Cijena: 29,98 kn (26.10.2010.)

Prvo vino berbe 2010. Što drugo nego Portugizac? Plešivica odavno nudi puno više od Portugisca, ali to ne znači da Portugizac ne zaslužuje svoj kultni status i ne samo na Plešivici.

Ljubičaste boje, vinozna nosa, taman kad sam krenuo zamišljati buncek sa zeljem, nešto me iznenadilo… vino je vrlo smireno. Sad mi je žao što nisam probao Mladinin Portugizac prošle godine kad su me zatekli Portugisci iz Kutjevačkog kraja. Ali, svakako je ovo ambicioznije vino.

Suho, skoro mi nedostaje te moštu nalik slatkoće nimalo neubičajene u stereotipu Portugisca.

Još uvijek je to vrlo transparentno, dopadljivo na prvu, ali vješto izbalansirano tako da djeluje vrlo ozbiljno. Tu je i nefiltrirani ostatak. Skroz trendovski 😉 Očito, Portugizac koji planira veseliti goste Plešivičke kleti puno nakon Božića.

No i brojne druge goste i pokojeg vinopiju definitivno! 😉

Da zaključim dojam: Portugizac koji ipak ostavlja nešto dulji trag u ustima i opći dojam je… Lajkam, 3 🙂 Classy Portugizac!

Cijena: 84,99 kn (26.10.2010.)

Hm. Da nisam imao prethodno pozitivno iskustvo s Dingačem istog proizvođača zaključio bi kako je 2006. loša godina.

Na nosu još nekako autentičnom doživljaju doprinosi slatkasto truležasti vonj prezrela voća, kraj čije dominacije se ipak probija dosta topline, ali uz rogač i smokve te blagu barnyard aromu sve to skupa prolazi…

Međutim, nakon dva, tri gutljaja ostajem malo začuđen. Gdje je nestao Plavac? Osjećaj razvodnjenosti… svakako pretanko za jedan Plavac s položaja Postup. Definitivno sam očekivao koncentriraniji Plavac, ako ništa drugo.

Dobio sam sve drugo, što bez kičme Plavca i nema puno smisla. Još uvijek je to vino Postup sebi svojstvene atraktivne aromatičnosti, ali bez snage. Suho, uravnoteženo, toplo… takvih vina koliko hoćeš, a Postup bi trebao biti poseban tako da ocjena „nije loše“ nije ni dovoljno dobra.

Čak niti tanini nisu tako jaki za jedan Plavac. Trebao bi imati crne zube, a nemam 🙂 Zatomljena divljina ne znači automatski eleganciju i profinjenost. Više mi to znači jedan vulgarni pokušaj dostizanja nedostižnog.

Ocjena je poklonjena trojka jer mi se vino kao takvo možda i svidjelo, ali ovo je trebao biti pravi gušt za posebne prilike. Ostao sam uskraćen za daleko više nego što sam kao konzument „profitirao“ popustom tako da je i ova akcijska cijena previše za ovakav Postup.

U stvari 2/3 na skali 0-5! Vulgaran Postup i „bez oblina“. Znam da Badel i PZ Dingač može bolje. Sad se pitam jesu li upropastili i Ivan Dolac. Baš me zanimaju komentari.

Cijena: 69,30 kn (26.10.2010.)

Nije mi prvi put da kušam ovo vino. Daleko od toga. Čak mislim četvrti put upravo ovo godište, premda me iznenađuje da već toliko stoji na polici. Vjerojatno zbog imena sorte 🙂 Cabernet, ali nije Sauvignon već Franc. Mene bi baš to privuklo, ali razumijem da konzument vina iznad 50kn MPC nastoji biti što sigurniji u svoj odabir 😉

Ono što veseli je sama ponuda Argentinskih vina po pristojnim cijenama kakve su manjeviše svuda u svijetu. Međutim, prošlo je barem dvije godine otkad sam posljednji put kušao La Celia Reservu. Baš me zanima kakvo je ovo vino danas.

Duboka tamno crvena boja blago ljubičasta odsjaja. Topao nos, zreli džemasti tonovi… maline, kupine, plave šljive, crni ribizl, zatim duhan, kava i začini, dim…

U usporedbi sa svojim potomkom Cabernet Sauvignonom, uvriježeno je da vina ovoga grožđa daju nešto više kiseline, a nešto manje izražene tanine i to je naizgled tako. U ovom slučaju, sorta je dala snažno vino srednje puna tijela, ali još nedovoljno uglađenih tanina koji osjetno stežu, no kiseline jesu još iznenađujuće živahne. Nije se „homogeniziralo“ u mjeri u kojoj sam se nadao, ali nisam siguran da mogu ustanoviti da se već raspada.

Ipak, premda je dobro to uravnoteženo, možda je malo previše „školski“, „štreberski“ nezanimljivo. Srećom se ne radi tek o „voćnom koncentratu“ već dobro strukturiranom vinu, ali bez identiteta, bez potpisa ili specifičnosti svojeg podneblja. Osim masivnosti i prezentnosti koje su zajedničke većini Argentinskih crnjaka…

Bilo kako bilo, like it (3). Htio sam pokazati kako nije samo Malbec odličan u Argentini. Ovaj Cabernet Franc bio mi je svojedobmo i draži. Današnji opći dojam, kao skup svega pojedinačnog, niži je od zbroja sastavnih dijelova. Izostala je sinergija. I energija.

Cijena: 165,98 kn (26.10.2010.)

Nova beba! Pardon, nova berba!!! Čovjek krene uzeti 2006. da vidi kako se drži kad ono… iznenađenje. Vrhunski „Bordoški crnjak“ Paškog vinogorja „već“ je u prodaji.

Dvoumio sam se oko izbora čaše. Na kraju je klasika prevladala. Bitno da je čista kao otok Pag od drveća.

Crna boja prodornih rubin crvenih rubova s ljubičastim odsjajem čini Bordoški kalež u mojoj ruci kompletnim.

Šnjof, šnjof?!? Već na prvu intenzivne arome, pekmez, čokolada, suhi šipak, ali kasnije i koža i začini, zašiljena olovka (usput, ova olovka je prva ovakva senzacija nakon duuugo vremena), a možda je to ipak duhan ili radije miris kutije cigareta…

Prekrasan nos koji obećava koncentrirano vino punog tijela prepuno aroma, a svakako spremno vino koje je razvilo i kompleksnije arome.

Ali, u ustima ipak pokazuje da ga je šteta još konzumirati. Svakako potrebno dekantirati.

Čak me i ne čudi da se nije potpuno smirilo jer razine ekstraktnosti, taničnosti, kiselina i alkohola/sladora su jako visoke. Inače deklariranih 14,2% alkohola. Možda još nedovoljno usklađeno kako može biti, ali daleko da se ne može već uživati u svježini voćnosti podržanoj živim kiselinama u omotu brojnih jakih tanina. Jedino je šteta ne pričekati. Bar još koji mjesec.

Aromatski profil u ustima najviše bi usmjerio crvenom voću poput višnje…ali koncentracija tijela, volim kad se vino ovog profila tako raširi po nepcu, pravilno i čvrsto… uživao sam u ovome vinu, a da sam bio strpljiv pričekati, uživao bi još i više.

Ipak sam se naježio od snage i potencije ovog vina i zanimljive aromatičnosti. Atraktivno, strastveno. Za znalce i za posebne prilike. 4.

Cijena: 29,99 kn (26.10.2010.)

„Nemate Dika? To morate hitno popraviti.“ ROFL je mislim prikladan akronim 🙂 Tko ne zna o čemu govorim, saznat će na kraju dojma.

Dakle, šampion Graševine berbe 2009. I to ne bilo gdje, već u Kutjevu, prijestolnici Graševine. Navedena cijena kupnje je akcijska! U protivnom, ovo vino vjerojatno bi predstavljalo „a steal“ kako bi rekli naši susjedi. Inače mislim da je MPC 40 kn, još uvijek best buy ponuda.

Osobno, međutim, jedva čekam eksluzivniju liniju „Miraz“, jer vidim da su se u Feričancima primili posla. Ponajviše Frankovku od koje imam velika očekivanja. Moguće prvu pravu vrhunsku Frankovku iz Hrvatske? Nadam se.

Bistra i svijetla, zelenkastožuta, blago sirupasta tekućina ispunjava mi čašu. (13,6% alc)

Na nosu nenapadno, ali i nepogrešivo Graševina. Prema tome, nepogrešivo prezentira sortnost… mirisna voćnost reske jabuke dominira.

U ustima istovremeno ekstraktnije, ali i vrlo pitko. Izvrsna uravnoteženost kiselina, sladora i alkohola doprinosi pitkosti, a svježina prati doživljaj do u razmjerno dug finiš. Odlično napravljeno, ovako zaokruženo i fokusirano, moderno, a još uvijek Graševinasto zahvalno uz brojna i nebrojena jela 😉

Neće me oduševiti, ali tehnički besprijekorno izvedeno vino čemu skidam kapu. Dika Graševina u ovako uredno posloženoj butelji i osobito sa sadržajem iste predstavlja opciju najpametnije kupnje u svojoj kategorji. 3+  To vrijedi za regularnu i osobito ovu (akcijsku) cijenu.

A tek Stephan Macchi u TV spotu… jako dob`ro 😉

Cijena: 49,98 kn (26.10.2010.)

Ovo nije Sauvignon Blanc. Ovo nije Pinot Gris.

Da ne bi ostala ovako nedorečena stilska figura u Slavenskoj antitezi, odmah ću navesti kako Sauvignon Gris nije toliko opskurna ezoterija u svijetu vina, ali svakako predstavlja rijetkost na našem tržištu.

Ovaj klon Sauvignona pink boje kožice prisutan je izuzev Bordeauxa i u Čileu, a meni je posebno fascinantan podatak da u pravilu daje niske prinose. Pa što radiš u Kolarovu, mjesto kojeg niti Google Earth valjda ne može locirati?

Pitat ćemo Bugare iz Trakijske nizine također što znači „vrlo suho trapezno vino“ (prevedeno s ćiriličnog pisma, ipak sam Ruski učio u osnovnoj). Dakle, trapezno vino, Sauvignon Gris s 14% alkohola.

Bistre slamnatožute boje u čaši uz prisutan dodatni dojam kompaktnosti/uljnosti u čaši. Lijepo.

Šnjof?!? Isprva sauvignonska travnatost. Divno. Ali, zatim floralnost, voćnost i začini…

Srk, žvak i gut 😉 Još nemirnih kiselina, ali perfektno uklopljenih u strukturu. Nije toliko kompleksno koliko je dobro usklađeno, aromatično i osobito harmonično! Aromatičnost ide u smjeru zrelih krušaka, nešto orašastog možda…

Nisam jeo rižoto uz ovo, ali nekako mi vuče kao savršen partner uz blaži rižoto od… nebitno čega. (nek Fletne sugeriraju) U kontekstu 50 kuna, spektakularno vino. 3/4

Cijena: promotivnih 50,00 kn (22.10.2010.)

Malvazija Dimitri Brečevića. Istinski drugačija. Stvarno volim osjetiti maceraciju i prirodne kvasce Malvazije i taj neforsirani stil koji ovu Malvaziju čini drugačijom već na oko.

Drugačije i na nosu, omamljujuće zreli floralni mirisi isprepleteni s orašastim i koštičavim voćem podvučeno specifičnom mineralnošću. Sinestezija!

A zatimmmmmmm…. aroma ispunjava usta čudesno uravnoteženom Malvazijom. Mekane i glatke teksture, harmonično, suho uz ipak osjetnu dobro uklopljenu slatkoću. Uz navedene arome pojavljuju se i nove cvjetne komponente i slatki začini… svakako jedna zrela i kompleksnija Malvazija. Tartuf među Malvazijama.

Možda čak i nije najčišća prema nekim profi standardima, ali je prava. Oduševljava. Kao kad uzmem Clever domaći ajvar i neočekivano padnem u nesvijest kako je dobar.

Opći dojam odličan, ocjena čista četvorka s malim plusom. Nekiselo. Neforsirano. Spremno. Drugačije. „Istra“ Dimitri Brečevića razumljiv je favorit nježnijeg spola. A bogme i moja, premda sam sve negoli „nježan“.

Cijena: nepoznata (listopad 2010.)

Ovo je stvarno neobičan odabir butelje. Kao da čuva neku žesticu ili barem Porto, a ne vino. Međutim, kako je vino sa zaista nevjerojatne lokacije – otoka Silbe, valjda ima smisla nastojati biti drugačiji pod svaku cijenu.

Da, stvarno piše otok Silba i vinogorje Zadar-Biograd. Stvarno je drugačije, ali malo previše 😉

Ljubičasta tinta ispunjava čašu iz koje dopire ne pretjerano obećavajući šnjof. Čak pomalo oksidirano i s pomalo „podrumarskog vonja“ i s nečim medicinskim, ali nazire se voće u dubini.

U ustima… djeluje kao dobar pokušaj. Suprotstavljene jake jabučne vinske kiseline i skriveni slador unatoč čak 14,1% alkohola, bez ikakve strukture u inače ekstraktnom tijelu, zbrčkano, disharmonično, artificijelno.

Ali, slažem se da su arome divljih kupina izražene i dugotrajne 🙂 Opći dojam je da je ovo vino od kupina s puno šećera i još više vinskih kiselina, pa me strah otpiti sljedeći gutljaj da se ne bi razotkrio tzv. „kemičar“.

Najiskrenije mi je žao što ne mogu biti oduševljen vinom s otoka Silbe. Bio bi to kuriozitet Svjetskih razmjera. Ezoterija. Ovako je tek „pokušaj“. Ostajem u nadi da će sljedeći biti bolji: 1/2 (0-5)

Cijena: 7,90 EUR (06.10.2010.)

🙂 Veliki osmjeh za početak znači da unutrašnjost pete na „talijanskoj čizmi“ skriva neka čudesno iskrena i dobra vina za kudikamo manje novaca od očekivanog. Nema sumnje da je Terrarossa jedno od njih. Još jednom hvala Buonsangueu na ovoj preporuci, okriću!

Deklaracija D.O.C. Puglia, Sava ne govori ništa o „najčišćem mogućem ručnom radu, malim količinama, netaknutoj stoljetnoj tradiciji i potpunoj nezainteresiranosti za bilo kakve diktate tržišta ili diktate ukusa“, ali zato vino govori za sebe.

Tamna duboka boja trule višnje u čaši nagovještava novo divno iskustvo. Isprva prodoran nos pun zrelog voća i dima, topao, a kasnije već naslućujem slatke tanine koji će aromatičnu slasnost prezrela voća držati u beskraj… svaka sličnost s Plavcem je namjerna 🙂 i potpuno opravdana.

Koliko god nos bio izvrstan, pravi potencijal osjeti se tek nakon otpijenog gutljaja. Fantastično… egzemplar sofisticirane snage. Punog tijela, vino koje ispunjava usta i traje beskonačno dugo. Ali, tu su i ugodne kiseline koje ga čine lakšim i ambivalentnim za kombiniranje s brojnim jelima. Taničnost je sveprisutna, ali ništa od „stisnutih usta a la ribica“ već tanini postepeno formiraju svoju ulogu u besprijekornoj strukturi.

Kompleksan aromatski profil… mušmule, višnja, brusnice, arancini, kolač od rogača i sve zaokruženo mentolastim i mineralnim nijansama, a tu je i zemljanost i ugodni slatkasti trulež „barnyard“ aspekta koji doprinosi autentičnosti i doživljaju terroira.

I bez potencijala odležavanja puno puno godina ovo vino vrijedi neusporedivo više od svoje cijene. Sljedeći put iz Italije se vraćam sa zalihama ovog. 4/5 na skali 0-5 😉

Cijena: 12,30 EUR (06.10.2010.)

Campania je bila čuvena apelacija valjda još dok je Spartak dizao ustanak u sjeni Vezuva. Iz nekog razloga, danas nije toliko razvikana poput stanovitih drugih regija. To bi nekom vinopiji zapravo trebalo značiti „lov na value“ vina koja nude više od tražene cijene 🙂

Fiano di Avelino, u Spartakovo vrijeme poznatije kao Vitis Apiana ili bee-wine jer „api“ znači „pčela“. Kao što današnji Lapio vuče korijen iz naziva Apia, tako i ovo vino vuče korijen iz te autohtone sorte. Jedino što današnja „Pčelica Maja“ kao D.O.C.G. vino nema veze sa vinom koje se konzumiralo prije više od dvije tisuće godina.

Za početak, zrela žuta boja u čaši s nijansom nezrele bundeve 🙂 Zapravo zelenkasto slamnatožuta, ako smanjim doživljaj.

Nos je dubok, kompleksan. Specifična aromatičnost, nenapadna, ali vrlo prezentna u svojoj zrelosti 😉 Drugim riječima, dobro isprepletene/usklađene sve arome od voćnosti zrelih breskvi, preko orašastih plodova i poljskog cvijeća do „cheesy“ aspekta zrelosti poput vonja dozrelog sira.

Još uvijek jako svježe na nepcu. Žive kiseline traju i u retrookusu, a uravnoteženost komponenti se podrazumijeva. Vino je suho, s deklariranih čak 13,5% alkohola. Moguće je upravo u tom segmentu najveća razlika od „pčelinjeg vina“ za okrjepu prije dvije tisuće godina.

Nepretenciozno vino za uživanje uz hranu, vino iz kojeg je moguće osjetiti specifičnost podneblja iz kojeg dolazi. Uz dobru klopu i povijesni kontekst, izuzetno korisno iskustvo.