Cijena: 25,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317350

Jer je madiraza to tražio 😉 Vino koje sam uvijek doživljavao kao svojevrsni blueprint tradicijske Kutjevačke graševine, iz kuće koja se prema onome što sam vidio na polici trudila dati puno u odnosu na cijenu u svim segmentima.

Berbe godine 2011. završila je u butelji s navojnim čepom. (što je možda razlog još povoljnijoj cijeni)

Zelenkastožute boje, miriši na jabuke, sorbet od jabuka. Nos ne daje naslutiti nešto zrelije note na nepcu. Nikakve ekstremnosti kasnije berbe i slično, ali osjeti se stanovita voćna gorčina prezrelosti na nepcu. Jako je glatko i fenomenalno pitko unatoč nemalih 13,2% alkohola koji se donekle mogu registrirati na nosu, ali skoro nimalo u ustima.

Umjesto nekog grease killera, slavuj pjevuši o maslačku 🙂 Bez „sirupa“, ali „premazan tankim slojem maslaca“ da bolje klizi, a u duši neobuzdan i sirov.

Suha Graševina podruma Jakobović ispisana zlatnim slovima u best buy listama, vinozno-voćno i smisleno uravnoteženo vino. 85. Odigralo odlično uz neobičan kombo s nekim namazom od kajmaka i krekerima 😛

Krš Crni: 57,98 kn u Vrutku www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=321128

Carsus Blatina: 99,98 kn u Vrutku www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=352035

Carsus je nova „linija“ vinarije Škegro koja predstavlja dodatno odležana vina u barrique bačvama iz prethodne selekcije grožđa u podrumu.

Volim Blatinu. Autohtona je sorta Hercegovačkog krša koja samo tamo daje dostojne rezultate. „Egzotična“ je sorta zbog funkcionalno ženskog cvijeta i s tim u vezi tradicionalno promjenjivih prinosa. Čitao sam negdje lokalnu legendu kako je ime dobila u godinama visoke rodnosti kada bi zbog težine grozdova mnogi plodovi pali do zemlje, u blato 🙂 Odatle i „blatnjav“ okus u vinu. Ove se Blatine sigurno nisu valjale po blatu, ali taj je specifičan zemljani okus prisutan.

Unatoč podneblju koje je geografski bliže Dalmaciji, čini se da su današnje Blatine u strukturi sličnije Istarskim Teranima negoli današnjim Plavcima. Puno tijelo, bez pretjerano visokih alkohola, uz vrlo solidne kiseline. Dodatno zahtjevan materijal za ionako osjetljivu praksu korištenja drvenih bačava.

Krš crni. Voćne i zemljano-mineralne senzacije isprepletene, nenapadne i suptilne na nosu. Fruit&dirt karakter, kao da pijem lijek.

Pravu prirodu i svoj identitet ipak prezentira u ustima. Suha trpkost i škrt karakter, ali zato punoća… umjesto slatkoće sunca tu je više slanosti tla, herbalni eliksir. U redu, maline i višnje se ističu u voćnom doživljaju, ali terroir je taj koji osvaja. Alkoholi uklopljeni (12,8 %), tanini brojni ali nisu grubi. 88

Carsus Blatina. Fruit&dirt vanilla flavoured 🙂 Isprva vrlo neobično iskustvo za koje se treba malo prilagoditi. Vrlo otmjeno drvo poprilično je drugačije od neobuzdanosti mlade Blatine. Daje puno toga za odgonetavati na nosu. Voće (od višnje maraske do suhe šljive) je decentnije, profinjenije, zaobljeno, ali ne previše. Voćne senzacije nisu prezrele.

U ustima je to Blatina neobična sklada, omekšana u drvu, isprepletenih drvenih i voćnih tanina. Vanilija koja naglašava voće? Nježno, ali s dosta tijela. Neobično jer nema džemastosti/pekmezastosti !?! Sirova voćnost i taničnost, neobičan spoj koji funkcionira i koji još nije u balansu kakav Krš prirodno ostvaruje. Ipak, prezanimljiva „Blatina iz Čilea“ 🙂 Svakako ću još probati. 86

Cijena: 64,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317471

Radovan je valjda još „prva generacija vinara“ moderne Istre. Samozatajan vinar iz Poreštine (položaj Radovani kod Višnjana) meni je odavno poznat najviše po Malvaziji. Premda jedva čekam otvoriti njegovu Malvaziju, uz punjene paprike s pire krumpirom otvaram radije ovaj Chardonnay.

Breskvasto-mareličast karakter na nosu pojačan mirisnom dunjom dok naknadno slijede i cvjetne finese…

Još mladenački lepršavo, ali vrlo konkretno u ustima. Divan balans koji ostvaruje skladnost i pitkost, reska voćnost kiselina prožima gutljaj, slatka zrelost voćnh aroma traje i u retrookusu, a mekana i muzirajuća tekstura klizi nepcem.

Gladak gutljaj grožđa… gustativni gastro gušt grandioznih gabarita, garantirano galantan Große Bourgogne 🙂

Precizno. Trajno. Skladno. Odmjeren Chardonnay koji ne pati od niti prevaziđenih „barrique“ oznaka niti nastupajućeg trenda „oakless chardonnay“-a. Baš kakav volim 🙂 86

Neočekivano dobar pratitelj punjenim paprikama i osobito „desertu“ – Parenko !?! polutvrdi sir od kravljeg mijeka s Paga, pomalo gorgonzolastih aroma, kul.

Cijena: 85,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=321641

Čini mi se to ili je Marko Polo nešto niže cijene negoli pamtim 😉 S novom etiketom k tome i osobito inspirativnim tekstom na stražnjoj etiketi. Prvi put sam vidio navođenje „umami“ okusa na vinskoj etiketi!

Zlatnožuti za-Čara-ni Pošip s orašastim voćem na nosu, gorkastiji, teži, ali i alkoholniji tonovi, cvjetne arome…

A sad „umami“ 🙂 nešto što povezujem s uživanjem u sirovom mesu, carpacciu od tune, dimljenom lososu, mariniranoj grdobini ili tatarskom bifteku, pa i u tartufinu od bakalara na bijelo… Premda je Marko Polo impresivno vino, ne doživljavam tu dubinu, prožetost i trajnost okusa kojom mami umami 😉

„Cvijet bajama, makijski aromati, gorka naranča te suha smokva, pečeni bajami i vrijeskov med“… potonjeg sam imao sreću poprilično konzumirati upravo iz tog kutka svijeta. Stoji da su svi ovi maštoviti deskriptori tu, ali vino nije osobito kompleksno niti veliko unatoč raskošnoj aromatičnosti.

Ne mora ni biti. Ono je ultimativni crowd pleaser koji možda ne priča drevnim jezikom iz dubine šljunkovita tla, ali osvaja na prvu. Nakon trećeg gutljaja uz kakvu dobru spizu i 14,6% (!) alkohola činit će se taman. Iskričave voćne arome na nosu će prevladati, a svježe kiseline u strukturi osigurati ravnotežu s nedefiniranim „jezičkom na vagi“… ono što se u raskošu i trivijalnoj opulentnosti izgubi, ali bez čega nema pravog sklada. Za gozbu bez početka i kraja koja nikada ne prestaje.

U potrazi za „umami pandanom“, Tartufino se našao u frižideru i bio je bolji suputnik od pikantne piletine. Marko Polo iz vruće 2011. godine manje je „uljast“ nego što pamtim ranije berbe, ali daleko alkoholniji što realno ometa doživljaj. 83-84

2 su razloga zašto pišem ovo. Camember sir paniran u mrvicama badema uz džem od smokve je jedan razlog, a drugi je mozzarella, pesto od crnog tartufa, pršut u mini toast kruhu, serviran u trokutićima 🙂

Jedno i drugo obilno sam zalijevao Dobrim Vinom Vlade Krauthakera. Bijelim i osobito Crnim, napravljenim za Dobra vina i s predviđenom cijenom 39,90 kn. Za te novce Bijelo je vrlo solidno „full-course meal wine“ s graševinom u osnovi, sivim pinotom i sauvignonom. Crno je nešto osebujnije i meni draže, s portugiscem i blauburgerom uz syrah, merlot i cabernet sauvignon.

Povod je bilo nešto što nisam očekivao, a zapravo je savršeno logično. Dobra vina wine bar prvi su i jedini restoran od Austrije do Bugarske i Grčke koji je uvršten na Wine Spectatorovu svjetsku listu restorana sa najboljim vinskim kartama. „The List, 3.795 Restaurants wine lovers need to know, where to find the world’s best wine lists“. Ta lista djeluje preiscrpna, međutim izvan USA svega je stotinjak restorana koji ispunjavaju definirane kriterije. Ako naletim na James Sucklinga kako toči Škrlet na čaše, sad ću znati zašto

Razlog Award of Excellence diplomi je svakako i ponuda Dobra vina wine bara od 463 etikete samo u vinomatima, od kojih je 153 dostupno na čaše, a ukupna ponuda je cca 950 etiketa. Skoro ko buonsangueov vinski podrum 😉

 

 

Od tolikih etiketa, upravo od danas mogu se degustirati hrvatska vina nagrađena na ocjenjivanju jednog drugog svjetski relevantnog vinskog časopisa, britanskog Decantera i to iz vinomata na svim prodajnim mjestima Dobra vina. Tako da sad mogu napokon zvati Andrew Jefforda na Croatian Decanter Award Winners line up, ali mu neću reći da je gratis 😀

Čestitam!

Škrlet Selekcija mladog vinara Ivana Kosovca možda je najveće otkriće ove godine. Namjerno netipičan, ali izrazito specifičan Škrlet vjeran samom sebi i vino za zahtjevne vinopije. Osim autohtonog Škrleta, Kosovec je posadio i crne sorte od kojih s jednakom ustrajnošću dobiva monosortna vina na čast i slavu vinogorja Voloder-Ivanić grad…

Kosovec, Zweigelt, 2011.

Cijena: 45,50 kn (rujan 2012.)

Mladi Zweigelt najspremnije je crno vino. Na prvi pogled mračan i taman, zapravo još ljubičasti Zweigelt na nosu je jako aromatičan. Domaći pekmez od ribizla, zweigeltovske arome, liker od ljekovitog bilja.

Gutljaj ispunjava usta zrelim i reskim voćem, cimetom i cvjetnim aromama uz dodir rustikalnosti. Trajnost izrazito duga. Nevjerojatno visoka pitkost obzirom na puno tijelo i dug finiš. Suho vino sofisticirane strukture, ravnoteže dobivene tradicijskim pristupom uz minimalni intervencionizam u suvremenom podrumu. Tu su mladi, ali već mljackavi tanini. Tu su uravnotežene kiseline. Zasigurno, voćni nektar za slabokrvne koji ulazi direktno u krvotok. S vremenom i smirivanjem u boci sigurno će lijepo dozrijeti. 86

Kosovec, Frankovka, 2011.

Cijena: 45,50 kn (rujan 2012.)

Duboka i neprozirna tamnoljubičasta boja s jarkim još infantilnim ljubičastim odsjajem. Koncentrirani mirisi ukuhanog tamnog voća na nosu, kupine i borovnice.

U ustima puno i masivno. Guste teksture, još mladi tanini koji osjetno stežu, kiseline kojima još malo treba da se u potpunosti uklope, međutim dugovječne strukture koja će se zaokružiti dozrijevanjem u boci. Aromatski u skladu s intenzivnim mirisnim senzacijama. Doživljaj upotpunjuju gorki gumeni bomboni u povratnom okusu. Treći dan bolje negoli u trenutku otvaranja što ne znači da je nespremno za konzumaciju, ali je još takav bebuljak da je šteta žuriti s otvaranjem. 85

Kosovec, Crni Pinot, 2011.

Cijena: 44,90 kn (rujan 2012.)

Dovoljno je reći da nisam želio objaviti dojam o jednoj prethodnoj berbi Crnog Pinota 🙂 Međutim, ovo vino je nešto drugo, ako ne i treće i četvrto 😉 Miris otvara zadimljenost, ali koja ne dolazi od tostirane bačve, tamjan, zatim decentni voćni mirisi s akcentom na višnju.

Dominacija voća uz fine zemljane tonove na nepcu, razigrane kiseline i voćni tanini, još mlado i neposloženo, ali izvrsne strukture koja nagovještava ravnotežu i dugovječnost. Vino za čuvanje u boci koje tek treba ostvariti optimum. Najnespremnije, ali čini mi se i najvrjednije čekanja. 87

Cijena: 69,98 kn u Vrutku (rujan 2012.)

http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317981

Pamtim ovo vino kao prvi Postup ispod 100 kuna koji se pojavio u maloprodaji. Danas ima i drugih Postupa ispod te psihološke granice, ali Antunovićev je još uvijek najniže cijene. Da li je najpovoljniji to ovisi i o sadržaju butelje, a u tom smislu znale su se događati oscilacije i unutar istog godišta.

Makija, tamjan, dim… zrelo voće i vrlo blaga rustikalnost.

U ustima očekivana zrela voćna slatkoća i skoro gumeni tanini nastupaju istovremeno, isprepliću se u strukturi suhog Plavca Malog s prestižnih Peljeških položaja Postupa.

Puno, ali pitko tijelo, uravnoteženo vinskim kiselinama.

Postupnost nije odlika Antunovićevog Postupa 🙂 Sve je odmah tu. Drži te za jezik i zube. S vremenom će možda postati kompleksnije, ali danas je to prirodni tranquilizer s 14,6% alkohola, neočekivano uspješno uklopljenih doduše. I to je sve skupa jako dobra vijest, a osobito za 70 kuna MPC. Vjerujem da bi vino na slijepo prepoznao kao Postup, a to nešto znači.

Rudimentarni „farbač jezika“, ali uvjerljiv! Tamnoljubičasti aftertaste koji traje koliko treba. Izvrstan QPR u svojoj kategoriji! 86

Cijena: 111,75 kn (rujan 2012.)

Uroboros više nije iznenađenje. Neka predočekivanja vinske publike postoje, uz ogradu kako je Uroboros možda „naj-autorskije“ Trapanovo vino. Iznenađenje je kako se ovaj Uroboros 10 posložio i transformirao u divan vinski doživljaj.

Isprva prilično drva i dosta vanilije na nosu, ali i mekana voćnost, džem od dunja, čak i smokava s cimetom. Voćna strana koja s vremenom dominira, a čije mirise filtrira zavjesa od vanilije. Osim vizualno, „uljnost“ se osjeti i na nosu otvarajući s vremenom i senzaciju poput ljekovitog sirupa za grlobolju 🙂

Krećem napokon „zaliti“ rižoto, ali nestrpljivi gutljaj nije za ovo vino. Više od svih Uroborosa do sada, 2010. treba pustiti da se „cijedi“ kroz usnu šupljinu. Tada će reminiscencije odzvanjati dugo nakon što ispari i zadnji trag finiša.

Meso i težina aromatičnog Chardonnaya, srce i struktura odležane Malvazije. Sur lie, accacia/oak fermented&aged. Obzirom da na butelji to nije označeno, ne sjećam se točno koliko iznosi udio Chardonnaya u ovom godištu. U smislu konkretne stilistike i osobnih afiniteta, utjecaj Chardonnaya ipak je prejak. Glatkoća teksture i baršunasti feeling dolaze uz cijenu težine 14% alkoholnog ekstrakta.

Izvrsno autorsko vino koje je od trenutka puštanja na tržište do danas fenomenalno napredovalo, ali za visoke Uroboros standarde i očekivanja to je jedva izvučeno. Najveći problem je mogućnost paralelnog kušanja s uzorkom iz bačve Uroborosa 2011. Privilegij koji ne ostavlja dvojbe jer Uroboros 2011 obećava nadmašiti i proslavljenu 2008. i meni jednako fenomenalnu 2009. Zapravo već sad ispunjava obećanje. 86

Cijena: 71,98 kn (rujan 2012.) http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317486

U skoro svim Rossijevim vinima doživljavam specifičan začinsko-herbalni karakter. Slično kao i u Rossijevim rakijama 🙂

Još uvijek ljubičast, Teran berbe 2008. više nije mlad u smislu neobuzdane sirovosti, ali je još uvijek pun mladenačke voćnosti na nosu, višnje maraske prije svega. Još nije „dozrio“ i premda je ta definicija zrelosti „vječno mladog terana“ ponešto specifična, vino je u svojevrsnoj međufazi. Čini mi se da baš zato dobro pokazuje te specifične mikrolokacijske karakteristike obiteljskog gospodarstva Rossi iz Vižinade i da je baš zato pametno makar kraće dekantiranje. Tada se raspon aroma rastegne od lista rajčice do maslina, gume i katrana.

Dok 13,3% alkohola malo grije nos, na nepcu se opće ne osjete. Ne osjeti se doduše niti divlja priroda Terana. Premda će i Rossijev teran savršeno harmonično oplemeniti jela s mesom, pa i jače sireve, ovo vino je dobra vijest za ne-ljubitelje sorte 🙂 Vrlo elegentan, vrlo pristupačan i ugodno pitak Teran.

Fino balansirane strukture, dovoljno puno tijela, malo zatomljene aromatičnosti i ne dovoljno „autentično“, ali zato vrlo elegantno. Izvrsno „vino od terana“, ali skoro neprepoznatljiv Teran. Čak i trpkost je privlačna koja pri cca 16 stupnjeva divno zaokružuje dojam.

Sve u svemu jako dobro vino koje bi volio ponovo otvoriti za godinu, dvije, tri… 86

Cijena: NA (rujan 2012.)

Svojevrstan kuriozitet i svakako teže nabavljiva butelja koja sadrži Malvaziju iz berbe 2008. Zapravo sadrži sedam malvazija od sedam vinara. Trapan, Damjanić, CUJ, Cosetto, Terzolo, Geržinić i Tikel bili su dovoljno lucidni dati svoju najbolju malvaziju u ovo ekskluzivno punjenje za Vinistru 2009. Pretpostavljam da je vino nastalo u velikoj mjeri u režiji Brune Trapana koji je dovoljno poduzetan da mu takvo što uspije, a kojemu ovim putem zahvaljujem na neuobičajenom uzorku.

4 godine nakon berbe vino se pretvorilo u mlado zlato u čaši. Na nosu se osjeti poput blagog dodira maceriranosti… trag u beskraju. Vrlo seriozno voće, bez trivijalnosti konkretnih senzacija i zato kompleksan, ali ne suviše dubok doživljaj. Visokoi tonovi… kasnije uz herbalne note.

Eksplodira tek u ustima, reska jabuka sočna i slatka, sirup od limuna, arancini i Rapska torta… „Anđeo s mudima“ 🙂 Eterična prisutnost s vrlo konkretnom težinom na nepcu, ne u smislu koncentracije, ekstraktnosti ili alkoholnosti… ali ne mogu reći niti nekom točkom unutrašnje ravnoteže koju kao da vino nije nikad ostvarilo, kao da mu treba još vremena ili kao da je u vječnom raskoraku.

Osjeti se besprijekoran materijal, prvorazredno grožđe, ali u cijelosti voćni karakter vina bez dovoljno priželjkivanih terroirskih mineralnih aspekata. Ipak, u suštini vrlo prepoznatljiva Malvazija. Jedva primjetna gorčina i slast izmiješani u povratnom okusu.

Da li je ovo stolno suho bijelo vino s 12,5% alkohola iz burgundske boce bolje od onog što su dosad vinari stvorili svaki posebno? 87-88