlo „…di Cialla“, subzona prirodne uravnoteženosti koju je očuvala obitelj Rapuzzi.

Čak i ovako mlado, odnosno prerano otvoreno i još koncentrirano, vino je skladno, s „refošknim srcem“ i vinoznom dušom.

Rijetko se na ovim prostorima susrećemo s vinom s 12,5% alkohola koje ovako „udara u glavu“. Tijelo koje opija, struktura koja ispunjava usta na pravi način. Prvi sloj kiselinama nošene mineralnosti. Drugi sloj mesnatosti koja ne opterećuje. Treći sloj tanina koji ostaje kao talog nakon gutljaja, polako se topeći i produžujući i transformirajući sami završetak…

ali sve je to tek sjena nevjerojatno snažne mineralnosti u vinu. Primjer kako izgleda informacija iz tla u crnome vinu.

Grana Padano tvrdi sir iz parmezan obitelji lomi se poput vapnenačke stijene. Rastresitost, zrnatost i slanost uz bagremov med kao paradoksalni kohezivni moment svejedno su „slabiji“ od Cialla Refoška. Nekako ipak naglašavaju inherentan acidičan karakter Refoška i tako traže „čašu više“.

Cijena: 274,98 kn

Pjenušac iz amfore i to prave gruzijske „kvevri“. Ujedno brut nature, dakle bez dodavanja ekspedicionog likera. Plus „vintage“, što je možda manji kuriozitet u kontekstu ionako.

50% chardonnay 50% stare plešivičke sorte iz 80-godišnjeg vinograda.

Fermentacija u amforama s 6 mjeseci maceracije i 18 mjeseci u velikim drvenim bačvama.

Otvorio sam to čudo prirode. Ili čudo obitelji Tomac. Uglavnom, čudo 😀

Dunja, duhan, crnogorična smola…

Čaša je Riedel Vinum Extreme za Crni Pinot jer takvu i Tomčevi preporučuju uz ovo čudo.

Nakon gutljaja osjećam se ponovo u prvom osnovne kako upisujem slova između dvije crte.

Odakle krenuti? Je li pjenušac? Ili je macerirano, „narančasto“ vino? Ili vino iz amfore kao opet poseban specifikum? Ili vieilles vignes? Ili sve to istovremeno.

Odakle krenuti? A opet nije toliko zagonetno. U njemu je lako uživati. Jasno, tko voli sofisticirane arome neuobičajenog utjelovljenja 😉

Jedan trenutak mislim da srčem oksidirani delanec dvije godine nakon isteka roka trajanja. Drugi trenutak mislim da žvaćem zlato i hrđu nekog „ručno rađenog“ Šampanjca degoržiranog prije taman toliko vremena da je još u voćnoj fazi.

Donat MG meets kvasac 🙂 Priznajem. Izgubio sam. Odnosno, odustao od želje da pročitam, da pod svaku cijenu doživim vino i prepustio sam se doživljaju. Onim čime me vino ispunilo ne mogu prenijeti, a čuđenje i smirenost je jedina reakcija.

Uz karakteran pjenušac iz amfore – karakteran sir. Izbor je pao na Comte. Ono što obožavam kod ovog sira je način na koji „isparava“ arome u nos dok ga žvaćeš. Planinski, špiljski, skoro kao da je od kozjeg mlijeka, a ne kravljeg u tom smislu. Drevan sir, unutar AOC regulacije, zaštićenog porijekla, tradicionalna asocijacija uz (danas sve „hipsterskiji“) opskurni Savagnin regije Jura, međutim uz Plešivičke sorte u ovakvom izdanju odigrao je također jako zanimljivo.

Cijena: 54,98 kn

Harmonious and pleasant cup of joy. Goes well with fish. Goes perfect with friends.

Zgodan podsjetnik kako je vino i društveni fenomen, ne samo gastronomski preduvjet.

Žilavka 2012. na tragu je prve Krš Žilavke koju sam otvorio, berba 2009.

Isprva je tu poljsko cvijeće i potpourri, sušeno bilje i vegetabilnost, dok je u ustima pomelo, grejp i slanost.

Struktura počiva na kiselinama i suhom tijelu s uklopljenim alkoholima (13,6%). Tvrdi južnjački karakter koji ne pada teško zbog usklađene cjeline i slana slast prisutna u svakom gutljaju.

Još uvijek jedina prava pratnja štrudli od kopriva sa sirom ili domaćoj zeljanici, premda goes perfectly with… a još je bolja kad se malo opusti, dan nakon otvaranja recimo 🙂

Cijena: 99,98 kn

Nigra Virgo Revolution u embrionalnoj fazi pametno je malo prozračiti, idealno dekantirati koji sat da se „ocijedi“, opusti i omekša. Vino je kao kupaža sorti Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah i Teran odležalo 12 mj u francuskom barriqueu.

Arome novog godišta izrazito su koncentirane na nosu. Kupina i crni ribizl, uz peckanje 13% alkohola.

Na nepcu pristupačnije. Mineralna osnova koja se lijepo detektira u još sirovoj, ali dobro posloženoj strukturi uklopljenih kiselina i usitnjenih tanina.

Naravno, dosta ekstrakta. Ta punoća tijela, a vino čvrsto poput kosti i dovoljno gusto da bi mogao zaliti bombonieru pralina s njim, a opet nekako pristupačno.

Farbač jezika slan poput suza, s blistavom iskrom… topla priča sa dugotrajnim završetkom.

I očekivanim dodatnim razvojem u boci.