Cijena: cca 160 kn (kolovoz 2011.)

Moram još jednom zahvaliti audiofanu na butelji. Nisi trebao, ali neka si 🙂

Jedna od većih enigmi dočekala me već na nosu. Kiselkasto gorkasto voće, pomalo u smjeru Sauvignonskog ogrozda, međutim više mirodija nego voće… Šnjof neodoljivo podjeća na nešto, tako poznat miris, ali neuhvatljiv… pomalo vanilije, ali… paradajz? Tako je, list rajčice 🙂 i to u zaslađenom soku od limete s ružmarinom 😉 No, onda sam napokon shvatio da se opterećujem nebitnim, barem kod ozbiljnih vina ili onih koje tome statusu pretendiraju.

Srk, žvak, gut!?! Neočekivano pitko klizne preko nepca u izvanredno dug aftertaste, ostaje u grlu poput ljepila, kao da neće prestati isijavati gušt dok ne izađe kroz mjehur drugo jutro.

Prilično harmonično, čvrsto, intenzivne specifične aromatičnosti… uistinu pomalo aristokratski. Jedini problem – košta. Ovo nije prosječni uradak, ali najniža MPC koju sam našao konkurira ozbiljnim svjetskim vinima, a dvije butelje u restoranu će po svojoj prilici izaći bitno skuplje od cijele večere.

Ignorirajući taj moment, vino ću pamtiti po najužitnijoj „gorčini“ koju pamtim da sam kušao uz par rijetkih stvarno iznimnih vina… stoga zaslužuje „I love it“ status (4). Samo da ne sjedne na krivi dan ili uz krivo jelo 😉

Cijena: 114.98 kn (05.08.2011.)

Ovo predugo odgađam. Možda zbog straha od razočarenja ili ipak značajne cijene, ali došlo je vrijeme za bijelu Grimaldu, prvo Matoševićevo vino nazvano po položaju, barem koliko ja znam. Legendarne terase u flišu, 300 metara nad morem daju istoimenu kupažu u kojoj je 50% Chardonnaya, 25% Malvazije i 25% Sauvignona.

U čaši je bistre zlatnožute boje.

Šnjof, šnjof?!? Je li moguće paprika? Isto tako ne pelud, već propolis, još bolje matična mliječ u prahu, neuobičajena egzotična mineralnost također…

Srk, žvak, gut?!? Niti Chardonnay, niti Sauvignon, niti Malvazija Istarska već Grimalda, predivno vino u specifičnom izričaju apelacije. Uravnoteženo nezamislivo dobro, podatno, poželjno zbog te fenomenalne usklađenosti, aromatično, ali ne napadno već zavodljivo, ne intenzivno već suzdržane snage… skoro profinjeno.

Srednjeg tijela, ali duuugačkog završetka s nevjerojatno životnim dodirom dunja i breskvi uz skoro herbalne momente i egzotične začine. Plus mineralna esencija. Osjećam se kao dijete koje liže kamen s plaže.

Ugodne teksture i pitkosti, suho s naznačenih 13,5% alkohola. Puno iskričave svježine i jako „prisutno“ na sredini nepca zbog čega djeluje punije i zaokruženije te izuzetno zahvalno i uz brojnu hranu, čak i „običan“ lički domaći kravlji sir s blagim ajvarom u mojem slučaju.

Jedini problem je u tome što je vinar itekako svjestan što je napravio pa cijena nije zanemariva, ali niti vino nije zamišljeno „za svaki dan“. Izgubilo bi čaroliju. Čaroliju meni jedne od najuspješnijih bijelih kupaža u Hrvatskoj. Vrlo uvjerljivo. 4 s plusićem.

Cijena: 99.98 kn (05.08.2011.)

Rijetki su petki kad je ovaj vinopija raspoložen za visokoalkoholne Chardonnaye s oznakom barrique, međutim… danas je srijeda (trenutak kušanja).

Ne preintenzivno dozrelo zlato, baš nježna žuta vrti se u čaši…

Arome i mirisi drva jesu dosta konkretni i umjesto da su tek „zaokružili“ vino u ovoj fazi, više se vinska voćnost integrirala s drvenim spremnikom u neodvojivu cjelinu, ali na plemenit način.

Težina koju je nagovijestio nos, izostaje na nepcu!?! Kao da se još razvija i mijenja u zanimljivoj aromatskoj igri… kompleksni doživljaji od limuna i tropskog voća zamijenit će zrelije i slađe voće s diskretnim i jedva primjetnim maslacem u podlozi, da bi u završetku kulminirao uz orašaste senzacije.

Raskošno i vragolasto u isto vrijeme. Vragolasto zbog iskričavih kiselina u strukturi zahvaljujući kojima je ovaj Chardonnay dodatno zanimljiv, a raskošno zbog aromatičnosti koja je srećom „pod kontrolom“, čak i one drvene. Čini sa da njegov stajling to može podnijeti 🙂

Ne znam točno zašto, ali podsjetilo me na jedan južnoštajerski Morillon (kako Austrijanci vole zvati Chardonnay) ili čak specifičan Weissburgunder istog proizvođača… uglavnom, kiseline su uklopljene i kao da pod nepcem pretvaraju „maslac“ u „kredu“. Premda je ovo visokoalkoholni (14%) Chardonnay odležan u drvu, moram priznati da je bio gušt.

Malo masti, ali puno više slasti 🙂 Čak i ugrijano na ljetnu sobnu temperaturu bilo je vrlo dobro i stoga ne mogu napisati ništa doli 3do4.

Cijena: 47.90 kn (04.08.2011.)

Fazan s Krndije na jednoj od bolje riješenih etiketa ne samo Kutjevačkog vinogorja. Etiketa je toliko dobra da odmah posumnjam u sadržaj 🙂

Međutim sadržaj definitivno nije razočarao, osobito u kontekstu cijene.

Boja trule višnje, zagasito crvena zamjetne transparencije.

Šnjof, šnjof?!? Začinjene ljubičice 🙂 Diskretno mirisne šumske jagode uz trunčicu topline.

Srk, žvak, gut… brašnjavi tanini posvuda izmješani u „tijestu“, tijelo bez prave kičme, ali aromatski raskošno… Zagriz u njega otkrit će ugodno acidično ne prezrelo grožđe, suhoću s 13,1% alkohola.

Dekadentno zavodljivo premda uopće ne posebno mekano ili podatne teksture, niti strukture uostalom. Skoro rigidno. Big Like 🙂 Najbolji žele bombon koji sam cuclao 🙂 Da nije stanovitog metalnog prizvuka u aromatskom doživljaju, a koji ne bi povezao s mineralnošću, bio bi to izniman doživljaj. Skoro Zweigeltovska iskričava energija čini ovo jednim od najzahvalnijih food friendly Pinota Crnih koje pamtim.

Ambivalentno pogodno za brojna jela i uz hranu znatno podiže ukupni dojam.

Cijena koja je sumanuto prijateljska osobito u kontekstu istaknute informacije da je „s ponosom utočeno 3200 boca“. 3/4

Cijena: 98.98 kn (srpanj 2011.)

Premda mi je Robert poslao „miraz“ na čemu mu ovim putem još jednom zahvaljujem, jedan raniji ifkeov komentar na temu Frankovki toliko me se dojmio da ga moram objaviti: „Mene je kod Mittelburgenlandskih frankovki fascinirala zemljasta komponenta koja kao suprotan pol igra igru sa dubokom voćnosti i čini vino težim i ozbiljnijim. Kad kažem težim, mislim doslovce na fizičku težinu, koja traži najnižu točku u ustima da se tamo koncentrira i isijava svoje blago direkt u moždani centar za užitak. Voćnost je vrlo slična cabernetu, tamnije bobičasto voće, kiseline vrlo vitalne, a taj “erdig” element, baš po šumskoj zemlji, to je čista droga kad se navučeš.“

Ne bi sam mogao bolje opisati zašto još nisam naišao na dostojnu Hrvatsku Frankovku. Miraz je konačno uspio pogoditi smjer uz tek ponešto pogrešan pristup.

Dakle, svježa i kremasta voćnost na nosu, divlje jagode i kupine, zaokruženo, elegentno, čak i duboko… veličanstven šnjof, fokusiran, predivno dozirane koncentracije i intenziteta.

Srk, žvak, gut!?! Neobično tijelo, možda još nije sve sjelo na svoje mjesto… Uz jelo puno konkretnije i čvršće, baš donosi začin obroku. Začin koji podiže i ostavlja aromatiku bobičastog voća u ustima koja ustraje i do razmjerno dugačkog završetka.

Previše želi zadovoljiti sve ukuse, ali definitivno nije bezlično! Da je više „terroira“ u doživljaju i tog „erdig“ momenta bilo bi to čudo.

Imam osjećaj da je pretenciozno zamišljeno i vinificirano da bude „veliko vino“, ali srećom je dovoljno iskreno da bez premca ponese titulu najbolje hrvatske Frankovke i u tom slučaju opravda svoju cijenu. 3do4 s plusićem! Napokon dostojna Frankovka!

Iz moje perspektive, najvažniji iskorak Feravina i Frankovke u Hrvatskoj.

Cijena: 52.90 kn (26.07.2011.)

Manjadi dugujem za preporuku i zahvaljujem na otkriću! Nisam siguran zašto je Manjada polemizirao oko Mozaika u kontekstu „gay“ vina ili „ženskog“ vina (http://manjada.org/2011/07/2008-cossetto-mozaik-zensko-crno-vino.html), ali siguran sam da je Mozaik jedno od najzanimljivih vina koja sam probao u zadnje vrijeme.

Boja tinte jarka rubin crvena odsjaja.

Tako smireno na nosu, ne intenzivno već opojno… parfemski teško, a osvježavajuće voćno, krema od trešanja i jagoda u puderu 😉 Slojevito, ali baš i vrlo otmjeno djeluje na nosu ukoliko to ima ikakvog smisla… osvježavajuća slatkoća parfimiranoga voća, međutim na nimalo patvoren već vrlo uvjerljiv način.

U ustima čudesno živo i razigrano, pljus! Val svježine sinergijski usklađenih kiselina, tanina, sladora, alkohola, ekstrakta… tijelo je jedva srednje uz 12,6% alkohola, ali snaga pojavnosti je golema u drugačijem obliku. Nježne kiseline i izbrušeni, pitomi, mekani tanini drže ovaj specifičan aromatski doživljaj duboko u dugome finišu kad se napokon svilenkasta tekstura raspadne poput najelaboriranije paučine.

Odiše čarolijom, mudrošću i pruža neizmjerni užitak ovom impresioniranom vinopiji.

Jednom me prijateljica tražila savjet u odabiru dostupnog Francuskog vina uz njeno glavno jelo večeri, patka plus naranča umak i sl. Razbijao sam tada glavu koji pristupačan Burgundac odabrati, ali danas znam bolje. Bogatiji za iskustvo Mozaika.

A opet, pruža jednostavan gušt. Ecce vino! Poput Mozartovih skladbi, univerzalno dopadljivo.

4 +, dakle skoro 4do5.

Cijena: 37.98 kn (srpanj 2011.)

Ovako otprilike zamišljam „lysensko crno vino“ 😉 …crna neprozirna tekućina intenzivno mladenački ljubičastog odsjaja. Pretpostavljam iz mlađih nasada.

Nezrelo voće na nosu, još malo ugodnog vonja na mošt, ali čisto…

Srk, žvak, gut 🙂 Isprva grubo i premlado, a zatim neotesani Merlot postaje zarazno užitan. Skoro podatno vino, osobito uz hranu. Nezrela voćnost omekša i pojavljuje se atraktivan, ugodno suh, ne „presuh“ Merlot, neprimjetnih tanina, nježnih kiselina, srednje puna tijela uz 14% alkohola.

Tako primarno jednostavno, izravno, dopadljivo… za pristojnu cijenu. Pošteno.

Nekako mi se svidjelo više od tek solidna vina i stoga „trica“.

Cijena: cca 55 kn (srpanj 2011.)

Pinot Sivi vinogorja Požega-Pleternica u pristojno dizajniranoj „etiketi“ Markota. Sivac je stvarno siv u čaši. Zelenkastosivkasta nijansa. Boja magle 🙂

Šnjof, šnjof?!? Slušam što mi govori Sivac… nježni mirisi slatkih marelica i breskvi, skoro floralno na nosu, jednostavno i općeprivlačno…

Prožeto je istim aromama i u ustima, vrlo skladno i pitko, doima se polusuhim, premda je suho vino. Međutim, sasvim zadovoljavajuće prezentno uz ugodnih 12,7% alkohola, uklopljenih premda pomalo tupih vinskih kiselina zbog čega se javlja neki općeniti dojam istehniciranosti.

Sivi Pinot svakako je zahvalna sirovina za stilske varijacije i premda ovo utjelovljenje koje dolazi iz Pleternice ne nosi osobit pečat niti podneblja niti sorte, vino ima svoj smisao. Zahvalno za restorane i barove, zašto ne za točenje na čaše, ali i uz brojna jela… sočno i osvježavajuće, utterly captivating 😉 Jedino ograničenje je temperatura jer svakako nije zamišljeno za konzumaciju ugrijano na sobnu temperaturu, ali niti prehladno neće moći osloboditi dovoljno privlačne aromatičnosti što mi se čini da kod ovog vina treba dodatno paziti. Ergo, konzumacija na čaše.

Sve u svemu, sviđa mi se, 3.

Cijena: 36.98 kn (srpanj 2011.)

Parč, ponegdje i Prč 😉 To „ponegdje“ vjerojatno uključuje ograničene lokalitete Hvarskih vinogorja, u ovom slučaju Grebišće, Kruševje i Vrboska. Smatra se autohtonim muškatnim !? kultivarom.

Vino isijava zlatnožutom bojom u čaši… zrelost na nosu prožeta je nečim vragolastim, nemirnim, mineralnim mirisom kiše? Zrelo žuto voće, već u predivnim smolastim mirisima… dubok nos, fenomenalan. Definitivno vino za mirisanje. Zagonetno, mistično… izvjesno takvo i zbog sazrelog godišta.

Srk, žvak, gut… vrlo suho, tvrde strukture u kojoj ništa ne strši i sve je podređeno ekstraktu i ekspresiji specifične aromatičnosti. Još nevjerojatno svježe i živo, puno suzdržane energije. Plus stanoviti „vieilles vignes“ dojam, ne pitajte me zašto…

Zahvalno za meditaciju, ali i uživanje u hrani pa makar jeli patišon s hrenovkama, ne pitajte ni za to također 😉 Ono najvažnije, bijelo vino Dalmacije od autentične i rijetke sorte koje se toliko dobro drži 5 godina nakon berbe da bi ga najradije ostavio još 5 godina… za 36,98 ?!? Moj novi QPR favorit. Otkriće! Samo da su čepovi izdržali…

4 za jedno prekrasno vino.

Cijena:

cca 73 kn Plavac Mali, 2007.

cca 250 kn Pharos Grand Cru, 2006.

Pa tko bi pametan išao uspoređivati prestižan Grand Cru Plavac Mali (s nešto Darnekuše) i regularni Plavac Mali (ukoliko je ovo Naprid Bili punjenje identično onome na polici) ? U svojoj gluposti učinio sam upravo to. Rezultati su sljedeći…

Šnjof, šnjof!?! Naprid Bili 🙂 Vrlo konzistentan južnjački Plavac koji prožima nos u kojem će netko primjetiti voćne komponente od kupina do rogača, netko slatkoću smokve obojane toplinom 13,7% alkohola, a netko i kompleksnije mirise kave i začina, ali nepogrešivo… miris dobrog Plavca.

U ustima je vino čvrsto, ali ni najmanje grubo. U takvoj strukturi su tanini idealno prisutni za moj dojam iskrenog Plavca Malog i upravo jednako idealno „nebrušeni“, usto i bez „slatkoće“ koju pamtim baš iz Hvarskih eksponata 😉

Sve u svemu, ne samo korektan već iznimno dobar i ozbiljan Plavac. Čak ima stanoviti „užitni potencijal“ obzirom i na to da je unutar svog fokusirano „Plavac izričaja“, poprilično pitak.

Zapravo jako dobar deal u svojoj kategoriji. 3/4.

Za razliku od regularnog Plavca Malog s Hvarskih lokaliteta Dračev dolac, Krušvice i Podhum, Pharos Grand Cru manjim dijelom je Darnekuša, ali dominantno Plavac Mali s lokaliteta Dubje. Odležao 24 mjeseca u hrastovim bačvicama! Punjen u masivne boce kako bi na prvi pogled odavao svoju korpulentnost i snagu. Zatvoren vrlo kvalitetnim RX čepom standardne duljine, ali predviđenim za ozbiljno čuvanje vina.

Masivna boca, jednako masivno sadržaj iste djeluje u čaši.

Šnjof, šnjof?!? Prženi bademi, suhe smokve, sirup od višanja, torta od rogača, uglavnom teške arome uz puno hrasta i topline 😉 Očekivano.

Jednako tako na nepcu očekujem čistu snagu bez mozga i kompleksnosti… pravi primjer „vina za Zagrepčane“ 😉 što mu i cijena sugerira hehe…

Srk, žvak, gut!?! Drvo i vrućina u ustima bore se za prevlast s voćnim koncentratom u gorko-slatkastom završetku punom drvenih tanina, koji nikako da završi.

Pravi teškaš iz podruma Plančić koji kao da govori „i mi konja za trku imamo“ i to kombinaciju jednoroga i pegasusa koji vuče zaprežna kola… jedino to više nije moja trka. Umjesto Grand Cru, moglo je biti i Gran Reserva obzirom na pristup 😉 Međutim, ne tako davno bio bi impresioniran ovim vinom. Danas ga moram nazvati crowd pleasing vinom i vinom za snobove s primjerenom cijenom. Sva silina, bez „vitamina“. Ipak trica.

Pravo ugodno iznenađenje je Plavac Mali koji sam do ovog trenutka smatrao preskupim, a da ga nisam probao godinama.