Cijena: 22,99 kn

Jest da imam zalihu neprobanih novih boca za barem mjesec i pol unaprijed, ali nisam odolio uzeti ovo, rashladiti i potrošiti istu večer. Lambrusco je naprosto „kazanče u koje volim upasti“ 🙂 Coca Cola među vinima. Ekstrakt višnje-maline-brusnice potenciran mjehurićima. Vino Frizzante provinzia di Mantova.

Opis je očekivan. Osim što sam čep na kraju otvarao lomeći mu glavu da bi ostatak izvadio pulltexom nije bilo prevelikih iznenađenja sadržajem. Crveno, voćno (šumski plodovi), gazirano pjenušavo, izrazito lako za ispijanje, 8% alc, nepretenciozno, svježe i ne preslatko uzimajući u obzir da je ipak Amabile (39g/L neprovrela šećera).

Unatoč neobaveznom dojmu koji čak neću ni ocjenjivati premda je ovo čisto pristojan Lambrusco i ne znam bitno boljih, Lambrusco ima svoju tradiciju, odanu publiku i čini mi se i rijedak privilegij nepodilaženja diktatima tržišta. Na svoj način je u tom smislu nekako dostojanstven, svakako daleko više od wannabe velikih mirnih crnjaka…

Pun neobaveznog veselja, spontano sam se prisjetio nečega… Felicita!

…è un bicchiere di vino con un panino, la felicità 🙂

Sengula s extra salamom? punjene pljeskavice? sladoled s voćnim preljevom? gulaš? čvarak? solo? Uz malo pristupačne radosti… 😀

Cijena: cca 130 kn

Pod imenom se Pagadebit misli na Plavac Mali, specifičan u ovom slučaju prije svega po tome što dolazi s otoka Korčule koji je danas najistaknutiji po bijelim sortama. Podrum obitelji Kunjašić pravi Pagadebit iz Plavca Malog sa Smokvičkog polja, jednog od ishodišnih terroira Pošipa.

Drugi bitni trenutak po kojem se Pagadebit ističe je karakter. Već na nosu pomalo divlje i volatilno, prisno i „domaće“, od krvavo crvenog odsjaja do ljubičastog jezika i s taman toliko barnyarda da bude istinski vrhunsko 😉 Zrelo i vrlo zrelo voće obilježava doživljaj.

Treći specifikum je izuzetna struktura, kao da je neko suho domaće vino čudesno uravnoteženo do sofisticiranosti. Kiseline zuje i vibriraju, daju određeni „naboj“, podižu sitne tanine u viši tonalitet dok u grlu završava samo čisti vinski ekstrakt, duboki kontrabas.

Djeluje nekako renesansno. Da Vinci crno vino 🙂 Puno skrivenih, inherentnih vrijednosti… „prosvijećeni seljak“. 88.

Crna Korčula u svojem nasljeđu možda nije Korkyra Melaina samo zbog bujnog raslinja. Naizgled rustikalna i robusna, a zapravo simetrična, začudno skladna kompozicija koju ostvaruje Pagadebit bliža je mojem doživljaju Plavca od mnogih glasovitijih položaja.

Cijena: 69,25 kn

…grožđe i tratinčica i topla jutra Krndije 😉 Slamnatožuto vino izuzetne bistoće. Aromatičan vinozni štih na nosu i rudimentaran cvjetni doživljaj.

U ustima djeluje još izrazito mlado, ali jako lijepo posloženo. Teško je odrediti granicu između sladora i kiselina, nema takvog težišta niti mu je nužno potrebno.

Premda je suh, nije baš „ko barut“… sočnost prije disciplinirane forme (koju osobno volim kod rizlinga, ali ne znači da je tražim ili „zahtijevam“). Već sad, ako smijem reći „sav taj baby fat“ 😉 pokazuje zavidan sklad, iminentnu prezentnost svoje prirode i naizgled bezazleni, pitak karakter od kojeg ne očekujem da razvije neku visoku kompleksnost.

Vrlo solidan RR, ugodnih sortnih obilježja iz nešto izdašnijeg Kutjevačkog podneblja (13% alc) i dosta uspješniji od brojne domaće konkurencije. U RH okvirima, i bez meni potrebne rizlingovske čvrstoće, daleko od neozbiljnog Rajnskog Rizlinga. Istina, na nepcu ostaje… poticaj za dalje. 86+

Cijena: 88,30 kn

„Topla pješčana polja jugoistočnih padina otoka Visa“ skrivaju neke široj publici nepoznate terroire poput Tihobraće polja. Teško mi je reći je li iz Podstražja lakše doći do Tihobraće ili polja Malog Ljubišća, Velog Ljubišća, Vele Voščice, ali potonje ionako navodim samo kako bi dodatno naglasio manje poznate destinacije otoka Visa, osim eventualno onima koji su čekali da mjesečina obasja čuvene oblutke plaže Srebrena 😉

Trunčica topline i herbalni „upper“ obilježavaju i prvi kontakt s mirisom u čaši kojim inače dominira voće, pravo voće, bez ukuhanosti, džemastosti i neopterećeno drvom. Boja od Royal crvene do ljubičastog odsjaja.

U ustima „glina“, žvaćem kožice grožđa bez pretrpkih tanina, izuzetan zemljani mineralni aspekt. Cvrkut tanina vremenom se množi kao i pjesma cvrčaka i postaje sve slađi i sve opojniji, hipnotičan… Gutljaji, međutim, ne postaju teži, već sve lakši. Jedna od izvornih „ljekovitosti“ Plavca Malog Viškog podneblja.

Ipak je tijelo moćno, izražene punoće ekstrakta i 14,3% alkohola u suhom Plavcu! Cherrica koja donosi osvježenje višnje u strukturi s okrepljujućim efektom 😉 88+

Cijena: 64,90 kn

Vina bona solum bibite – odlična etiketa i logotip! Prvi Solum koji sam otvorio prije više od 2 godine bio je iz berbe 2009. i premda sam bio naklonjen inicijativi, nisam naknadno otišao kupiti karton vina 😛 Shvatio sam tu inicijalnu berbu pretencioznim pokušajem, pomalo neozbiljno i zafrkantski. Kao svojevrstan paradoks…

Prva dobra vijest s novim godištima je da ni 2010., ni 2011. nisu vina za široku „Chard“ čašu 😉

Bistro staro zlato i divan sur lie talog na nosu. Oguljene jabuke i kruške posmeđile na zraku. Ništa nametljivo, ničeg previše da bi bilo prenaporno, nježni agrumi doprinose slojevitosti voća u sur lie mješavini. Ekstrakt i struktura 2010. mogu pratiti i začinjeni bolognese umak, a suptilna suhoća s vrlo vitalnim vinskim kiselinama i 12,8% alkohola bit će savršen umak i najvećoj oboritoj ribetini. Utjecaj 6 mjeseci u slavonskom hrastu nevidljiv. Nevjerojatno uspješno i jako ozbiljno. Vidim ovu jarku, ali pastelnu bojicu kao vrlo uspješno vino i godinama od danas.

A sad 2011. Prva misao je „bit će nevolje“ kad sam vidio kako se lijeno i teško izlijeva u čašu. Međutim, već s prvim šnjofom jasna asocijacija na vinoznost i Međimurje me razoružala. Iznova probuđeni vinopija zaintrigiran još zelenkastom slamnatožutom tekućinom ponovo „sluša“ čašu… Neobično, ali svidjelo mi se. „Herbal tea meets tropical fruit“ iskustvo bilo je nekako mekano i nježno. Rijetko doživim i ovako uklopljenih 14% alkohola btw. Ali, dunje, breskve i marelice iz surlievske kaše podjednako su konkretne i profinjene u ustima…

Solum je suh, ali osjećaj slasti kao da pripada Međimurju, ovdje na puno ambiciozniji način. Premda Solum realno ne pripada tradiciji Međimurja, ipak je terroir Rasadnika jedan od prestižnih i povijesnih lokaliteta odakle su slani lozni cijepovi u sve dijelove tadašnje Austrougarske monarhije.

Enogastro combo otkriće ove godine za sada je Caprodur kozji sir i Solum Chardonnay sur lie 2011. Ekstaza! Osobito na pravoj temperaturi. U tom smislu oba su vina osjetno ugodnija ako nisu prerashlađena što iz mojeg iskustva inače vrijedi za većinu Chardonnaya, pa i općenito vina vrijednih kušanja.

Na kraju mi je 2011. ,premda vrlo različito, za nijansu draže. Neobičnije, ali nekako jedinstveno. Pravi Solum 🙂 Recimo 88 i 88+ 🙂

Cijena: 120,50 kn

Veliki Grabar sad je i deklarativno „ušminkan“ Merlotom i više nije najbolji Cabernet Sauvignon u Hrvatskoj 🙂 Sad ulazi u utakmicu s nekim jako ozbiljnim i respektabilnim etiketama, ali ulazi dosta spektakularno…

Nakon sat vremena dekantiranja jedva sam dočekao istočiti vino jarke rubin crvene boje.

Simbioza voća i odmjerenog školovanja u drvu koja daje vinu jednu dimenziju više raritet je na domaćoj sceni. Sočna višnja u Griotte desertu i tek dah „dima“, odlična su uvertira u plemeniti vinski doživljaj na nepcu.

„The bringer of fruit and soil“ nenadmašen u domaćim okvirima. Vrlo usklađeno vino, ali za čekanje… u nijansama drhtavo, nesigurno, još treba uspostaviti unutrašnju ravnotežu, ostvariti „peace with itself“ a kad se to dogodi…. uf! Tu nema trikova. Vrijeme će pokazati. U voćnosti ovdje nema prizemnosti, senzacija je uzvišena, isprepletena.

Grabar je suh, 14% alkohola, prezentira sklad otmjenog tijela, ugrađenih kiselina i tanina poput usitnjenog začina koji svojom kremoznošću doprinosi koheziji, takvoj da se osjećam loše secirajući prekrasnu cjelinu. Smooth and everlasting flavor 🙂 90+

U dalekom aftertasteu voćne igrice prožimaju doživljaj… 50 nijansi voća. Dekadentni gutljaj vinske fantazije voća.

Najvedrija strana uvijek je ona osobna. U mojem slučaju to je ženino pitanje da zašto pijem ugljični monoksid?!? Jesam li toliko involviran i na određen način deformiran da mi nikad ne bi palo na pamet CO povezati s poznatim kemijskim zapisom ili je ženina opservacija više šaljiva provokacija nego spontana asocijacija?

Cijena: 77,98 kn

Imotska kupaža Cabernet Sauvignona, Merlota, Trnjaka i Vranca odležala bar 12 mjeseci u francuskim barrique bačvama. Kakva prilika za isprobavanje vinskog accessoire-a 🙂

 

Dekantiranje tijekom 2 sata u Spiegelau Toscana dekanteru s 1,5L zapremine nije ni previše ni premalo, već taman 😉

Vinska tekućina boje trule višnje, vrlo bogat nos, voćno-cvjetne-začinske senzacije. Od višnje i maline do šljive i kupine, uz jedva uhvatljiv začin vanilije kao prihvatljiv utjecaj hrastove bačve. Izrazita koncentracija skoro se podrazumijeva za Modro Jezero bq iz 2009.

Fruit power u ustima ipak pravi odmak od novosvjetske percepcije na nosu. Umjesto voćne bombe, tu je izrazito suho vino bez težine, čija je punoća nivelirana hladnim jabučasto-vinskim kiselinama.

Kad s vremenom u čaši još više omekša pokazuje i kompleksniju osobnost, herbalne arome i rustikalni karakter. Međutim, osnovni dojam je nepokolebljiv; srčano, ali zaobljeno vino bez oštrih rubova. U esenciji još uvijek „sirovo“… mlado za bordošku kupažu made in Imotski 🙂

Vino za steak-ove, uz kakav dobar pršut, a ne ono što se prodaje pod pršut u supermarketima. 88 Svakako zaziva izrazito mesni menu, recimo i gulaš od divljači…

Cijena: NA

Žilavka No: 03312 🙂 Žuto voće i mirisno livadno cvijeće i stanovita „slanost“ koja ugodno nadopunjuje odmjereno intenzivan nos… zrela aromatičnost u ustima, dozreli materijal je suh, ali slasno-slan, pun i sočan.

13% alkohola izvrsno su uklopljeni u punoći Žilavke iz, čini se, moćne berbe. Kiseline su zato prirodno nešto manje istaknute što je velika prednost „sad i odmah“ konzumaciji, ali nešto manje iskusnijim vinskim hedonistima.

Ugodno pitka, aromatična Žilavka univerzalne dopadljivosti i dovoljno „svoja“, dovoljno autentična da ne bude trivijalna. Zaokruženost, osvježavajući karakter, glatkoća teksture i samo tijelo pariraju najuspješnijim Malvazijama i u tom smislu neugodno podsjeća na podilaženje tržištu. Manje napeta connoisseurima, ali tržišno vrlo pogođena Žilavka!

86+ Soft and mellow… osobno bi više volio kameni karakter za koji je Žilavka sposobna, ali ova stilistika je općeprihvatljiva. Uostalom, zasjala je na prvi pravi proljetni dan uz običan čips od kelja 😉

Cijena: 59,88 kn

Istarska mlada Malvazija postaje pravi vjesnik proljeća… Prije nekoliko godina sam čekao objavu rezultata uoči same Vinistre kako bi se mogao zgražati ili oduševljavati, kako je koji eksponat dolazio na policu 😉 Čini se da su zadnje dvije berbe, a osobito 2012. natjerali vinare da beru i fermentiraju dok je ljeto još debelo trajalo…

Sudeći po „en primeuru“ u Zagrebu, unatoč brojnim varijacijama na temu, stilsko zajedništvo mladih Malvazija nije upitno. Vinari su se brzo prilagodili. Jedna od prvih butelja koja se pojavila spremna za tržište je CUJ Malvazija, deklarirana kao suho vino s 12,6% alc 🙂

Zelenkasto-žuta bistra tekućina na nosu je također „svijetlo-zelena i limun-žuta“…

Pitke i pomalo stežuće zelene kiseline naglašavaju suhoću u ustima. Lagano tijelo ne ispunjava, već ispire usta u kratku završnicu koja traži još.

Svježina voćno-cvijetno-vinoznih aroma sjeda savršeno poput zvuka kucanja čašama na sunčan proljetni dan.

Malvazija idealnog proljetno-ljetnog senzibiliteta i već prepoznatljivog „clean & green“ ide-ntiteta koja ide uz ribu, ide uz salatu, ide uz hladno i toplo predjelo, ide i uz maslinovo ulje i uz naribani tartuf, a ide i solo 🙂 86+

Očito je 12,6% sasvim dovoljno da se na višoj temperaturi prezentira kao „glicerolasti“ umak hedonizma, istovremeno i ulje i otapalo prožeto svježinom vina.

Cijena: 62,68 kn

Tek je rano proljeće nastupilo i prije svojeg kalendarskog početka, a ja sam otvorio „svoje jesenje vino“…

način na koji se voće prezentira, smiren, zreo, uz ponešto starog drva i vrlo blagi barnyard koji me iznenađuje da je prošao „cenzuru“ Zavoda 😉

Dekantirano kroz jedan sat… instinktivno sam očekivao da će biti bolje iz Spiegelau Authentis Burgundy čaše međutim je previše potencirala alkohol na nosu (13,3%) pa možda i kiselinu na nepcu. Isprva se Red Wine Magnum činio boljim odabirom, međutim s vremenom u čaši „Burgundy“ ipak opravdava svoju reputaciju omogućavajući vinu da oslobodi svoje skrivene arome i još bolje prezentira strukturu i tijelo.

A arome su ovdje presudne. Cabernet Franc ne doživljavam kao vino punoće, već finese. Vitikultura u skladu s terroireom, vinifikacija koja ne oduzima vrijednost…88, ovom vinu ipak nedostaje duša, ili soil-to-glass ili već nešto, ali i bez toga je moj odabir hrvatskog CF-a, trenutno jedini meni poznat CF usporediv s ozbiljnijim Loirskim uzorima iz regija Saumur Champigny, Chinon i prva asocijacija na spomen hrvatskog Cabernet Franca.