Kendall-Jackson, Vintner`s Reserve, Zinfandel, 2009.

Cijena: 125,19 kn

This one is so very American I felt the need to write this one in English 😛 Or close enough to English I hope 😉

Fear grabbed me as I remembered a certain fine tuning is required in order to approach and enjoy a „Californian style musical“, an original American form I expect K-J to provide.

The fruit was „infused“ with cedar-like tobacco box woodiness, but smoky fruit on the nose delivered both concentration and intrigue. Nothing over-intensive due to a fact I know I should have decanted the wine. Besides, there is one thing more annoying from over-oak and that`s over-fruit.

A luscious slurp… not so sure whether „voluptuous“ is a virtue, but it should be as far as the Mendocino Zin is in question 🙂

Structure built like a monument, no food necessary, although the vivid mouthwatering acids are on all the right places and present an unexpected pleasure making the wine experience „real“. Dry Zin with 14,5% alc, a percentage recognized inside stomach alone and well integrated in wine body. Finish is quite focused and impressive. I rather enjoyed the light tannin grip You get after a few sips…

Surprisingly well balanced, ageworthy structure and some good juice there. Such a World blockbuster is such a surprise for a wine drinker in Croatia? Yep. And I have really enjoyed this, even more with a nibble of some leftovers of sheep cheese from island of Pag and some horse salami. 87

Abbona, Rinaldi, Barbera d`Alba, 2007.

Cijena: 119,25 kn

Jedna od najrasprostranjenijih talijanskih sorti u izdanju vina koje nije za svaki dan. Ambiciozna Barbera vinarije Abbona kao da pokušava pronaći kompromis između tradicionalista i modernista dozrijevajući ne dulje od 8 mjeseci u barriqueu, ali i dodatnim odležavanjem u 30hl drvenim spremnicima.

Već na nosu je mračno. Kako i priliči dark-skinned sorti DOC Barbera d`Alba. Vizualno je to puna trula višnja prozirna obruba u čaši. Isprva dosta topline i nešto drva ubrzo ustupa mjesto profinjenoj voćnoj zrelosti. Intenzivno, ali još „stisnuto“, napravljeno da traje.

U početku neobična „bitter-sweet, apple acid“ Barbera postaje nešto daleko uravnoteženije…

Neobjašnjivo kako sve uspijeva držati na hrpi; tanini dosta izražajni, kiseline uklopljene, ali pomalo jabučne i traju dugo u finišu, suhoća 14,5% alkohola s ipak nešto slasti, punoća i jedinstvena mračna aromatičnost, odličan primjer kako nabrajanje voćnih senzacija neće pomoći u odgonetavanju ovog vina jer je jednostavno specifično, kao i podneblje iz kojeg dolazi. 88

Uz juneći ragu sa šurlama sjajno je zaokružilo ručak, a još boljim se pokazalo kad je omekšalo nakon dva dana u boci. Dekantiranje ipak obavezno.

Brundlmayer, Kamptaler Terrassen, Riesling, 2009.

Cijena: 114,90 kn

Suhi Kamptal Riesling s 12% alc. Najmanjih 0,75L na svijetu 🙂 Pije se lakše nego što se prazni 😀 Naizgled…

Kristalno čisti, fini, rashlađeni ekstrakt koji lebdi u ustima… sama površinska napetost tekućine je dovoljna da se osjećam kao kukac koji hoda po vodi.

Minimalistička i donekle monolitna, čelična struktura čisti nepce maestralno uklopljenim kiselinama da bi fokusirala doživljaj na aromatsku finesu.

Homogenost. Harmoničnost. Unikatan mineral koji se osjetio još na nosu, a potvrdio okusom.

Toliko mekano, ali i hrskavo. Otmjeno, ali i „električno“. Bogatstvo voćno-začinskih aroma nadopunjeno mineralnom esencijom.

Božanstveni Riesling. 91. Uzvišeni začin, zelenkasto-žut. Zelen od jabuke, žut od kruške 🙂

Kineski restorani trebali bi ovo točiti na čaše.

Bolfan Vinski Vrh, Pinot Crni, 2010.

Cijena: 67,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=324812

Pojma nisam imao. Ovo je jedno od najistaknutijih food friendly vina u državi, a opet potpuno nekomercijalno u smislu da će se malokome u solo izdanju svidjeti kao meni.

Primarna voćnost je tu, ali nedovoljno napadna za površno kušanje. Premda ta šljiva i borovnica imaju skoro pekmezasti predznak na nosu.

Neobično za suhi Pinot Crni s 12,5% alkohola?!?

Vjerojatno, jer u ustima igra sasvim drugačijim intenzitetom. Zagorski vitalne kiseline voćni performans čine šarmantnim i savršeno vinski užitnim. Balans koji vino ostvaruje sjeda na svoje mjesto tek nakon otpijenog gutljaja. Kaže „hej, ovo vino nije za pljuvačnice. Ako me želiš doživjeti, pregrizi.“

Uz food friendly kiseline, tanini su mikroskopski i gumenasti. Prilagodit će se svakoj mesnoj ili drugoj podlozi. Rustikalni zadah povratnog okusa svjedoči o bajkovitom Zagorju. Nije to Primus, reprezentativni Pinot Crni podruma Vinski Vrh. Međutim i ovo vino djeluje i nastupa iskreno, energično i živo, u tradicijskom duhu i izričaju podneblja vinogorja Zlatar i prije nego što ga je Tomislav Bolfan uveo u novu epohu.

86-87 za prekrasno minimalističko vino od sorte Pinot Crni iz Zagorja 🙂

Kozlović, Valle, 2011.

Cijena: 64,25 kn

Valle je „ljetno vino“ iz podruma Kozlović, zamišljeno kao još pitkije i još više osvježavajuće od mlade Kozlovićeve Malvazije koja je već neizostavna ponuda tijekom cijele godine. Valle je također Malvazija Istarska, ali uz Sauvignon i Muškat postaje dodatno lagana i ugodna.

Na nosu „zaslađena“ Malvazija, vrlo jasan profil Malvazije s muškatnim grožđem čiji specifičan miris zaokružuje travnato-voćne senzacije.

Unatoč zahtjevnosti kupaže s tri vina različite sorte, Valle u ustima uspijeva biti homogeno, glatko i pitko. Prototip ispraznog ljetnog osvježenja.

Granica između ovako strukturiranog vina i „razvodnjene“ Malvazije je tanka, ali Kozlovićev blend je uspješan ne samo zato jer se muškat doslovno da registrirati samo na nosu, već i zbog uravnoteženih blagih kiselina u suhoći Malvazije s niskih 12,5% alkohola te trajnosti u završetku koja je znatno dulja od očekivanog. 84.

Tomac, Crni Pinot, 2010.

Cijena: cca 125 kn (studeni 2012.)

Vrijeme provedeno s Crnim Pinotom obitelji Tomac djelovalo je na mene poput čitanja dobre i ozbiljne knjige. 92.

Boja trule višnje u čaši je transparentna i isprva miriše na Griotte u tekućem obliku, obliku otmjenog Crnog Pinota …voćnog kompota, još mladog, ali nenapadnog.

Na nepcu suptilno kao prolazak kroz paučinu. Nedostižno… ne možeš shvatiti gdje je što odmah na početku, ali nešto te tjera da nastaviš.

Zemljani mineralni karakter glavni je protagonist, važniji od fabule. Ali i sama storija je slojevita, više naizgled nepovezanih radnji koje se na kraju stapaju u jednu kohezivnu priču predivne kompozicije. Intrigantno. Čovjek se osjeća mudrije nakon ovog čitanja.

Suhe samoborske češnjovke neobičan su partner, ali tvrdi kravlji sir pa i kozji, skoro idealna usputna grickalica.

Jedini meni poznati Crni Pinot u Hrvatskoj vjeran „izvorišnoj burgundskoj tradiciji“. Mali zalogaji. Slovo po slovo. Lektira za odlikaše i one koji žele znati više 😉

Još bolje, odnosno još uspjelije vino od 2008. Zapravo, bit će bolje jer je 2008. trenutno u fantastičnoj formi, a 2010. tek sad ulazi u jedva zreliju fazu i za očekivati je da s vremenom postane još bolje. Da ga imam gdje čuvati, ovo vino bi pohranio i zaboravio na pet godina.

Bez greške u najbolja 3 hrvatska crna vina koja sam otvorio ove godine do ovog trenutka. Nego, što radiš na Staru Godinu? Hoćemo li otvoriti novo poglavlje?

Georges Duboeuf, Beaujolais-Villages Nouveau, 2012.

Cijena: 64,90 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/media/10898/beaujolais.jpg

Dakle, ovo je institucija. Kalendar je htio da ove godine treći četvrtak u mjesecu studenom padne datumski najranije moguće 🙂 Stoga, slogan „Beaujolais Nouveau est arrivé“ponovo vrijedi od današnjeg dana!

Postoji nešto istinski uzbudljivo kod Beaujolaisa ili bolje rečeno istinski Beaujolais uzbuđuje vinopiju 🙂 Tu je taj stimulativni šnjof karbonske maceracije – voće „pod naponom“. Strujni naboj trešnje i maline, suhe šljive i borovnice…

„Božolej“ 2012. plijeni na prvu naglašenim vinozno-voćnim karakterom, ali iznenađuje dobrom strukturom, skoro taničnošću u kontekstu tannin-free Beaujolaisa naravno.

Obilje aroma, pitko suho vino s 12% alkohola, rashlađena oda radosti. Vinsko veselje sasvim dostatna tijela i divno mirišljavo iskustvo koje u ustima „kipi“ od užitnosti.

Neočekivano i nevjerojatno zahvalno uz većinu sezonske kontinentalne kuhinje i pritom nije prefino za narodna jela, a još manje prebanalno i za najizvrsniju autorsku kuhinju. Makar i uz šaku kestena uz koje iz navike ipak prizivam neki rustikalniji Portugizac.

Najbolje kod „kralja Beaujolaisa“, G. Duboeufa 2012. je taj istinski vinozan karakter, bez artificijelne voćnosti i neprimjerenih aroma. A opet fantastično pun voća.

Stoga mi je osobit gušt što upravo na današnji dan bilježim ovaj dojam „the“ Beaujolaisa, prvo vino berbe 2012 u Dnevniku vinopije. Iz niza razloga očekivao sam jako puno od domaćih portugizaca ove godine i premda ima nekoliko jako dobrih izdanja, još uvijek je Beaujolais ono što je. Sada dostupan po nikad povoljnijoj cijeni. Koliko pamtim bio je preko 80kn prethodne godine.

Po nekim nepisanim pravilima, karbonski macerirana mlada vina idealna za brzu konzumaciju osuđena su na maksimalno 86 bodova. Zato od mene 87 😉 Obvezna lektira.

Lanson, Extra Age, Brut

Cijena: 499 kn (studeni 2012.)

„By appointment to Her Majesty Queen Elizabeth II purveyors of Champagne Lanson“…

Šampos 🙂 Pravi pravcati pripadnik Grandes Marques kuća. Grandes Marques doduše danas okupljaju nekih 28 kuća među kojima ima svega i svačega. Od ikona James Bond serijala do pobjedničkog špricanja F1 i prolijevanja po glazbenim spotovima P. Diddyja.

Na prvi pogled, niti recentna povijest kuće Lanson također ne ide u prilog šampanjofilima. Površnim tumačenjem, gubitak povijesnih vinograda početkom devedestih predstavljao bi i gubitak identiteta „obiteljske posvećenosti“ family-run businessa s turbulentnom tradicijom koja datira iz 18. stoljeća. Međutim, jedna od osobitosti Champagne je u tome da nije nimalo nužno uopće posjedovati vinograde da bi pravio veličanstven „Šampos“.

Čini se da je presudno zadržati vinara. Još uvijek je tu obiteljski „Chef de Cave“ Jean-Paul Gandon, koji već 4 desetljeća radi za Lanson. Povodom 250-godišnjice kuće Lanson, uoči 2010. godine predstavio je Extra Age (X.A.) Brut s ciljem „povratka jedinstvenoj tradiciji“ od koje zapravo Lanson nikad nije ni odustao, barem u dijelu svoje ponude.

Zelenkasto zlatna nijansa potencirana neumornim perlanjem supersićušnih mjehurića oslobađa vrlo raskošan nos. Kvasci, ogrozd, kruška, jabučni cider, Jaffa keks, nastavi niz… štoviše, s vremenom se dešavaju komplesnije promjene aromatskog doživljaja unutar istog intenziteta. Istovremeno, svježina istinski prožima, kao da svaki mjehurić oslobađa identitet i karakter grožđa i podneblja.

A pro pos podneblja, X.A. je blend u omjeru 60% Pinot Noir (!), 40% Chardonnay, s Grand Cru položaja Avize, Cramant, Chouilly, Oger, Le Mesnil-sur-Oger, Verzenay, Bouzy, Mareuil-sur-Ay (potonji je zapravo Premier Cru premda „najvišega ranga“). Pretpostavljam barem, obzirom na oznaku degoržiranja (12/2011), kako nisam otvorio spomenuti inauguracijski blend povodom 250godišnjice, već blend godišta 2000, 2002, 2004. Još bolje 🙂

Povremeno se čovjek zanese pa se moram prisjetiti. Neće više divote ući u nos ako dublje dišem 😉 Naprotiv, dovoljno je osjetiti tonus, napetost sadržaja. Nos za stotku!

U ustima klasik. Konkretno, čvrsto. Ledena mineralna podloga. Apsurdno dobro ukomponirano, nevjerojatan, stoljećima usavršavan i nijansiran balans. Dubina, tijelo, čak i „širina“, zapravo punoća pri sredini i fantastična trajnost koja ostavlja maličnu prirodu dugo u ustima. Ta „korica zelene jabuke“ ostaje kao eterična finesa, a ne nešto od čega trnu zubi. Ukoliko mojoj dragoj ženi kojoj su kiseli i najzreliji Dingači, ovo nije uopće „pre-kiselo“ već kako kaže „taman za ljeto“, onda treba znati cijeniti nešto što bi sad valjalo spomenuti…

U duhu iskonske tradicije, Lanson zastupa danas neuobičajenu praksu neprovođenja malolaktične fermentacije u kojoj bi se malične (jabučne) kiseline pretvorile u mekše „laktične“ (mliječne) kiseline, a kako bi vino zadržalo i punoću i svježinu. Ta svježina s godinama odležavanja u podrumu pod ne baš bilo čijim nadzorom gubi acidičan karakter i postaje distinkcija Lansonovih vintage i non-vintage šampanjaca. Distinkcija koju (koliko znam) dijeli s još samo jednim Grandes Marques-om, a to je čuveni i prestižni Blanc-de-Blancs vintage-cuvee „Salon“.

Marinirana orada i somun kruh s malo maslinova ulja pridružili su se ovom kušanju kao uvertira u nešto što je obilježilo večer. Ako ovako nešto smatram uzbudljivim, više nema povratka 🙂 93

courtesy of Jabuke i ruže

Radovan, Malvazija Istarska, 2011.

Cijena: 64,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317472

Prije popularnosti Benvenutija, a tamo negdje oko Fifa World Cupa 2006 pa sve negdje do Eura 2008, Radovanovu sam Malvaziju doživljavao kao alternativu već tada razvikanim mladim Malvazijama Bujštine i Umaštine. Sjećam se kako bi uvijek nestala s police Vrutka prije Chardonnaya recimo. Iako pripada najstarijoj, tzv. prvoj generaciji vinara moderne Istre, dan danas Radovan u svijesti zauzima poziciju „autsajdera“, nenametljivog Istrijana s artističkom etiketom.

Voćne arome na nosu najviše stvaraju sliku korice limuna, zatim specifična floralnost i travnatost kojom Malvazija tako dobro odiše.

U ustima dominantna slanost i prateće citrusno-travnate senzacije zaokružuju nezahtjevan aromatski profil. Fenomenalna slasna pitkost na nepcu dolazi od skladne strukture, sve je dozirano, uravnoteženo, baš kako treba za mladu Malvaziju. Stil koji je proslavio Radovana, a zatim i Ritošu.

Suha Malvazija Istarska koja sadrži nemalih 13,9% ,ali bez tromosti visokih alkohola. 86. U nekom trenutku tražit će kakvo dobro jelo. Šugo od bakalara (Baccala della Mamma naravno :)) sa širokim rezancima pomogli su transformirati Malvaziju u slatkasti nektar nasuprot gorkastosti bakalara s češnjakom.

Galić, Cabernet Sauvignon, 2011.

Cijena: 39,13 kn (studeni 2012.)

Mladi, voćni, ljubičasti, blago začinjeni CabArnet Sauvignon. Notorna greška na etiketi u ovom slučaju ne označava i „grešku“ u sadržaju.

Galićev Cabernet Sauvignon nastupa vrlo izravno. Osvježavajuće kiseline, vitko dijelo, zdrav duh 🙂 pomalo „koščato“ zbog još zelenkastih tanina, ali i s ugodnim mentolastim aftertasteom koji naglašenom voću daje presudan ton ozbiljnosti. Suhoća s osjećajem ostatka sladora kojeg realno nema puno i potpuno uklopljenih 13,7% alkohola.

Za pretpostaviti je kako se radi o materijalu iz mladih vinograda, ali neovisno o tome, jako lijepo napravljeno. Možda ne osobito uzbudljivo nekom etko traži kompleksnost i dubinu, ali je izrazito zahvalno blago rashlađeno, za solo pijuckanje, možda uz malo tvrdog sira ili uz neko laganije mesno jelo s umakom. Pašta s pečenim škampima i rikolom ili pečena pureća prsa s prilogom od povrća…

Plava uska ženska haljina… 85,atraktivna na dobro građenom tijelu, napadno upadljiva na manje savršenom. Stoga, kao i zbog navojnog Stelvina, idealno vino na čaše u finijim restoranima 🙂