Cijena: nepoznata (prosinac 2012.)

Hvala Igoru na uzorku najboljeg portugisca kojeg sam probao ove godine. „Ovo mlado vino prija u dobrom društvu uz svako jelo“. Nadam se da sam bio dobro društvo ovom vinu jer je ono meni svakako bilo upravo to 🙂

Transparentna jarko crvena s jasnim ljubičastim odsjajem i savršeno ugodan nos… šumske jagode i maline, brusnice i trešnje.

Predivno jednostavno na nepcu. Pitak prijatelj za laganu konverzaciju kao i probavni eliksir za svu prekomjernu i premasnu hranu koja prati blagdane. Prekrasan primjerak Portugisca vulgaris, arhetip idealnog Portugisca upravo onakvog sklada i strukture koju sam očekivao od Plešivičkih.

Blago kao malinovac od 11,8%, osvježavajuće kao reski Lambrusco. Ali suho! Skroz suho. I vinsko… ne poput mnogih jedva stabilnih moštolikih portugizaca koji su potpuno drugačiji tri dana nakon što napuniš kanistere rinfuzom 🙂 Ovo je vino. 86.

Moj kandidat za hrvatski Beaujolais ipak ne dolazi s Plešivice, pa čak niti Kutjeva, već iz vinogorja Ludbreg.

Cijena Roki`s Plavac Mali: 49,40 kn

Cijena Kiridžija Plavac: 29,98 kn

Paralelna degustacija epskih proporcija 🙂 Može li preporuka mojeg dugogodišnjeg prijatelja Saše ugroziti suverenu poziciju best buy Plavca do 30, a bogami barem i 40kn MPC?

Niti Roki`s niti Kiridžija nisu nastupali na VinoCom u Esplanadi, a niti na Label Grand Karakterre. Oba vinara mogu proći pod neintervencioniste, ne zato jer vjeruju u ispravnost takvog pristupa vinarenju, životnoj filozofiji i slično, već vjerojatno zato što ne bi znali raditi drugačije nego što rade 🙂 Btw, nisam nikad upoznao niti jednog niti drugog.

Ali zato vina jesam.

Roki`s divalj na nosu, diskretan podrumarski vonj i blaga oksidativnost, ali Kiridžija zato vodi u barnyard doživljaju 🙂

Roki`s s vremenom razvija začinske note i manje uobičajene voćne arome pečenih maslina i sušenih rajčica…

Kiridžijina se štala zato puni vinozno-voćnim mirisima višnje i rogača.

U ustima Roki`s genijalno pitak, izrazito neortodoksne aromatike za Plavac, nevjerojatne strukture, na granici između avangarde i autentičnosti… je li to ispeglano domaće vino omekšanih tanina prenježnih za Plavac ili beskompromisno autorsko vino?

Neobična igra kiselina i ostatka sladora… da li je uopće suho vino nije označeno, ali je možda nevažno. Takvo je kakvo je i kako treba biti. S idealnih 13,5% alkohola. Voćno-vinske kiseline toliko dobro drže priču da je „suhoća“ manje presudna.

A što se zbiva kod Kiridžije? Isprva se čini nešto tanje tijelo u usporedbi, a čak manja pitkost zbog nešto veće gruboće tanina. Ali izvrstan vinski balans čistokrvnog pelješkog plavca očarava pravog vinopiju.

S vremenom Roki`s-ov Plavac postaje „naporan“ dok se Kiridžijin sve ljepše pije. Osobito uz ribanac, maslinovo ulje blend leccino pendolino obitelji Smilović i peku iz Mlinara.

Dva vrlo različita vina od iste sorte, a identične „ocjene“ 85-86.

Cijena: 55,40 kn (prosinac 2012.)

Za Cavallino, vinariju u Virovitičko-Podravskoj županiji kraj Slatine puni Španjolska, odnosno Katalonska kuća 🙂 Ista koja puni i Freixenet 😀 I dominantnu većinu svih „cava“ na svijetu…

Prekrasno ravnomjerno perlanje mistificira zelene i žute jabuke na nosu, nešto kvasca, sve skupa nedosmisleno i vrlo precizno. Svježina, ali i „otmjena slatkoća“.

Konkretno u ustima, suho. Običan dvopek činio se sladak. Još više uz marinirani filet brancina i maslinovo ulje. 86.

Vrlo zdravih kiselina, premda nije neki izraženi „čistač nepca“, ali jako lijepo uklopljenih, kao i idealnih 11,5% alkohola.

Sve je odmah tu. Svježina, punoća tijela, neumorni mjehurići koji se ne daju smesti. Nepretenciozno i zahvalno pjenušavo vino po još pristupačnijoj cijeni od konkurencije istog ranga.

Cijena: 86,75 kn (prosinac 2012.)

Da ne bi bilo zabune s crnogorskim ili makedonskim ili čak imotskim, u samom je nazivu istaknuto da ovaj Vranac dolazi iz Hercegovine 🙂

Isprva dosta voća na nosu, šljive, borovnice, višnje i sušene brusnice. Drvo, kao zadimljenost više je začin negoli maska… Unatoč zaokruženosti, već na nosu prisutna stanovita mladenačka priroda obilježava primarno voćni nastup.

S prvim gutljajem ta se naznaka svježine razotkriva u izrazito vinoznoj strukturi s neočekivanim kiselinama. Vinski užitno suho vino sorte Vranac s 13% alkohola u skladu je s idenititetom Hercegovine. Uskraćeno prezrelosti, punoće i slatkoće crnogorskih, pa i makedonskih Vranaca, hercegovački Vranac iz vinograda Zasad Polje esencijalno je drugačiji, autentičan i surov.

Pripitomljeni tanini i srednje dug finiš prizivaju, svaki bolji od prethodnog, novi i novi gutljaj. Ne znam „pije li se viljuškom“, ali ovo je odlično vino za koje pretpostavljam kako izuzetno uspješno prati autentičnu lokalnu kuhinju.86-87.

Meni je poslužilo nešto dimljene slanine i kozji sir…

Cijena: 64,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/catalog.aspx?c=0&search=bolfan&page=1

Pod Stelvinovom čepom u Alzaškoj boci jedva se čekaju osloboditi sve te nektarine, marelice, limuni i ostali prekrasni mirisi voćnih plodova, vrlo precizno definirani „rizlingovskom stegom“, disciplinirane forme, vrlo odmjerenog intenziteta i raspona već na nosu…

Slatkasto-voćni „splash“ u ustima brzo poprima strogu formu plemenitog Rieslinga. Izvrsno raspoređene voćne kiseline u polusuhoj strukturi s 12% alkohola omogućuju vinu ulogu moćnog aperitiva, zahvalnog pratioca hrani, a opet ne ometaju i solo guštanje. 87.

Bolfan nije jedini koji je s 2010. berbom dobio polusuhi Rizling i tako uravnotežio suprotnosti koje se tako poetično nadopunjuju samo kod Rajnskih Rizlinga. Bolfan RR 2010 još je „zelen“, premda poptuno spreman za stol.

Uz jelo je skoro u retrookusu potencirana specifična signatura terroira, stanoviti aspekt minerala i podneblja, ali u cjelini je dominantna voćna priroda koja plijeni na prvu, a još više na drugu. O trećoj da i ne govorim 😉

Prije točno tjedan dana lijepio mi se sir na nepce, a ne snijeg na lopatu kao danas 🙂

Prije točno tjedan dana otprilike u ovo vrijeme bio sam na „predotvorenju“, svojevrsnoj najavi otvorenja „Malca Plavog“, vinskog kluba s wine barom u Vlaškoj 63 u Zagrebu, iznad Malog bara Ane Ugarković i Karijole 2.

Bio je to jedan od događanja čiji termin se vezao uz najveću „vinsku smortu“ u republici 🙂

Malo je reći da sam bio razapet. Radije rastrgan mnoštvom opcija i istovremenih događaja. VinoCOM je ponovo uspio. Jedan od najiščekivanijih eno-gastro festivala u godini uspio je obuhvatiti većinu najrelevatnijih vinarija, regija i posjetitelja. Uzburkane vinske strasti mogle su se kanalizirati u dvoranama hotela Esplanade, uz štandove, na radionicama ili u obližnjim restauracijama, neslužbenim after party-jima i slično.

Nakon otrežnjavajućeg radnog tjedna s dovoljnim kritičkim vremenskim odmakom, osjećam se spreman podijeliti nekoliko osobnih najdražih trenutaka… neočekivana pozitivna iznenađenja koja isključuju sve one divote od kojih to i očekujem, a opet rezultat potrage sukladne osobnim afinitetima.

Grabovac Prošek

S nečim ispod pulta Milan me ulovio u raskoraku, spremnog za odlazak i resetiranje. Taj otisak sušenih bobica nisam mogao isprati iz glave danima. Paradoksalno je i skoro neprimjereno da će najbolji položaji najistaknutije obiteljske Imotske vinarije biti oni iznad Trogira. Zato neću spominjati Crljenak, jer to sam očekivao. Prošek, s druge strane, nisam znao da postoji.

Braća Rajković

Tamjanika je suha?!? Aha, Rskavac je 100% Prokupac. A Opium? Sam sebi sam smiješan kad se sjetim… Ne znam što b izdvojio (na festivalu me Opium opčinio), ali obećajem jako zanimljive dojmove uskoro. Malo je nedostajalo da ovo ne obiđem jer se štand nalazio u sklopu šatora.

Ritoša Cabernet Sauvignon 2011

Ovo me nije smjelo iznenaditi. Ovo je trebalo biti potpuno očekivano jer već dugo tupim kako mi je ovo vrh Cabernet Sauvignona u Hrvatskoj. Ali, svejedno sam se iskreno iznenadio koliko je 2011. perfektna. Jedva čekam otvoriti u miru.

 

Jerković Chardonnay 2011

Čak nisam siguran u godište, ali nebitno. Od Jerkovića naprosto ne možeš dobiti vino koje nije „naelektrizirano“ 🙂 Em najbolja Kujundžuša, em jedina Rudežuša u svemiru (Mračaj) koja bi na nekom inteligentnijem tržištu bila šampionsko vino gdje god se pojavi i sad Chardonnay koji „govori Imotski“…

Cijena: još nije u prodaji

Onako slučajno i nehajno, jedan mali „en passant“, dojam koji stoji u džepu već neko vrijeme… Koncepcijski, TrapanChe je zéro dosage 100% Teran pjenušac, dakle bez dodavanog liqueur d’expédition, odnosno takozvano „brut nature“ pjenušavo vino što bi u prijevodu značilo „suh do koske“ 🙂 U svakom slučaju, daleko ozbiljnije i zanimljivije nego što to sami naziv sugerira.

Dobiveni uzorak nije na tržištu i još je s “talogom” u samoj boci zatvorenoj krunskim čepom. Sam postupak otvaranja nije mi prošao kako sam se nadao tako da sam pol sadržaja izlio, ali preostalo je dovoljno za zdravicu 😀

Boja prozirnog mošta 😉 Blijedo pinky ciglena. Divna boja.

Trešnja, biskvit, lubenica, dinja, divlja ruža… bezbrižno voćno veselje suzdržana intenziteta i profinjenost u harmoniji s minijaturnim sporadičnim mjehurićima koji se malo bržom vrtnjom čaše u ruci pretvaraju u pjenu unoseći u nos esenciju Terana.

Naravno da nisam uspio otvoriti bocu čak niti tako da izbacim van sav talog čija mi je gorčina pokvarila dojam, ali kako mi to nije prvi susret sa „Che“-om bilježim sljedeće… Suhoća i nevjerojatna trajnost metalno-mineralnog doživljaja. Osvježavajuće kiseline crvene jabuke, crvene naranče i crvene zemlje. Terra rosa Teran u obliku mjehurića. I na molekularnoj razini, neobuzdani divljak koji puni čašu životom.

Bogohulno combo otkriće dana – čvarci 🙂 Obzirom da je cijena čvaraka po kilogramu premašila cijenu pršuta, barem ovih u supermarketima, čvarak se može smatrati delikatesnom namirnicom, kao i dobar kruh ili bilo što dobro uostalom. Prema tome dabome. Bizaran, ali hedonistički combo. Čvarci i TrapanChe 😀

Cijena: 69,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=326696

Pinot Sivi vinogorja Zlatar, suh, s 13,5% alc i zatvoren Stelvin + navojnim čepom.

Dlakava breskva i sušene marelice 🙂 I blaga alkoholna „šamarelica“, neznatni „alko kick“ (13,5%) koji ne bi niti primjetio da se vino nije malo ugrijalo u čaši. S vremenom i travnate senzacije, začini…

Preksrasno užitno u ustima, prožeto prirodnim „aciditetom“, ali i permanentnom mineralnom osnovom. Ta sirovost terroira podudarna je jednim dijelom sa senzacijom koju pruža Kosovčev Škrlet, ali je nešto kraćeg trajanja, abruptnog završetka koji ipak „odjekuje“ u povratnom okusu. 85.

Ugodno popunjeno, elastične strukture, prezahvalno uz dobro jelo.

Cijena: 184,98 kn

Tamo negdje s 2006. godištem Boškinčev crni cuvee postao mi je jedno od najpoželjnijih domaćih crnih vina. Slijedila je meni jednako impresivna 2007. i nakon preskočene 2008., u 2009. je Boškinac ponovo napravio Pašku kupažu tzv. Bordoških sorti.

„Crni Boškinac 2009“ jedno je od dojmova koje povlačim još od proljetnog Wine Gourmet Weekenda i nekako je prikladno da objavim ove bilješke uoči sutrašnjeg VinoCom-a.

Odmah po otvaranju nemoguće je izbjeći toplinu alkohola (čak 15,5%) zbog čega se između ostalog odlučujem na ekstremno dekantiranje. Cijeli dan u otvorenoj butelji i još 4 sata u malom dekanteru omekšali su vino, a alkoholnost se skoro sasvim izgubila!

Sve bitno je ostalo na mjestu. Voće dobiva definiciju. Uz intenzivno voće pokazuje i dubinu, zatim naznake kože i duhana… pa višnje koje dolaze uz suhe šljive i onda opet ispočetka…

Dok se masivni crnjak rastapa u ustima, kremastost postaje dekadentna slast ekstrakta. Suho i sočno istovremeno, silno vino uspijeva biti u ravnoteži odolijevajući snažnim pritiscima gigantskih gradivnih elemenata. Struktura kojom se uspijeva držati na mjestu srećom nudi puno više od puke koncentiranosti. U svojoj punoći, ono je uzvišeno. U svojoj raskoši, fokusirano. 90.

O.K. jest još malo „razbacano“ zbog svoje mladosti, ali nakon orgazmičnog završetka to je nevažno 😉 Ipak je za očekivati da će istinski kompleksniji karakter razviti s vremenom.

Za sada, „grijač pluća“ za zimske mjesece. Opulentni, istaknuti predstavnik „vina koje grije“, nutrijenta koji ipak posjeduje ono nešto zbog čega uopće i uživam u vinu.

Cijena: 104,98 kn

Grabovčev pjenušac dobiven klasičnom metodom o kojem je već pisano na ovim stranicama, ali ovaj put u ediciji koja nadmašuje prethodnika.

Smokve, bademi, gljive… raspjevani nos. Sitan slador koji se da naslutiti na nosu, u ustima je sjajno uklopljen.

Odlična struktura proradi nakon što se malo ugrije u čaši. Prožetost reskim vinoznim kiselinama traje dugo u finiš, dok se u povratnom okusu vrte arome koje je nos nagovijestio, uz dodatak konvencionalnijih aromatskih deskriptora poput breskve, grejpa, dunje…

Stvarno je tu i diskretna mineralna priroda. Poput „kamenca“ u vodi 😉 Osjetiš da je „teže“, ne u smislu realno neprimjetnih 13% alkohola. 87

Nije „crispy“, ali je zato „crusty“ 🙂 Hruskavo. Lijepi bitter-sweet kick u retru…