Cijena: 69,99 kn (listopad 2011.)

Nakon Sauvignona i Traminca, Rajnski Rizling iz podruma Mladine na Plešivici. Ovo vino sam dobio na nekom društvenom događaju i sjetio se poluslatkog Sauvignona berbe 2009. Svaka čast na hrabrosti. Sve u svemu, a obzirom na ono što pamtim od Mladine prije nekoliko godina… recimo da je Gaj stao tome na kraj 😉

Rizling šnjof, šnjof!?! „Fuj slatkasto grožđe“ 😉 Nevjerojatno kako isti doživljaj može izazvati potpuno suprotne reakcije ovisno o očekivanjima, ambijentu, društvu, odabiru hrane itd. Ovakav izričaj nije nepoznat za mnoge Rizlinge. Zrele dunje i skoro muškatno grožđe na nosu dobro je sjelo u tom trenutku. Znatno bolje od citiranog komentara. Nenametljiv, a opet aromatičan šnjof od kojeg procure sline.

U ustima je jasno kako se još uvijek vino treba posložiti što je zapravo jako dobar pokazatelj. Lagani raskorak između sladora i kiselina prevladava u smjeru „slađe“ stilistike… nešto što dobro prolazi i konzumenti traže. Meni bi možda bilo draže prepoznati nešto što samo ja mogu razumjeti i voljeti, ali tko mi je kriv. Eh, da… s 13,3% alkohola unutar prihvatljive razine za Plešivičko-Okićko vinogorje 😉

Dakle, polusuhi izričaj ne mora uvijek i nužno značiti „maskiranje“ i ovo je jedan vrlo dobar i britki rizling koji će se još posložiti u boci. Neusporedivo zanimljiviji od posljednjeg Mladininog kojeg sam probao prije Gaj etikete. 3 s plusom.

Cijena: 104,98 kn (02.09.2011.)

Nije prvo vino koje sadrži sortu CAbarnet, ali jedno od rijetkih koje ima isti lapsus i na prednjoj i na stražnjoj etiketi. Unatoč tome, iznenadio me i svidio mi se dizajn boce premda sam prvi put Nagual pročitao „Nazgul“ (utvare Prstena). Taj „prvi put“ je bilo na nekoj davnoj degustaciji i vino je bilo prenespremno, ali jednom kasnijom prilikom zaključio sam da bi se možda isplatilo probati… jelda Patti 😉

Grand cuvee Cabernet & Merlot vinogorja Slavonski Brod nadahnuta, ali rizična vizualna identiteta dolazi u dobro opremljenoj impresivnoj butelji s debelom kositrenom folijom na vratu. Pluteni čep vrlo visoke kakvoće, ali koliko god bio glomazan, čini se nedovoljnim za ovu bocu koja je također neuobičajena. Dodatno je neuobičajen burgundski oblik butelje za tradicionalno bordošku kupažu.

Vino u čaši djeluje masivno, impresivne neprozirnosti, crno s tamnoljubičastim odsjajem.

Šnjof, šnjof?!? Pravi parfemski nos! Intenzivan i pun floralno-voćnih mirisa. Zatim papar, duhan, ali i dosta topline. Sve u svemu, strahovito obećavajući nos.

Srk, žvak, gut!?! Kao da još nije potpuno spremno, još malo prezeleno. A možda nije u tome stvar 🙂 Umjesto obećane tjelesine „šupljina“. Ali je „omot“ toliko predivan… Svakim novim gutljajem dodatni sloj tanina se taloži na nepcu, ali nisu tanini ti koji su zeleni već kiseline, što je zapravo dobra vijest. Više nezgrapno negoli robusno i svakako više neobično negoli harmonično, ali ipak mi se poprilično svidjelo! Možda baš zbog slatkastog tanina u povratnom okusu ili nečeg trećeg…

Obzirom da sam u spomenutom kušanju s Pattijem donio crni Boškinac za usporedbu Hrvatskih bordoških kupaža, tada sam ipak dao prednost Boškincu. Ostajem pri tome i stoga 3do4.

Volio bi znati koja vam je Hrvatska bordoška kupaža najdraža od onih koje ste probali, ne mora biti iz 2007.?

Cijena: 54,98 (05.08.2011.)

Barrique i Sur Lie, Chardonnay Kutjevački. Čak se i rimuje 😉 Ono što u toj jednadžbi čini razliku je Bartolović.

Zagasito zlatnožute boje u čaši…

Šnjof, šnjof!?! Tko voli pržene bademe eto veselja, ali i dim, slatkasto-gorkasta težina vanilije, teške floralne arome… očito sam dovoljno rashladio butelju da se ne osjeti nemalih 13,4% alkohola i možda nešto spaljeniji hrast.

Asketsko vino koliko i ćevapi punjeni kajmakom 🙂

Srećom, u ustima je daleko više po mojem guštu. Čvrste kiseline, puno voćnije, „surlijevski“ lijepo oplemenjeno tako da pruža jedan zaokruženi doživljaj uravnoteženog osvježavajućeg bijelog vina s ipak jasnim sortnim odlikama Chardonnaya. Bez maslaca na moje veselje 😉

Ugodno pitko, glatko s veselom voćnosti iz dubine. Bačva koja se vraća u povratnom okusu, a sve između je izvrsno! Tako da je sve u svemu ovo bio popriličan užitak i smisleno vino. Više fokusirano negoli raskošno ili kompleksno iskustvo, ali gastronomski vrlo zahvalno recimo.

Cijena: NA (rujan 2011.)

Josip od Josipe 🙂 Rose Hvarskog vinogorja, pretpostavljam nastao klasičnim odtokom viška crnog vina. Jarke rubin crvene boje. Pio sam zvanično crna vina s manje intenzivnom bojom.

Šnjof, šnjof?!? Šumske jagode i gumeni bomboni, određena rustikalna nota… fantastičan nos!!! Malo topline doduše izbija, premda je tek 12,8% alkohola. Sumanuto ohlađeno dakle nema greške 🙂

Srk, žvak i gut!?! Hm, hm, alkohol bi mogao biti bolje uklopljen… kiseline skroz dobre, ali nedovoljno da „ožive“ pomalo umornu prezentnost. Aromatski zanimljivo i usklađeno s nosom, ali bez te note užitnosti. No, nakon četvrte čaše pokazuje se sve boljim i konkretnijim 😉 Blagi metalni prizvuk u aromatskom doživljaju ne uklapa se u priču.

Svejedno zanimljivo, idealne suhoće i ekstraktnosti, negdje između onog što doživljavam tradicionalnim opolom i današnjih aromatičnih dalmatinskih rose-a…

Lijep cvijetak, a ja ću biti zanovijetak jer više mi miriši kao plastično negoli pravo cvijeće, ali svejedno mi je izvanredno sjelo. Poželio sam neke suhomesnate nareske, salame i slično uz ovo. Strong stuff. Možda nisam trebao taj dan gledati Good Year, baš me zapalilo za “Provansalski rose” 😉

Cijena: 219,90 kn (rujan 2011.)

It`s a wine geeks dream 🙂 Prvi put probao sam je na Zagreb wine gourmet-u 2010. i bilo mi je prečudno… međutim, danas se moram pridružiti unisonim hvalospjevima.

U amfori je 50% chardonnaya i 50% starih sorti Plešivice iz preko 70 godina starog vinograda! Nitko ne zna koje su točno sorte u tom vinogradu, ali poznato je da su tu Plavec Žuti, Šipelj, Crveni Veltlinac… već ta informacija stimulativna je za prave wine geekove.

Ali to nije sve 😉 Nakon 6 mjeseci maceracije, fermentacija je dovršena u amforama zakopanim u tlo. Nakon strpljivog odležavanja u amforama, vino je dodatnih 18 mjeseci dozrijevalo u drvenim bačvama, ali ne u malim baricima, već velikim bačvama zapremnine 2000 litara. Nefiltirano je punjeno u butelje od kojih je jedna završila na vinopijinom skromnom stolu na čemu zahvaljujem audiofanu, mom ambasadoru Tomca 😉

Poput zrele dinje, svijetlo narančaste boje u čaši.

Nos sluša simfoniju nepoznatih zvukova, tonova i šumova, mirisa i akcenata, aroma i ljepote. Ne djeluje nimalo teško što zna biti slučaj s ekstremnim vinarenjem, već uspavano. Polako se budi i postaje sve dublje i još kompleksnije. Nedokučivo.

Srk, žvak, gut!?! Stvarno, piti ovo vino u veljači 2010. i to usput na festivalu notorni je propust. Tek sad spremno je za uživanje i tek sad sam i ja sam spreman za uživanje u njemu. Distancirana, ali čvrsta mineralna signatura na kojoj počiva takva konstrukcija koju ne želim niti pokušati opisivati zbog visokog rizika prozaičnosti. Npr. osjećam se glupo dok bilježim da se Chardonnay „nimalo ne osjeti“. Suvišna konstatacija gubi svaki smisao u ovom slučaju. Suodnos komponenti daje novu definiciju pojmu čarolija. Britko, žitko i pitko 😉 Najmanje zbog tek 12,5% alkohola, već zbog „prirodnosti“ koja ga prožima. Zbog uravnoteženosti na jednoj višoj razini. Teško je reći je li ovo vino prošlosti sukladno tradiciji kojoj su mu pristupali stari Rimljani ili budućnosti u kojoj će naturalni izričaj bivati sve popularniji.

Međutim, Amfora nije vino koje će se odabirati uz neko jelo. Ono je zvijezda večeri za koje će se osmisliti posebno jelo. Pada mi na pamet cous-cous s rakovima u blagim orijentalnim začinima i kojom datuljom za desert 🙂

Samo postojanje ovog vina oplemenjuje Svijet, a konzumiranje ovog vinopiju. Napomena – sobna temperatura! Samo tako moguće je doživjeti ono što sam zabilježio kao „vinska esencija obložena bijelim taninom“. Nazdravlje!

Cijena: 15 kn u podrumu (rujan 2011.)

Cijenjeni auditoriju, dragi vinopije i prijatelji, s grandioznim oduševljenjem i neskrivenim ushitom predstavljam – juricu 🙂 Tko prati zna da je jurica bio jedan od sudionika neugodnijih thread-ova na ovom blogu. Jedini komentator kojeg sam morao sputavati jer je bio na rubu „zabrane“.

Kako je došlo do konflikta manje je bitno od činjenice da se većina dobro zabavljala na tuđi račun. Pokazalo se kako je jurica domaći garažist i obzirom da mi je ipak poslao nekoliko svojih butelja, nagovorio sam ga da mu objavim dojam.

Potajno sam se nadao da se moguće radi o spektakularnom vinu, ali ništa manje kontroverzan neće biti niti ovaj dojam. U konačnici, radi se o počecima rada u podrumu i količinama dostatnim za osobne i potrebe šire obitelji te koje uopće nisu namijenjene prodaji.

Regent cuvee je ravnomjerna kupaža sorti Zweigelt i Regent iz Zelinskog vinograda.

Ljubičaste boje, sok od cikle na prvi pogled.

Šnjof? Nije vino za veliku čašu 😉 Nikako nisam mogao “uhvatiti” mlado voće koliko god sam “slušao” vino… neprestano je izmicalo, a dosadni podrumarski vonj u ipak prihvatljivom obliku je ustrajao. Međutim miris mladog crnog vina je tu, definitivno više nije miris na “mošt”, ali nije niti još aromatski sazrio. Daje naslutiti tek nešto izraženije kiseline…

Srk, žvak, gut!?! Tanko tijelo, ali koje odgovara strukturi. Zapravo iznenađujuće dobro strukturirano. Kiseline ipak ne odskaču. Šteta 🙂 No, dovoljno frizzanteovski britko da ispere kakav dobar buncek hruskave kožice ili sličnu “domaću” klopu. “Aromaticaly challenged” ipak… uvijek se sjetim jednog crvenog Sancerrea koji je bio doslovno proziran i najtanjeg tijela koje pamtim, ali je aromatika bila sasvim dovoljno prezentna. Dakle, da je malo više Zweigeltovske drskosti, imalo bi dovoljno karaktera.

Sve u svemu vrlo solidno za 2 do 3. Negdje između vina za svadbe i ode ruralnom životu. Da mi ga u nekoj gostionici donesu kao “kućno vino” vjerojatno bi bio ugodno iznenađen. Svadbe da ne spominjem 😉

Veselimo se novoj berbi 🙂

Cijena: 114,90 kn (02.09.2011.)

Jedno od vina sa zasluženim kultnim statusom i ponajbolji Cabernet Sauvignon u Hrvatskim okvirima je Coronicin Grabar. Preporuka je dekantirati ovo vino, ali nisam to učinio obzirom da sam poželio pratiti eventualni razvoj znajući da ću provesti večer u društvu Grabara.

Slojevito na nosu, skoro slatkasto svježe voće (višnja, šljiva, kupine), zatim ne zadimljenost već tamjan, začini… uz dašak topline. Besprijekorno čist nos. Skoro mi nedostaje neka rustikalnost. Kao da je Coronica odlučio napraviti savršeni Cabernet Sauvignon, a ja bi radije savršeni Grabar.

Ipak, fenomenalan nos uz daleku naznaku nečeg tropski osvježavajućeg (arancini ili nezrele marelice) a što se potvrđuje na nepcu.

Srk, žvak, gut!?! Suza! Perfektno. Mlado i uznosito, ali plemenito… ne preveliko, idealno. Naravno, tko ima uvjete sačuvat će ovo vino i ne otvarati još deset godina. Osobno, da imam neki podrum stavio bi u njega karton i otvorio butelju svake dvije, tri godine.

Da pokušam objasniti strukturu… životvorne kiseline, slasna suhoća, nježni aromatični i mentolasto hladni tanini…see what i`m doing here 😉 Ovo je ozbiljno vino. Ovo je kultura umjerenosti, odmjerenosti, smirenosti. Ne mogu niti opisati oduševljenje sadržajem u čaši, a same naznake skore zrelosti izazivaju zazubice.

Gastronomski, ne znam uz koje jelo ne bi poželio ovo vino 🙂 Idealan Cabernet Sauvignon prema mojim afinitetima. Nikad nisam mislio da ću napisati „joie de vivre“ u dojmovima, ali energija Grabara čini ovo jednim od rijetkih prikladnih trenutaka.

Cijena: 114,98 kn (05.08.2011.)

Ovo sam čuvao za neku posebniju priliku uvjeren kako će ovo godište biti na tragu 2005. Već je intenzivna boja u čaši sugerirala nešto drugo, dakle puna zlatno žuta nijansa.

Šnjof?!? Na nosu se realno ne osjeti peckanje alkohola koliko težina. Težina na nosu, osjećaj da će te čaša srušiti na pod. Aromatska bomba za prehlađene. Zrele marelice i breskve su još najnježnije asocijacije, floralni cvijet bagrema najintenzivniji, a prisutne su i arome predikata, čak maceracije premda Gran Malvazija nije posebno macerirana koliko znam…

Srk, žvak, gut?!? Hm. Hm hm… Tih 14,8% i u ovako školovanoj Malvaziji se ipak negdje moraju pojaviti. Meni u želucu. Aftertaste dubok do želuca, ali prži lagano 🙂

Ekstremna nježnost? Skloniji sam uživati u Graševinama s ovolikom težinom, čak i kod Chardonnaya ima smisla donekle… Ali nježna i aromatski suptilna Malvazija ovako nabildana do bola?

Problem nije visok alkohol već nedovoljna kiselina za toliko tijelo. Pamtim par Traminaca slične težine s više kiseline. Ovo nije veliko, ovo je pre-veliko vino 🙂 U redu, neće se zamrznuti ni u najhladnijem zamrzivaču, ali stvarno malo preteško pada za Malvaziju.

Trebao sam uzeti regularnu Coronicinu Malvaziju koja je redovito zakon. Nisam ovakvu Malvaziju očekivao od meni možda najdražeg od svih Hrvatskih vinara.

Gastronomski nemam pojma što bi poželio uz ovo vino? Neke gljive možda? One što su jestive samo jednom 🙂 Recimo neki jaki umak od vrganja i šakom češnjaka, nemam pojma…

Mislim da ću ostatak vina neobavezno ponuditi nekome tko nije vinski pacijent poput mene, ali vrlo rashlađeno… očekujem oduševljenje.

U svakom slučaju. 2do3 što znači „toliko solidno da bi mi se moglo i svidjeti“, npr. ako je jako rashlađeno. Mrzlo!

Cijena: 24,98 kn (05.08.2011.)

Ovo je uz Carićeve bijele entry-je i Imotske Kujundžuše jedino meni poznato vino koje se kvalitetom trudi u ovom cjenovnom segmentu. Svijetložuti Rukatac od kojeg vinar ne pokušava napraviti grandiozno remek djelo već ponuditi dašak lokalnog karaktera po pristupačnoj cijeni.

Diskretan nos, nije suzdržan, ali niti nježan. Arome su vrlo čvrste i težački konkretne. Vino iz polja u najboljoj tradiciji.

Vrlo jasna toničnost u podlozi svjedoči o dobroj sirovini, a herbalno-vegetalni tonovi (od đumbira do paprike) o sortnoj izvornosti. Čak donelkle nalik Žilavki u skromnijem izdanju ili Kujundžuši u sve dominantnijem izričaju.

Srk, žvak, gut!?! Wow? Bio sam spreman za osjetno tanje vino. Vrlo vrlo ugodno iznenađenje. I vrlo konkretno bijelo vino Dalmacije sa svojstvenim tvrđim karakterom, ali slanom mineralnošću koja je još osjetnija u gutljaju i s vrlo preciznom strukturom (12,3% alkohola).

Stvarno, čovjek ne bi očekivao terroir u vinu od 25 kuna butelja i tim je veći užitak kad prepozna kvalitet u tako pristupačnoj butelji. Trenutno jedino vino koje mi može ugroziti Kujundžušu u kategoriji vina-za-svaki-dan. Dobro je znati. Nadam se da će nove butelje biti na istoj razini.

Cijena: cca 100 kn (rujan 2011.)

Uz sve Kujundžuše i Modra jezera, možda najpoznatija etiketa vinarije Grabovac je ovaj pjenušac nastao klasičnom metodom vrenja u boci iz sorti Chardonnay, Pinot sivi i Sauvignon.

Pravi „sur lie“ osjećaj na nosu 😉 negdje između oporosti i ugodnog truležastog vonja kvasaca, zatim opojni Chardonnay sa zelenom jabukom u srcu.

Strašno ugodno na nepcu, divno uravnoteženo, ozbiljan pjenušac s tek neznatnim gorkastim akcentom u povratnom okusu ili tzv. „podrig“ efekt u slučaju pjenušaca 🙂

Šalu na stranu, ovo je vrlo seriozan uradak i meni možda najveće iznenađenje iz kuće Grabovac jer nikad ranije nisam imao priliku otvoriti ovo vino.

Zelene jabuke i bademi u aromatskom profilu s dodirom mineralnosti. Slurp! Da je voćnije, pravio bi štrudlu od njega.

Na kraju sam eksperimenta radi ostavio vino koji dan da u potpunosti izgubi mjehuriće, probao rashlađenog i bio prezadovoljan. Baš kao da je vrenjem sačuvalo u boci esenciju ploda iz kojeg je nastalo.