Dnevnik vinopije

Cijena: 62,50 kn

Jedno od vina koja „kao da nisu odavde“, s tim da ovo nije nikakvo pretenciozno ostvarenje.

Napeta kora jabuke, kiwi, zeleni list… zavodljivo, privlačno frizzante vino bez previše mjehurića.

Pikava tekstura i uporna sitna perlaža sasvim je dovoljna interpretacija sočnog breskva-jabuka karaktera.

Jasnoća, umjerenost, ali i punoća i raskošnost u kontekstu. A kontekst je 10,5%-tni frizzante Malvazije i Terana, uspješno vinificiranog „na bijelo“.

Aperitiv ili uz ribu na sto načina, Giovanni je uvjerljiv. S prozirno bijelim mousse-om i žućkastim mirisom, kvalitetom koja čisti nepce doziranom prodornošću. Šteta što ovog nema više.

Pagliacci. Slana suza u čaši.

Cijena: 24,99 kn

Prvo, Cabernet. Izrazita “fruit forward” kvaliteta. Ribizl, višnje, brusnice. Laganavolatilnost?

Merlot je u mirisu kremastiji, vaniliziraniji, s mekšim i pomalo “kandiranim” voćem, kupine, maline, trešnje.

Cabernet Sauvignon je izravno vino, naglašenije vinozno bez pretjerivanja voćnosti, uravnotežene strukture, suho s 12,5%, ugodnih tanina, naglašeno mlado, acidično taman u mjeri da priziva jelo.

Merlot je malo “ljući”, spicy, ali ne toliko harmoničan… još neuklopljenih kiselina premda ništa ne strši. Naizgled opulentnije, ali ne bi rekao da zaista ima više ekstrakta. S tim brašnjavim taninima i aromatskom prezencijom djeluje pomalo neuvjerljivo, odnosno neuvjerljivije u odnosu na Cabernet Sauvignon.

Kod Cab-a je svježina i reskoća dublja, bolje uklopljena, pruža skoro mineralni doživljaj, a svakako “obogaćen terra rossom” 😉

Umjesto zaključka, s 2013.godištem i monosortni crnjaci Lagune su zablistali, premda osobno preferiram Cabernet Sauvignon jer unatoč zavodljivosti Merlota na prvu loptu, djeluje kao skladnije vino. Uostalom, kod treće čaše ruka je malo manje izdašno točila Merlot, a malo više Cabernet Sauvignon 😀

Cijena: 59,98 kn

Specifični stisak Rieslinga na nosu kao da usisava zrak i ne ispušta miris već radije „zrači“ aromom. Ta pulsirajuća napetost doduše nije isključiva samo za Riesling, ali toj možda najplemenitijoj od bijelih sorti, najbolje pristaje.

Zato je „korica limuna“ kod Rieslinga drugačija od svih ostalih „korica limuna“. Zato su „jabuka i kiwi“ kod Rieslinga drugačiji od svih ostalih „jabuka i kiwija“.

Zaljubljenici u Riesling i ovu etiketu vinarije Schloss Gobelsburg možda su primjetili da više ne nosi oznaku regije Kamptal. Dio materijala je s druge strane „granice“, ali prestiž sadržaja boce ostao je podjednako uvjerljiv. Suptilan poput djeteline koja se osjeti na nosu, čvrst poput kamena.

Na nepcu se balans također ne stvara između ostatka sladora i kiselina kao da su to dvije odvojene varijable čiji suodnos stvara novu ravnotežu, već između „crispy“ osvježavajućeg karaktera i „uljaste“ punoće.

Vino je suho (Trocken, 12.5%) i već sad cjelovito, homogeno, pitko i pristupačno. Voće koje je uvjerljivo i vinsko, s kameno-toničnom mineralnosti u afteru. Perzistentno, čvrsto, prekrasno.

Malo je nadobudno (o.k., prilično je nadobudno) da dodjeljujem Preporuku diskutabilno najstarijoj vinariji Austrije, ali ovo je dostupno, proizvedeno u zavidnim količinama i košta 60 kn što je povoljnije nego u Austriji !? Bi li kupio ponovo? Obavezno!

Ovakvo vino povlači crtu. Želiš probati što je to Rizling? Eto ga! Ako (domaći) Rizling nije „bolji“ od ovog nema nikakvog smisla da ima jednaku ili višu cijenu. Ukoliko nije Tomac (jedva čekam 2013.), Korak, Bolfan, ponekad Adžić ili legendarni Enjingi, nema što tražiti iznad 50 kn.

Cijena: 64,98 kn

Nakon skoro dva sata u dekanteru, još je uvijek zamjetna zadimljenost tostirane bačve ili mala „zakrivljenost“ stare bačve, ali više nije opterećeno hrastovinom kao prije godinu i pol kad sam je pri put probao. Miraz Frankovka vino je voćne zrelosti i izrazite koncentracije, što se osjeti već na nosu. Međutim, neopterećeno hrastovinom, ono sasvim lijepo diše. Naslućuju se svježina, acidična intervencija, šipak i brusnice, sirup od višnje…

Ugodan prvi kontakt s nepcem otvara voćnost u potpunosti, s nešto vanilije u finišu i povratnom okusu.

Gutljaj svjež do kraja kad se kožnato-drveni, ali vrlo sitni tanini povlače s nepca. Diskretan metalno-mineralan karakter kao da potvrđuje sortu i još više – odgoj. Rezultat je krepko vino sa zahtjevnim balansom kojeg je teško uspostaviti u ovoj konfiguraciji. Suho, 13,7%, ekstraktnost, izražena je ta koncentracija tako da niti dekantiranje nije dovoljno… premda se vino doima još vrlo mlado i pravo je pitanje kako će se još razvijati u boci.

Uz jači bolognese umak s tjesteninom, junetinu ili govedinu, crni šampion vinograda Feričanci odigrat će uvjeljivo svoju ulogu.

Cijena: 38,98 kn

Ispod raskošne breskve, u srži sočnog tijela krije se osvježavajuća mineralnost. Suho, izraženo suho vino KZP Zagorje-Međimurje (!) s 12,1% alkohola usklađeno je da maksimizira tu ekspresiju koja razlikuje vino od „voćnog soka“.

Da se razumijemo, puno je tu soka. I grejpa i limete i one „plastične“ bobice grožđa kakvoj se uvijek iznova čudim u voćnim salatama i najluksuznijih hotela.

Međutim, zbog slankasto-vinozne priče u svojoj srži i zdravih kiselina u svojoj prirodi od kojih ne može i ne treba pobjeći, ovo je ponovo sličnije nekoj staroj sorti Graševine koja se još njeguje u KZP Zagorje-Međimurje, na Plešivici i ponegdje u štajerskoj Sloveniji…

Pedantno, rezolutno, konkretno, ali na drugačiji način od godište 2012. Uz stilsku varijaciju na temu u vidu malo drugačijeg aromatskog profila, suhoće do kosti i nižih alkohola, karakter je ostao prepoznatljiv. Nazdravljam!

Cijena: 49,98 kn

Još jedno vino koje sam odabrao na polici s namjerom “Preporuke” međutim, koje mi nije ispunilo očekivanja nastala prethodnim berbama. Možda i bolje, jer 2012. se već prodala i vjerojatno popila dok 2013. upravo dolazi.

Višnja, malina, brusnica… izbjegnuta prezrelost uz tek nešto topline (14% alc) koja se oslobađa na temperaturi tople sobe, ali nema džema 🙂 da na lebac mažem njegaaaa 😀

To što nema “đema” samo po sebi ipak ne predstavlja dobru vijest jer… osjeti se to i u nešto “kiselijoj” strukturi, malo je više zelenog nemira nego što bi to bilo kod neke uravnoteženije berbe. Tko se naučio smiriti uz čašu Buhač Merlota nakon večere, malo će mu nedostajati uravnoteženosti i pune zrelosti.

Doduše, jako lijepo žvaću te kiseline, lijepo su raspoređene, ali “herbalni štih” 2012. zapravo je neostvarena optimalna zrelost rane berbe vrele 2012. godine. Ono što je jako dobro u tome je pametna manipulacija tako da vino nije preekstraktno, ni prealkoholno ni prekoncentrirano. Svojih 14% nosi s lakoćom kako i treba.

A to što malo siroviji tanini nakon drugog gutljaja strše kao grubo brašno u neumiješanom tijestu, ionako nitko nije ni primjetio 😉 Međutim, meni tih 50 kn više ne predstavlja „nešto što bi ponovo kupio“. Zbog poznatih i starih zasluga, čekam nove berbe, osim zlosretne 2014. 😦

Cijena: 115 kn

Lagani, osvježavajući cvijetni miris. Bagrem, od nježnog cvijeta iz čije peludi pčele rade najnježniji med do bačve od drva bagrema u kojoj sazrijeva Malvazija sa bijele zemlje na biranim položajima Vižinade.

Raspon od violine do kontrabasa… još nije savršeno usklađen, ali bit će vrlo skoro. Malvazija koja je „hladna“ u naravi, dobro raspoređenih kiselina, jasno začinjena, ali neopterećena drvom akacije, osobito uzimajući u obzir dozrijevanje u samoj boci.

Nešto „zeleniji“ materijal pažljivo vinificiran i oplemenjen akacijom. Zbog svega, bez iščitavanja etikete malotko bi detektirao ostatak neprovrela sladora zbog kojeg je vino deklarirano polusuhim. Premda pitko, nije to delikatan cvjetić kojeg će otpuhati „povjetarac lakoće postojanja“ 🙂 To je stabilno vino s čvrstim kiselinama posebno u kontekstu Malvazije Istarske, a sveg 13,1% alkohola.

Elegantno i „posoljeno“, ali uz svu lakoću, trebat će čaša vode uz ovu Akaciju 😉

Cijena: 69,98 kn

Još zatvoreno na nosu, još mlado, ljubičasta odsjaja, najzanimljiviji su herbalno-začinski momenti, ali osjeti se vrlo pažljivo rukovanje drvom, vrlo pedantno skrojeno…

Puno toga odjednom, ali ipak skladna uravnoteženost klizi nepcem. Sjajno uglazbljeno, mekano, ali konkretno, pa i po pitanju tanina bez trpkosti, a jednako ravnomjerno i po pitanju uklopljenosti hladnih kiselina i svega ostalog uključujući 13,6% alc. 🙂

Doista otmjena cjelina u kojoj svaki novi gutljaj potvrđuje prethodni i priziva sljedeći istovremeno. Unatoč „mladosti“, već je dosta ughlađeno i elegantno i u tom smislu spremno.

Cijena: 145 kn

Vanilija glatka kao najfiniji papir, celuloza, tostirane dužice i mekani voćno-začinski miris.

Vrlo syrahovski začin, više cimet nego crni papar, koji uz koncentraciju na nosu odaje Syrah tople klime. Otok Pag, otok kupina i višanja. Baš i ne 🙂 Ali apsolutno i otok vina.

Srećom, premda vrlo zrelo, vino nije pretoplo da se ne mogu osjetiti i mineralne senzacije. Dobre kiseline u kičmi, ništa napadno već samo malo čvrstoće u strukturi koja još nije do kraja uravnotežena. Premda jest u velikoj mjeri “probavljena” , ali vino ipak nije “anestezirano” kako to zna biti s forsiranim industrijskim vinima pravljenim da zadovolje već koje diktate tržišta.

Tanini su usitnjeni i raspoređeni uzduž nepca, ali pomalo “tvrdi”. Dan nakon, vino je još uvijek podjednako energično, ali više zaokruženo. Općenito, pomalo kruto i ipak bolje iz manje čaše nego što tendenciozni stolovi vole posluživati.

Interesantno je da je vino “stolno” i zato osim 13,1% alc. ne mora imati oznaku godine berbe, premda je cjenovno sigurno daleko ambicioznije. Naime, grožđe je iz Nadina, “preko puta” Paga 🙂

Cijena: 115 kn

Apšisano ulje na platnu.

Reski mirisi cvijeća, bagrema i lipe. Voće djeluje dosta autentično, svježi mirisi na dunju i breskvu. Tek mali alkoholni vrh koji se raspline u „glicerolnom“ gutljaju s puno teka i osvježenja. Kao i kiselina koje nose tijelo u abruptan završetak.

Nakon obrušavanja, povratni okus se baš dugo zadržava. Uz jedva zamjetnu notu gorčine koja ne kvari doživljaj. Skoro pojačava uvjerljivost zrelog materijala s istaknutog položaja Vižinade.

Sviđa mi se „težina“, zapravo težište koju ostvaruje na nepcu. Očekuješ da će teže pasti, ali se ispija s lakoćom. Donekle nezgodno za 13,6% alc 🙂 Orašastost i slankasta slast. Podsjetilo me na baklavu s narančom, obožavani desert iz Madere sad već mogu reći iz davnih dana Težak i zasitan desert, ali koji te podiže!? Paradoksalno, ali ta baklava mi je najbolji desert ikad.

Ponekad bi ta naranča okrenula na gorko i ako ne bi bilo previše, tada je to bilo idealno. Ali ako ode previše, cijela struktura se ruši.

Meni dosad najdraža Malvazija Agrolagune.