Cijena: 246,98 kn (listopad 2012.)

Radni naslov dojma: zapažanja nekalibriranog kušača

Koliko znam nikad nitko ništa slično ovome nije napravio i pokušat ću doživjeti zašto je toliko fascinantno. S druge strane, kolegici s posla koja ne mari za vino komentar je bio da je to sigurno neki tudum 🙂

Za početak, izgleda kao da je netko rastopio 18karatno zlato u čaši. Međutim, bez neke velike uljnosti i vizualne težine. Poput pravog vinskog štreberka ekperimentiram s dvije čaše. Extreme Riesling/Sauvignon i Pinot Noir čaša. Također iz ekperimentalnih pobuda, skoro pola butelje završilo je u malom dekanteru sat i pol vremena na temperaturi sobe, pol butelje direktno iz frižidera.

Prekrasan nos… najugodniji, najmirišljaviji aromatični „čaj“ od selekcije grožđa s položaja Šipkovica na Plešivici. Mineralne komponente već na nosu, uistinu „bez filtracije“ 😉

Stvoreno da bude veliko vino. Ali, bez pretencioznosti, bez ispraznosti napuhanih priča. Niti jedna od popularnih „etiketa“ ekstremnijeg vinarenja ne krasi Tomčeve butelje. Nerijetko se pod isprikom „prirodnih“ (eko, organskih, biodinamičkih itd.) vina skriva strnputica koja ima više dodirnih točaka s voskom iz ušiju nego vinom, ali ne kod Tomaca 🙂

Čudesno bistro i čisto, na nepcu čvrsto. Prisutne voćne arome koje amfora kao da je disciplinirala i ostavila samo nužnu esenciju. Premda nikad nije moglo biti trivijalno svježe obzirom da je u pravoj ukopanoj gruzijskoj amfori fermentiralo i maceriralo tijekom čak 6 mjeseci nakon čega je još 12 mjeseci provelo u velikom drvu, vino je još vrlo mlado u smislu očekivane dugovječnosti sazrijevanja u boci.

Tvrdi stisak amfore sličan je učinak imao i na samu strukturu. Poput plamena svijeće koja kao da se nikad neće ugasiti. Neočekivana mekoća i zaokruženost su varljivi jer ne upućuju na hladnokrvnu, izrazito suhu prirodu vina koju bijeli tanin dodatno naglašava. Jesam li previdio kiseline i alkohol ili ih jednostavno „nema“? Kiseline se ničim ne ističu osim kroz duboko pulsirajuće tijelo. Mogu se osjećati i limuni i jabuke, ali kiseline su vrlo vinske.

Fascinira pitkost toliko punog, krutog i ekstraktnog vina. Profinjeni monstrum 🙂 U ovoj se fazi pokazuje nepotrebnim dekantiranje vina i još više zagrijavanje na sobnu temperaturu. Pinot Noir čaša na nosu čak potencira peckavost realno nevidljivih 13% alkohola. U ovoj životnoj fazi meni je definitivno najugodnije rashlađeno i u nešto široj čaši.

Mineralni aspekt na nepcu manje je „iz tla“, više „strujni napon“, najviše nalik osjećaju da žvaćem grudu snijega. Zračna mineralnost 🙂 Maglovito jutro.

Ostatak iz dekantera vraćam u butelju i frižider. Tek sljedećeg dana bilježim 93 nakon otvaranja ostatka. Ipak, ovo je prava ezoterija i intelektualno iskustvo za koje se potrebno malo rekalibrirati. Za pacijente poput mene jedno od najboljih i najznačajnijih bijelih vina Hrvatske. Za Anu, legitimno „tudum“ 🙂

Cijena: 66,75 kn (listopad 2012.)

U smeđoj boci koja je od ovog godišta bez „ovratnika“ nalazi se najpoznatiji skradinski Debit. Bibichev Debit godišta 2011. potpuno je nevjerojatno vino po nekoliko parametara.

Ne može se ignorirati izrazita „bijela Dalmacija“ na nosu. Karakteristični mirisi Debita, Maraštine… koliko rasprostranjenih, toliko i zanemarenih sorti. Bademi, petrolej (!), kora mandarine i jabučni sirup specifičan je aromatski potpis Debita 2011.

A onda iznenađenje! Nešto što bi se smatralo „atipičnim“ za sortu debit i za bijelu Dalmaciju općenito… zelene kiseline da cure sline 🙂 Ekstremno svježe, ali dubinski svježe vino koje i vrlo rashlađeno pušta arome od breskve do limete.

Zatim, polusuho!?! Nasuprot očekivanjima, ovaj Debit profitirat će od sobne temperature. Ono što se „otopi“ na nepcu više nije zeleno… sada je mineralno i mlado. Ukupni dojam apsolutni je pobjednik, a to je dojam suhog (!) vina u balansu kakav bi očekivao kod tzv. narančastih vina.

Britko i žitko, sa fascinantno dugim i promjenjivim povratnim okusima. S dubokom monolitnom strukturom. Karakterno. I to ne jedan već dva karaktera. Onaj rashlađeni i ovaj na sobnoj temperaturi 🙂

Dakle, rad kiselina čudesan, punoća tijela koja nije bitnija od kompleksnosti, suhoća unatoč „skrivenom“ sladoru i užitnost 12,5% alkohola. Najviše, ukupni dojam koji je perverzija. 90 Nikad izraženija različitost između hladnog i temperiranog. Sumanuto vino na sobnoj temperaturi.

Škaulj pomalo postaje najistaknutije ime Nadinskih obiteljskih vinara izvan samog Nadina i vinogorja Benkovac-Stankovci, a ova selekcija u Vrutku svakako tome ne odmaže. Prvi susret s ovim vinima pamtim s drugog Dalmacija Wine Expo-a i donekle pratim što se zbiva.

Škaulj, Merlot, 2010.

Cijena: 74,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=338805

Na nosu stisnuto, pre-koncentrirano, alkoholno i vruće, voćni koncentrat… gutljaj dosta mekan i gladak, pre-ekstraktno, ali neočekivano pitko, tanini zaobljeni i meki, „jestivi“, poput čokolade s 89% kakaa. Sjajno ako tražiš kakaovac, manje sjajno ako želiš pojesti mliječnu čokoladu. Vrlo „novosvjetska struktura“, ali bez „lažne punoće“ …više je „nabildano“, „premacerirano“. U ustima je 15,4% alkohola ipak skoro neprimjetno, odnosno ne igra ulogu. Uz neku srčanu klopu odigrat će sjajno. Bez dubine i kompleksnosti, puno jestive snage crnjaka natopljenog suncem. Voćni super-Plavac bez tanina 😉 84

Škaulj, Cabernet Sauvignon, 2010.

Cijena: 74,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=338806

Stiker koji krasi vrat butelje označava dobitnika Decanterovog srebra. Nos odaje ukuhano voće, kupine i crni ribizl, ljubičice i zapečene masline… slatki tanin u ustima, paradoksalna sočna trpkost podsjeća na moderni, nabildani Plavac Mali, ali s aromatskim profilom voćnog Cabernet Sauvignona made in Čile. Njabolje iz obaju svjetova ili nakarada? Ni jedno ni drugo. Cab iz Benkovačkog vinogorja. Tjelesina koja puni usta i drži do beskraja. „Farbač jezika“ koji obiluje taninima, ali ne i trpkošću.

Uz senzacije koje otkriva na nosu, na nepcu dodaje već i neke nazanake odležanijeg vina, kožnatost i voćna zrelost. Krepke kiseline u protuteži osiguravaju pitkost u kojoj se suhoća čini graničnom prema polusuhom. Vino je suho, s 13,9% alkohola. Sirova mesnata snaga bez velike profinjenosti, ali ne i bez šarma. Vrlo uvjerljivo vino od internacionalne sorte sa ipak specifičnim obilježjima podneblja iz kojeg dolazi.

Neuobičajeno. Srčano. Moćni crnjak za megdan. 86. Bilo bi zanimljivo paralelno usporediti s Festigia Cabernet Sauvignon Reservom 2009 🙂

Škaulj, cuvee Tomislav, 2010.

Cijena: 39,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=338804

Za razliku od prethodnika koji su neprozirno tamni crnjaci, Tomislav je znatno crvenije vino u čaši. „Crvenije“ je i na nosu. Brusnice, trešnje… sušeno, zapečeno, drvenasto, crnogorica… Živahno u ustima, brašnjavi tanini ne umanjuju pitkost. Savršen partner pizzi s kozicama, pršutom i rikolom, s maslinovim uljem i naribanoj parmezanom 🙂 Najbolje uravnoteženo i meni najdraže vino iz ove selekcije.

Ragazzo fortunato. 86

Cijena: 24,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317979

Kao da mirišem žućkasto-narančasto zrelo grožđe „raširenih ruku“… jedna od tradicionalno najrasprostranjenijih bijelih sorti Dalmacije, maraština je poznata i kao rukatac upravo zbog asocijacije na tijelo sa dvije ruke.

Grozd koji je prigrlio sunce do razine „truljenja“ dat će mlado vino bez konvencionalne „svježine“ koja se često uzima zdravo za gotovo kod mladih vina.

Vruća 2011. donosi raskalašenu bijelu Dalmaciju za stol. Antunovićev Rukatac s 13,1% alkohola? Nikad ne bi pogodio. Najlakših preko 13% ikad…

Kiseline niske, naravno. Ali, koga briga uz mariniranu oradu zalivenu maslinovim uljem na kruhu ispod peke. Slatko poput meda, vino se pojavljuje kad je najbitnije. Etiketa sugerira i „pelješke školjke“! Čini se kao odlična preporuka ako se misli na mušule (dagnje) iz Malostonskog zaljeva, jednostavno prokuhane u loncu sa slanom vodom i dovoljno kruha za točanje 😉

Vrlo osebujan Rukatac u skladu s politikom podruma koji nudi više od očekivanja za MPC. Nikad neće niti želi biti neko trijumfalno vino, ali jedno od idealnih vina-za-svaki-dan. 84-85

Cijena: 56,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317166

U moru etiketa podruma Enjingi, jedno bijelo vino mi je odskočilo od svih ostalih. Graševina bistre zlatnožute boje prekrasno miriši na zrele jabuke i kompot od dunje, naravno uz botritisne plemenito pljesnive senzacije, ali i natruhe voćne svježine iz dubine… izvanredan miris koji s vremenom u čaši postaje dodatno zavodljiv.

Stvarno majstorski balans u ustima… skoro lepršavih 14,4% alkohola 🙂 Polusuho prema suhom, fantastično pitko, aromatski opojno iskustvo. Puno, ali bez težine, bez uljnosti, bez „masnoće“, s ukljopljenim voćnim kiselinama i nešto topline u želucu, puno više nego na nepcu.

Uistinu, vinski digestiv koji podiže apetit. Više svojevrsna after-a-good-meal Graševina negoli zahvalan suputnik za kakvom trpezom. Umjesto gurmanskih kiselina, stimulativna jabučna gorčina djeluje okrepljujuće u retrookusu. Sami finiš traje iznimno dugo i stvara žeđ za još jedan aromatični gutljaj graševine.

Smatram se zadnjim vinopijom na svijetu kojem bi se izrazito svidjela deklarirano polusuha Graševina kasne berbe s 14,4% alkohola. Ali ipak 88… moj novi favorit Graševine u kategoriji za sebe.

Cijena: 39,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=321653

Borovnice, brusnice, mirišljave ljubičice 🙂 Pitome arome Iločkog Cabernet Sauvignona iz vinarije Buhač već neku godinu za redom u samom su vrhu tzv. vrijednost-za-novac ponude.

Tako će sigurno biti i s ovim godištem. Izrazito užitno crno vino brižljivog balansa. Puno, a bez trpkosti, Suho, a puno slasti. Skoro „mesnato“ iskustvo s 13,9% alkohola koji se ne primjećuju uravnoteženi vinskim kiselinama, tako da je vino prezahvalno uz brojna jela, a opet tako samodostatno, aromatski dosljedno iskustvo.

Lagano rashlađeno spremno je za konzumaciju i premda je nešto taninskije od Buhačevog Merlota, jednako je atraktivno. 85

Lijepo zaokružen Iločki „čileanac“ po nenadmašnoj cijeni.

Cijena: 200,00 kn (rujan 2012.)

Ako bijeli Mjesečar ima lošu etiketu, onda je ova očajna 🙂 Valjda prva fotka mjeseca koju izbacuje tražilica neke web foto stock arhive s nezgrapnim nazivom vina u Arial tipografiji. Ne bi me čudilo da je priprema za tisak poslana u Wordu 🙂 U ovom slučaju dodatni trash efekt osigurala je intervencija u kojoj je selektirani mjesec konvertiran u jarku crvenu tako da u najmanju ruku nedostaju još samo vukodlaci, ako ne i vukojarci iz nedalekog Imotskog kraja 😉

Sadržaj butelje je međutim nešto sasvim drugo. Butelja sadrži jedno od malobrojnih vina za kakvo sam uvijek spreman izdvojiti 200 kuna. U ovom slučaju iskoristio sam privilegij kako bi se ogrebao za praktično nenabavljivu butelju. Crveni je Mjesečar veći raritet i od bijelog. Mjesečari su proizvedeni na potpuno organski, pa i biodinamički način, između ostalog i slijedeći mjesečeve mjene… „brižno i strpljivo njegovali smo vinograd, obrali grozdove te bobu po bobu ručno odvojili od peteljke i položili u bačvu od bosanskog hrasta. Da živi, raste i diše.“ Dakle, čak je i odabir drva iz okolnog podneblja u skladu s rigoroznim biodinamičkim načelima. Bez dodavanog sumpora i bez filtriranja pri punjenju, što ne znači da nema niti traga sumpora jer zanemariv dio nastaje samom vinifikacijom. Ali sad je dosta „gluposti“, vrijeme je za srk, žvak i gut 😉

Na nosu se doima prožeto voćnošću. Ne postoji površna parfimiranost, nema kozmetike, tek tračak hlapivosti kao svjedok volatilnosti i života u boci. Istinski vinski nos. Odmah postaje jasno… žurba, nervoza, vremenska presija i druge čari modernog života upropastit će doživljaj. Ovo se mora doživjeti polako, jako polako.

Sat i pol dekantiranja nije dosta. Na nosu se izmjenilo više senzacija, od višnje do gljiva, preko zemlje i ljekovitog bilja. Prizivam smirenost.

Ono što se na nosu moglo ćutiti i kao Plavac, na nepcu je nepogrešivo Blatina. Svega 12,2% alkohola, ali toliko puna i koncentrirana tijela da ne bi bio tako siguran kad tanini ne bi bili bitno drugačiji. Uzgred budi rečeno, većina Blatina prirodno je u vinogradu izmiješana sa sortom oprašivačem. Crni je Mjesečar 100% Blatina i to iz selekcije bobica(!).

Četiri godine nakon berbe ova je Blatina mlado vino. Mjesečara zapravo ne mogu zamisliti da je ikad bilo „mlado“ vino, ali karakter i struktura govore o pravoj dugovječnosti.

Unatoč punoći, nikakva težina se ne da evidentirati. Nakon pol butelje mogao bi zakucati koš (kad bi imao sedam, osam godina i jednako toliko kilograma manje).

Prirodne kiseline stopljene su s tijelom… balans koji je uspostavljen još u vinogradu, začin hrani i ujedno hrana sama po sebi! Ekstremnija Plava Greda. Esencijalni sklad. Fokus. Kontrolirana snaga. Da, i „srce od mentola“ je tu 🙂 https://vinopija.wordpress.com/2011/11/17/brkic-plava-greda-2008/

Poročnost kojoj bi se i vaš liječnik prepustio, onaj idealizirani mudri doktor koji zna uspostaviti ravnotežu organizma, koji je svjestan da svaka radnja ima i drugu stranu vage. E taj bi pio ovakvo vino. 92

Otvoreno 30.09.2012. Bio je to dobar dan.

Cijena: 50,00 kn (rujan 2012.)

Kao što je to slučaj u brojnim vinskim destinacijama i Pelješac je pun obiteljskih vinskih podruma za koje šira publika nikad nije čula. Sve im smiješ reći osim da im ne valja vino 😀

Prva asocijacija na tradicijski rose zapravo nije „rose“ 😉 “Opol” je istinski dalmatinski naziv za ružičasto vino nerijetko s aromama prošeka na nosu i nerijetko ugodnije na sobnoj temperaturi negoli rashlađeno 😀 Opol, neumoljivo krut, ali tradicijski iskaz koji treba cijeniti u nekim slučajevima.

Ciglena, narančasto-crvena boja otvara mirise jagoda, malina i grožđica na nosu…

Tvrdoća i rigidna struktura opola na nepcu, a opet naglašeno voćne arome pitkih ružičastih sokića. Isprva neobično, s vremenom sve ugodnije. Špaletin je rose suh, s 12,8% alkohola, divno usklađen.

„Kod nas se tradicija shvaća kao nešto sveto i nepromjenjivo, od čega se ne smije odustati, ili kao nešto zastarjelo, što treba odbaciti. Istina je negdje u sredini. F.Miloš, blog vinske priče“

Je li Špaletin rose ostvario tu sredinu? Nije daleko 😉 87

Nature of the beast vs. Rose za dekantiranje i uživanje.

Cijena: 51,13 kn (rujan 2012.)

Adžićev litreni Zweigelt po cijeni koja se očekuje u litrenoj ponudi fenomenalna je vrijednost za novac uz uvjet da je konzument upoznat sa osebujnim karakterom sorte. Je li onda buteljirani Zweigelt iz 2009. ambicioznija ponuda vinara?

Adžić je na svu sreću prizemljio doživljaj. Rezultat je vitalan i skladan Kutjevački Zweigelt, izražene osobnosti u vidu jedinstvenog aromatskog profila kakav bi očekivao od sorte.

Crni ribizl, kupine i plod šipka izmješani u teglici zemlje za sobno bilje 🙂 Specifični biljni karakter voćne aromatičnosti.

Interesantno suh, prodorne ekstraktnosti sa žilavim, vibrirajućim kiselinama koje su se savršeno uklopile u rustikalnu vinoznost. Istovremeno vrlo čisto, skoro sterilno, spremno za oplemenjivanje neke kuharske inspiracije u visokoj gastronomiji, prije nego divljač vulgaris. Ali, ne bi odbio gulaš od vepra uz ovo vino 😉 Premda mu je sjajno društvo pravio domaći (ne preljuti) kulen.

86 Dovoljno pitke sočnosti bez „parfimiranosti“ uspijeva prevladati mesnu gozbu 🙂 Ništa spektakularno, ali razina gušta neizmjerno visoka.

Cijena: 49,99 kn (05.10.2012.)

Bez brige, nije pelješki Pinot Noir. I Slavonija Antunovića za utrku ima, konkretno erdutsko vinogorje, još konkretnije OPG Jasna Antunović Turk.

Šnjof, šnjof?!? Murva (dud)… zatim miris rijeke, „riječni mulj“ 🙂 Nos nagovještava baršunasto iskustvo na nepcu, za nijansu više topline (13,5%) nego što bi volio u Crnom Pinotu.

Nakon gutljaja „riječnog mulja“ ogladnio sam za fiš paprikašem ;-D Čini se da je ta riječna senzacija neka mineralno-zemljana komponenta, što je raritet u RH pinotima.

Ima tu voća, ali ono je već „strunulo“, već je pokriveno lišćem… i to je jako dobra vijest.

Ugodne kiseline, fina popunjenost, sićušni tanini… još neuravnoteženo do kraja.

Umjesto fiš paprikaša, taj dan obilježile su domaće krvavice, a koliko god nevjerojatno zvučalo, suhi Crni Pinot iz Erduta tom je objedu osigurao dignitet 😉 Intelektualni, koliko i hedonistički doživljaj koji ne može parirati jedino Tomčevom Crnom Pinotu. 87. Za sve ostale koje znam, potpuno van konkurencije. Hvala Josipa na preporuci!